REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Posl. br. P-1899/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice BA, OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice BAM OIB [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], oboje zastupa punomoćnik Inoslav Korinčić, odvjetnik u [adresa], protiv I. tuženika B2 KAPITAL d.o.o., OIB 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Lovrić, odvjetnik u Zagrebu i II. tuženika GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika I. i II. tužiteljica, punomoćnika I. tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog II. tuženika, 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

''1. Ukida se Rješenje o osiguranju Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 5: Ovr-947/2023-2, od dana 24.08.2023. godine.

2. Ukida se Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj: Z-20578/2023 od 28.08.2023. godine.''

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"3. Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada od 852 m2, u naravi jednosobni stan na četvrtom katu, oznake A-4, ukupne površine 34,86 m2, na adresi [adresa].

4. Nalaže se Tuženicima, B2 KAPITALU d.o.o. za poslovne usluge, Radnička cesta 41, 10000 Zagreb, OIB: 57509775367 i GA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da Tužiteljicama BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BAM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknade odmjerene troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se izračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

III. Odbija se zahtjev I. i II. tužitelja za naknadu parničnog troška s pripadajućim kamatama.

IV. Nalaže se tužiteljicama BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BAM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku B2 KAPITALU d.o.o. za poslovne usluge, Radnička cesta 41, 10000 Zagreb, OIB: 57509775367, troškove parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR (slovima: petstošezdesetdvaeuraipedesetcenti) tekućim na taj iznos od 6. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR (slovima: dvjestopedeseteura) s pripadajućim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbe navode da su na temelju zaključka Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Ovr-947/2023-11 od 04. prosinca 2023. kojim je odlučeno o prigovoru trećih osoba, radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava, upućene na pokretanje parnice radi proglašenja osiguranja na predmetu osiguranja nedopuštenim. Nadalje navode da je Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, donio 28. kolovoza 2023. rješenje poslovni broj: Z- 20578/2023, a sukladno Rješenju o osiguranju poslovni broj: Ovr-947/2023-2 od 24. kolovoza 2023. o zasnivanju prisilnog založnog prava na nekretninama iz [adresa], 10290 [adresa] (E-48), koja se sastoji od neodređenog omjera dijela nekretnine u A I (jedan): k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] (stambena zgrada, [adresa], 852 m2), povezano s vlasništvom jednosobni stan na četvrtom katu, stan oznake A-4, ukupne površine 34,86 m2, na adresi [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u A I (jedan) koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi (dalje u tekstu: predmetna nekretnina), radi osiguranja novčane tražbine koju duguje II. tuženik u iznosu 4.729,27 EUR-a uvećano za sve ugovorene kamate i troškove, za korist I. tuženika - B2 KAPITALA d.o.o. Protiv Rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj: Z-20578/2023 od 28. kolovoza 2023., kojim se dopušta uknjižba prava zaloga na predmetnoj nekretnini u korist I. tuženika, tužiteljice su izjavile prigovor trećih osoba. Tužiteljice, tada treće osobe, u prigovoru, u bitnome ističu da je navedeno Rješenje nedopušteno, s obzirom da se ½ predmetne nekretnine