REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1187/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Domagoj Vukušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koga zastupa punomoćnik VČ, Su-1194/09, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika ĐČ, SU-987/24, dana 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju ŽČ daljnji iznos od 3.067,78 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na iznos od:

- 1.150,00 EUR teku od dana 19.01.2022., pa do isplate,

- 372,29 EUR teku od dana 15.07.2020., pa do isplate,

- 389,19 EUR teku od dana 14.08.2020., pa do isplate,

- 431,60 EUR teku od dana 15.09.2020., pa do isplate,

- 417,61 EUR teku od dana 15.10.2020., pa do isplate,

- 307,09 EUR teku od dana 13.11.2020., pa do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužitelju ŽČ troškove postupka u iznosu od 3.036,16 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 28. svibnja 2020. stradao u Zagrebu, na biciklističkoj stazi uz Av. Dubrovnik kod Meštrovićevog trga (Konzum), na način da je zbog oštećenja (rupe) na kolniku pao s bicikla te se tom prilikom ozlijedio. Navodi kako je za održavanje navedene površine nadležno trgovačko društvo „Zagrebački holding d.o.o.“, koje je u vrijeme štetnog događaja imalo ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KBC-u „Sestre Milosrdnice“ u Zagrebu. Zbog posljedica predmetnog štetnog događaja bio je na bolovanju u razdoblju od 29. 05. 2020. – 21. 10. 2020. za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu, jer mu je za vrijeme bolovanja u isplaćena manja neto plaća u ukupnom iznosu od 14.373,14 kn, i to: za svibanj 2020. isplaćena manja neto plaća za iznos od 455,87 kn (5.930,87 kn – 5.475,00 kn = 455,87 kn), za lipanj 2020. isplaćena manja neto plaća za iznos od 413,32 kn (5.930,87 kn – 5.517,55 kn = 413,32 kn), za srpanj 2020. isplaćena manja neto plaća za iznos od 3.397,11 kn (5.930,87 kn – 2.533,76 kn = 3.397,11 kn), za kolovoz 2020. isplaćena manja neto plaća za iznos od 3.716,63 kn (5.930,87 kn – 2.214,24 kn = 3.716,63 kn), za rujan 2020. isplaćena manja neto plaća za iznos od 3.611,69 kn (5.930,87 kn – 2.319,18 kn = 3.611,69 kn), za listopad 2020. isplaćena manja neto plaća za iznos od 2.778,52 kn (5.930,87 kn – 3.152,35 kn = 2.778,52 kn), odnosno u ukupnom iznosu od 14.373,14 kn. Stoga tužitelj tužbom potražuje naknadu štete: - zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu te izgubljenu zaradu 57.373,14 kn sa zateznom kamatom od 19. siječnja 2022. do isplate, uz naknadu troškova postupka. Podneskom od 9. svibnja 2023. tužitelj povisuje zahtjev za naknadu izgubljene zarade sa 14.373,14 kn na 16.652,35 kn, dok u preostalom dijelu zahtjev ostaje jednak, a kojoj preinaci se tuženik nije protivio. Podneskom od 5. rujna 2023. tužitelj obavještava sud da je tuženik nakon utuženja djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu i isplatio tužitelju iznos od 4.000,00 eura, tako da smanjuje tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 3.917,23 eura, čemu se tuženik ne protivi. Podneskom od 16. siječnja 2024. tužitelj nakon nalaza i mišljenja liječnika vještaka vrši daljnje smanjenje tužbenog zahtjeva na iznos od 3.360,15 eura, čemu se tuženik protivi podneskom od 24. siječnja 2024. Podneskom od 3. rujna 2024. nakon nalaza i mišljenja financijskog vještaka tužitelj konačno specificira tužbeni zahtjev na način da isti smanjuje na iznos od 3.067,78 Eur sa zateznom kamatom, čemu se tuženik ne protivi. Na ročištu 12. veljače 2025. tuženik specificira nesporno uplaćeni iznos u visini 4.000,00 eura na način da se od toga iznos od 432,00 eura odnosi na naknadu za tuđu pomoć, a iznos od 3.568,00 eura na naknadu neimovinske štete, tako da na istom ročištu tužitelj specificira tužbeni zahtjev tako da navodi da od traženog iznosa od 3.067,78 eura se iznos od 1.132,00 eura odnosi na naknadu neimovinske štete, iznos od 18,00 eura na naknadu za tuđu pomoć, za izgubljenu zaradu za mjesec lipanj 2020. 372,29 EUR, za izgubljenu zaradu za mjesec srpanj 2020. 389,19 EUR, za izgubljenu zaradu za mjesec kolovoz 2020. 431,60 EUR, za izgubljenu zaradu za mjesec rujan 2020. 417,61 EUR i za izgubljenu zaradu za mjesec listopad 2020. 307,09 EUR, sve sa zateznom kamatom koja na naknadu neimovinske štete i štete za tuđu pomoć teče od podnošenja odštetnog zahtjeva 19. siječnja 2022., a na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade od nastanka te štete do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje da je 28. svibnja 2020. u Zagrebu, na biciklističkoj stazi uz Av. Dubrovnik kod Meštrovićevog trga, tužitelj stradao na način da je zbog oštećenja na kolniku pao s bicikla te se tom prilikom ozlijedio. Navodi da je za održavanje navedene površine nadležno trgovačko društvo „Zagrebački holding d.o.o.“, koje je u vrijeme štetnog događaja imalo ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika, slijedom čega nije sporna ni pasivna legitimacija. Ističe prigovor isključive krivnje tužitelja za nastanak štetnog događaja i to iz razloga jer isti pri kretanju nije upotrijebio dužnu pažnju. Smatra da, obzirom na činjenicu da je do nastanka štetnog događaja došlo za danje svjetlosti i da se radilo o uočljivom ulegnuću na biciklističkoj stazi, tužitelj je primjenom pažnje prosječnog vozača/biciklista mogao zaobići isto te izbjeći nastalu štetu. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. veljače 2025. navodi kako smatra da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru 20% te, s obzirom na nespornu isplatu od 4.000,00 eura i doprinos tužitelja, smatra kako je štetu naknadio u cijelosti. Osporava visinu tužbenog zahtjeva, kao i uzročnu vezu između štetnog događaja te nesposobnosti za rad, a time i izgubljene zarade te tijek zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti kao i zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom i zbog izmakle zarade, nastale kao posljedica štetnog događaja od 28. svibnja 2020.

4. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, kao i odgovornost tuženika za štetu. Nije sporna ni visina cijene sata tuđe pomoći od 3,00 eura, kao ni isplata nespornog iznosa od 4.000,00 eura, od kojega se iznos od 432,00 eura odnosi na naknadu za tuđu pomoć, a iznos od 3.568,00 eura na naknadu neimovinske štete. Sporno je postoji li doprinos tužitelja od 20%, kao i visina štete i tijek zatezne kamate.

5. Radi utvrđenja navedenih spornih okolnosti, sud je izveo dokaze uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 5-12 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 13-19 spisa), potvrde o isplati primanja (list 20-27 spisa), fotografije mjesta događaja (list 28-30 spisa), odštetni zahtjev (list 32 spisa), platne liste (list 48-69 spisa), saslušan je svjedok HČ (list 75-76 spisa), tužitelj (list 76-77 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje (list 87-88 spisa) i financijsko vještačenje (list 105-107 spisa).

6. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi dokazi predloženi po strankama.

7. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev ocijenjen je osnovanim.

8. Na spornu okolnost postoji li doprinos tužitelja za nastanak nezgode saslušani su tužitelj i svjedok HČ te je izvršen uvid u fotografije mjesta događaja. Iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi kako su se toga dana našli ispred Vjesnika u kojemu i krenuli biciklima prema Novom Zagrebu, prešli most i vozili se po Aveniji Dubrovnik na način da se tužitelj vozio biciklom ispred svjedoka, a svjedok na biciklu desetak metara iza tužitelja. Bilo je oko 19,00 sati, lagano je padala kiša i pločnik je bio mokar. Vozili su se po biciklističkoj stazi i to u njihovom smjeru kretanja, kad se odjednom u toj biciklističkoj stazi iz suprotnog smjera pojavio drugi biciklist, to je bilo negdje malo prije Meštrovićevog trga. Tužitelj se htio pomaknuti tom biciklistu i samo je pao. Rupa na pločniku nije bila vidljiva kada su se vozili, na pločniku je bilo i vode i lišća, a tužitelj je pao tako da je zapeo biciklom u tu rupu. Tek onda su vidjeli da se radi o udubljenju širine 30 cm otprilike i isto toliko dubine. Vozili su srednjom brzinom, nisu jurili niti su se vukli. Na pločniku se vidjelo nešto, ali ne da je to rupa i još tako duboka. Rupu je popunilo blato i lišće.

9. Iz fotografija mjesta događaja vidljivo je da se na mjestu događaja nalazi rupa u pločniku s udubljenjem po sredini biciklističke staze te stanje s tih fotografija odgovara iskazu saslušanog tužitelja i svjedoka.

10. Stoga su njihovi iskazi prihvaćeni, budući da u njima nema proturječnosti, a nisu proturječni niti fotografijama koje prileže spisu.

11. S obzirom da, iz tako prihvaćenih iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi kako oni, vozeći se biciklima po biciklističkoj stazi, nisu vidjeli predmetnu rupu na biciklističkoj stazi, koja je, k tome, bila prekrivena i lišćem, to je utvrđeno da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja, s obzirom da, unatoč primjeni dužne pažnje, nije u vožnji biciklom mogao uočiti predmetnu rupu na biciklističkoj stazi.

12. Što se tiče tvrdnje tuženika da se radi o radnji treće osobe – biciklista koji je dolazio iz suprotnog smjera i tužitelj ga je obilazio te pritom zapeo u rupi na stazi, valja navesti da je i uvidom u fotografije, koje su nesporno fotografije mjesta događaja, utvrđeno kako je biciklistička traka iscrtana isprekidajućom crtom, koja upravo dopušta biciklistima obilazak prepreka na stazi u smjeru u kojem se biciklist vozi, tako da sama činjenica obilaska nije bila uzrokom samog štetnog događaja, već je to isključivo udubljenje s rupom na stazi, za čije održavanje je nesporno odgovoran osiguranik tuženika Zagrebački holding d.o.o.

13. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Jakše Filipovića proizlazi kako je tužitelj (rođ. 1968.) stradao kako je opisano u tužbi i pritom zadobio prijelom kriruškog vrata desne nadlaktične kosti i avulziju baze donjeg članka desnog palca ruke. Isti dan bolnički je liječen i radiološki su verificirane navedene ozljede. Postavljen mu je meki Desaultov povoj i određeno mirovanje uz analgetik te razgibavanje prstiju, a nastavljeno je liječenje ambulantnim kontrolama kirurga. Indicirana mu je i fizikalna terapija koju je proveo. Vještak je naveo kako su te ozljede u uzročno-posljedičnoj vezi sa samim događajem te da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji ramenog zgloba desne ruke u srednjem stupnju uzevši u obzir promjene tetiva desnog ramena. Bolovanje od 29. svibnja 2020. do 21. listopada 2020. pokriveno je medicinskom dokumentacijom do kraja kolovoza 2020., a daljnje bolovanje je bilo u domeni liječnika obiteljske medicine. Po provedenom liječenju tužitelju su zaostale trajne posljedice od 8%, pretrpio je bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 60 dana kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 6 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojanosti i zabrinutosti od 50 dana kumulativno. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna 3h dnevno kroz 30 dana, a zatim 2h dnevno kroz 30 dana.

14. Sud je nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio, smatrajući ga jasnim, logičnim i u skladu s ostalim dokazima izvedenim u ovome postupku, a niti stranke na njega nisu imale primjedbi.

15. Stoga sud zaključuje da je tuženik, uslijed nesporne pasivne legitimacije kao osiguratelj pravne osobe odgovorne za održavanje biciklističke staze zbog čijeg neodržavanja je tužitelju nastala šteta, odgovoran za štetu nastalu tužitelju i to u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. u svezi sa čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), jer je propustio urediti biciklističku stazu uz Aveniju Dubrovnik kod Meštrovićevog trga i održavati ju na način da bude sigurna za nesmetano kretanje biciklista, što je i rezultiralo padom tužitelja i njegovim ozljeđivanjem.

16. U pogledu visine štete nastale tužitelju, sud je cijenio utvrđene činjenice i to posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, kao i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti te vrstu ozljeda, iz čega proizlazi zaključak da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. ZOO).

17. Prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO, sud je vodio računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, kao kriterijima za određivanje njezine visine, te je utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za koju mu pripada pravo na traženu naknadu u visini od 4.700,00 Eur (s obzirom na kriterij boli 1.500,00 Eur, s obzirom na kriterij straha 1.200,00 Eur i s obzirom na kriterij duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti 2.000,00 Eur), a kako je nesporno (na ročištu 12. veljače 2025.) utvrđeno da je za neimovinsku štetu iz predmetnog štetnog događaja tuženik tužitelju isplatio iznos od 3.568,00 Eur, to je prihvaćen u cijelosti zahtjev za isplatom preostalog iznosa naknade neimovinske štete u visini 1.132,00 Eur.

18. Temeljem odredbe članka 1095. ZOO i članka 1085. ZOO, s obzirom na nespornu visinu cijene sata tuđe pomoći i njege od 3,00 Eur, sud je utvrdio osnovanim u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu nenovčane imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom za 150 sati u iznosu od 450,00 Eur, a kako je nesporno po toj osnovi tuženik tužitelju isplatio iznos od 432,00 Eur, to je prihvaćen u cijelosti zahtjev tužitelja za isplatom preostalog iznosa od 18,00 Eur.

19. S obzirom na navedeno, prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatom preostalog neisplaćenog dijela naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.150,00 Eur.

20. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske i nenovčane imovinske štete, koje kamate, protivno navodima tuženika iz tužbe, teku od podnošenja odštetnog zahtjeva 19. siječnja 2022. do isplate, na temelju odredbe čl. 1103. ZOO i odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP-a, NN 151/05, 36/09 i 75/09), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

21. Vezano uz zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete zbog izgubljene zarade, sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu, izveo dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost uzročne veze između bolovanja tužitelja i štete iz predmetnog događaja (suglasnošću obje stranke da se o navedenome očituje liječnik kirurg) te dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine izgubljene zarade tužitelja uzrokovane predmetnim štetnim događajem.

22. Tako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja liječnika vještaka, kojemu ni stranke nisu prigovarale, proizlazi da su ozljede iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, a da je tužitelj bio na bolovanju od 29. svibnja 2020. do 21. listopada 2020. te je bolovanje do kraja kolovoza 2020. pokriveno medicinskom dokumentacijom, a daljnje po liječniku obiteljske medicine.

23. Nalaz i mišljenje financijskog vještaka prihvaćen je, s obzirom je jasan i njime je odgovoreno na postavljeni zadatak, a ni stranke mu nisu prigovarale. Iz tako prihvaćenog nalaza i mišljenja utvrđeno je kako razlika između plaća koje bi tužitelju bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih naknadi za bolovanje, u razdoblju od lipnja 2020. do listopada 2020., ukupno iznosi 1.917,78 EUR neto (za lipanj 372,29 Eur, za srpanj 389,19 Eur, za kolovoz 431,60 Eur, za rujan 417,61 Eur i za listopad 307,09 Eur).

24. Stoga je, primjenom odredbe čl. 1095. ZOO-a, kojom je propisano kako je onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, među ostalim, dužan naknaditi mu zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad u vrijeme liječenja.

25. Slijedom iznesenoga, prihvaćen je i zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog izgubljene zarade u visini 372,29 EUR sa zateznom kamatom od 15.07.2020. do isplate, u visini 389,19 EUR sa zateznom kamatom od 14.08.2020. do isplate, u visini 431,60 EUR sa zateznom kamatom od 15.09.2020. do isplate, u visini 417,61 EUR sa zateznom kamatom od 15.10.2020. do isplate te u visini 307,09 EUR sa zateznom kamatom od 13.11.2020. do isplate, a koja zatezna kamata teče od dospjeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, s tijekom u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO-a.

26. S obzirom na uspjeh tužitelja u postupku, tuženik mu je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a i u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva i tužbe u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 11.1.2023., 24.5.2023. i 12.2.2025. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9. točka 1.), trošak sastava podnesaka od 30.6.2022., 9.5.2023., 5.9.2023. i 16.1.2024. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 3.9.2024. u visini 50 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), za sastav podnesaka od 6.6.2023. i 24.5.2024. u visini od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), dok podnesak od 6.5.2022. nije bio potreban za vođenje parnice, jer njime dostavlja potvrdu o plaćenoj pristojbi na tužbu, što je bio dužan već uz tužbu, dakle ukupno 1000 bodova, odnosno uz vrijednost boda od 2,00 Eur i uvećano za PDV od 25%, iznosi 2.500,00 Eur. Tome iznosu pridodane su sudske pristojbe u iznosu od 138,00 Eur i trošak plaćenog predujma za vještačenja u iznosu od 398,16 Eur, tako da sveukupno trošak tužitelja, kojega mu je tuženik dužan naknaditi, iznosi 3.036,16 Eur.

27. Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 6. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rj o pristojbi na presudu 77,00 Eur

2. Tuženiku po punomoćniku