Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

Poslovni broj: P-840/2021-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari u pravnoj tužitelja FZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici Jovanki Barić, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženih 1. AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćniku GZ, odvjetniku iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja Jovanke Barić, odvjetnice iz Rijeke i pun. tuženih GZ, odvjetnika iz [adresa], objavljene dana 6. ožujka 2025., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1 Proglašava se nedopuštenom ovrha u odnosu na dio točke II. rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-2961/2018-4 donesenog od strane Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji (dio u kojem se ovlašćuje ovrhovoditelje-tuženice da u roku od 45 dana na trošak ovršenika-tužitelja povjere drugoj osobi da u dvorištu na grč. 250, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. zk tijelo I k. o. [katastarska općina], u Spinčićevoj ulici br. 9 u Opatiji, ukloni izgrađenu terasu sa svim betonskim i metalnim ogradama i natkrovljem).

2. Nalaže se tuženicima da solidarno nadoknade tužitelju parnični trošak sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju FZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da naknadi tuženima AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak postupka u iznosu od 1.237,50 EUR, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi, da je u ovršnom postupku koji se vodi pred ovim sudom u spisu posl. br. Ovr-2961/18 zaključkom od 28. travnja 2021. upućen da u roku 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na dio t. II rješenja o ovrsi (dio u kojem se ovlašćuje ovrhovoditelje da u roku 45 dana na trošak ovršenika povjere drugoj osobi da u dvorištu na grč. 250 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u [adresa] u [adresa] ukloni izgrađenu terasu sa svim betonskim metalnim ogradama i natkrovljem), da je u ovršnom postupku temeljem odredbe čl. 53 st. 1 Ovršnog zakona podnio žalbu u kojoj nije mogao u roku istaknuti žalbene razloge, da je izjavio žalbu koji su propisani čl. 50 st. 1 t. 7 i t. 9-11 Ovršnog zakona (OZ), da je ispunjenje tražbine onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe odluka, da je predmetna nekretnina s okućnicom u suvlasništvu parničnih stranaka i da je promijenjena granica (lomne točke međa), da je katastarska čestica navedena u ovršnoj ispravi promijenila naziv i da je promijenjena po obliku i veličini. Dalje navodi da je ovrha nedopuštena, jer je predmetna nekretnina sa svim betonskim i metalnim ogradama i natkrovljem navedenim u rješenju o ovrsi u postupku katastarske izmjere za k. o. [katastarska općina] dobila novu oznaku kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], umjesto dosadašnje grč. 250, da su evidentirani posebni pravni režimi na zemljištu i načinu porabe zemljišta, sve na temelju odredbe čl. 46 Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina i odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV), da prema zapisniku Područnog ureda za katastar Rijeka od 24. prosinca 2020. (list 198-204 ovršnog spisa) iz zapisnika o uviđaju na terenu (list 205-208 spisa), sačinjen je elaborat od strane Područnog ureda za katastar Rijeka, koji su prihvatile parnične stranke te treća osoba tj. predstavnici Grada Opatije i da je utvrđeno da su lomne točke međa upravo betonski zidovi s metalnom ogradom i natkrovljem obilježeni vidljivom trajnom ogradom sukladno čl. 21 Pravilnika o katastarskoj izmjeri i tehničkoj reambulaciji, a da je sve to rješenjem o ovrsi određeno ukloniti, da je stoga sve to nemoguće i da se ne može provesti, da je na temelju toga elaborata kč. br. [katastarska čestica] u cijelosti promijenila identitet jer da je parcela podijeljena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer da je na skici izmjere DGU, Ured za katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnina Opatija od 15. veljače 2022., vidljivo da su promijenjeni podaci, da je pod rednim br. 1 označeno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navedeni suvlasnici s neodređenim omjerima, a da je pod br. 2. kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu Vodogradnje Rijeka d.o.o. i da su temeljem tog rješenja betonski zidovi s metalnim natkrovljem na koje se odnosi t. II rješenja o ovrsi službena međa razgraničenja između suvlasnika u odnosu na Vodogradnju Rijeka d.o.o., dakle razgraničenje između