nalazi u vlasništvu I. tužiteljice BA, a ½ u vlasništvu II. tužiteljice BAM. Upravo iz tog razloga, predmet osiguranja, odnosno predmet zaloga, ne može biti predmetna nekretnina. Općinski sud u Novom Zagrebu donio je zaključak kojim je treće osobe, odnosno tužiteljice, uputio u parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim. II. tuženik GA i I. tužiteljica ĐA bili su u bračnoj zajednici, sklopivši brak 27. svibnja 2000., koji je upisan u Matični ured Zaprešić, pod rednim brojem 68 za 2000. godinu. Nakon razvoda iste, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zaprešiću, broj: P-874/07 od **.**.2009., GA i ĐA su pristupili diobi zajednički stečene imovine u braku. Sporazumom o diobi bračne stečevine, sklopljenim dana 12. siječnja 2017., I. tužiteljici i II. tuženiku je pripalo vlasništvo u ½ dijela nekretnine [adresa], 10290 [adresa] (E-48), koja se sastoji od neodređenog omjera dijela nekretnine u A I (jedan): k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] (stambena zgrada, [adresa], 852 m2), povezano s vlasništvom jednosobni stan na četvrtom katu, stan oznake A-4, ukupne površine 34,86 m2, na adresi [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u A I (jedan) koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi (dalje u tekstu: predmetna nekretnina). Nadalje, II. tuženik i njegova kćer, II. tužiteljica, su 12. siječnja 2017. sklopili Ugovor o darovanju, kojim je II. tuženik GA ½ predmetne nekretnine iz [adresa], 10290 [adresa] (E-48), koja se sastoji od neodređenog omjera dijela nekretnine u A I (jedan): k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] (stambena zgrada, [adresa], 852 m2), povezano s vlasništvom jednosobni stan na četvrtom katu, stan oznake A-4, ukupne površine 34,86 m2, na adresi [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u A I (jedan) koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, koja se nalazila u njegovom vlasništvu, darovao II. tužiteljici. Usprkos činjenici što je II. tuženik uknjižen kao vlasnik, a što su tužiteljice saznale tek primitkom Rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj: Z-20578/2023 od 28. kolovoza 2023., protiv kojeg su i izjavile prigovor, predmetna nekretnina predstavlja suvlasništvo tužiteljica. Odgovornost II. tuženika se sastoji u činjenici da je utvrđeno njegovo dugovanje prema I. tuženiku. Kao dužnik, II. tuženik je dužan ispuniti svoju obvezu u cijelosti, za čije ispunjenje odgovara svojom imovinom. Tužiteljice su sklapanjem valjanog pravnog posla, Sporazuma o diobi bračne stečevine te sklapanjem Ugovora o darovanju, koji predstavlja pravni temelj za stjecanje vlasništva, kao osobe koje su stupile u zakoniti, istiniti i pošteni posjed, postale suvlasnicama nekretnine iz [adresa], 10290 [adresa] (E-48), koja se sastoji od neodređenog omjera dijela nekretnine u A I (jedan): k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] (stambena zgrada, [adresa], 852 m2), povezano s vlasništvom jednosobni stan na četvrtom katu, stan oznake A-4, ukupne površine 34,86 m2, na adresi [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u A I (jedan) koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi. Sklapanje takvog valjanog pravnog posla, godinama prije pokretanje spornog postupka ovrhe na predmetnoj nekretnini, u vrijeme kada dugovanje II. tuženika nije niti postojalo prema I. tuženiku, a o čemu je II. tuženik obavijestio I. tuženika, predstavlja pravo za tužiteljice koje sprječava ovrhu. Slijedom svega navedenog, smatraju da je nedvojbeno utvrđeno da II. tuženik nije vlasnik nekretnine koja je predmet prisilnog osnivanja založnog prava te da nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja nedopušten predmet osiguranja, stoga tužiteljice predlažu prihvatiti tužbeni zahtjev kako je iznesen u izreci presude.

2. I. tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev. Navodi da tužitelji u tužbi u bitnom navode kako su izvanknjižni vlasnici nekretnine upisane u zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela [adresa], Općinskog suda u Novom Zagrebu i to u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi 49. suvlasnički dio ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-48) – jednosobni stan na četvrtom katu, stan oznake A-4, ukupne površine 34.86 m2, na adresi [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u A I (jedan) koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi; sve temeljem Sporazuma o diobi bračne stečevine te sklapanjem Ugovora o darovanju između II. tuženika i II. tužitelja, slijedom čega smatraju kako: “Sklapanje takvog valjanog pravnog posla, godinama prije pokretanje spornog postupka ovrhe na predmetnoj nekretnini, u vrijeme kada dugovanje Drugotuženika nije niti postojalo prema Prvotuženiku, a o čemu je Drugotuženik obavijestio Prvotuženika, predstavlja pravo za Tužiteljice koje sprječava ovrhu.”. I. tuženik otklanja navode odnosno pravno uporište I. i II. tužitelja činjenicom da je prilikom podnošenja prijedloga za osiguranje u potpunosti postupao u skladu s načelom povjerenja u Zemljišne knjige, u kojima je kao vlasnik predmetne nekretnine u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje bio upisan GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. slijedom čega proizlazi da je I. tuženikovo postupanje bilo u potpunosti pravno osnovano i sa povjerenjem u Zemljišne knjige. I. Tuženik ukazuje na odredbe čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama kojima je propisano kako z.k. izvaci predstavljaju javne isprave koje odražavaju istinito činjenično i pravno stanje nekretnine na koju se odnose, u koje se I. Tuženik pouzdao prilikom podnošenja prijedloga za osiguranje. Nadalje navodi da je člankom 124. stavak 1. Zakona o vlasništvu, propisano da: "Stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.". U prilog svojim navodima i postupanju I. Tuženik prilaže odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-828/2017 prema kojoj je jasno zauzet stav da “Prema pravnom shvaćanju građanskog odjela revizijskog suda, koje je zauzeto na sjednici od 22. veljače 2018., pod br. Su-IV-4/18-4, predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zlouporabio svoje pravo. Nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari odbili tužbeni zahtjev zaključujući da je tužitelj imao više nego dovoljno vremena pobrinuti se da zaštiti svoje interese upisom prava vlasništva kupljene nekretnine u zemljišne knjige, što nije učinio pa posljedično tome nije na odgovarajući način ni zaštitio svoje vlasničkopravne interese. Pritom, sudovi pravilno navode da tužitelj tijekom postupka nije imao nikakvih dokaznih prijedloga u odnosu na ponašanje I. tuženika kao ovrhovoditelja, točnije rečeno na njegovu savjesnost i poštenje, a niti iz tužiteljevog iskaza u bilo čemu proizlazi da bi ovrhovoditelj u ovom slučaju zlouporabio svoja prava u odnosu na tužitelja i novčanu tražbinu koja je predmet konkretne ovrhe.”.

I. tuženik dostavlja i Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/1719/2014 prema kojoj je jasno zauzet stav da “u situaciji kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla (koji je za posljedicu imao opterećenje hipotekom i njegovog suvlasničkog dijela nekretnine), polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (članak 122. ZV-a), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Stoga je to pravilo i onda kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri.”. I. Tuženik se osobito protivi predloženom dokaznom prijedlogu saslušanja II. Tuženika na okolnost utvrđivanja da je I. Tuženika obavijestio o činjenici da nekretnina nije u njegovom vlasništvu budući isti može biti samo subjektivne naravi i konstruiran da ide u prilog navodima tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. II. tuženik nije podnio odgovor na tužbu ali nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na njega.

4. Ukazuje se da su tuženi u ovoj pravnoj stvari jedinstveni suparničari sukladno čl. 201. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - u daljnjem tekstu ZPP).jer se zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima pa se oni smatraju kao jedna parnična stranka te su isti i nužni suparničari jer se tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom mora podnijeti i protiv ovrhovoditelja i protiv ovršenika, a što nesporno proizlazi iz dikcije čl. 60. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 i 131/2020 i 114/2022 – dalje u tekstu OZ).

5. U konkretnoj situaciji tuženi su jedinstveni i nužni suparničari pa se postavlja pitanje kako tretirati nedavanje odgovora na tužbu od strane II tuženika s obzirom na iskazanom protivljenju od strane I tuženika. Zakon o parničnom postupku ne razjašnjava navedenu pravnu situaciju pa je ovaj sud odgovor potražio u pravnoj teoriji koja navodi da je za prosuđivanje međusobnog odnosa radnji jedinstvenih suparničara mjerodavno načelo povoljnosti. Povoljnost radnji trebalo bi prosuđivati načelno, apstraktno neovisno o konkretnom slučaju i poziciji stranaka u njemu jer se ocjena o konkretnoj opravdanosti neke radnje može dati tek na kraju parnice, redovito nakon iscrpljenja pravnih lijekova.

6. U obzir bi stoga trebalo uzeti ono što bi bilo najpovoljnije rješenje za ukupnost jedinstvenih suparničara s obzirom na njihovu tužiteljsku ili tuženičku poziciju u parnici. Radnje kojima se u načelu unapređuje (ili u većoj mjeri unapređuje) tužiteljska pozicija u parnici trebalo bi smatrati povoljnima (povoljnijima) za ukupnost jedinstvenih suparničara kao tužitelja, a one kojima se u načelu unapređuje (li u većoj mjeri unapređuje) tuženička pozicija u parnici povoljnima (povoljnijima) za ukupnost jedinstvenih suparničara kao tuženika. U tom bi smislu za tuženike bilo povoljnije potpuno osporavanje tužbenog zahtjeva od priznanja tužbenog zahtjeva. Dakle ako jedan jedinstveni suparničar ne ospori tužbeni zahtjev, a drugi ga ospori, tužbeni zahtjev bi trebao smatrati osporenim

7. Radi navedenog sud nije mogao donijeti presudu zbog ogluhe u odnosu na II. tuženika GA.

8. Među strankama je sporna činjenica tko je bio vlasnik predmetne nekretnine u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje.

9. Među strankama su sporna sljedeća pravna pitanja:

- je li I. tuženik savjestan ili nesavjestan stjecatelj založnog prava

- je li I. tuženik postupao s povjerenjem u zemljišne knjige;

- kada su tužitelji stekli pravo vlasništva;

- mogu li tužitelji kao predmnijevani vlasnici uspješno štiti svoje pravo.

10. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem zaključka (list 6-8 spisa), rješenje (list 9-10 spisa), ugovor o darovanju (list 12-14 spisa), rješenje o osiguranju (list 15-17 spisa), sporazum o diobi bračne stečevine (list 18-20 spisa), prigovor trećih osoba (list 22-24 spisa), z. k. izvadak (list 40-41 spisa) i povijesni izvadak iz Zemljišne knjige (list 55-111 spisa).

11. Ističe se da se nezakonitost pojedine sudske odluke se ne može ispitivati u posebnoj parnici (te tražiti ukidanje predmetne odluke), kao što ovdje traže tužitelji već isključivo u tom postupku u kojem je ta odluka donesena i to povodom redovnih i/ili izvanrednih pravih lijekova te eventualno ustavne tužbe. Ukazuje se da to proizlazi iz odredbi ZPP, OZ i Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/2019, 128/2022, 155/2023 i 127/2024).

12. Svi eventualni navodi o nezakonitom i nepravilnom postupanju suda i pobijanju tih rješenja mogu se s uspjehom isticati samo u tim postupcima i to postupku kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Ovr-947/2023-2, (u kojem je doneseno rješenje o osiguranju) i u postupku kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću (u kojem je doneseno rješenje o uknjižbi), ali ne i u ovom postupku.

13. Slijedom toga je sukladno odredbi iz čl. 288. st. 2. ZPP valjalo tužbu u dijelu odbaciti te odlučiti kao u izreci pod toč. I.

14. Među strankama nije sporno da Općinski sud u Novom Zagrebu, donio rješenje o osiguranju poslovni broj: Ovr-947/2023-2, od dana 24. kolovoza 2023.

15. Ukazuje se da u spisu ne prileži niti jedan dokaz da se vodi ovršni postupak na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada od 852 m2, u naravi jednosobni stan na četvrtom katu, oznake A-4, ukupne površine 34,86 m2, na adresi [adresa].

16. Odredbom čl. 219. st.1. ZPP propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

17. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

19. Ukazuje se da gore navedeno stranka ne mora dokazati sa stupnjem izvjesnosti, već s dovoljno uvjerljivim stupnjem životne vjerojatnosti, ali s obzirom na izloženi i utvrđeni činjenični supstrat tužitelji nisu dokazali da se vodi ovršni postupak na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada od 852 m2, u naravi jednosobni stan na četvrtom katu, oznake A-4, ukupne površine 34,86 m2, na adresi [adresa].

