REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj P-1067/2019-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužiteljice IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Pencigeru, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Račkoga 6, OIB: 02535697732 zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 6. veljače 2025. u nazočnosti tužiteljice i zamjenice punomoćnika OĆ, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika ČĆ, odvjetničkog vježbenika i rasprave održane 6. ožujka 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu broj 9010950195 od 13. siječnja 2006. i to u čl. 4. u pogledu kamatne stope, sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., sa sjedištem u [adresa], isplatiti tužiteljici IĆ iz [adresa], na ime stečenog bez osnove iznos od 3.215,64 eura (slovima: trisituće- dvjestopetnaesteuraišezdesetčetiricenta) sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine , i to:

- na iznos od 54,28 € počevši od 30.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 53,76 € počevši od 31.05.2008. pa do isplate,

- na iznos od 54,09 € počevši od 30.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 52,92 € počevši od 31.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 52,80 € počevši od 31.08.2008. pa do isplate,

- na iznos od 53,21 € počevši od 30.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 57,95 € počevši od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 54,44 € počevši od 30.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 57,76 € počevši od 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 59,70 € počevši od 31.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 59,73 € počevši od 28.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 58,76 € počevši od 31.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 58,66 € počevši od 30.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 57,48 € počevši od 31.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 56,43 € počevši od 30.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 56,41 € počevši od 31.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 56,66 € počevši od 31.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 56,39 € počevši od 30.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 55,72 € počevši od 31.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 56,33 € počevši od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 56,72 € počevši od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 57,45 € počevši od 31.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 56,96 € počevši od 28.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 57,97 € počevši od 31.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 57,45 € počevši od 30.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 57,77 € počevši od 31.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 61,23 € počevši od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 60,17 € počevši od 31.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 62,02 € počevši od 31.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 61,06 € počevši od 31.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 59,35 € počevši od 30.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,52 € počevši od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 53,06 € počevši od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,88 € počevši od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,32 € počevši od 28.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 50,13 € počevši od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 50,01 € počevši od 30.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 44,91 € počevši od 31.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 44,87 € počevši od 30.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 47,24 € počevši od 31.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 37,12 € počevši od 31.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 35,78 € počevši od 30.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 36,37 € počevši od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 36,06 € počevši od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 36,34 € počevši od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 37,32 € počevši od 31.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 37,14 € počevši od 27.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 36,56 € počevši od 31.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 36,50 € počevši od 30.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 36,42 € počevši od 31.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 35,94 € počevši od 30.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 35,78 € počevši od 31.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 35,41 € počevši od 31.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 34,81 € počevši od 30.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 34,94 € počevši od 31.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 34,90 € počevši od 30.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 34,59 € počevši od 31.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 33,55 € počevši od 31.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 33,98 € počevši od 28.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 33,75 € počevši od 31.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 33,23 € počevši od 30.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 32,25 € počevši od 31.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 31,98 € počevši od 30.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 31,88 € počevši od 31.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 31,92 € počevši od 31.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 32,10 € počevši od 30.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 31,61 € počevši od 31.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 31,47 € počevši od 30.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 31,37 € počevši od 31.12.2013. pa do isplate,

u roku od 15 dana.

