Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: Pr-206/2024-89

(raniji broj: Pr-16/2022)

(raniji broj: Pr-186/2016)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Milki Keleuva- Ivošević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1.tužitelja ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.tužitelja KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3.tužitelja CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punom. Predragu Kralik odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, zastupanog po ODO u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u nazočnosti punom. tužitelja i zastupnice tuženika, na ročištu radi objave presude održanom 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da 1.tužitelju ŠO, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 256,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 23,22 eura od 15.07.2014. godine

- na iznos od 63,59 eura od 15.08.2014. godine

- na iznos od 21,28 eura od 15.01.2015. godine

- na iznos od 51,90 eura od 15.02.2015. godine

- na iznos od 96,10 eura od 15.09.2015. godine pa do isplate, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da 2.tužitelju KO, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 320,32 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 26,48 eura od 15.08.2014. godine

- na iznos od 58,01 eura od 15.09.2014. godine

- na iznos od 39,72 eura od 15.01.2015. godine

- na iznos od 121,38 eura od 15.02.2015. godine

- na iznos od 20,49 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 54,24 eura od 15.02.2016. godine pa do isplate, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da 3.tužitelju CO, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 283,48 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 79,23 eura od 15.08.2014. godine

- na iznos od 33,96 eura od 15.01.2015. godine

- na iznos od 17,75 eura od 15.02.2015. godine

- na iznos od 6,51 eura od 15.03.2015. godine

- na iznos od 11,83 eura od 15.04.2015. godine

- na iznos od 58,72 eura od 15.08.2015. godine

- na iznos od 25,72 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 17,61 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 32,15 eura od 15.02.2016. godine pa do isplate, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbijaju se 1., 2. i 3.tužitelji sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

V. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, da 1.tužitelju ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.tužitelju KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3.tužitelju CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 4.750,21 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 6. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelji su u tužbi od 30. lipnja 2016. naveli da su kao djelatne vojne osobe zaposleni u Ministarstvu obrane, Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem Zapovjedništva u Karlovcu. Obavljanje službenih poslova i zadataka je organizirano na način da su tužitelji bili radno angažirani prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, u turnusima, na stražarskoj službi i službi dežurstva, slijedom čega ostvaruju dodatke na plaću. U vremenskom razdoblju unatrag tri godine tuženik nije isplaćivao tužiteljima naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, slijedom čega tužitelji predlažu da se presudom naloži tuženiku da tužiteljima na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 31. ožujka 2016. plati pripadajuće novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom.

2.Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelji su podneskom od 7. siječnja 2022. (l.br. 690-694 spisa) specificirali tužbeni zahtjev kojim predlažu da se presudom naloži tuženiku da 1.tužitelju ŠO na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor plati bruto iznos od 2.678,60 kn, 2.tužitelju KO na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor plati bruto iznos od 2.988,26 kn i 3.tužitelju CO na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor plati bruto iznos od 3.167,96 kn, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3.Nakon ukidnih odluka tužitelji su podneskom od 10. veljače 2025. specificirali tužbeni zahtjev kojim predlažu da se presudom naloži tuženiku da 1.tužitelju ŠO na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 256,09 eura, 2.tužitelju KO na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor plati bruto iznos od 320,32 eura i 3.tužitelju CO na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor plati bruto iznos od 283,48 eura, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i navodi da je u navedenom razdoblju bilo na snazi više propisa.

U razdoblju do 26. lipnja 2013. primjenjivao se Zakon o Oružanim snagama RH (Narodne novine 33/02), Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine 50/08) i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 118/09).

Dana 26. lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o oružanim snagama RH (Narodne novine 73/13) temeljem kojeg su doneseni Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine 33/14, 41/14, i 53/14).

Člankom 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narode novine 140/02 i 68/11), propisano je da djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora u istom iznosu kao da radi, a prema članku 4. stavak 3. Pravilnika o izmjenama i dopuni istog Pravilnika (Narodne novine 68/11) djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno, ili noću, nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Tužitelj je obavljao straže i dežurstva što se ne smatra prekovremenim radom sukladno članku V. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba (Narodne novine 188/12) već je određeno da je isplata novčane naknade omogućena ako djelatnik nije koristio preraspodjelu radnog vremena.

Dana 1. lipnja 2014. stupio je na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 54/14) o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine br. 54/14).

Temeljem Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnje odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine br. 54/14) i Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe, propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da u redovnom radnom vremenu, a redovno radno vrijeme smatra se radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (članka 4. stavak 2. i 3.).

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora (l.br. 6-7 spisa), odgovora na zahtjeva za mirno rješenje spora (l.br. 8-9 spisa), rješenja (l.br. 9-12 spisa), podataka (l.br. 17-135 spisa), podataka (l.br. 144-146 spisa), podataka (l.br. 147-151 spisa), podataka (l.br. 153-251 spisa), nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka Daria Janković iz tvrtke D&S d.o.o. Karlovac (l.br. 267-275 spisa), podataka (l.br. 279-285 spisa), dopune nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka (l.br. 288-294 spisa), podataka (l.br. 320-327 spisa), očitovanja vještaka (l.br. 337-338 spisa), podataka (l.br. 347-360 spisa), te saslušanjem knjigovodstvenog vještaka Daria Janković (l.br. 361 spisa) i dopune nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka (l.br. 665-670 spisa).

7.U predmetnom postupku tužitelji zahtijevaju isplatu razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 31. ožujka 2016. sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

8.Presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr- 16/2022-63 od 28. srpnja 2022. je naloženo tuženiku da 1.tužitelju ŠO na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 34,93 eura/263,18 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I.) odbijen je 1.tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva radi isplate naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 307,31 eura/2.315,42 kuna (točka II.), naloženo je tuženiku da 2.tužitelju KO na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor plati bruto iznos od 48,60 eura/366,21 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka III.) odbijen je 2.tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva radi isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 348,01 eura/2.622,05 kuna (točka IV.), naloženo je tuženiku da 3.tužitelju CO na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor plati bruto iznos od 41,03 eura/309,11 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka V.), odbijen je 3.tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva radi isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 379, 43 eura/2.858,85 kuna (točka VI.) naloženo je tužiteljima da tuženiku naknade parnične troškove u iznosu od 234,79 eura/1.769,06 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđena 28. srpnja 2022., pa do isplate (točka VII.).

9.Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3005/2022-2 od 24. listopada 2022. je pod točkom I. izreke odbijena kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-16/2022-63 od 28. srpnja 2022. u točki II., IV. i VI. izreke, a pod točkom II. je preinačena navedena presuda u točki VII. izreke kao i u dijelu u kojem tužitelji nisu uspjeli sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

10.Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-268/2024-2 od 16. srpnja 2024. je ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž R-3005/2022-2 od 24. listopada 2022. u točki II. izreke, u točki III. izreke, te u dijelu točke I. u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-16/2022-63 od 28. srpnja 2022., u točkama II., IV. i VI. izreke, kao i presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-16/2022-63 od 28. srpnja 2022. u točkama II., IV., VI. i VII. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obrazloženje da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe. No, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOS RH-a i propisima donesenim na temelju tog zakona (tako i u Rev-347/2023-2 od 24. travnja 2024.). Prema tome, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodataka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom izračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tog dodatka, sukladno članku 142 ZSOS RH-a i članka 14. stavak 2. Pravilnika/14.

11.Iz rješenja Ministarstva obrane, Oružane snage Republike Hrvatske, Zapovjedništvo za potporu Središnjica za upravljanje osobljem od 20. siječnja 2011. proizlazi da je 1.tužitelj BO raspoređen ustrojstvenu cjelinu Hrvatska kopnena vojska na dužnost, operator lakog prijenosnog POVRS, ustrojbeni čin pozornik.

12.Iz rješenja Ministarstva obrane, Oružane snage Republike Hrvatske, Zapovjedništvo za potporu Središnjica za upravljanje osobljem od 11. kolovoza 2009. proizlazi da je 2.tužitelj KO raspoređen ustrojstvenu cjelinu Hrvatska kopnena vojska, na dužnost strijelac, ustrojbeni čin vojnik.

13.Iz rješenja Ministarstva obrane, Oružane snage Republike Hrvatske, Zapovjedništvo za potporu Središnjica za upravljanje osobljem od 25. svibnja 2011. proizlazi da je 3.tužitelj CO raspoređen ustrojstvenu cjelinu Hrvatska kopnena vojska, na dužnost ciljač, ustrojbeni čin razvodnik.

14.Nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka Daria Janković iz tvrtke D&S d.o.o. Karlovac je izvršen obračun neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 7. svibnja 2014. prema visini prosječne mjesečne plaće koja je tužiteljima isplaćena u prethodna tri mjeseca, koristeći podatke o korištenju godišnjeg odmora iz obračunskih lista tužitelja, a prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine br. 140/02, 68/11-članka 4. stavak 2 i stavak 3.). Pri tom satnicu mjeseca u kojem su tužitelji bili na godišnjem odmoru i za koji se razlika računa utvrđuje tako da se prosječna mjesečna plaća koja je tužiteljima isplaćena u prethodna tri mjeseca (ili je trebala biti isplaćena, ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor) podijeli s fondom sati tog mjeseca. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora u razdoblju od 8. svibnja 2014. do 31. ožujka 2016. je vještak utvrdio primjenom satnice koja se koristi kada tužitelji rade u redovnom radnom vremenu, sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine br. 54/14, članak 4. stavak 2.).

Vještak je utvrdio da je 1.tužitelju BO tuženik na ime razlika za godišnji odmor za utuženo razdoblje isplatio dio razlike naknade plaće za godišnji odmor, bez uplate zateznih kamata i to u iznosu od 528,48 kn, od čega je 410,40 kn za 07/11 koji nije u utuženom razdoblju, a za utuženo razdoblje 1.tužitelju je na ime godišnjeg odmora isplaćena razlika od 118,08 kn, da 1.tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor, bez oduzimanja iznosa isplaćenih razlika, bez obračuna zateznih kamata i instituta uračunavanja, ostaje neplaćena razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 381,26 kn. Tuženik je 1.tužitelju isplatom razlike djelomično podmirio dug, pa nakon ovih isplata tuženik 1.tužitelju duguje iznos od 263,18 kn.

Vještak je utvrdio da je 2.tužitelju KO tuženik na ime razlika za godišnji odmor za utuženo razdoblje isplatio dio razlike naknade plaće za godišnji odmor, bez uplate zateznih kamata i to u iznosu od 516,72 kn, da 2.tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor, bez oduzimanja iznosa isplaćenih razlika, bez obračuna zateznih kamata i instituta uračunavanja, ostaje neplaćena razlika naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora u iznosu od 882,93 kn. Tuženik je 2.tužitelju isplatom razlike djelomično podmirio dug, pa nakon ovih isplata tuženik 2.tužitelju duguje iznos od 366,21 kn.

Vještak je utvrdio da je 3.tužitelju CO tuženik na ime razlika za godišnji odmor za utuženo razdoblje isplatio dio razlike naknade plaće za godišnji odmor, bez uplate zateznih kamata i to u iznosu od 712,32 kn, da 3.tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor, bez oduzimanja iznosa isplaćenih razlika, bez obračuna zateznih kamata i instituta uračunavanja, ostaje neplaćena razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 1.021,43 kn. Tuženik je 3.tužitelju isplatom razlike djelomično podmirio dug, pa nakon ovih isplata tuženik 3.tužitelju duguje iznos od 309,11 kn.

15.Podneskom od 3. srpnja 2017. tužitelji su predložili dopunu nalaza i mišljenja na način:

1)da prilikom izrade nalaza i mišljenja za čitavo utuženo razdoblje izvrši obračun razlike naknade plaće za godišnji odmor na način da vještak u obzir uzme prosjek mjesečne plaće svakog od tužitelja u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, 2)da prilikom izračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor vještak sačini i varijantu tako da u obzir uzme prosječnu mjesečnu satnicu svakog od tužitelja na način da se ostvarena prosječna plaća u prethodna tri mjeseca podijeli s ukupnim fondom sati tih mjeseci.

16.U dopunskom nalazu i mišljenju vještak je izvršio obračun neisplaćene naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 31. ožujka 2016. na način da je uzeo u obzir prosječnu mjesečnu satnicu svakog od tužitelja, pa je ukupno ostvarenu plaću u prethodna tri mjeseca podijelio sa ukupnim fondom sati tih mjeseci i utvrdio da bi 1.tužitelju BO na ime razlike naknade za godišnji odmor za utuženo razdoblje pripao iznos od 2.951,22 kn, da bi 2.tužitelju KO na ime razlike naknade za godišnji odmor za utuženo razdoblje pripao iznos od 2.260,64 kn, i 3.tužitelju CO na ime razlike naknade za godišnji odmor za utuženo razdoblje pripao iznos od 3.167,96 kn.

17.U svom dopunskom očitovanju knjigovodstveni vještak je naveo da u svom osnovnom nalazu od 16. svibnja 2017. razliku naknade nakon 8. svibnja 2014. nije obračunao prema odredbama Zakona o radu odnosno na temelju prosjeka plaća koje su tužitelji ostvarili u tri mjeseca koja prethodi mjesecu u kojem tužitelji koriste godišnji odmor.

18.Saslušan na ročištu od 27. rujna 2019. knjigovodstveni vještak Dario Janković u svom iskazu je naveo da je u osnovnom nalazu izračun razlika naknade za godišnji odmor izvršio primjenom Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine br. 140/02 i 68/11) za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 7. svibnja 2014., a nakon 8. svibnja 2014. prema Pravilniku o načinu korištenja godišnjeg odmora (Narodne novine br. 64/14). Dopuna nalaza je sačinjena prema odredbama Zakona o radu.

19.U drugoj dopuni nalaza i mišljenja vještak je naveo da je pozvan izvršiti dopunu nalaza i mišljenja u dijelu utuženog razdoblja od 8. svibnja 2014. pa do 31. ožujka 2016. kada se primjenjuje Pravilnik (Narodne novine br. 54/2014) na način da u izračunu razlike naknade plaće za godišnji odmor koristi podatke o ukupnoj plaći tužitelja koju su ostvarili kada su radili u redovnom radnom vremenu tj. podatke o osnovnoj plaći i dodacima na osnovnoj plaći i dodacima na osnovnu plaću koju tužitelji ostvaruju za rad u redovnom radnom vremenu. Sukladno nalogu suda vještak je izradio dopunu nalaza i mišljenja na način da obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 8. svibnja 2014. do 31. ožujka 2016. godine računa koristeći satnicu koja je utvrđena na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem su tužitelji bili na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje, u novcu ili naravi te je dijeli sa fondom sati tog istog mjeseca. Ukoliko su tužitelji u utuženom razdoblju bili i na bolovanju, vještak sate rada provedene na bolovanju, a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora, preračunava na redovan rad (po satnici redovnog rada), uvećano za dodatke koje bi primili da su radili redovno. Vještak napominje da nije ovlašten tumačiti propise. Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/14) koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014. godine i po kojem tužiteljima za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da su radili u redovnom radnom vremenu. Ova odredba je nejasna i ostavlja mogućnost dvostranog tumačenja. Ako bi se ova Odredba tumačila na način da se u navedenom razdoblju naknada za godišnji odmor obračunava kao i redovan rad, bez ikakvih dodataka, isključivo po satnici redovnog rada tada računski ne bi bilo razlika u odnosu na iznose naknada koje je tužitelju isplatio tuženik. Ako bi se ova Odredba tumačila na način da se u satnicu za utvrđivanje prosjeka za izračun plaće za godišnji odmor uključuju svi dodaci koje su tužitelji dobili s osnova rada pa tako i dodaci za vojnu službu tada postoji razlika u odnosu na iznose naknada koje je tužiteljima isplatio tuženik. Tu razliku je vještak izračunao u ovom dopunskom nalazu te utvrdio da 1.tužitelju NO na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 8. svibnja 2014. do 31. ožujka 2016., pripada razlike plaće u ukupnom iznosu od 256,08 eura/1.929,47 kuna, da 2.tužitelju KO na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 8. svibnja 2014. do 31. ožujka 2016. pripada razlika plaće u ukupnom iznosu od 320,33 eura/2.413,53 kuna, da 3.tužitelju CO na ime godišnjeg odmora za razdoblje od 8. svibnja 2014. do 31. ožujka 2016. pripada razlika plaće u ukupnom iznosu od 283,49 eura/2.135,96 kuna.

20.Tijekom razdoblja od 7. kolovoza 2011. do 7. svibnja 2014. je bio na snazi Pravilnik o izmjenama i dopuni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine br. 68/2011) kojim je u odredbi članka 4. stavak 3. propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

21.Navedeni Pravilnik je donesen temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine br. 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, 73/13, u daljnjem tekstu: ZSOS) i predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje na obračun razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje.

22.Pitanje naknade plaće drugačije je određeno Pravilnikom koji se poziva na Zakon o službi u Oružanim snagama (Narodne novine br. 73/13, 75/15, 50/16) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. i to člankom 142. je određeno da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a radnim vremenom se smatra radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena, s time da je Pravilnikom o uvjetu i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine br. 54/14) propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14), a kojim je određeno da redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređeno na 5 radnih dana od ponedjeljka do petka od 8,00 sati do 16,00 sati.

23.Nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine br. 54/14) koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014. naknada plaće za godišnji odmor tužitelja se ima obračunati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu. Redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena, Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine br. 66/14) koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. i Odluka o izmjenama i dopunama odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine br. 23/15 i 84/15).

24.Odredbom članka 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine br. 140/02) propisano je, da za vrijeme godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku se isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom stavka 3. istog članka koji je dodan Pravilnikom o izmjenama i dopuni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine br. 68/11) propisano, da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću, ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmoru u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

25.S obzirom da djelatnim vojnim osobama u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja 31. ožujka 2016. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu pri čemu se uračunavaju sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, slijedom čega sud smatra da tužiteljima pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i to 1.tužitelju BO u iznosu od 256,08 eura, da 2.tužitelju KO u iznosu od 320,32 eura, da 3.tužitelju CO u iznosu od 283,48 eura.

26.Na dosuđene iznose tužiteljima pripada zakonska zatezna kamata sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) kojim je propisano (1) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice, i zatezne kamate.

27.Odredbom članka 84. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) je propisano da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće se za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do 15.-tog dana u idućem mjesecu, pa s obzirom da je posljednji dan roka za isplatu plaće odnosno naknade plaće 15-ti u mjesecu za prethodni mjesec, to zakonska zatezna kamata teče od 16.-tog u mjesecu.

28.Odredbom članka 45. stavak. 1., stavak 2. stavak 4. i stavak 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04) i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07) je propisano da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom iz čega proizlazi da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate obračunavaju tek od dana isplate plaće, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki 13. izreke presude.

29.Prema priloženom troškovniku (l.br. 1478 spisa) tužitelji potražuju parnične troškove u iznosu od 10.247,71 eura.

30.Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023) i tužiteljima dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022 i 138/2023) po Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. s PDV-om (V.P.S.=859,89 eura) i to:

-za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 187,50 eura,

-za sastav tužbe

u iznosu od 187,50 eura,

-za sastav podneska od 5. listopada 2016.

u iznosu od 187,50 eura,

-za zastupanje na ročištu od 13. ožujka 2017.

u iznosu od 187,50 eura,

-za zastupanje na ročištu od 5. rujna 2017.

u iznosu od 187,50 eura,

-za zastupanje na ročištu od 9. travnja 2018.

u iznosu od 187,50 eura,

-za zastupanje na ročištu od 27. rujna 2019.

u iznosu od 187,50 eura,

-za pristup objavi presude od 22. listopada 2019.

u iznosu od  93,75 eura,

-za sastav žalbe od 29. listopada 2019.

u iznosu od 187,50 eura,

-za sastav podneska od 7. ožujka 2022.

u iznosu od 187,50 eura,

-za zastupanje na ročištu od 23. ožujka 2022.

u iznosu od 187,50 eura,

-za sastav podneska od 8. srpnja 2022.

u iznosu od 187,50 eura,

-za zastupanje na ročištu od 12. srpnja 2022.

u iznosu od 187,50 eura,

-za pristup objavi presude od 28. srpnja 2022.

u iznosu od  93,75 eura,

-za sastav žalbe od 8. kolovoza 2022.

u iznosu od 187,50 eura,

-za sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 2.1.2023. u iznosu od 225,00 eura,

-za sastav revizije od 12. prosinca 2023.

u iznosu od 225,00 eura,

-za sastav podneska od 10. veljače 2025.

u iznosu od 187,50 eura,

-za zastupanje na ročištu od 19. veljače 2025.

u iznosu od 187,50 eura,

-za pristup ročištu radi objave od 6. ožujka 2025.

u iznosu od  93,75 eura

odnosno u ukupnom iznosu od 3.543,75 eura.

31.Za zastupanje više osoba tužiteljima pripada pravo na povišenje Tarifnih stavki za drugu i svaku sljedeću osobu za 10% odnosno uvećanje za 20%, slijedom čega je tužiteljima za zastupanje valjalo priznati iznos od 4.252,50 eura.

32.Tužiteljima je priznat trošak plaćenog predujma za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 497,71 eura.

33.Slijedom navedenog, tužiteljima je valjalo priznati ukupne parnične troškove u iznosu od 4.750,21 eura.

34.Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Ogulinu 6. ožujka 2025.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti

1.Odvjetnik Predrag Kalik, Bjelovar, Ferde Rusana br. 4

2.ODO u Karlovcu, Građansko-upravni odjel

3.Porezna uprava Karlovac (nakon pravomoćnosti)