zgrade mješovite namjene na kč. br. [katastarska čestica] prema kč. br. [katastarska čestica] na kojoj je samovlasnik Vodogradnja Rijeka d.o.o., da je stoga činjenično stanje promijenjeno, da je temeljem presude Upravnog suda u Rijeci posl. br. Usl-1169/18-13 u posjedovnom listu br. 1111 k. o. [katastarska općina] mijenjana površina od 141 m2 na 145 m2 s nadstrešnicom, spremištem i dvorištem i da je zgrada parničnih stranaka u cijelosti ozakonjena pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju PGŽ, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Opatija od 26. rujna 2014., dalje navodi da je tužitelj u dogovoru s pravnim prednikom stranaka OZ zaključio sporazum da može trajno koristiti dio okućnice na grč. 250, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u opsegu i površini kako je to određeno pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Opatiji posl. br. R1-75/93 za potrebe Caffe bara Mario, a što uključuje i gradnju vanjskog zida prema Spinčićevoj ulici, kao i istu natkriti i ostakliti, a sve za potreba caffe bara. Tužitelj dalje navodi, da su betonska i metalna ograda sa ozakonjenom nadstrešnicom utvrđene kao službene međe sa čime su se tužene suglasile, a s tim da raspolaže i sud u ovršnom postupku, da predstavlja među između nekretnine parničnih stranaka i nekretnine u vlasništvu Vodogradnje Rijeka i Grada Opatije u čijem vlasništvu je glavna prometnica na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da ovršna isprava ne označava sve ovlaštene nositelje stvarnog prava među kojima je i Grad Opatija. Tužitelj dalje navod,i da je nadstrešnica ozakonjena prema Zakonu o cestama, da je ovrha nedopuštena jer je Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ako bi došlo do promjene podataka u katastru na nedopušten način, da je tad predviđena i prekršajna odgovornost, sve sukladno čl. 6 Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, stoga tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi, da je ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, a to je u konkretnom slučaju presuda Općinskog suda u Opatiji posl. br. P-183/13 od 25. srpnja 2014., koja je pravomoćna i ovršna i kojom je tuženiku, a ovdje tužitelju, naloženo uklanjanje izgrađene terase na svim betonskim i metalnim ogradama i natkrovljem, a po kojoj presudi, ovdje tužitelj, a tamo tuženik, nije postupio, da je odredbom čl. 50 st. 1 t. 7 OZ-a, propisano, da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi, ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, da je t. 9 cit. čl. 50 OZ-a, propisano, da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi, ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, da je t. 10 cit. čl. 50 OZ-a, propisano, da isti žalbu može je izjaviti ako ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Tuženici navode da tražbina njih kao ovrhovoditelja nije prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz koje potječe odluka, jer da tužitelj to nije dokazao, a to na što upire tužitelj u ovoj parnici, a tamo kao ovršenik, da je nekretnina pred nadležnim upravim tijelom dobila novu oznaku, ne znači da je zbog toga ovrha nedopuštena jer taj postupak ne utječe na valjanost i opstojnost ovršne isprave, uklanjanjem međašnog (betonskog ) zida neće se pomicati granice parcele niti će provedbe ovrhe utjecati na priključke na javnu komunalnu infrastrukturu i da bi došlo do oštećenja istih, niti je to razlog za utvrđenje da ovrha ne bi bila dopuštena jer sve instalacije koje su postojale u vrijeme donošenja ovršne isprave ne predstavljaju novu okolnost u ovršnom postupku za koju se nije znalo ili koja je nastupila naknadno, a da bi se to utvrđivalo u ovome postupku. U odnosu na navode, da ovrha ne bi bila dopuštena, jer da ovršna isprava ne označava sve ovlaštene nositelje stvarnog prava među kojima je i Grad Opatija, tuženici ističu da Grad Opatija nije suvlasnik navedene nekretnine kako to pogrešno navodi tužitelj, a niti su betonska i metalna ograda ozakonjene prema Zakonu o cestama, jer da to nije zaštitna i sigurnosna ograda koja čini javnu cestu prema čl. 4 Zakona o cestama, to su ograde koje je tužitelj izradio i postavio svojevoljno pa mu je stoga ovršnom ispravom i naloženo uklanjanje istih, niti može utjecati na provedbu ovrhe činjenica što nije izvršena parcelacija navedene nekretnine, dostavlja u spis neslužbenu kopiju ZK izvatka za kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] iz kojeg proizlazi da Grad Opatija nije suvlasnik na predmetnoj nekretnini.

3. 1. tužena na ročištu 16. ožujka 2022. navodi, da je nastao spor zbog nadstrešnice koju je izveo tužitelj s obzirom da je bio natkrio cijelu terasu, ali da je sad nadstrešnica samo ispred poslovnog prostora tužitelja i nije više u preostalom dijelu okućnice te da je ovaj postupak bespredmetan.

4. U dokaznom postupku saslušan je tužitelj FZ kao stranka (list 234- 235 spisa), 1. tužena AZ (list 236 spisa), 2. tužena PZ (list 237 spisa), izvršen je uvid u Ovr-2961/18 i uvid u Pu P-6626/15 (ranije P-183/13 Općinskog suda u Opatiji), dok je sud odbio provođenje dokaza očevidom i vještačenjem na okolnost identifikacije predmetne nekretnine, s obzirom da su stranke učinile nespornim da se natkrivena terasa nalazi na kč. br. [katastarska čestica]. Sud je odbio provođenje dokaza uvidom u elaborat procijenjene vrijednosti izvedenih građevinsko obrtničkih radova investitora FZ na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ranije kč. [katastarska čestica], a zatim kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), jer to nije predmet ovoga postupka, kao i ostala materijalna dokumentacija koju tužitelj ulaže u spis, sud istu nije cijenio relevantnom za utvrđenje merituma ove pravne stvari, a koja dokumentacija se odnosi na rješenje o izvedenom stanju (list 12-14 spisa), rješenje DGU, Odjela za katastar nekretnina Opatija od 15. veljače 2022. – ispravljanje podataka u katastarskom operatu na podatke katastarske izmjere za kč. br. [katastarska čestica] (list 58-61 spisa), odluke Upravnog suda i Ministarstva graditeljstva i državne imovine (list 62-72 spisa).....

4.1. Iz iskaza tužitelja FZ kao stranke u bitnome proizlazi, da je kupio poslovni prostor u zgradi na kč. br. [katastarska čestica] u [adresa] od OZ, a kasnije je jedan dio kupio od gospodina OZ, predmetna terasa nije bila predmet kupoprodaje, međutim, kako se bavio ugostiteljskom djelatnošću tražio je od prodavatelja da mu dopuste da ispred poslovnog prostora sagradi terasu u poslovne svrhe, na zemljištu u društvenom vlasništvu, najprije je sagradio jedan dio terase, a zatim 1977. sagradio je drugi dio terase, a 1993./1994. proširuje terasu ispred sva tri ulaza u poslovni prostor, suvlasnici koji su naslijedili svoje prednike tj. ovdje tužene tražile su suvlasnički dio na terasi i umješač je bila Vodogradnja, dao je svima ključeve od terase tako da on koristi pola dijela terase u poslovne svrhe, predmetu terasu da u toj polovici ne koristi nitko i da ovdje tužene niti nemaju ulaz kroz terasu, ali da žele rušiti cijelu terasu i taj dio nikada nije bilo gradilište u naravi, da je terasu legalizirao nakon što je donesena presuda u spisu posl. br. P-183/13, smatra da je ovrha nedopuštena jer je legalizirao objekt.

4.2. Iz iskaza 1. tužene AZ u bitnome proizlazi, da traži da se poruši dio terase, jer terasa obuhvaća veći dio nego što pripada tužitelju s obzirom na površinu njegovog poslovnog prostora, da tužitelj može imati dio terase u najviše 9/32 dijela, upravo onoliko koliko obuhvaća njegov poslovni prostor u odnosu na cijelu zgradu, noću s te terase stvara se velika buka, da je tužitelj ispraznio dio terase po presudi posl. br. P-183/13, ali da je trebao ukloniti metalne stupove i nadstrešnicu, trebao je ukloniti metalnu podlogu na kojoj je ležala tenda i ukloniti betonski dio tako da mogu parkirati vozila i nakon toga bi mogli fizički podijeliti taj dio okućnice i dogovoriti što kome pripada u posjedu, izvršiti etažiranje zgrade i podjelu okućnice i tada bi mogli spor riješiti na miran način, svatko od stanara ima svoj ulaz u zgradu, terasa se nalazi na zajedničkom zemljištu svih stanara i nije promijenila oblik od izgradnje.

4.3. Iz iskaza 2. tužene PZ u bitnome proizlazi, da traži da se poruši cijela terasa i da se podijeli okućnica što kome pripada od suvlasnika posebnih dijelova nekretnine.

4.4. Uvidom u ovosudsni spis Pu P-6626/15 (ranije P-183/13), sud utvrđuje, da je presuda ovog suda posl. br. P-183/13 pravomoćna odlukom Žup. suda u Rijeci posl. br. Gž-676/15 od 6. prosinca 2017., odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda u dijelu koji je predmet ovoga spora (t. III izreke), kojom je naloženo tuženiku FZ iz [adresa] da u dvorištu na grč. 250 u [adresa] u [adresa] ukloni izgrađenu terasu sa svim betonskim metalnim ogradama i natkrovljem, kao i reklamne obavijesti ugostiteljske djelatnosti Caffe bar Mario i Bistro Mario kao i ventilacijski uređaj s fasade stambene zgrade u [adresa], u roku 15 dana po pravomoćnosti presude (list 213-218 spisa posl. br. Pu P-6626/15)

4.5. Uvidom u ovosudni spis posl. br. Ovr-2961/18 sud utvrđuje, da su ovrhovoditelji AZ, RZ i ĆZ podnijeli prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne isprave – presude posl. br. P-183/13, koja je u t. III izreke pravomoćna 6. prosinca 2017., a ovršna 21. prosinca 2017., te se ovlašćuje ovrhovoditelj da u roku 45 dana na trošak ovršenika povjere drugoj osobi, da na grč. 250, zk. ul. [broj ZK uloška],kao zk.tijelo I, K. o. [katastarska općina], ukloni izgrađenu terasu sa svim betonskim i metalnim ogradama i natkrovljem, kao i reklamne ploče,uvudom u isti spis sud dalje utvrđuje,da je 16. studenog 2018. doneseno rješenje kojim sud određuje predloženu ovrhu. Žup. sud u Osijeku odlukom Gž Ovr-470/19 od 30. svibnja 2019. potvrdio je rješenje suda u pobijanom dijelu pod t. III izreke pravomoćne i ovršne presude posl. br. P-183/13 od 25. srpnja 2014., dok je ovrhovoditelj ĆZ iz [adresa], povukao prijedlog za ovrhu, te je u doneseno rješenje o obustavi ovrhe vjerovnika CZ (list 213-215 ovršnog spisa).Uvidom u isti spis sud dalje utvrđuje,da je pravomoćno odbijen prijedlog tamo ovršenika, a ovdje tužitelja, za obustavom ovrhe, rješenjem Žup. suda u Osijeku, posl. br. Gž Ovr- 109/22 od 6. ožujka 2023., jer je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl. br. Ovr-2961/2018 od 28. travnja 2021. Uvidom u isti spis sud dalje utvrđuje, da je Žup. sud u Splitu rješenjem Gž Ovr-473/24 odbio ovršenikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl. br. Ovr-2961/2018 od 27. studenog 2023., kojim je sud odbio ponovni prijedlog za obustavom ovrhe (list 546-548 ovršnog spisa). Tamo ovršenik a ovdje tužitelj, upućen je Zaključkom suda od 28.4.2021.,da u roku 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na dio t.II.1.rješenja o ovrsi posl.br.Ovr-2961/18-4 (sve kao na listu 295-296 spisa Ovr-2961/18),jer je izjavio žalbu iz razloga iz čl.50 st.1.t.7 ,9 i 10 Ovršnog zakona,pa je iz istih razloga upućen u parnicu temeljem čl.55 Ovršnog zakona.

5. Ocjenjujući provedene dokaze, svaki posebno i sve zajedno, sud utvrđuje, da tužitelj nije dokazao činjenice, koje bi bile stvarna osnova tužbe i tužbenog zahtjeva. Tužitelj smatra, da tamo ovrhovoditelji nisu ovlašteni tražiti ovrhu, jer da je prema ovršnoj ispravi, 3.tužitelj u svojstvu ovrhovoditelja, ĆZ povukao prijedlog za ovrhu, a da je ovršna isprava - pravomoćna presuda, donesena u odnosu na tri tužitelja, da stoga ne postoji ovlaštenje dva ovrhovoditelja (ovdje tuženici) tražiti provedbu ovrhe. Ovaj sud je stava, da odnos između stranaka u ovome djelu treba promatrati kroz primjenu odredbe čl. 64 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (ZOO), koja normira, da kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika, svaki vjerovnik može tražiti od dužnika da obvezu ispuni prema svim vjerovnicima zajedno, stoga po stavu ovog suda, ne bi bio osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, da tuženici kao ovrhovoditelji nisu ovlašteni tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, što je jedan od žalbenih razloga iz čl.50 st.1 t.7 Ovršnog zakona ,zbog čega je tužitelj kao ovršenik iz ovršnog postupka upućen u parnicu.

6. Tužitelj dalje navodi u tužbi i tužbenom zahtjevu, da su nastupile okolnosti zbog kojih se ne može provesti ovrha, jer je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o izvedenom stanju predmetna zgrada s natkrivenom terasom legalizirana, da je izvršena parcelacija predmetne čestice i da je u postupku obnove zemljišne knjige, kč. [katastarska čestica] promijenila oznaku i sada nosi oznaku kč. [katastarska čestica], da su stoga ostvareni razlozi iz čl. 50. st. 1 t. 9 Ovršnog zakona, koju činjenicu nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovrha. Međutim, prema odredbi čl. 32 Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, rješenje o izvedenom stanju nema pravni učinak na vlasništvo i druga stvarna prava za zgradu za koju je doneseno kao i na zemljište na kojem je zgrada izgrađena, stoga ne bi bio osnovan navedeni razlog za utvrđenje prestanka tražbine. Tužitelj dalje navodi, da je kč. [katastarska čestica] u međuvremenu podijeljena na kč. [katastarska čestica] u suvlasništvu ovrhovoditelja i drugih suvlasnika i kč. [katastarska čestica] u samovlasništvu TD Vodogradnja d.o.o., da betonska i metalna ograda terase i stupovi, čije se uklanjanje traži u postupku ovrhe, čine među razgraničenja između navedenih čestica i da rušenje ne bi bilo moguće, odnosno da je izvršenje ove tražbine nemoguće. Po stavu ovog suda, to što je granica navedenih čestica (međna linija) označena betonskom ogradom predmetne terase kao trajno vidljivom oznakom, ne znači da uklanjanjem ograde, međa neće biti vidljiva, jer su prilikom uređenja međe sve međne točke morale biti unesene u skicu izmjere, te ih je moguće označiti drugim trajnim oznakama, sukladno čl. 17 Pravilnika o katastarskoj izmjeri (NN.59/20), stoga je ovaj sud stava, da tužitelj nije dokazao razloge zbog kojih ovrha ne bi bila dopuštena.

7. Irelevantno je za utvrđenje merituma ove pravne stvari, iz kojeg razloga je tužitelj još od 1977., počeo s gradnjom terase i postavljanje betonskih stupova i natkrivanje terase, stoga sud iskaz tužitelja nije cijenio relevantnim za utvrđenje merituma ove pravne stvari, dok je iskaz tuženih sukladan izreci pravomoćne presude P-183/13 i prijedlogu za ovrhu, kojim traže uklanjanje ovog djela terase. Sud nije cijenio ostalu materijalnu dokumentaciju priloženu u spis, kao što je povijest promjena prema zk stanju i katastarskom stanju, katastarski izvodi,fotografije prijepornog dijela i zgrade, i sl., kao i provođenje geodetskog vještačenja, jer sud ove dokaze smatra suvišnim, nepotrebnim i neekonomičnim za utvrđenje merituma, osim dokaza već provedenih, naprijed navedenih.

8. Na temelju svega naprijed iznesenog sud je presudio kao u izreci.

9. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i 155 ZPP-a. Sud je tuženima dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, prema troškovniku na listu 244 spisa i to: trošak za sastav odgovora na tužbu po pun. odvjetniku u iznosu od 110,00 EUR, Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Tarifa), za sastav obrazloženog podneska od 29. ožujka 2022. po pun. odvjetniku u iznosu od 110,00 EUBr, Tbr. 8/1 Tarife, trošak zastupanja na 7 ročišta po pun. odvjetniku, svako ročište u iznosu od 110,00 EUR (ročišta 16. ožujka 2022., 11. srpnja 2022., 12. rujna 2022., 13. veljače 2023., 12. veljače 2024., 30. listopada 2024. i 12. veljače 2025.), Tbr. 9/1 Tarife, uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 46 Tarife za iznos od 247,50 EUR, što ukupno iznosi 1.237,50 EUR.

U Opatiji 6. ožujka 2025.

S U D A C:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženih