REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2448/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Drago Boras, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Večernji list d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB 92276133102, kojeg zastupa Hrvoje Ladan, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 3. veljače 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Drage Borasa, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika Hrvoja Ladana, odvjetnika iz Zagreba, dana 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku Večernji list d.o.o., Oreškovićeva 6H/1, 10010 Zagreb, OIB: 92276133102 isplatiti tužitelju JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.000,00 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Večernji list d.o.o., Oreškovićeva 6H/1, 10010 Zagreb, OIB: 92276133102 da tužitelju JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30.9.2021. navodi da je tuženik izdavač, osnivač i držatelj internetskog portala www.večernji.hr. Navodi da je na navedenom portalu tuženika dana 30. lipnja 2021. godine pod linkom s naslovom "U USKOK-ovoj akciji uhićen kralj adventa, poznato je i što je glavni razlog uhićenja" autora ED napisane grube neistine o tužitelju. U predmetnom tekstu navodi se da se tužitelj nalazi među uhićenima u predmetnoj akciji da bi isti taj tekst kasnije bio prepravljen na način da se sada spominje da se "uz J i E istražuje ŠD, CD i RD, još jedan vozač pokojnog ŽD". Navodi da portal tuženika ima velik broj čitatelja i dostupan je na Internetu kao javnom servisu čitateljima diljem Republike Hrvatske i šire što je kod tužitelja izazvalo nesagledive štetne posljedice u vidu povrede prava osobnosti odnosno prava na duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo i ime. Tužitelj navodi da nije uhićen u predmetnoj USKOK-ovoj akciji niti se na bilo koji način dovodi u vezu sa počinjenjem kaznenih djela koja se osumnjičenicima u predmetnoj akciji USKOK-a stavljaju na teret te je jasno da su objavom navedene informacije tužitelju teško povrijeđena njegova prava i učinjena mu ogromna nematerijalna šteta. Navodi da je objava navedenog članka bez poduzimanja ikakvih mjera od strane tuženika u vidu provjere točnosti iznesenih informacija u smislu čl. 21 Zakona o medijima navedenog dana i u razdoblju koje je uslijedilo dovela do atmosfere linča bijesa javnosti usmjerenog prema tužitelju i njegovoj obitelji te kod tužitelja izazvala snažnu osudu okoline, sram, teškoće u svakodnevnom životu, javnu sramotu u okolini u kojoj živi i strah za vlastitu sigurnost, a što je posljedično dovelo i do zdravstvenih problema. Tužitelj navodi da se obratio tuženiku sa zahtjevom za ispravak informacije, a tuženik je ispravak i objavio dana 5. srpnja 2021. godine. Imajući u vidu značaj i ozbiljnost predmetnih neistinitih navoda tužitelju je nanesena nesaglediva šteta u njegovom ugledu, časti, dostojanstvu i imenu, njegovom osobnom i obiteljskom životu, pretrpio je povredu ugleda i časti, pravo na dobro ime te slijedom izloženog predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu dosuđenjem pravične novčane naknade u visini od 4.645,30 EUR (35.000,00 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi navodima tužbe i tužbenog zahtjeva kao neosnovanim kako po pitanju osnova tako i po pitanju visine. Ističe da tužba nije sastavljena sukladno odredbama čl. 106 i čl. 186 Zakona o parničnom postupku. Opreza radi ističe kako su informacije iznesene u spornom članku takve naravi da se povodom njih neposredno mogu primijeniti odredbe čl. 21 st. 4 Zakona o medijima. Ističe i to da je tuženik dana 5.7.2021. objavio ispravak pod naslovom "Odvjetnik Drago Boras: RD nije uhićen" koji ispravak sadrži i ispriku uredništva. Imajući u vidu činjenicu da je u kratkom roku objavljen ispravak te da se uredništvo ispričalo tuženik smatra da eventualna šteta (koju tužitelj nije dokazao) je popravljena tim primarnim načinom popravljanja štete u medijskim predmetima te da nema mjesta novčanoj naknadi. Posebno naglašava da tužitelj ne traži uklanjanje spornog članka već samo novac, a što je odlučno prilikom ocjene da li je novčana naknada u skladu sa društvenom svrhom koju ima služiti. Očigledno je kako je osnovni motiv ove tužbe lukrativnost, a što je protivno smislu i cilju novčane naknade kao krajnjeg načina popravljanja štete. Tuženik osporava postojanje uzročne veze te se ujedno poziva i na okolnosti iz čl. 107 Zakona o obveznim odnosima, a sve povodom činjenice da su svi mediji u Republici Hrvatskoj objavili spornu informaciju. Slijedom svega izloženog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presliku članka od 30.6.2021. objavljenog na portalu tuženika, ispravak informacije od 5.7.2021., medicinsku dokumentaciju za tužitelja, podneske stranaka, dopis MUP-a od 7.12.2022., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te dokaz saslušanjem svjedoka autora spornog članka SD. Sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka PD i OD na okolnost pričinjene štete tužitelju objavom predmetnog članka budući činjenično stanje smatra dovoljno raspravljenim za donošenje odluke pri tome vodeći računa o načelu efikasnosti i koncentracije postupka.

4. Sud je uvjerenja da je tužba podobna za raspravljanje, sastavljena sukladno odredbama ZPP-a, a isto tako da su ispunjene procesno-pravne pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu odredbe čl. 22 st. 2 Zakona o medijima. Navedeno iz razloga što među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj tuženiku dostavio zahtjev za ispravak vezano uz sporni članak te se ima smatrati da je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz sa sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete s naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede prava osobnosti točnije časti, ugleda, dostojanstva i imena tužitelja zbog članka objavljenog na portalu tuženika dana 30. lipnja 2021. godine. Među strankama nije sporna objava članka. Nije sporno ni to da je tuženik postupio po zahtjevu tužitelja za ispravak informacije od 2. srpnja 2021. godine te dana 5. srpnja 2021. objavio ispravak. Sporno je kao što je ranije rečeno da li su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete, sporne su pretpostavke odgovornosti za štetu za koju tuženik smatra da nisu ispunjene kao i to da li postoje razlozi za oslobođenje odgovornosti tuženika za štetu te da li je tužitelju objavom istih iznesenim tvrdnjama o istome pričinjena šteta koja opravdava dosuđenje naknade. Sukladno Zakonu o medijima postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, a tek nakon toga tuženik dokazuje postojanje pretpostavki koje ga oslobađaju odgovornosti za štetu.

7. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svojem iskazu naveo da je za članak koji je predmet ovog spora saznao na način da mu je to rekla supruga te je otvorio portal i pročitao članak. Naveo je da je u vrijeme objave spornog članka bio u mirovini time da je prije toga radio kao vozač sada pok. gradonačelnika ŽD. Predmetni članak objavljen je istog dana kada su na njegovoj adresi bili policijski službenici PNUSKOK-a time da su isti bili u njegovom domu ne iz razloga što je bio osumnjičena osoba za bilo što, već su radnje poduzete u odnosu na njega kao svjedoka. Nakon predočenja od strane suca dopisa MUP-a potvrdio je točnost činjenice da su policijski službenici obavili dokazne radnje koje su navedene u tom dopisu time da uz navedene radnje koje su protiv njega poduzete protiv njega nikada nije pokrenut nikakav postupak. Naveo je da je sporni članak vrlo loše djelovao na njega jer svatko tko je taj članak pročitao bio je uvjerenja da je osoba koja je bila pritvorena. Naveo je i to da se vezano za ovu informaciju iznesenu u članku obratio i liječniku budući nije mogao spavati. Zbog ovog članka doživio je i ogromnu količinu stresa uz napomenu da je nakon toga obolio od karcinoma time da ne može reći da li je to uzročno povezano s ovim člankom. Nakon objave ovog članka bilo je puno propitkivanja i upita kako od strane poznanika, prijatelja i rodbine, a neki su čak i prekinuli kontakt s njime. Naveo je da je morao pojašnjavati na navedene upite da to nije tako kako je navedeno u članku te se osjećao vrlo nelagodno i neugodno. Naveo je da je obiteljski vrlo povezan točnije da ima suprugu i 4 kćeri te se ovaj članak negativno manifestirao i na njih, njegovu obitelj. Istaknuo je neugodnosti koje je doživjela njegova kćer od kolege na poslu, a isto tako i to da je njegova supruga teško proživljavala vrijeme nakon objave ovog članka budući je bila izložena pozivima i propitkivanju. Navodima ovog članka povrijeđena mu je čast, ugled i dostojanstvo. Nakon posjeta policijskih djelatnika u stanu dao je svoju izjavu na USKOK-u otprilike 2 do 3 tjedna nakon poduzetih radnji u njegovom stanu te nakon toga nije dobivao više nikakve pozive niti je osobno procesuiran kroz bilo kakav postupak. Prije objave spornog članka od strane tuženika nitko ga nije kontaktirao, a radi zaštite svojih prava obratio se odvjetniku koji je postavio zahtjev za ispravak informacije koji je i objavljen. Upitan od strane suda koji je cilj ove parnice naveo je da je cilj parnice taj što su se pisale neistine te da plate ono što su loše napravili. Naveo je da i dan danas postoje ljudi koji vjeruju da je bio pritvoren. Naveo je i to da je bilo još medijskih objava o njegovom uhićenju te da je tužio i ostale nakladnike koji su objavili vijest o njegovom uhićenju. Upitan da li može razlučiti štetu od svakog pojedinog nakladnika i objave naveo je "tko to može". Naveo je da je protiv njega pokrenut drugi kazneni postupak, ali isti nema veze s ovim točnije u tom postupku je bio oštećena osoba radi štete nastale u stanu.

8. Svjedok ED u svojem je iskazu navela da je u vrijeme objave spornog članka kao i sada zaposlena u Večernjem listu i radila je i radi na poslovima novinara. Ne osporava činjenicu da je autorica članka koji je predmet ovog spora. Upitana vezano za izvor informacija koje se odnose na tužitelja o činjenici da se isti istražuje i da se radi o vozaču pok. ŽD navela je da kao novinar nije dužna odgovoriti na pitanje vezano uz izvor navedene informacije. Vezano za provjeru istinitosti objavljene informacije navela je da je u to vrijeme više medija objavilo informacije o uhićenjima te je njezina pretpostavka da ako više medija raspolaže istom informacijom da se radi o istinitoj informaciji. Tužitelja nije pokušala kontaktirati budući nije imala njegov broj telefona uz napomenu da je i uobičajeno da kada se neke osobe uhićuju da se ne javljaju i nisu dostupne novinarima. Upitana od strane suda o interesu javnosti za tematiku kojom se bavi članak navela je da je postojao interes javnosti, a cilj članka bio je informiranje javnosti kao i svaki put. Navela je da se u članku iznose činjenice, a vezano uz svoje postupanje predmetne zgode smatra da je kao novinar postupala u dobroj vjeri, a s aspekta novinara dobra vjera bi bila prenošenje informacija koje su bine za javnost, a da se pri tome ne našteti nikome o kome se piše. Vezano uz naslov kao i objavu fotografije navela je da je to stvar uredničke obrade. Mišljenja je da informacija da se netko "istražuje" što je navedeno u ovom članku, a ako je ta informacija točna nije podobna informacija koja bi povrijedila nečiju čast, ugled i dostojanstvo. U USKOK-u i PNUSKOK-u kao nadležnim tijelima za progon službenim putem nije provjeravala istinitost informacije iznesene o tužitelju, a isto nije provjeravala niti kod obitelji tužitelja. Koliko joj je poznato objavljen je ispravak ovog članka i informacije. Zaključno je navela da radi pisanja ovog članka nije prijavljena primjerice sudu časti Hrvatskog novinarskog društva i protiv nje nije pokrenuta privatna tužba radi kaznenog djela klevete ili slično.

9. Uvidom u sporni članak objavljen dana 30. lipnja 2021. godine na portalu tuženika www.večernjilist.hr pod naslovom "U USKOK-ovoj akciji uhićen kralj Adventa, poznato je i što je glavni razlog uhićenja" sud je utvrdio da se u članku navodi da se istražuje među ostalim i ovdje tužitelj RD, još jedan vozač pokojnog ŽD. Predmetni članak bavi se aferom Advent te utvrđenjima vezano uz navedenu aferu dok se tužitelj spominje uz navođenje činjenice da se radi o vozaču pokojnog ŽD te je iznesena informacija da se isti među ostalima istražuje. Sadržaj članka ukazuje da tužitelj i njegovo postupanje nije bio tema predmetnog članka.

10. Nije sporno da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za ispravak informacije dana 2.7.2021. te da je tuženik ispravak objavio dana 5.7.2021. koji ispravak sadrži i ispriku uredništva.

11. Iz dopisa MUP-a od 7.12.2022. proizlazi da je uvidom u službene evidencije Ministarstva utvrđeno da su policijski službenici PNUSKOK-a dana 30. lipnja 2021. proveli naložene dokazne radnje pretraga osobe, doma i dr. prostorija te pokretne stvari u odnosu na građanina JD time da nisu provodili ispitivanje imenovanog te da su opisana izvješća o provođenju dokaznih radnji proslijeđena USKOK-u i Županijskom sudu u Zagrebu.

12. Odredbom članka 21. stavka 1. ZM-a propisano je da je nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu dužan tu štetu nadoknaditi, a prema odredbi članka 21. stavka 4. podstavka 3. i 6. ZM-a nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri ili je proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

13. Odredbe ZM-a i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO), kojim je općenito uređeno pitanje naknade štete, valja primjenjivati i tumačiti sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 13/17., dalje: Konvencija), kako je uostalom izričito propisano člankom 1. stavkom 2. ZM-a, odnosno sukladno judikaturi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) te Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud). U konkretnom slučaju radi se o konkurenciji dvaju ljudskih prava - prava na slobodu izražavanja zaštićenu člankom 10. Konvencije i člankom 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14., dalje: Ustav) i prava na poštivanje privatnog života (kroz kojega se štiti i pravo na čast i ugled) zajamčenog člankom 8.

Konvencije i člankom 35. Ustava.

14. ESLJP je u nizu odluka izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Kako ostvarivanje te slobode obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena.

15. Prema članku 10. stavku 2. Konvencije ograničenje slobode izražavanja dopušteno je samo ako su kumulativno ispunjena tri uvjeta: a) da je ograničenje propisano zakonom (načelo legaliteta); b) da je ograničenje propisano radi zaštite legitimnog cilja (načelo legitimiteta) i c) da je ograničenje neophodno u demokratskom društvu (načelo nužnosti, uključujući načelo razmjernosti).

16. I odredbom članka 3. stavka 3. ZM-a propisano je da je slobode medija dopušteno ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi, između ostaloga, zaštite ugleda ili prava drugih. Prema članku 7. stavku 1. ZM-a svaka osoba ima pravo za zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

17. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, zahtjev broj 25333/06, presuda od 22. listopada 2009.).

18. Ograničenje prava na slobodu izražavanja Ustavni sud tumači imajući u vidu načelo razmjernosti iz članka 16. Ustava.

19. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, „sukob“ dvaju prava potrebno je rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava.

20. Pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja treba uzeti u obzir prirodu i ozbiljnost nametnute sankcije. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda.

21. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (zahtjev broj 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.) naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.

22. Ovome valja dodati da i ZOO u članku 1100. stavku 1. propisuje da u slučaju povrede prava osobnosti sud može oštećeniku dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako težina povrede i druge okolnosti slučaja to opravdavaju, dakle ne u svakom slučaju povrede prava osobnosti.

23. Iskaz svjedoka autora spornog članka ukazuje da je sporna informacija iznesena o tužitelju temeljena na pisanju više medija točnije da se radilo o pretpostavci da ukoliko više medija objavi istu informaciju pretpostavka je da je ista istinita. U situaciji da informacija o tužitelju prije objave nije provjeravana što je ovdje slučaj ukazuje da nisu poduzete sve potrebne mjere za provjeru iznesene činjenice istraživanja tužitelja. Pitanje Š koja je predmet pisanja spornog članka po ocjeni ovog suda sasvim sigurno je predstavljala pitanja od općeg značaja tim više što je općepoznata činjenica da je u medijskom prostoru bilo prisutno pisanje o zagrebačkom adventu i vezivanje određenih "afera" u isti. Navod vezan uz osobu tužitelja o njegovom istraživanju predstavlja iznošenje činjenice time da tuženik nije dokazao niti je tijekom postupka tvrdio da bi se radilo i istinitoj činjenici dapače objavio ispravak informacije sa isprikom tužitelju.

24. Po uvjerenju ovog suda objava informacije da se u slučaju afere Advent istražuje tužitelj budući se istražuju osobe za koje postoji sumnja u počinjenje kaznenih djela koja podliježu sankcioniranju, pogodna je da izazove povredu tužiteljevog prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo, a uslijed koje povrede mu pripada i pravo zaštite prema čl. 19 st. 1 i 2 ZOO-a. Međutim kao što je ranije rečeno odredbom čl. 1100 st. 2 ZOO-a određeno je da u slučaju povrede prava osobnosti sud može oštećeniku dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako težina povrede i druge okolnosti slučaja to opravdavaju, dakle ne u svakom slučaju povrede prava osobnosti, a prema stavku 2 istog članka pri odlučivanju o visini prava novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Iz iskaza tužitelja proizlaze manifestacije i nelagode koje je tužitelj osjećao zbog objave spornog članka koje navode ovaj sud prihvaća kao jasne i uvjerljive, a što dokazuje i medicinska dokumentacija koja objektivizira simptome akutne reakcije na stres. Nije sporno da su informacije vezano uz osobu tužitelja prenosili i drugi portali odnosno mediji pa je nelagoda koju je tužitelj osjećao nužno morala biti i posljedice kumulativnog djelovanja svih tih objava. Budući da tužitelj ima najrelevantnija saznanja o vlastitom doživljaju objavljenih informacija, ovaj sud ocjenjuje da je posljedica štetnog događaja točnije objave informacije trebalo sagledati prvenstveno kroz iskaz tužitelja te dokazi predlaganjem svjedoka na navedenu okolnost ne bi imali posebnu dokaznu vrijednost što je i bio razlog odbijana istih. Sud je stajališta da je objavom ispravka i isprike u potpunosti otklonjena šteta nastala tužitelju u obimu kako je sam opisuje i koja se može dovesti u uzročnu vezu upravo sa objavom sporne netočne informacije. Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

25. Odluka o trošku parničnog postupka tuženika temeljena je na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a. Sud nalazi razloge primjene navedenog članka u činjenici da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je kvalitativno uspio u sporu 100% točnije s osnovom budući je sud stajališta da je informacijom iznesenom od strane tuženika tužitelju pričinjena šteta međutim kvantitativno nije uspio budući okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju dosuđenje naknade štete. S druge strane tuženik kvalitativno točnije s osnovom nije uspio dok je s visinom uspio 100%. Navedeno upućuje da je stranka svaka u konačnici uspjela sa 50%. Ovaj sud zalaže se kod odlučivanja, prije svega za načelo pravičnosti, poštenog i razumnog postupanja te u smislu navedenog vezano uz trošak parničnog postupka ima na umu i primjenu čl. 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja se primjenjuje na temelju Zakona o prihvaćanju navedene Konvencije (NN/Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) sa pripadajućim Protokolima jer su iste sastavni dio poretka Republike Hrvatske, a prilikom odlučivanja o parničnom trošku potrebno je uzeti u obzir i kriterije iz čl. 6 spomenute Konvencije i Protokola s ciljem da se postigne poštena ravnoteža između suprotstavljenih imovinskih interesa stranaka, sve to u svezi s njihovog uspjeha u parnici. Kao što je ranije rečeno tužitelj je uspio s osnovom zahtjeva dok nije uspio sa visinom budući je sud stajališta da je tužitelju šteta u cijelosti naknađena objavom ispravka i isprike. Navedeno je bio razlog odluke suda kao u toč. II izreke ove presude.

U Zagrebu, 6. ožujka 2025.

Sudac

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u četiri primjerka.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika