REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

Grubišno Polje, Kolodvorska 2

Poslovni broj: Pr-19/2024-21.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PO, Kip 55A, Daruvar, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, S. Radića 14, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Bjelovar, Matošev trg 1, Bjelovar, OIB: 69693144506, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. siječnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem članka 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 6. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o. , Uprava šuma Podružnica Bjelovar, Matošev trg 1, Bjelovar, OIB: 69693144506 da tužitelju IO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete radi izgubljene zarade ukupan iznos od 13.384,13€ s zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos , po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 103,73€ počam od 15. svibnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 184,52€ počam od 15.lipnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 130,73€ počam od 15.srpnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 239,27€ počam od 15.kolovoza2019. godine do isplate,

- na iznos od 248,79€ počam od 15.rujna 2019. godine do isplate,

- na iznos od 158,91€ počam od 15.listopada 2019. godine do isplate,

- na iznos od 139,23€ počam od 15.studenog 2019. godine do isplate,

- na iznos od 220,48€ počam od 15.prosinca 2019. godine do isplate,

- na iznos od 321,39€ počam od 15.siječnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 339,63€ počam od 15.veljače 2020. godine do isplate,

- na iznos od 444,95€ počam od 15.ožujka 2020. godine do isplate,

- na iznos od 234,95€ počam od 15.travnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 261,53€ počam od 15.svibnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 182,68€ počam od 15.lipnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 164,09€ počam od 15.srpnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 149,44€ počam od 15.kolovoza 2020. godine do isplate,

- na iznos od 198,83€ počam od 15.rujna 2020. godine do isplate,

- na iznos od 127,90€ počam od 15.listopada 2020. godine do isplate,

- na iznos od 157,78€ počam od 15.studenog 2020. godine do isplate,

- na iznos od 280,02€ počam od 15.prosinca 2020. godine do isplate,

- na iznos od 279,39€ počam od 15.siječnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 198,26€ počam od 15.veljače 2021. godine do isplate,

- na iznos od 250,26€ počam od 15.ožujka 2021. godine do isplate,

- na iznos od 59,40€ počam od 15.travnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 110,51€ počam od 15.svibnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 79,12€ počam od 15.lipnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 94,86€ počam od 15.srpnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 110,81€ počam od 15.kolovoza 2021. godine do isplate,

- na iznos od 154,53€ počam od 15.rujna 2021. godine do isplate,

- na iznos od 146,01€ počam od 15.listopada 2021. godine do isplate,

- na iznos od 197,69€ počam od 15.studenog 2021. godine do isplate,

- na iznos od 123,71€ počam od 15.prosinca 2021. godine do isplate,

- na iznos od 200,29€ počam od 15.siječnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 271,63€ počam od 15.veljače 2022. godine do isplate,

- na iznos od 177,69€ počam od 15.ožujka 2022. godine do isplate,

- na iznos od 189,16€ počam od 15.travnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 213,39€ počam od 15.svibnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 178,53€ počam od 15.lipnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 143,11€ počam od 15.srpnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 344,21€ počam od 15.kolovoza 2022. godine do isplate,

- na iznos od 364,65€ počam od 15.rujna 2022. godine do isplate,

- na iznos od 354,07€ počam od 15.listopada 2022. godine do isplate,

- na iznos od 154,87€ počam od 15.studenog 2022. godine do isplate,

- na iznos od 369,08€ počam od 15.prosinca 2022. godine do isplate,

- na iznos od 435,05€ počam od 15.siječnja 2023. godine do isplate,

- na iznos od 611,46€ počam od 15.veljače 2023. godine do isplate,

- na iznos od 561,79€ počam od 15.ožujka 2023. godine do isplate,

- na iznos od 67,52€ počam od 15.travnja 2023. godine do isplate,

- na iznos od 314,28€ počam od 15.svibnja 2023. godine do isplate,

- na iznos od 538,21€ počam od 15.lipnja 2023. godine do isplate, na iznos od 273,30€ počam od 15.srpnja 2023. godine do isplate,

