REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-12805/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ iz [adresa], Branka Perice 7, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB 46377257342, zastupanog po punomoćnici ĐĆN, dipl. pravnici kod tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, da tužitelju ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu 6.188,29 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31.12.2023. godine, a od 01.01.2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznose kako slijedi:

- za studeni 2018. godine, na iznos od 260,03 EUR od 15.12.2018. godine,

- za prosinac 2018. godine, na iznos od 230,31 EUR od 15.01.2019. godine,

- za siječanj 2019. godine, na iznos od 323,43 EUR od 15.02.2019. godine,

- za veljaču 2019. godine, na iznos od 268,22 EUR od 15.03.2019. godine,

- za ožujak 2019. godine, na iznos od 493,05 EUR od 15.04.2019. godine,

- za travanj 2019. godine, na iznos od 416,22 EUR od 15.05.2019. godine,

- za svibanj 2019. godine, na iznos od 438,95 EUR od 15.06.2019. godine,

- za lipanj 2019. godine, na iznos od 648,36 EUR od 15.07.2019. godine,

- za srpanj 2019. godine, na iznos od 415,69 EUR od 15.08.2019. godine,

- za kolovoz 2019. godine, na iznos od 421,30 EUR od 15.09.2019. godine,

- za rujan 2019. godine, na iznos od 295,89 EUR od 15.10.2019. godine,

- za listopad 2019. godine, na iznos od 300,02 EUR od 15.11.2019. godine,

- za studeni 2019. godine, na iznos od 387,67 EUR od 15.12.2019. godine,

- za prosinac 2019. godine, na iznos od 345,08 EUR od 15.01.2020. godine,

- za siječanj 2020. godine, na iznos od 534,79 EUR od 15.02.2020. godine,

- za veljaču 2020. godine, na iznos od 324,36 EUR od 15.03.2020. godine,

- za ožujak 2020. godine, na iznos od 84,92 EUR od 15.04.2020. godine

sve do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, te parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 1.600,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. U vremenskom razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. ožujka 2020. tužitelj je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste, te mu je rad bio organiziran na način da je učestalo radio prekovremeno. U naznačenom razdoblju na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) kojim je tužiteljeva plaća regulirana u članku 47. na način: Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Od 1. ožujka 2018. na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 (dalje: KU18) koji tužiteljevu plaću i ostala prava regulira na identičan način kao i KU 13.

2. Osim KU, u spornom razdoblju na snazi je i Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 (dalje: TKU), koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u članku 51. definirana na identičan način kako je opisano u KU. U odredbama čl. 51., 57. i 59. KU, te u odredbi čl. 54. TKU, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12% itd…).

3. U gore naznačenom razdoblju, od 1. studenog 2018. do 31. ožujka 2020., tužitelj je radio u otežanim uvjetima rada pa mu prema čl. 86. Zakona o radu NN 149/09 (dalje: ZR09) i čl. 94. Zakona o radu NN 93/14 (dalje: ZR14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je KU koji u čl. 57. propisuje da se inženjeru medicinske radiologije osnovna plaća uvećava za 25%. U spornom razdoblju tuženik tužitelju dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada nije plaćao na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao liječnik specijalist, čime je ostvario pravo na uvećanje plaće po ovoj osnovi.

4. Odredbom čl. 59. KU 143/16 propisano je da iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, Dodatkom I KU-a od 1. listopada 2015. uvećanje po ovoj osnovi iznosi 12% od osnovne plaće. Tužitelj je u utuženom razdoblju neprekidno radio na radnom mjestu doktora medicine i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom mjestu tužitelj je radio i u redovnom i u prekovremenom radu.

5. Tuženik je u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. ožujka 2020. tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, a u svakom trenutku rada imao je odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

6. Budući je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i eventualno naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Odredbom članka 36. st. 2. KU propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“. Odredbom članka 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. ožujka 2020., koju isplatu potražuje ovom tužbom.

7. Tužitelj je podneskom od 3. lipnja 2024. uredio tužbeni zahtjev kao u izreci.

8. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe da se u najvećem dijelu spornog razdoblja za obračun plaće tužitelja primjenjuje Kolektivni ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/2013 i 96/2015, u daljnjem tekstu KU), te iste odredbe u Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/2018, 92/2019). Člankom 47. KU definirani su pojmovi plaće osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću. Svi dodaci i uvećanja plaće pa tako i uvećanje od 50% za prekovremeni rad obračunavaju se isključivo od osnovne plaće utvrđene stavkom 2. članka 47. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU.