20. Budući da ne postoji ovršni postupak na predmetnoj nekretnini, a između I. tuženika kao ovrhovoditelja i tužitelja kao ovršenika, to je valjalo tužbeni zahtjev odbiti i odlučiti kao u izreci pod toč. II.

21. Nije sporno da je Općinski sud u Novom Zagrebu donio zaključak, poslovni broj: Ovr-947/2023-11, od dana 04. prosinca 2023. godine, kojim je uputio tužitelje pokrenuti parnicu radi proglašenja osiguranja na predmetu osiguranja nedopuštenim.

22. Ukazuje se da je sud na ročištu dana 23. siječnja 2025. sa strankama raspravljao o spornim činjeničnim i pravim pitanjima te da je jedno od spornih pravnih pitanja i je li I. tuženik savjestan ili nesavjestan stjecatelj založnog prava, iz čega neprijeporno proizlazi da se raspravljalo o postupku osiguranja.

23. Uvidom u tužbu sud je utvrdio da tužitelji nisu postavili tužbeni zahtjev sukladno gore navedenom zaključku, već bitno drugačiji, te se ukazuje da tužitelji slobodno disponiraju svojim pravima te nisu obvezni postupiti sukladno gore navedenom zaključku suda. Tužitelji su ovlašteni postaviti potpuno drugačiji tužbeni zahtjev i sud im to ne može zabraniti već posljedica takovog činjenja ili/i propuštanja može biti odbačaj tužbe ili odbijanje tužbenog zahtjeva.

24. Osobito se ukazuje da nakon što je sud sa strankama raspravljao o spornim činjeničnim i pravnim pitanjima pun. tužitelja je naveo da je tužbeni zahtjev valjano sastavljen te da ga ne želi mijenjati ili uređivati iz čega sud zaključuje da takav tužbeni zahtjev predstavlja pravu volju tužitelja i dispoziciju tužitelja, dakle iz navedenog proizlazi da nije bila volja tužitelja postaviti tužbeni zahtjev radi proglašenja konkretnog postupka osiguranja nedopuštenim, već upravo tužbeni zahtjev kakav je naveden u tužbi.

25. Obzirom da je tužbu već iz gore obrazloženog razloga valjalo djelomično odbaciti, a tužbeni zahtjev odbiti, sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu navoda stranaka, niti je ocjenjivao predložene dokaze niti je izveo dokaz saslušanjem drugotuženika, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

26. Budući da je tužba djelomično odbačena, a tužbeni zahtjev odbijen valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška sukladno čl. 154. ZPP jer nije uspio u parnici (toč. III. izreke).

27. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a budući da je uspio u sporu, te mu je valjalo, u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a kao potrebne, u skladu s odredbama Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), i a prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora u skladu sa zatraženim troškom, priznati slijedeće troškove: trošak sastava odgovora na tužbu od 31. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, pristupa na ročište 4. rujna 2024. u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, pristupa na ročište 23. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, odnosno ukupno 450,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a (112,50 EUR) iznosi 562,50 EUR te je naloženo I. i II. tužiteljicama nadoknaditi I. tuženiku parnične troškove u navedenom iznosu (toč. IV. izreke).

28. Na dosuđeni trošak parničnog postupka I. tuženiku pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate, temeljem primjene odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Stoga je valjalo presuditi kao u točki IV. Izreke.

29. I. tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 20. siječnja 2025. iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife uvećano za PDV jer se istim očitovao na navode tužitelja iz podneska od 14. siječnja 2025. te je dostavio sudsku praksu, a što je mogao učiniti i na ročištu 23. siječnja 2025., za pristup na koje ročište mu je i dosuđen trošak u zatraženom iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife.

30. Stoga je valjalo odbiti I. tuženika sa zahtjevom za preostali iznos troška od 250,00 EUR s pripadajućim kamatama pa je odlučeno kao u toč. V. izreke presude.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 6. ožujka 2025.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- I. i II. tužiteljicama po pun.

- I. tuženiku po pun.

- II. tuženiku