- na iznos od 227,39€ počam od 15.kolovoza 2023. godine do isplate,

- na iznos od 352,25€ počam od 15.rujna 2023. godine do isplate,

- na iznos od 114,79€ počam od 15.listopada 2023. godine do isplate,

- na iznos od 179,39€ počam od 15.studenog 2023. godine do isplate,

- na iznos od 153,26€ počam od 15.prosinca 2023. godine do isplate,

- na iznos od 157,99€ počam od 15.siječnja 2024. godine do isplate,

- na iznos od 174,73€ počam od 15.veljače 2024. godine do isplate,

- na iznos od 159,50€ počam od 15.ožujka 2024. godine do isplate,

- na iznos od 126,51€ počam od 15.travnja 2024. godine do isplate,

- na iznos od 100,44€ počam od 15. svibnja 2024. godine do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o. , Uprava šuma Podružnica Bjelovar, Matošev trg 1, Bjelovar, OIB: 69693144506 da tužitelju IO, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 4.375,00€, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za iznos od 5.215,87€.

Obrazloženje

1. Kod ovoga suda tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete.

U tužbi navodi da je zaposlen u HRVATSKIM ŠUMAMA društvu s ograničenom odgovornošću, Uprava šuma Podružnica Bjelovar, Šumarija Daruvar temeljem zadnjeg Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 18. ožujka 2019. godine kao šumski radnik.

Istim Ugovorom o radu tužitelj je sukladno odredbi čl.2. premješten s radnog mjesta šumskog radnika sjekača na radno mjesto šumskog radnika.

U trgovačkom društvu Hrvatske šume d.o.o. tužitelj je počeo raditi 08. siječnja 2008. godine, od kada je obavljao poslove šumskog radnika sjekača s motornom pilom.

Uslijed redovitog liječničkog pregleda medicine rada, tužitelju je dana 16.01.2019. godine izdana Svjedožba o zdravstvenoj sposobnosti po dr. ĐO, kojom je utvrđena nesposobnost za šumskog radnika sjekača, a sposobnost za šumskog radnika od 19.01.2019. godine. Posljedično navedenom tužitelj je s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 18.ožujka 2019. godine te nastavio raditi na poslovima šumskog radnika.

Tužitelj se je u više navrata obraćao tuženiku radi pokretanja postupka radi priznavanja profesionalne bolesti – vibracijskog sindroma , no tuženik je navedeno odbio, posljedično čemu je sam tužitelj kao osiguranik pokrenuo postupak radi priznavanja profesionalne bolesti, koja mu je u konačnici i priznata odbijanjem žalbe tuženika kao poslodavca, rješenjem HZZO, Regionalni ured Zagreb, Područna služba u Bjelovaru, Klasa: UP/I-502-03/23-03/17, Urbroj: 338-07-02-23-10 od dana 24. studenog 2023. godine.

Iz nalaza Službe za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihosocijalne rizike na radnom mjestu od dana 15.09.2023. godine nesporno proizlazi da je uslijed izloženosti tužitelja vibracijama koje se prenose preko ruku na poslovima sjekača motornom pilom kroz duži vremenski period od preko 10 godina kod tužitelja potvrđena profesionalna etilogija vibracijskog sindroma uzrokovanog vibracijama koje se prenose na ruke ( HAVS), prema MKB-10 šifri Z57.7 te u sklopu sindroma dijagnoza Syndroma Raynaud i Sindroma canalis carpalis manus dextri .

Uslijed naprijed navedene profesionalne bolesti tužitelj je nesposoban za rad šumskog radnika sjekača.

Tužitelj je od dana 01. travnja 2019. godine raspoređen na poslove šumskog radnika, a prije toga je radio na poslovima šumskog radnika sjekača.

Tužitelj na ime plaće kao šumski radnik u prosjeku ostvaruje oko 800,00 € mjesečno, dok je plaća šumskog radnika sjekača znatno veća te je u prosjeku iznosila 1.060,00 € do 1.130,00 € mjesečno, time da je sada uslijed rasta plaće ista i veća. Sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti. Isto tako sukladno čl. 39. Zakona o radu, ozljeda na radu i profesionalna bolest ne smije štetno utjecati na napredovanje radnika i ostvarenja drugih prava i pogodnosti iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom.

Budući da je tuženik kao poslodavac odgovoran za nastanak profesionalne bolesti kod tužitelja, a koja je dovela do djelomične radne nesposobnosti tužitelja, odnosno do potpune radne nesposobnosti u odnosu na prijašnje radno mjesto šumskog radnika sjekača motornom pilom, a koja profesionalna bolest ne smije štetno utjecati na napredovanje radnika i ostvarenja drugih prava iz radnog odnosa, to je tuženik u obvezi tužitelju nadoknaditi štetu u iznosu koji predstavlja razliku između plaće usporednog radnika - šumskog radnika sjekača motornom pilom i šumskog radnika.

