Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

[adresa], G [adresa]

Pr-17/2020-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sucu Angeli Koštro kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GO, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku iz Imotskog, protiv tuženika Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Borisa Rebića, odvjetnika i zz tuženika KO, zamjenice u ODO, dana 06. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici niže navedene bruto iznose sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom po stopi iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (iz ostalih odnosa) kako slijedi:

- 67,45 eura od 15. svibnja 2015.

- 14,14 eura od 15. lipnja 2015.

- 68,28 eura od 15. srpnja 2015

- 18,22 eura od 15. kolovoza 2015.

- 62,58 eura od 15. rujna 2015.

- 1,21 eura od 15. listopada 2015.

- 0,00 eura od 15. studenog 2015.

- 71,60 eura od 15. prosinca 2015.

- 44,47 eura od 15. siječnja 2016.

- 22,13 eura od 15. veljače 2016.

- 39,29 eura od 15. ožujka 2016.

- 36,94 eura od 15. travnja 2016.

- 71,74 eura od 15. lipnja 2016.

- 65,73 eura od 15. lipnja 2016.

- 48,67 eura od 15. srpnja 2016.

do isplate (osim kamate na porez i prirez) kao i u istom roku nadoknaditi joj parnični trošak u iznosu od 900,00 eura sa navedenom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. ožujka 2025. godine do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene, radi isplate, dana 14. srpnja 2020. godine u kojoj navodi da je djelatnik tužene, Ministarstva unutarnjih poslova u Ispostavi granične policije u [adresa] i zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PGP Imotski, a koji rad obavlja kao smjenski u turnusima od po 12 sati. Tužitelj navodi da po nalogu nadređenih dolazi na posao 15 minuta ranije odnosno u 6,45 za dnevnu smjenu ili u 18,45 za noćnu smjenu, a s posla da dolazi kasnije pola sata odnosno u 7,30 i 19,30. Sve to jer da se mora javiti u PP Imotski 15 minuta prije početka smjene koje počinju u 7 i 19 sati, a nakon smjene odnosno nakon 7 i 19 sati mora pisati dnevni izvještaj, predati smjenu, te se policijskim kombijem vraćati natrag u PGP Imotski gdje mu prestaje rad. Nadalje, tužitelj ističe da na navedeni način radi više od propisanog i plaćenog radnog vremena i to kod svakog turnusa odnosno smjene za 1 započeti sat, a mjesečno s obzirom na raspored tužitelj da odradi prosječno 13 turnusa, te da radi prosječno 13 sati više od plaćenog. Navodi da obzirom na radno mjesto i bruto plaću tužitelja proizlazi prosječna cijena jednog sata rada tužitelja u iznosu od 39,90 kn.

U odgovoru na tužbu tuženik se djelomično protivi osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva, te da ujedno osporava visinu tužbenog zahtjeva iznad iznosa od 134,89 kn bruto. Ističe da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan i to do iznosa od 134,89 kn bruto koji iznos smatra nespornim i isti priznaje, dok u preostalom dijelu osporava kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da suprotno navodima tužitelja obveza ranijeg dolaska u smjenu da je postojala isključivo za granične prijelaze za pogranični promet (GPPP), a ne i za međunarodne granične prijelaze (MGP), a za tužitelja nije bilo niti obveze kasnijeg dolaska i ostajanja po završetku smjene na MGP već je ova obveza u vidu predaje izvješća u PGP Imotski po povratku s graničnih prijelaza i predaje ključeva službenog automobila postojala i da postoji isključivo za voditelje smjena, a što tužitelj nije bio. Nadalje, ističe kako je tužitelju kao i ostalim policijskim službenicima omogućeno da na rad na MGP dolaze privatnim osobnim automobilima točno po početku službe dok je za policijske službenike koji nemaju prijevoz uveden i organizirani prijevoz koji polazi 15 minuta ranije iz policijske postaje i koji se može , ali ne mora koristiti. Nadalje, ističe da utuženi iznos kojeg tužitelj potražuje tužbom je dobivena obračunom na bazi prosječne vrijednosti sata rada tužitelja a što da je protivno odredbi čl. 35 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Smatra da tužitelj ne bi imao pravo na dnevnoj bazi odnosno po svakoj odrađenoj smjeni zaokruživati više ostvareno vrijeme rada na cijeli sat već da bi do zaokruživanja na cijeli sat moglo doći isključivo na mjesečnoj osnovi.

U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dopis ODO broj N-DO- 5109/2020 (list 4-6), podatke o broju smjena (list 7-8 i list 19), zapisnik o saslušanju svjedoka u predmetima Općinskog suda u Splitu broj Pom-37/19 i Pom-36/19 (list 21- 25), izvod iz zapisnika sa 30. sjednice zajedničke Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (list 27- 29), obračunske liste plaće (list 46-77), uz suglasnost stranaka korišteni su iskazi iz postupaka ovog suda broj Pr-47/19 i Pr-36/19 i to iskazi svjedoka OO, FO i MO (list 85-96), uz suglasnost stranaka pročitani iskazi svjedoka SO, ŠO, UO, HO, ŽO, GOA i NO (list 98-115), te izveo dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke (list 119-120)

Specificirani tužbeni zahtjev je osnovan.

Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužiteljica djelatnik MUOP-a u Ispostavi granične policije u [adresa], te da je zaposlena na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PGP Imotski.

Među strankama nije sporno ni to da je tužiteljica podnijela tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora. Nije sporno niti da je tužiteljica na navedenim poslovima radila u turnusima.

Među strankama je sporno pripada li tužiteljici naknada za rad duži od punog radnog vremena i u kojem iznosu.

Temeljem odredbe čl. 41 s-1 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/122 i 04/13) plaću službenika i namještenika čine osnovna plaća i dodaci na plaću.

Odredbom čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (narodne novine 93/08, 89/12 i 104/13 dalje: KU) propisano je da će osnovna plaća službenika i namještenika se uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40 %, za prekovremeni rad 50%, rad subotom 50%, za rad nedjeljom 35 %, za rad blagdanom , neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150 %, za rad u drugoj smjeni ikoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 80 minuta 10%, za rad u turnusu 5%.

Saslušani svjedoci JO, HO, SO, GOAB, GOA, NO, te sama tužiteljica u bitnom su suglasno iskazali da su u utuženom razdoblju radili smjenski, da su do mjesta rada iz PP Imotski odlazili organiziranim prijevozom. Zbog navedenog da su svakog dana u postaju dolazili 15 minuta ranije, a za udaljenije prijelaze Sebišina i Slivno i pola sata ranije. Pojedini prijelazi kao npr. Sebišina, Slivno da su značajno udaljeni od policijske postaje u [adresa], pa da su policijski službenici koji su bili raspoređeni na te pogranične prijelaze na posao trebali doći i ranije 30 minuta), te da je vožnja do mjesta rada trajala u tim slučajevima od 40 do 60 minuta obzirom na udaljenost, gustoću prometa, gužve na prijelazima. Jedno službeno vozilo da je odvozilo sve policajce na prijelaze u istom smjeru, te da su policajci iz suprotne smjene nakon primopredaje službe istim vozilom se vraćali u policijsku postaju. Naime, iz navedenog proizlazi da su se policajci po završetku smjene, organiziranim prijevozom u PGP Imotski vraćali ne odmah po završetku smjene u 7:00 tj 19:00 nego i cca 20, 30 do 60 minuta nakon završetka smjene. Svi saslušani svjedoci, u bitnom su iskazali da granični prijelaz, bio on međunarodni ili pogranični, nisu mogli niti smjeli napustiti u 7:00 tj. 19:00, odmah po završetku smjene nego su mjesto rada napuštali tek po dolasku policajaca koji rade u slijedećoj smjeni odnosno nakon primopredaje smjene na svakom pojedinom graničnom prijelazu kojim su prolazili, organiziranim prijevozom. Po dolasku u policijsku postaju u [adresa] voditelj smjene da je trebao razdužiti službeno vozilo, te predati radna izvješća, za što mu je trebalo dodatno vrijeme s tim da su ovu obvezu imali i ostali policijski službenici za kontrolu državne granice ukoliko je samo jedan policajac raspoređen na pograničnom prijelazu, a što je bilo gotovo uvijek. Iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je u utuženom razdoblju radila na poslovima policijskog službenika za kontrolu državne granice, te da je kao takva mogla biti raspoređena na bilo koji granični prijelaz odnosno bilo na međunarodni (Vinjani Donji, Vijani Gornji), bilo na pogranični prijelaz (Jovića Most, Sebišina, Slivno), a koje navode tužiteljice o mjestu rada tuženik nije osporio .

Iskazima navedenih svjedoka ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da su isti iskazivali životno, logično, u bitnom suglasno, koji iskazi se međusobno nadopunjuju.

Iskazi svjedoka OO, FO i MO u dijelu u kojem navode da su od 2013. godine naovamo policijski službenici koji rade na međunarodnim prijelazima Vinjani Donji i Vinjani Gornji imali mogućnost dolaska na granični prijelaz i svojim privatnim osobnim automobilom u suprotnosti je sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru. Naime iz pročitanih iskaza svjedoka, te iskaza svjedoka koji su saslušani u ovom postupku, a kojima je ovaj sud u poklonio vjeru, proizlazi da su tužitelj kao i ostali policijski službenici koji rade na poslovima kontrole državne granice, u utuženom razdoblju bili u obvezi odlaziti na granične prijelaze i vraćati se do policijske postaje [adresa] isključivo službeno organiziranim prijevozom.

Imajući u vidu prednja utvrđenja ovaj sud zaključuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu za rad u turnusima tj. za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena sve pozivom na čl. 39 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 92/04, 114/04 i 150/04) te čl. 44 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (narodne novine broj 93/08, 89/12 i 104/13) a prema kojoj odredbi se osnovna plaća službenika može uvećati, , između ostalog, i po osnovi rada u turnusima. Vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora se honorirati tužitelju, pa bi tužitelju na temelju navedene odredbe pripadalo pravo na uvećanje plaće za rad dulji od punog radnog vremena

Visinu pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju tužiteljica je izračunala na bazi prosječne vrijednosti sata za svaki pojedini mjesec i podataka o broju odrađenih turnusa u mjesecu.

Prigovor tužene u odnosu na tužiteljičin izračun visine preciziranog tužbenog zahtjeva na bazi prosječne vrijednosti sata je neosnovan. Naime, državnim službenicima i namještenicima su priznata određena prava na dodatke na plaću, koji jedni druge na isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad u toj smjeni, pa je stoga pravilan izračun visine preciziranog tužbenog zahtjeva, temeljem prosječne bruto satnice, s sve polazeći od dokumentacije koju je dostavio tuženik. Istovjetan stav zauzela je i sudska praksa u odluci Županijskog suda u Splitu broj Gžr-713/19 od 29. travnja 2020. godine, kao i odluka Vrhovnog suda RH broj Revr-184/19 od 30. siječnja 2019. godine prema kojem iz odredbi Zakona o radu i KU-a proizlazi da se državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedni druge ne isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rada u drugoj smjeni. Mjesečni iznosi navedeni u preciziranom tužbenom zahtjevu dospijevaju 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 84. st. 3. Zakona o radu odnosno čl. 92. st 3 ZR/14., izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, Odluka USRH -120/13, 125/13, 148/13, Odluka USRH-83/14, 143/14, 136/15 dalje zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja u uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14 istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dana isplate.

Odredbom čl. 45. st. 4 i 5 Zakona i čl. 61. st. 1 i 9 Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05,96/06,68/07,146/08, 2/09, 9/99, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14, dalje: Pravilnik ) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14 tog zakona i čl. 11, 12 i 15 tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12 st. 9 tog Zakona te umanjenog za osobni dobitak. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i isplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dopijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, pa stoga tužiteljica osnovano nije niti zatražila uređenim tužbenim zahtjevom isplatu zateznih kamata na porez i prirez.

Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim donosima („Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) .

U odnosu na zatraženi paricijski rok od 8 dana, za istaknuti je da tužiteljica nema zakonske osnove potraživati ispunjenje tražbine u navedenom roku, budući je odredbom čl. 328. st. 2. ZPP-a propisano da ako posebnim propisom nije drugačije određeno da rok za izvršenje činidbe je 15 dana time da je rok za ispunjenje od osam dana propisan samo u mjeničnim i čekovnim sporovima. Dakle, kako drugim propisom osim ZPP-a nije propisan drugi rok za izvršenje činidbe, to je valjalo tuženiku naložiti izvršenje u roku od 15 dana, a ne kako je tužiteljica zatražila tužbenim zahtjevom. Tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/04, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu ZPP) imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Odvjetničku tarifu i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100,00 eura , za sastav tužbe iznos od 100,00 eura prema Tbr. 7. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 20. ožujka 2024. godine, dana 29. studenog 2024. godine, dana 23. siječnja 2025. godine i dana 18. veljače 2025 godine svaka radnja po 100,00 eura prema Tbr,. 9. toč.1., za sastav podnesaka od 19. ožujka 2024. godine, dana 28. studenog 2024.godine i dana 22. siječnja 2025. godine, svaka radnja po 100,00 eura prema Tbr. 8. troč.1, što čini ukupan trošak tužiteljice u iznosu od 900,00 eura.

Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude

U Makarskoj, dana 06. ožujka 2025. godine

S u d a c

Angela Koštro

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348. ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Zz tuženika

3. U spis