REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2593/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja ŠIMA consulting j.d.o.o., Zagreb, Markuševečka cesta 96, OIB: 72672208376, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi izdavanja odobrenja za poslovanje s energentima za pogon, 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/20- 01/236, URBROJ: 513-04-23-2 od 31. ožujka 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb II, KLASA: UP/I-410-19/19-43/149, URBROJ: 513-02-3057/39-20-7 od 12. lipnja 2020.

III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku, donese novo rješenje o zahtjevu tužitelja za izdavanje posebnog odobrenja za poslovanje s energentima za pogon koji su pušteni u potrošnju, pri čemu je obvezno u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-01/20-01/236, URBROJ: 513-04-23-2 od 31. ožujka 2023., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb II, KLASA: UP/I-410-19/19-43/149, URBROJ: 513-02-3057/39-20-7 od 12. lipnja 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje posebnog odobrenja za poslovanje s energentima za pogon koji su pušteni u potrošnju. Također je određeno da žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako smatra da je u samom početku postupka prvostupanjsko tijelo imalo rješenje da mu se ne odobri podneseni zahtjev, a što je potvrdila predstojnica Područnog carinskog ureda Zagreb II, GŠ, kada je 31. siječnja 2020. direktorici tužitelja, uz prisustvo ostalih sudionika, izjavila; "Nikad vi, ni vaša djeca, ni unuci, nećete dobiti to odobrenje", čime je ista s ostalim sudionicima počinila kazneno djelo zloupotrebe položaja i ovlasti. Kao dokaz na navedenu okolnost predlaže suočenje direktorice tužitelja s predstojnicom ureda i ostalim svjedocima. Nadalje ističe da je u tijeku upravnog postupka radi ishođenja odobrenja za poslovanje energentima u pogonu, tužitelj prvostupanjskom tijelu u roku dostavljao sve tražene podatke, kao i dopise sa zamolbom za neka pojašnjenja, a posebice oko ishođenja tražene bankovne garancije, ali ni na jedan tužiteljev upućeni dopis nije bilo pisanog ni bilo kakvog odgovora, iako su imali sve tužiteljeve podatke za komunikaciju, čime je prekršen Zakon o općem upravnom postupku. Poglavito je od imenovanih službenika dopisom od 18. svibnja 2020. zatraženo da se tužitelju hitno dostave podaci o IBAN-u i naslovu na koga će bankovna garancija glasiti, jer je to tražila tužiteljeva poslovna banka, a što nije dostavljeno. Tužitelj ističe kako u poslovnom okruženju nastupa samostalno sa svojim osnovnim sredstvima i radnicima te nema nikakvog poreznog duga, ali zbog navedenih službenika u Carinskoj upravi i njihovih metoda, tvrtka je dovedena pred likvidaciju i raspuštanje djelatnika. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6. Sud je raspravu 11. veljače 2025. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS). Tužitelj na raspravi ističe da mu je Carinska uprava zaključkom naložila da dostavi bankovnu garanciju u roku od 8 dana te napominje da je u to vrijeme bio lockdown zbog covida. Tužitelj je dopisom od prvostupanjskog tijela zatražio podatke potrebne za bankovnu garanciju i to IBAN, poziv na broj i na koga će glasiti bankovna garancija, a na koji dopis tužitelju nije nikada odgovoreno. Navedene podatke tužitelj je tražio samo navedenim dopisom, jer u Carinsku upravu nisu mogli ući, a Carinska uprava je imala sve kontakt podatke tužitelja. Nakon primitka negativnog rješenja zakonska zastupnica tužitelja je otišla osobno u Carinsku upravu, gdje joj je rečeno da traženo odobrenje tužitelj nikada neće dobiti, a razlozi nisu obrazloženi.

6.1. Sud je na raspravi odbio kao nepotreban dokazni prijedlog tužitelja za suočenje direktorice tužitelja i predstojnice prvostupanjskog tijela te ostalih svjedoka.

7. Tuženik u osporenom rješenju navodi da je tužitelj 10. prosinca 2019. podnio zahtjev za izdavanje posebnog odobrenja za poslovanje s energentima za pogon koji su pušteni u potrošnju na lokaciji mjesta prodaje [adresa], prema članku 114. stavku 1. Zakona o trošarinama (Narodne novine br. 106/18, 121/19, dalje Zakon). Dana 20. prosinca 2019. godine izvršen je očevid na adresi predviđenoj za mjesto prodaje kako bi se utvrdilo da li su ispunjeni uvjeti za izdavanje odobrenja, o čemu je sačinjen zapisnik od 17. siječnja 2020. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje, opisano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, prvostupanjsko tijelo je zaključilo da tužitelj ne pruža pouzdanost za poslovanje s trošarinskom robom. Zbog navedenog, donesen je zaključak KLASA: UP/I-410-19/19-43/149, URBROJ: 513-02- 3057/39-20-4 od 21. travnja 2020., kojim se tužitelj obvezuje na polaganje instrumenta osiguranja plaćanja trošarine radi izdavanja posebnog odobrenja za poslovanje s energentima za pogon koji su pušteni u potrošnju, u iznosu od 1.000.000,00 kn u roku od 8 dana.

8. Imajući u vidu odredbe članka 114. stavka 1., članka 121. stavka 1. i članka 17. stavka 2. Zakona te članka 11. stavka 6., članka 18. stavka 1. i članka 88. stavka 3. Pravilnika o trošarinama (Narodne novine broj 1/19 i 1/20, dalje Pravilnik), koje odredbe tuženik i prvostupanjsko tijelo citiraju u obrazloženju rješenja te utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjsko tijelo je imalo osnove od tužitelja tražiti polaganje instrumenta osiguranja plaćanja trošarine i to u visini koja namirenje duga u svakome trenutku čini sigurnim, vodeći računa o, između ostaloga, vrsti, odnosno osjetljivosti trošarinskih proizvoda, ugledu, pouzdanosti i financijskoj stabilnosti nalogodavca za izdavanje garancije, opsegu poslovanja nalogodavca za izdavanje garancije s trošarinskim proizvodima, dosadašnjem poslovanju nalogodavca za izdavanje garancije s trošarinskim proizvodima i iznosu mogućeg trošarinskog duga tijekom kretanja trošarinskih proizvoda.

8.1. Naime, prvostupanjsko tijelo je, u smislu članka 49. stavka 1. točke 4. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje OPZ), utvrdilo da povezani poslovni subjekti ŠIMA - TIM d.o.o. (OIB: 51865513029, odgovorna osoba JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj]), ŠIMUNJAK BENZ d.o.o. (OIB: 80258268075, odgovorna osoba FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj]) i tužitelj ŠIMA CONSULTING j.d.o.o. (OIB: 72672208376, odgovorna osoba CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj]) obavljajući istu djelatnost u istom prostoru s istom opremom, za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkih odnosa predstavljaju jedan rizik. S obzirom na prekršajne postupke s dugovanjima prema Carinskoj upravi, prvostupanjsko tijelo je zaključilo da tužitelj, kao povezana osoba s osobama protiv kojih su vođeni prekršajni postupci, ne pruža pouzdanost za poslovanje s trošarinskom robom.

8.2. Prvostupanjsko tijelo je obrazložilo svoja utvrđenja navodeći da je prostor predviđen za mjesto prodaje na adresi [adresa] (benzinska postaja), vlasništvo FŠ, koji je tužitelju dan u zakup ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 5. prosinca 2019. Imenovana je do 29. siječnja 2019. bila član društva ŠIMA - TIM d.o.o., tvrtke koja je poslovala na istoj adresi s istim trošarinskim proizvodima i nad čijim je poslovanjem 2018. godine Carinska uprava pokrenula postupak nadzora prema Zakonu o trošarinama. Kako su pritom utvrđene bitne nepravilnosti tog poslovnog subjekta u postupanju s energentima, Carinski ured Zagreb I je 12. veljače 2019. donio rješenje KLASA: UP/l-471-01/19-18/30, URBROJ: 513-02-3035/8-19-3, o naplati trošarine u iznosu 11.531.614,18 kn i 127.631,28 kn na ime kamata. Nadalje, protiv tvrtke ŠIMA - TIM d.o.o. se kod Područnog carinskog ureda Zagreb vode prekršajni postupci: 03-P-224/14 zbog prekršaja iz čl. 102. st. 1. t. 19. Zakona o trošarinama (Narodne novine br. 22/13, 32/13 i 81/13), 03-P-9/16 zbog prekršaja iz čl. 133. st. 1. t. 60. Zakona o trošarinama (Narodne novine br. 22/13, 32/13, 81/13, 100/15 i 120/15), 03-P-180/16 zbog prekršaja iz čl. 133. st. 1. t. 60. Zakona o trošarinama (Narodne novine br. 22/13, 32/13, 81/13, 100/15 i 120/15), PP 106/19 zbog prekršaja iz čl. 192. st. 1. t. 1. i čl. 192. st. 1. t. 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16 i 106/18), PP 352/19 zbog prekršaja iz čl. 102.a st. 1. t. 64. Zakona o trošarinama (Narodne novine br. 106/18). Protiv direktora društva G