Naime, tužitelj je osnovano mogao očekivati nastavak rada na radnom mjestu šumskog radnika sjekača, te bi prema redovno tijeku stvari , da nije bilo profesionalne bolesti, ostvarivao zaradu ( plaću) u visini plaće radnika sjekača, a čije je ostvarenje spriječeno uslijed razvoja profesionalne bolesti.

Razlika plaće šumskog radnika sjekača i šumskog radnika iznosi oko 200,00 € / 1.500,00 kn, u kojem iznosu tužitelj trpi štetu u skladu s odredbom čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj se je obratio tuženiku i putem punomoćnika , radi pokušaja mirnog rješenja spora, te je tuženik prvotno odgovorio tuženiku da je voljan mirno riješiti spor nakon pravomoćnosti rješenja o utvrđenju profesionalne bolesti, no nakon odbijanja žalbe tuženika i pravomoćnosti rješenja, tuženik se više nije očitovao tužitelju, slijedom čega je tužitelj prisiljen svoja prava ostvarivati pred nadležnim sudom.

Poslodavac je radniku dužan isplatiti naknadu štete – izgubljenu zaradu koju radnik trpi u visini koja odgovara razlici neto plaće isplaćene radniku i plaći koju bi radnik po redovnom tijeku stvari ostvario da na strani radnika, odnosno tužitelja nije došlo do smanjenja radne sposobnosti i da je tužitelj nastavio obavljati poslove šumskog radnika sjekača i to s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

Slijedom navedenoga, tužitelj od tuženika potražuje na ime naknade štete radi izgubljene zarade, mjesečni iznos od 200,00 € time da tužitelj ističe da se ne radi o razlici plaće, već o naknadi štete radi izgubljene zarade koja se ne izražava u bruto iznosu. Tužitelj stoga od tuženika potražuje ukupan iznos od 12.000,00€ ( 60 mjeseci x 200,00€) i to za vremenski period od 01. travnja 2019. godine od kada obavlja poslove šumskog radnika do svibnja 2024. godine. Tužitelj si zadržava pravo uskladiti tužbeni zahtjev s u međuvremenu dospjelim iznosima.

Tužitelj trenutačno prima plaću u prosječnom mjesečnom iznosu od oko 800,00€ mjesečno. Nadalje, tuženik se nije očitovao na zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja, odnosno o visini plaće radnika sjekača, te si tužitelj zadržava pravo sukladno odredbi čl. 186 b Zakona o parničnom postupku odrediti tužbeni zahtjev nakon dobivanja podataka od tuženika, odnosno podredno nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

Slijedom navedenoga, a kako tuženik odbija tužitelju isplatiti naknadu štete koja istome stvarno pripada, to tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju na ime naknade štete radi izgubljene zarade isplati ukupan iznos od 12.000,00€ s zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče na pojedine iznose od dospijeća pa do isplate, uz nadoknadu troškova postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tužba je dostavljena tuženiku na davanje odgovora na tužbu, te se isti očitovao u pismenom podnesku od 23. svibnja 2024. godine u kojem navodi da je tužitelj ustao tužbom radi naknade štete, budući smatra da mu je zbog izmjene ugovora o radu s radnog mjesta šumski radnik sjekač na šumski radnik nastala šteta u vidu izgubljene zarade, a nakon što mu je provjerom zdravstvene sposobnosti pri specijalističkoj ordinaciji medicine rada u Bjelovaru utvrđena nesposobnost za rad na radnom mjestu šumskog radnika sjekača i sposobnost za šumskog radnika te potražuje isplatu na ime naknade štete u ukupnom iznosu od 12.000,00 €, odnosno u mjesečnom iznosu od 200,00 € počevši od 15.svibnja 2019. godine pa do podnošenja tužbe, odnosno do 15.travnja 2024. godine zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos, po stopi koji se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Tuženik se protivi tužbi i osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, djelomično prihvaća tužbeni zahtjev i to u mjesečnim iznosima razlike plaće tužitelja izračunate po Financijsko računovodstvenom odjelu za utuženo razdoblje od travnja 2019.godine do travnja 2024.godine.