III. Tuženik Privredna banka Zagreb d.d. [adresa] je dužan tužiteljici IĆ iz [adresa] naknaditi parnični trošak u iznosu 2.388,09 eura sa zateznom kamatom koja teče od 6. ožujka 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi je navedeno da je tužiteljica 26. siječnja 2006. kao korisnica kredita s tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu na iznos od 65.000,00 CHF. Tužiteljica se obvezala plaćati kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno tržišnim uvjetima, a na temelju odluke banke o kamatnim stopama, a koja je na dan sklapanja iznosila 5,10%, a obračunava se u CHF mjesečno, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste PBZ d.d. na dan plaćanja. Kamatne stope su se od dana sklapanja Ugovora o kreditu do isplate mijenjale prema postotnim iznosima kako je to odredio tuženik. Tužitelja smatra da je zbog ništetne ugovorne odredbe, kojom je određena visina kamatne stope, tu ženik neosnovano stekao iznos koji predstavlja razliku između početno ugovorene kamatne stope i kamatnih stopa koje je tuženik mijenjao bez pregovora s tužiteljicom. Zbog navedeno je mijenjan svaki iznos anuiteta te je tuženik prema mišljenju tužiteljice stekao bez osnove iznos o kojem tužiteljica nema precizna saznanja. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kao i presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, ništetnost navedenih ugovornih odredbi koje se odnose na kamatne stope. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena je 4. travnja 2012., a drugostupanjska presuda je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. Zbog svega navedenog tužitelja predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja. Prije svega, tuženik ističe kako je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu broj 9010950195 od 19. siječnja 2016. kreditni odnos između stranaka izmijenjen. Konverzija je izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u eurima, što naravno uključuje i kamate. Početni kredit u CHF prestao je postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u euro pa po tom kreditu u CHF ne može više biti nikakvog potraživanja niti zahtjeva. Slijedom odredbi zakona, tuženik je obračunavao kredite od početka njihovog trajanja kao da se radilo o kreditima u eurima i priznao te uračunao sve uplate korisnika kredita u kunama. Budući da je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru na strani tužiteljice prestalo bilo kakvo potraživanje po ugovoru u CHF to tužiteljica više ne može imati bilo kakva potraživanja. Predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen je temeljem Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Nadalje, tuženik navodi kako ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti je obveza temeljem takve kamate neodrediva, a ugovorena kamata svakako nije viša od zakonom dozvoljene. Tužiteljica je izričito pristala na klauzulu o promjeni kamatne stope. Kamatna stopa se mijenjala sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Na kraju, tuženik je istaknuo i prigovor zastare potraživanja. Zbog navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom.

3. Konačan tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 3. veljače 2025. kojim nije izvršila preinaku tužbe, nego samo uređenje iste nakon provedenog financijskog vještačenja.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora 13. siječnja 2006. za iznos kredita i iznos od 65.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi izgradnje i dovršenja stambenog objekta (str. 134 do 138 spisa). Uvidom u I. Dodatak ugovora o kreditu je vidljivo da je isti zaključen između stranaka 16. svibnja 2007. i da se odnosi na moratorij u otplati kredita na rok od 10 mjeseci (str.141 do 143 spisa). Uvidom u Dodatak Ugovora o kreditu iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen 30. prosinca 2015. između tužiteljice RĆ kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je istim izvršena konverzija kredita (str. 22 do 26 spisa). Uvidom u planove otplate utvrđeno je da je prema istom trebala biti ista rata kredita cijelo vrijeme otplate kredita (str. 28 do 29 spisa, str. 94 do 133 spisa). Sud je izvršio uvid u Poslovanje s građanima, Informacije o načinu promjene kamatnih stopa iz kojeg je vidljivo da ga je izradio tuženik i da je za razumijevanje istog ipak potrebno stručno znanje, po ocjeni ovog suda (str. 30 do 33 spisa). Uvidom u Opće uvjete tuženika je vidljivo da je navedeno općenito o pravima banke i pravima klijenata banke kao i njihovim obvezama (str. 34 do 38 spisa). Saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje.

4.1. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je zaključila Ugovor o kreditu s tuženikom 2006. na iznos od 65.000,00 CHF. Kredit je iskorišten za izgradnju kuće. Kuća nikada nije bila iznajmljivana niti je bio otvoren obrt niti poslovne djelatnosti. Kuća se koristila za potrebe obitelji. Sama je vraćala sve rate kredita. Tijekom školovanja nije imala ekonomske predmete koji su povezani s bankarskim poslovanjem. Kada je podigla kredit, isti je bio preporučen mladim obiteljima od strane banke kao najpovoljniji. Prilikom sklapanja Ugovora nitko ju nije upozorio na rizik sklapanja takvog ugovora niti da bi moglo doći do povećanja rata. Ne sjeća se točno koliko je bilo povećanje, išlo je po malo naviše. Kredit je otplaćen i bio je u konverziji. Ne sjeća se više detalja ugovora o konverziji. Pročitala je Ugovor prije potpisa. Onoliko koliko joj je kao laiku moglo biti jasno, bilo joj je jasno. U vrijeme sklapanja ugovora nije imala obrt, OPG ili trgovačko društvo. Da ju je tko upozorio na rizik sklapanja tog ugovora, ne bi ga sklopila. Nije mogla pregovarati o odredbama Ugovora, isti je već bio pripremljen u banci, ni javni bilježnik joj nije ništa objasnio. Nije mogla pregovarati ni o Dodatku ugovora o konverziji, ali joj je rečeno da će joj preplata biti uračunata u buduće rate otplate kredita koje će joj biti smanjene. Nije pismeno prigovarala banci, ali je usmeno, u banci joj je rečeno da je takva situacija na tržištu.

4.2. Vještak Mirjana Radman Funarić u nalazu i mišljenju je navela da je vještačenjem utvrdila da je tužiteljica, u razdoblju od 26. siječnja 2006. do 30. rujna 2015., platila veći iznos redovne kamate u iznosu od 3.215,64 EUR kao razlike između obračunate redovne kamate po izmijenjenim kamatnim stopama i redovne kamate po početnoj kamatnoj stopi. Pojedinačne razlike su obračunate u CHF te pomnožene s tekućim (primijenjenim) tečajem, odnosno prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Potom su preračunate u EUR. Negativne razlike, kada je kamatna stopa bila manja od početnih parametara, iznose 425,35 EUR. Dodatkom ugovora o kreditu radi konverzije u EUR, ugovorne strane su s danom 30. rujna 2015. utvrdile iznos ostatka glavnice u iznosu od 19.988,51 EUR (čl. 3. i 4.) te iznos preplate tužitelja. Zbog toga je prilikom ovog vještačenja obračun razlike u plaćenim kamatama bilo moguće napraviti jedino s danom 30. rujna 2015., a ne do 19. siječnja 2016. kako je to zahtijevano u zadatku vještačenja. Tužiteljici je Dodatkom ugovora o kreditu članak 5. utvrđena preplata u iznosu od 4.325,18 EUR. Budući da je vještačenjem utvrđeno da razlika više plaćenih kamata iznosi 3.215,64 EUR nakon umanjenja iznosa preplate koji je tužiteljici priznat u Dodatku ugovora o kreditu razlika iznosi -1.109,54 EUR. Negativna razlika nastala je zato što je tužiteljici priznat iznos preplate koji obuhvaća i tečajne razlike, a ovim vještačenjem je utvrđena samo razlika u plaćenoj redovnoj kamati koja je nastala zbog povećanja kamatne stope.

4.3. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku, zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno dopunjavati. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti prihvatio.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

6. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je tužiteljica kao korisnica kredita s tuženikom kao kreditorom zaključila Ugovor o kreditu 13. siječnja 2006. na iznos od 65.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi izgradnje i dovršenja stambenog objekata

- se I. Dodatak ugovora o kreditu koji je zaključen između stranaka 16. svibnja 2007. odnosi na moratorij u otplati kredita na rok od 10 mjeseci,

- su stranke zaključile i Dodatak Ugovora o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je istim izvršena konverzija kredita u kojoj je tužiteljici priznat iznos preplate od 4.107,56 eura,

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-

2221/18 od 3. rujna 2019.,

- da je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamata po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao primjenjiva nije bila ni određena ni odrediva,

- su odredbe predmetnog ugovora o promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora, a na temelju čl. 502.n st.1. ZPP-a sud je vezan u ovom postupku naprijed navedenim pravnim shvaćanjem, jer se tužiteljica u tužbi pozvala na iste.

7. Tijekom postupka je bilo sporno je li:

- ništetna odredba Ugovora kojom je u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke.

8. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Tužiteljica je nesporno potrošač jer je kredit je iskorišten za izgradnju kuće u kojoj živi.

10. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužiteljici pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate, te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta.

11. Tužiteljica, iako je otplatila kredit u cijelosti, ima pravni interes za podnošenje tužbe jer ovlast tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju pripada tužiteljici i za nesporno otplaćeni kredit. U skladu s čl.328. ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može zahtijevati svaka zainteresirana osoba, a tužiteljica kao stranka predmetnog Ugovora o kreditu to u svakom slučaju jest i za navedeno ima i pravni interes budući traži i povrat danog u izvršenju spornih ugovornih odredbi.

12. Sporno je i da li tužiteljica ima pravo na isplatu jer je s tuženikom zaključila i Dodatak ugovora o kreditu 19. veljače 2016. (tzv. konverzija), a konverzija je provedena s danom 30. rujna 2015.

13. Sporazumi kojima je provođena konverzija predstavljaju izmjenu postojećeg ugovornog odnosa, a ne novi ugovorni odnos. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-2868/18 utvrdio da potrošači unatoč sklapanju sporazuma o konverziji zadržavaju pravni interes za utvrđenje ništetnosti osnovnog ugovora ili njegovih pojedinih odredaba.

14. Vještačenjem je utvrđeno da je zbog povećanja kamatne stope nastala razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama Banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata po osnovi ugovora o kreditu (početna), a koja za utuženi period ukupno iznosi 3.215,64 eura.

15. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, nije osnovan.

16. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

16.1. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2014. za kamatne stope Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2014., pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi.

17. U svezi navedenog utužena tražbina tužiteljice nesporno nije zastarjela jer je tužba podnesena 12. lipnja 2019.

18. Nesporno je pravo stranka na ugovaranje promjenjive kamatne stope kao i valutne klauzule. Međutim, sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnima iz razloga što je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odlukom kreditora, nego su utvrđene nepoštenima i ništetnima zato što je nedvojbeno utvrđeno da nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, zato što ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na visinu stope kamate, zato što buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva, a glede valutne klauzule kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

19. Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača. Obzirom da je utvrđeno kako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

20. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje Općinskog suda u Pazinu u predmetu poslovni broj P-1413/2019-9 od 20. rujna 2019., glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".

21. U svezi navedenog nesporno je da se Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

22. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da sklapanjem Dodatka od ugovora kojim je izvršena konverzija nije u cijelosti podmiren dug, budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.

23. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u valuti EUR na način da se položaj potrošača u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti EUR. U svezi navedenog po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora kojim je izvršena konverzija nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. ZOO-a jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, samo ne toliko koliko je bilo prvotno oštećenje u valuti CHF. Konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod ( kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF ) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR), a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF. To zato jer je intencija u čl. 19. b i čl. 19. c Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/07 bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba.

24. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. je navedeno da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

25. U svezi navedenog po ocjeni ovog suda tužiteljica se sklapanjem Dodatka ugovora nije odrekla tih prava, niti je dala, niti je mogla dati slobodan i informirani pristanak na to, te se sklapanjem Dodatka ugovoru nije odrekla svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano, niti je pristala na isto. Da je takav pristanak i dan ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja aneksa o konverziji valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom (jer je u to vrijeme bila utvrđena valjanom), te tužiteljica nije niti mogla znati čime bi se takvim odricanjem odrekla. U svezi navedenog tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka.

26. Nadalje je sporno to što tuženik smatra da bi se za iznos od 4.107,56 eura, koliko je konverzijom utvrđena preplata, morao umanjiti iznos preplate utvrđen u ovom postupku, a tužiteljica se tome protivi i navodi da se u ovom predmetu u kojem je osnova samo razlika preplate po osnovi ništene odredbe o promjenjivom kamatnoj stopi, ne može odbijati ukupan iznos pretplate.

27. Po ocjeni ovog suda taj navod tužiteljice je osnovan. U ovom postupka se utvrdila preplata na osnovu promjenjive kamatne stope, a kada je tužiteljici priznata preplata konverzijom u istoj nije nigdje navedeno da se isti odnosi i koliko se odnosi na preplatu radi promjenjive kamatne stope. U svezi navedenog ovaj sud je navedeni iznos preplate bez ikakvih umanjenja prihvatio u cijelosti.

28. U svezi utvrđenih tzv. negativnih razlika tuženik nije postupio u skladu s odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka i sud o istom nije niti odlučivao.

29. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik je u obvezi tužiteljici naknaditi troškove postupka, jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT), trošak predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 eura, trošak zastupanja na raspravama održanim kod ovog suda 18. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 6. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT) i trošak zastupanja na ročištu 6. ožujka 2025. za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.5. OT). Tužiteljici je priznat trošak sastava obrazloženog podnesaka od 12. lipnja 2019. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT), trošak sastava podneska od 30. ožujka 2021. u iznosu od 200,00 eura (tbr.8.t.1OT), trošak sastava podneska od 4. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak sastava podneska od 3. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT). Sudsku pristojbu je tužiteljica platila u iznosu od 53,09 eura. Pripadajući porez iznosi 375,00 eura. Ukupno je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 2.388,09 eura, kako je to i navedeno pod točk. III. izreke presude.

30. Na dosuđene troškove teče zatezna kamata od 6. ožujka 2025. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

Slavonski Brod, 6.ožujka 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.