- TIM d.o.o. JŠ se u Područnom carinskom uredu Zagreb vode sljedeći prekršajni postupci: 03-P-224/14 zbog prekršaja iz čl. 102. st. 1. t. 19. Zakona o trošarinama (Narodne novine br. 22/13, 32/13 i 81/13), 03-P-9/16 zbog prekršaja iz čl. 133. st. 1. t. 60. Zakona o trošarinama (Narodne novine br. 22/13, 32/13, 81/13, 100/15 i 120/15), postupak u tijeku, 03-P-180/16 zbog prekršaja iz čl. 133. st. 1. t. 60. Zakona o trošarinama (Narodne novine br. 22/13, 32/13, 81/13, 100/15 i 120/15), PP 352/19 zbog prekršaja iz čl. 102.a st. 1. t. 64. Zakona o trošarinama (Narodne novine br. 106/18). Osim toga, vlasnica prostora FŠ je od 31. listopada 2018. osnivač i direktor društva ŠIMUNJAK BENZ d.o.o., koje je na istoj adresi nastavilo poslovanje s energentima po pokretanju gore navedenog nadzora. Navedenom poslovnom subjektu je rješenjem KLASA: UP/l-410-19/19-43/2, URBROJ: 513-02- 3057/39-20-14 od 14. siječnja 2020. odbijen zahtjev od 31. siječnja 2019. za izdavanje posebnog odobrenja za poslovanje s energentima za pogon puštenim u potrošnju, budući da nije temeljem zaključka KLASA: UP/l-410-19/19-43/2 URBROJ: 513-02- 3057/43-19-12 od 29. studenoga 2019., dostavilo instrument osiguranja plaćanja trošarine.

9. Ni tuženik niti prvostupanjsko tijelo ne spore da je tužitelj, nakon zaprimanja zaključka od 21. travnja 2020., podneskom od 18. svibnja 2020. od prvostupanjskog tijela tražio podatke potrebne za izdavanje tražene bankovne garancije odnosno na koga ista treba biti naslovljena te IBAN poslovne banke korisnika garancije.

9.1. Prvostupanjsko tijelo je odbilo zahtjev tužitelja, a tuženik žalbu, uz obrazloženje da je člankom 121. stavkom 1., odnosno člankom 17. stavkom 2. točkom 6. Zakona propisano polaganje instrumenta osiguranja plaćanja trošarine, a da tužitelj taj uvjet za traženo odobravanje poslovanja nije ispunio, bez da su se na bilo koji način očitovali o podnesku tužitelja kojim je tražio detaljnije podatke o načinu polaganja instrumenta osiguranja koji u zaključku od 21. travnja 2020. nisu navedeni. Tužitelj je u žalbi izričito naveo da mu prvostupanjsko tijelo nije odgovorilo na podnesak od 18. svibnja 2020., zbog čega polaganje instrumenta osiguranja nije bilo moguće, a na koji prigovor se tuženik u osporenom rješenju uopće nije očitovao, čime je povrijedio članak 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21).

9.2. Zbog navedenog, sud osporeno i prvostupanjsko rješenje ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim, jer u spisu predmeta nema dokaza da su tužitelju dani podaci potrebni za izdavanje bankarske garancije, koje je tužitelj po zaprimanju zaključka zatražio od prvostupanjskog tijela podneskom od 18. svibnja 2020., s obrazloženjem da u zaključku od 21. travnja 2020. nisu navedeni svi podaci o korisniku garancije koje banka tužitelja traži za izdavanje garancije. Propustom odgovora na tužiteljevo traženje, prvostupanjsko tijelo nije tužitelju omogućilo da po izdanom zaključku doista i postupi, slijedom čega zahtjev tužitelja nije zakonito odbijen s obrazloženjem da nije postupio po zaključku i položio instrument osiguranja plaćanja trošarine, a koji propust je tuženik u drugostupanjskom postupku u cijelosti ignorirao unatoč istaknutom prigovoru u žalbi. O navedenom prigovoru se tuženik nije očitovao niti u odgovoru na tužbu (čl. 48. st. 3. ZUS-a), dok na raspravu nije pristupio.

10. Slijedom navedenoga, sud na temelju stanja spisa nije mogao otkloniti prigovor tužitelja da mu prvostupanjsko tijelo nije omogućilo da položi traženi instrument osiguranja te je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje kao nezakonito i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Sud nije sam riješio upravnu stvar, s obzirom da je za rješavanje iste potrebno da prvostupanjsko tijelo omogući tužitelju postupanje po izdanom zaključku.

11. Stoga će prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku dostaviti tužitelju sve podatke potrebne za izdavanje bankarske garancije i odrediti tužitelju novi rok za polaganje instrumenta osiguranja, nakon čega će, ovisno o rezultatima ponovljenog postupka, novim rješenjem odlučiti o zahtjevu tužitelja.

U Zagrebu 6. ožujka 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Dna:

1. ŠIMA consulting j.d.o.o., Markuševečka cesta 96, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb, sa spisom

3. U spis