Točno je da je tužitelj bio, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme kod tuženika zaposlen na radnom mjestu šumski radnik sjekač u Šumariji Daruvar od 08. siječnja 2008.godine, a potom temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme KLASA: BJ/19-01/370 od 18.3.2019. godine, na radnom mjestu šumskog radnika. Nakon liječničkog pregleda dana 16.1.2019. godine tužitelj je po ocjeni Specijalističke ordinacije medicine rada dr. med. Saša Fundak u Bjelovaru ocjenjen nesposobnim za rad na poslovima šumskog radnika sjekača, a sposobnim za rad na poslovima šumskog radnika. Poštujući Svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 16.1.2019.godine tužitelju je sa 18.3.2019. godine izmijenjen postojeći i sklopljen je novi Ugovor o radu temeljem kojeg sada radi na radnom mjestu šumski radnik. Tuženik djelomično prihvaća postavljeni tužbeni zahtjevi to u visini priloženog izračuna mjesečnih razlika plaće u neto iznosu, a i preostalom dijelu iznad utvrđenog mjesečnog iznosa razlike u iznosu 197,82 € tuženik osporava tužbeni zahtjev. Tuženik je sačinio izračun razlike bruto plaće tužitelja za utuženo razdoblje koje je istovjetno s razdobljem izmjene ugovora o radu na poslove šumskog radnika, a zaključno sa zadnjom isplaćenom plaćom za travanj 2024. godine, sve kako je to prikazano u pregledu isplaćenih plaća i procjene plaća koje bi tužitelj ostvario da je i nadalje radio kao šumski radnik sjekač. Po primitku tužbe za naknadu štete na ime razlike plaće, tuženik je zatražio novi izračun razlika plaće u neto iznosu koji prilaže i u kojem djelu do iskazanih mjesečnih iznosa za utuženo razdoblje djelomično priznaje tužbeni zahtjev.

Nesporno je da je tužitelj do izmjene ugovora o radu radio na radnom mjestu šumski radnik sjekač, a nakon izmjene ugovora o radu na radnom mjestu šumski radnik, te je za ta radna mjesta i primao plaću obračunatu po važećem Cjeniku radova za poslove u šumarstvu i šumskom građevinarstvu, sve ovisno o vrsti poslova iz opisa i popisa poslova radnog mjesta iz važećeg ugovora o radu. Posebno napominjemo da su prema Pravilniku o plaćama HŠ d.o.o. svi poslovi u proizvodnji pa tako i poslovi sjekača i šumskih radnika, utvrđeni Cjenikom radova, odnosno ne postoji fiksna plaća za radna mjesta šumski radnik i šumski radnik sjekač. Svi poslovi su normirani i plaća ovisi o vrsti radova koje radnik obavlja i visini norme koju ostvari, a isto tako opis i popis poslova ova dva mjesta gotovo su identični te se razlikuju jedino u poslovima sječe i rada motornom pilom. Poslovi šumskog radnika sjekača nisu isključivo poslovi sječe i rad motornom pilom, već i niz drugih poslova koji su u Cjeniku radova različito vrednovani bodovima. Nesporno je da plaća šumskog radnika sjekača, kao ni plaća šumskog radnika, nije utvrđena u fiksnim bodovima već visina plaće iz mjeseca u mjesec ovisi o nizu okolnosti, te se ne može iskazati u apsolutnom, već samo prosječnom iznosu razlike mjesečnih primanja. S obzirom da svaki radnik postiže različite rezultate na radnom mjestu bez obzira na isti naziv radnog mjesta, nije osnovano da se kod obračuna naknade štete na ime razlike plaće uspoređuje plaća sa drugim radnikom koji obavlja poslove radnog mjesta šumski radnik sjekač kao i tužitelj. Isto je propisano i čl.44. st.5. Kolektivnog ugovora za radnike HŠ d.o.o. prema kojemu je plaća na koju radnik ima pravo, a koju je primao do trenutka utvrđivanja radne nesposobnosti za sjekača, prosječna mjesečna plaća isplaćena radniku u prethodnih 6 mjeseci prije mjeseca u kojemu je radniku utvrđena zdravstvena nesposobnost i ista se usklađuje s porastom plaća kod poslodavca, te je upravo na taj način i izvršen izračun razlike plaće tužitelja.

Tuženik stoga osporava visinu tužbenog zahtjeva na ime naknade štete u iznosu 200,00 € mjesečno, te ostaje kod priloženog izračuna razlike plaće za svaki mjesec utuženog razdoblja.

Prihvaćanje preostalog dijela tužbenog zahtjeva iznad utvrđenih iznosa 197,82 € mjesečne razlike, a do zatraženih 200,00 € predstavljalo bi stjecanje bez osnova. Točno je da tuženik nije dostavio na traženje punomoćnika tužitelja posebno podatke o visini plaće tužitelja koju je primio prije ozljeđivanja, a sve iz razloga što je tužitelj svaki mjesec uz isplatu plaće primio osobno isplatni listić za svako obračunsko razdoblje, dakle posjeduje ga. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima tuženik je bio spreman priznati radniku pravo na naknadu imovinske štete koju trpi zbog izmjene ugovora o radu nakon umanjenja radne sposobnosti i priznavanja profesionalne bolesti.

Ne protivi se prijedlogu tužitelja za provođenje financijskog vještačenja, ali na trošak tužitelja, ukoliko ne prihvaća priloženi izračun razlike plaće. U slučaju ne prihvaćanja izračuna od strane tužitelja i inzistiranja na vještačenju, smatra da se isto treba provesti sukladno odredbi čl.44. Kolektivnog ugovora, ukoliko tužitelj i nadalje ne prihvaća tuženikov izračun razlike plaće u neto iznosu u kojem je za izračun razlike plaće tužitelja uzeta prosječna mjesečna plaća isplaćena upravo tužitelju u prethodnih 6 mjeseci prije mjeseca u kojemu mu je utvrđena zdravstvena nesposobnost za sjekača uvažavajući razdoblja privremene nesposobnosti za rad, te se uz primjenu povoljnijeg prava radnika uzimala plaća mjeseci kada radnik nije bio na privremenoj nesposobnosti za rad. Tako utvrđena razlika plaće tužitelja iznosi 197,82 €. Zbog svega navedenog tuženik djelomično osporava tužbeni zahtjev tužitelja i to za iznos iznad mjesečnog iznosa 197,82 € naknade štete na ime razlike plaća tužitelja, te predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u preostalom dijelu i obveže ga na naknadu parničnih troškova tuženiku.

Istovremeno tuženik predlaže naslovnom sudu da ga oslobodi plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi čl.11.st.1.toč.2 Zakona o sudskim pristojbama. Naime, Vlada Republike Hrvatske objavila je u Narodnim novinama od 4.veljače 2010.godine popis tijela javne ovlasti, na kojem popisu se nalazi i tuženik, Hrvatske šume d.o.o.. Iz navedenog nesporno proizlazi da su Hrvatske šume d.o.o. kao osoba u obavljanju javnih ovlasti oslobođene od plaćanja pristojbi prema čl.11.st.1.toč.2 navedenog Zakona obzirom da je istom odredbom utvrđeno kako su od plaćanja pristojbe oslobođeni Republika Hrvatska i tijela javne vlasti o čemu su stav zauzeli Upravni sud RH u svojem Rješenju broj: Us-8252/1998 od 17. travnja 2002. kao i Općinski radni sud u Zagrebu u svojem rješenju broj: Pr-7628/2013 od 11. lipnja 2019. pa predlaže da naslovni sud donese Rješenje o oslobođenju tuženika plaćanja pristojbi u ovom postupku.

3. Nakon dostavljenog odgovora na tužbu, a prije održavanja pripremnog ročišta, tužitelj je pismenim podneskom od 11. lipnja 2024. godine postavio tužbeni zahtjev tako da umjesto ranijeg iznosa od 12.000,00€ potražuje iznos od 18.600,00€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja dospijeva od svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te je povećao tužbeni zahtjev prije zaključenja prethodnog postupka.

4. Isto tako, tužitelj je pismenim podneskom od 21. listopada 2024. godine postavio tužbeni zahtjev kao u izreci na način da potražuje iznos od 13.384,13€ umjesto ranije postavljenog iznosa od 18.600,00€, pa je onda sud utvrdio da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za iznos od 5.215,87€ a na koje povlačenje je pristao tuženik, pa je onda sud donio rješenje kojim je utvrdio povlačenje tužbenog zahtjeva za navedeni iznos pa je odlučeno kao u izreci rješenja u smislu čl. 193. st. 2. ZPP-a.

5. Radi razrješenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u spis ovoga suda pod poslovnim brojem Pr-19/2024, tj. uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između stranaka 18. ožujka 2019. godine (list 8-9), u rješenje HZZO-a od 24. studenog 2023. godine (list 10-12), u rješenje HZZO-a od 19. veljače 2024. godine (list 13-17), u mišljenje službe za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihosocijalne rizike na radnom mjestu od 15. rujna 2023. godine (list 25-31), u mišljenje specijalističke ordinacije medicine rada i sporta od 14. lipnja 2023. godine (list 19-23), u izračun koji je dostavio tuženik za tužitelja te u Pravilnik o plaćama i ostalim primanjima radnika u Hrvatskim šumama, u rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu od 11. lipnja 2019. godine, u popis tijela javne vlasti za 2010. godinu (list 44-60), u obračun plaća usporednog radnika ČO (list 66-76), u izračun tuženika o isplaćenim plaćama tužitelja za razdoblje 1. travnja 2018. do 30. rujna 2018. godine te od 1. travnja 2019. do 7. listopada 2024. godine, te u podatke o isplaćenim plaćama za dva usporedna radnika koja su u spornom razdoblju zaposleni kod tuženika na radnom mjestu šumskog radnika sjekača (list 97-104), u sudsku praksu (list 105-143), u obračun plaća za tužitelja (list 144-239), u obračun plaće za usporednog radnika SO (list 240-328), te CO (list 329-419).

Izveo dokaz saslušanjem svjedoka DO (list 92-93), te tužitelja PO (list 93-94).

6. Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku.

7. Konačno postavljenim svojim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu naknade štete radi izgubljene zarade u iznosu od 13.384,13€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. ožujka 2019. godine kao šumski radnik.

Isto tako, među strankama nije sporno da je tužitelj istim ugovorom o radu sukladno odredbi čl. 2. istoga ugovora premješten s radnog mjesta šumskog radnika- sjekača na radno mjesto šumskog radnika.

Među strankama također nije sporno da je tužitelj počeo raditi kod tuženika 8. siječnja 2008. godine kada je obavljao poslove šumskog radnika – sjekača s motornom pilom.

Sve te činjenice među strankama nisu sporne a isto proizlazi i uvidom u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis, u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. ožujka 2019. godine koji su stranke zaključile.

9. Isto tako, među strankama nije sporno da je tužitelju temeljem rješenja HZZO-a od 24. studenog 2023. godine priznata bolest vibracijski sindrom uzrokovan vibracijama koje se prenose na ruke po dijagnozama MKB-10 Z57.7, 173.0 i G56.0 kao profesionalna bolest te da se u vezi navedene profesionalne bolesti priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti od datuma 10. studenog 2023. godine, a isto se utvrđuje uvidom u rješenje HZZO-a od 24. studenog 2023. godine klasa: UP/I-502-03/23-03/17 Urbroj: 338-07-02-23-10. Isto tako, uvidom u rješenje HZZO-a, Direkcija, od 19. veljače 2024. godine, Klasa: UP/II-502-03/23-01/912, Urbroj: 338-01-06-05-24-04, utvrđuje se da je odbijena žalba poslodavca Hrvatske šume i da je potvrđeno rješenje HZZO-a, Regionalni ured Zagreb, Područna služba Bjelovar od 24. studenog 2023. godine klasa: UP/I-502- 03/23-03/17 Urbroj: 338-07-02-23-10.

Istim rješenjima su priložena mišljenja specijalističke ordinacije medicine rada i sporta Bjelovar, kao i mišljenje Službe za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihosocijalne rizike na radnom mjestu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 15. rujna 2023. godine.

10. Člankom 39. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da ozljeda na radu odnosno profesionalna bolest ne smije štetno utjecati na napredovanje radnika ili ostvarenje drugih prava i pogodnosti iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom.

Člankom 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO-a), propisano je tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge troškove u vezi s tim, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Isto tako, člankom 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) propisano je da ozljede na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječu od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

Dakle, na temelju citiranih odredbi navedenih zakona nesporno je da je tužitelj bio radnik kod tuženika i da je pretrpio profesionalnu bolest obavljajući poslove za poslodavca koja potječe od rada, pa onda tuženik kao poslodavac odgovara za štetu tužitelju po načelu objektivne odgovornosti a koja šteta se ogleda na ime izgubljene zarade.

11. Tužitelj je tužbom potraživao naknadu štete na ime izgubljene zarade s obzirom da je raspoređen na poslove šumskog radnika od 1. travnja 2019. godine a prije toga da je radio na poslovima šumskog radnika-sjekača na kojim poslovima je imao veću plaću, tako da je potraživao iznos od 12.000,00€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose koji mjesečno dospijevaju, da bi podneskom od 11. lipnja 2024. godine potraživao iznos od 18.600,00€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, da bi nakon što je tuženik dostavio izračun razlike između plaće koju tužitelj ostvaruje na radnom mjestu šumskog radnika od 1. travnja 2019. godine i plaće koju bi ostvarivao radeći na poslovima šumskog radnika – sjekača, tako što je izračunao da je razlika u iznosu od 13.384,13€, tužitelj se suglasio s navedenim izračunom i postavio tužbeni zahtjev pismenim podneskom od 21. listopada 2024. godine potražujući upravo navedeni iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate zajedno sa troškovima parničnog postupka.

12. Tuženik u očitovanju na tako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja suglasio se sa potraživanjem koji se odnosi na izračun jer je to zapravo izračun koji je tuženik dostavio osim što se nije suglasio da tuženik nadoknadi troškove postupka tužitelju već upravo je predložio da svaka stranka snosi svoje troškove.

13. Na ročištu održanom dana 20. siječnja 2025. godine, tužitelj je ostao kod zahtjeva za isplatom iznosa od 13.384,13€ a koji zahtjev nije niti osporavao tuženik jer je upravo to izračun koji je sačinio tuženik i u tom dijelu je priznao tužbeni zahtjev, dok nije se suglasio sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

14. U postupku su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka DO kao i tužitelja PO a čiji iskazi potvrđuju da je tužitelj bio raspoređen na radno mjesto šumskog radnika – sjekača, koji rad uključuje rad sa motornom pilom i da je utvrđena zdravstvena nesposobnost liječnika medicine rada da tužitelj ne može izvršavati zadatke motornom pilom i da treba biti raspoređen na druge poslove koji ne uključuju rad sa motornom pilom pa je onda tužitelj i raspoređen na navedene poslove a na kojim poslovima ostvaruje manju plaću.

15. Dakle, kako među strankama nije sporno da je tužitelj raspoređen na radno mjesto šumskog radnika 1. travnja 2019. godine na kojem radnom mjestu je ostvarivao manju plaću i kako među strankama nije sporan niti izračun, to je onda sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan i odlučio kao u izreci temeljem članka 1095. st. 1. ZOO-a, čl. 39. Zakona o radu te čl. 25. Zakona o zaštiti na radu.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. ZPP-a.

O troškovima postupka sud je odlučio temeljem članka 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti u postupku, to je onda sud naložio tuženiku da mu nadoknadi troškove u cijelosti a koje sud smatra opravdanim i potrebnim. Pri odlučivanju koji će se troškovi priznati tužitelju, sud je u smislu članka 155. st. 1. ZPP-a, priznao samo one troškove koji su bili neophodno potrebni za vođenje ovoga postupka, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora.

Sud je tužitelju priznao troškove sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a kao i vrijednosti boda (1 bod 2,00€) i to koji se odnose na sastav tužbe 500,00€, za sastav podneska od 11. lipnja 2024., 15. srpnja 2024. i 21. listopada 2024. godine za svaki podnesak 500,00€, za zastupanje na raspravi 5. rujna 2024., 8. listopada 2024. i 20. siječnja 2025. godine za svako ročište 500,00€, trošak PDV-a 875,00€ ili ukupno 4.375,00€.

Sud nije priznao tužitelju trošak za zastupanje na ročištu za sklapanje sudske nagodbe 250,00€ budući da takvo ročište nije ni održano kao niti trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 500,00€ s obzirom da takav zahtjev nije potreban za vođenje ovog postupka niti zakonski propisan kao obvezan kao i trošak za sastav podneska od 14. studenog 2024. godine u iznosu od 500,00€ s obzirom da takav trošak nije neophodno potreban za vođenje ovog postupka.

U Grubišnom Polju, 6. ožujka 2025. godine

S u t k i n j a:

Milka Katić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku do 15 dana računajući od dana ročišta za donošenje, objavu i uručenje presude tj. od 6. ožujka 2025. godine. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni sud drugog stupnja.