9. Netočan je navod tužitelja da mu dodaci na osnovnu plaću pripadaju u prekovremenom radu jer prekovremeni rad nije dio osnovne plaće. Isto je dodatno potvrđeno i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora. Zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora prema čl.19 st. 6. KU: „Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.“ Tumačenja su objavljena na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva, a kao primjer citiramo Zaključak 106: Zaključak broj 106: Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću. Dodatak za posebne uvjete rada kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi obračunati su propisanim postocima od osnovne plaće te nisu obračunati na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. U skladu člankom 51. KU, dodaci se međusobno ne isključuju te su tužitelju isplaćeni predmetni dodaci te uvećanja plaće kao i sati prekovremenog rada, što je sve prikazano u isplatnim listama.

10. Slijedom navedenoga, netočna je tvrdnja tužitelja da su naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora odnosno bolovanja izračunate na temelju pogrešnog prosjeka prethodno isplaćenih plaća. Osnovna plaća i sva uvećanja i dodaci točno su izračunati u skladu s KU te je slijedom toga i prosjek plaće za naknadu za vrijeme godišnjeg odmora točno izračunat.

11. Odredbom članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12) propisano je „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“ Navedenom odredbom nije definiran način obračuna koji je precizno utvrđen: Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 67/09, 116/09., 4/10., 13/10., 88/10., 131/10., 1/11. i 87/11), u primjeni do 19.04.2014. Članak 83. (1) Osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno na čiji teret se isplaćuje ako posebnim zakonom nije drukčije propisano. (2) Pod prosječnim iznosom plaće iz stavka 1. ovog članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena; Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 49/14, 51,14, 11/15, 17/15 i 123/16) u primjeni nakon 19.04.2014. Članak 73. (1) Osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos redovne mjesečne plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće. (2) Pod prosječnim iznosom redovne mjesečne plaće iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena.

12. Iz navedenog nedvosmisleno proizlazi da je osnovica za obračun naknade plaće za vrijeme odsutnosti s rada zbog bolovanja do 42 dana vrijednost prosječne satnice - upravo kako je tuženik i obračunao te isplatio tužitelju za sva tužena razdoblja. Za izračun prosjeka plaće zadnja tri mjeseca ne primjenjuju se odredbe TKU, u kojem nije utvrđen način izračuna prosječne plaće, već se prosječni iznos plaće obračunava po Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u kojem je izračun prosjeka utvrđen kao što je gore navedeno, da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena.

13. U dokaznom postupku u odnosu na spornu visinu provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. (strana 27-34 spisa).

14. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Među strankama je sporno pripada li tužitelju razlika dodataka s osnove otežanih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate rada pa i prekovremeni rad, a koji dodatak se po visini obračunava i u odnosu na osnovnu plaću za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja.

16. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, dalje u tekstu: KU/13) u čl. 47., odnosno Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18, dalje u tekstu: KU/18) u čl. 45. propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaće.

17. Odredbom čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. st. 1. KU/18 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% i za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. U čl. 57. KU/13, te u čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 92/19: dalje u tekstu: Dodatak II. KU18) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Odredbom čl. 59.a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (Narodne novine 96/2015) i čl. 58. KU/18 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Ovaj dodatak je odredbom čl. 24. Dodatka II KU/18 povećan na 8%.

18. Tijekom postupka na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tužitelja provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković, dipl. oec. U svom nalazu i mišljenju vještakinja je uvećanje plaće odnosno dodataka na plaću izračunala temeljem važećih odredbi KU-a. Nalazom i mišljenjem utvrđena je razlika plaće tužitelja za utuženo razdoblje s osnove dodataka za posebne uvjete rada u iznosu od 3.459,27 eura, za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada u iznosu od 1.765,98 eura, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 963,04 eura, sveukupno iznos od 6.188,29 eura.

19. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka i matematički izračun, te je i sud prihvatio navedeni nalaz i mišljenje.

20. Prema stavu ovoga suda plaću tužitelja za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci te se na osnovnu plaću primjenjuju uvećanja za svaki sat prekovremenog rada. Navedeno proizlazi i iz stava Vrhovnog suda RH koji je na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV- 56/19-18, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU-a i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU-a, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, te je odlučeno kao u izreci.

21. Tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate na svaki mjesečni iznos prema stopi zatezne kamate određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od 15. u mjesecu, kada je tuženik pao u zakašnjenje s isplatom temeljem odredbe čl. 84. st. 3. ZR-a.

22. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stranaka u parnici.

24. Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava tužbe 100 bodova, pristup na ročište 18.4.2024. i 4.2.2025. svako po 100 bodova, dva obrazložena podneska svaki po 100 bodova, ukupno 500 bodova odnosno 1.000,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 250,00 eura, tužitelju je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 euro. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.600,00 eura.

25. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 6. ožujka 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika