REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-370/2018-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Jelena Batarelo Peh, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, OIB: 16089706543, Pula, Santoriova ulica 24A, kojeg zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Emanuela Mikca, odvjetnika u Puli i punomoćnice tuženika Tee Tončić, odvjetnice u Puli, 6. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola, OIB: 16089706543, da isplati tužiteljici FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.790,14 EUR (bruto), na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaće i naknada zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to od 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na svaki dospjeli, a neisplaćeni mjesečni iznos, osim na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema izračunu nadležne ispostave Ministarstva financija, Porezne uprave, i to kako slijedi:

- na iznos od 243,40 EUR od 16.01.2014., pa do isplate,

- na iznos od 360,79 EUR od 16.02.2014., pa do isplate,

- na iznos od 119,00 EUR od 16.03.2014., pa do isplate,

- na iznos od 70,83 EUR od 16.04.2014., pa do isplate,

- na iznos od 213,15 EUR od 16.05.2014., pa do isplate,

- na iznos od 456,91 EUR od 16.06.2014., pa do isplate,

- na iznos od 354,48 EUR od 16.07.2014., pa do isplate,

- na iznos od 93,28 EUR od 16.08.2014., pa do isplate,

- na iznos od 475,21 EUR od 16.09.2014., pa do isplate,

- na iznos od 317,14 EUR od 16.10.2014., pa do isplate,

- na iznos od 81,62 EUR od 16.11.2014., pa do isplate,

- na iznos od 160,91 EUR od 16.12.2014., pa do isplate,

- na iznos od 46,64 EUR od 16.01.2015., pa do isplate,

- na iznos od 207,47 EUR od 16.02.2015., pa do isplate,

- na iznos od 54,69 EUR od 16.03.2015., pa do isplate,

- na iznos od 73,14 EUR od 16.04.2015., pa do isplate,

- na iznos od 219,68 EUR od 16.05.2015., pa do isplate,

- na iznos od 76,97 EUR od 16.06.2015., pa do isplate,

- na iznos od 276,38 EUR od 16.07.2015., pa do isplate,

- na iznos od 186,03 EUR od 16.08.2015., pa do isplate,

- na iznos od 131,75 EUR od 16.09.2015., pa do isplate,

- na iznos od 63,67 EUR od 16.10.2015., pa do isplate,

- na iznos od 64,72 EUR od 16.11.2015., pa do isplate,

- na iznos od 94,93 EUR od 16.12.2015., pa do isplate,

- na iznos od 37,15 EUR od 16.01.2016., pa do isplate,

- na iznos od 145,61 EUR od 16.02.2016., pa do isplate,

- na iznos od 40,68 EUR od 16.03.2016., pa do isplate,

- na iznos od 67,22 EUR od 16.04.2016., pa do isplate,

- na iznos od 163,46 EUR od 16.05.2016., pa do isplate,

- na iznos od 82,92 EUR od 16.06.2016., pa do isplate,

- na iznos od 131,05 EUR od 16.07.2016., pa do isplate,

- na iznos od 81,73 EUR od 16.08.2016., pa do isplate,

- na iznos od 72,74 EUR od 16.09.2016., pa do isplate,

- na iznos od 72,50 EUR od 16.10.2016., pa do isplate,

- na iznos od 27,24 EUR od 16.11.2016., pa do isplate,

- na iznos od 39,01 EUR od 16.12.2016., pa do isplate,

- na iznos od 100,96 EUR od 16.01.2017., pa do isplate,

- na iznos od 92,84 EUR od 16.02.2017., pa do isplate,

- na iznos od 94,96 EUR od 16.03.2017., pa do isplate,

- na iznos od 103,65 EUR od 16.04.2017., pa do isplate,

- na iznos od 184,23 EUR od 16.05.2017., pa do isplate,

- na iznos od 101,94 EUR od 16.06.2017., pa do isplate,

- na iznos od 108,00 EUR od 16.07.2017., pa do isplate,

- na iznos od 151,93 EUR od 16.08.2017., pa do isplate,

- na iznos od 58,60 EUR od 16.09.2017., pa do isplate,

- na iznos od 105,34 EUR od 16.10.2017., pa do isplate,

- na iznos od 108,70 EUR od 16.11.2017., pa do isplate,

- na iznos od 69,30 EUR od 16.12.2017., pa do isplate,

- na iznos od 101,64 EUR od 16.01.2018., pa do isplate,

- na iznos od 130,37 EUR od 16.02.2018., pa do isplate,

- na iznos od 152,46 EUR od 16.03.2018., pa do isplate,

- na iznos od 110,88 EUR od 16.04.2018., pa do isplate,

- na iznos od 87,50 EUR od 16.07.2018., pa do isplate,

- na iznos od 97,17 EUR od 16.08.2018., pa do isplate,

- na iznos od 19,54 EUR od 16.09.2018., pa do isplate,

- na iznos od 45,94 EUR od 16.10.2018., pa do isplate,

- na iznos od 53,26 EUR od 16.11.2018., pa do isplate,

- na iznos od 116,64 EUR od 16.12.2018., pa do isplate,

- na iznos od 102,09 EUR od 16.01.2019., pa do isplate,

- na iznos od 88,08 EUR od 16.02.2019., pa do isplate,

u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužiteljici FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.453,16 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika i to na radnom mjestu VSS zdravstveni djelatnik, specijalist anesteziologije, reanimacije i intenzivnog liječenja, uži specijalist intenzivne medicine, a da joj je rad zbog prirode posla bio organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima – subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno. Tužiteljičina plaća odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana su Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Zakonom o plaćama u javnim službama, kao i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Tuženik nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka), a u kojem slučaju tužiteljica uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate a koju naknadu i prekovremeni rad tužiteljici nije isplaćivano. Također navodi da tuženik nije isplaćivao tužiteljici dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 65. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, člankom 57. odnosno člankom 55. KU 29/18 i popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužiteljica sve sate rada (tako i prekovremeni rad) odradila u posebnim uvjetima rada. Nadalje, tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, za sve stvarno odrađene sate rada (i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 66. KU 88/13, člankom 59. KU, Dodatkom KU odnosno člankom 57. KU 29/18, iako je tužiteljica sve sate rada (tako i u prekovremenom radu) bila odgovorna za život i zdravlje ljudi. Ujedno tuženik nije tužiteljici isplaćivao ni naknadu za po jedan plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom. Tuženik nije tužiteljici isplatio ni dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama za sve sate koje je tužitelj efektivno odradio, već samo na dio odrađenih sati, a članak 60. KU (koji je bio na snazi od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015.) propisivao je da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to s navršenih 20 do navršenih 29 godina – 4%, s navršenih 34 godine – 8%, a preko 34 godine – 10%. Ukazuje na odredbu članka 81. Zakona o radu te ističe da s obzirom da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu to je tuženik tužiteljici pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor. Tuženik je vodio pogrešan obračun naknade za godišnji odmor jer je zbrajao prethodne tri plaće te ih dijelio sa satima provedenim na radu, na koji način je dobio prosječnu cijenu sata, da bi potom tako dobiveni iznos množio sa brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu, umjesto da je zbrojivši tri plaće najprije tako dobiveni iznos podijelio na tri (kako bi dobio prosjek plaće), a onda tako dobiveni iznos podijelio s redovnim brojem sati u mjesecu u kojem se koristio godišnji odmor (kako bi dobio prosječnu plaću po satu) i onda takav iznos pomnožio s brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu. Na navedeni način ispada da je radnik radio uvijek samo redovni fond sati te su radnici koji su imali puno prekovremenih sati u mjesecima koji prethodne godišnjem odmoru oštećeni jer im se taj dio uopće nije uzimao u obzir prilikom obračuna. Sve to uzevši u obzir i da su im krivo obračunati neki odrađeni sati. U plaću se obračunavaju sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad (dakle cijela bruto plaća) pa je očito u taj prosjek moralo ući sve što se nalazi na platnoj listi i isplaćuje kao plaća. Slijedom navedenog tuženik je tužiteljici pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću, a isto tako i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, a iz kojih razloga tužiteljica ovim putem potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće koju joj je tuženik bio dužan isplaćivati, ali nije. Istaknula je kako nije u mogućnosti precizirati tužbu i tužbeni zahtjev jer ne raspolaže točnim iznosima plaće koje je trebala primiti a niti podacima o stvarno odrađenim satima a iz kojeg razloga da će tužbeni zahtjev urediti nakon pribave podataka tuženika i provođenja financijskog vještačenja.

1.1. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 10. rujna 2024., tužiteljica od tuženika potražuje isplatu iznosa od 7.790,14 EUR sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa (naznačene u izreci presude) teku od njihova dospijeća do isplate, a potražuje i parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev, kako po osnovi, tako i po visini. Ističe prigovor preuranjenosti tužbe jer tužiteljica prije podnošenja tužbe nije uputila zahtjev poslodavcu za mirno rješenje spora. Navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neodređeni, a činjenice na koje se poziva tužiteljica paušalne jer nema ni jednog dokaza ili drugih podataka na kojima bi se mogle utvrditi. Tužiteljica je uredno zaprimila sve platne liste te je mogla i trebala postaviti određeni tužbeni zahtjev sukladno čl. 186. Zakona o parničnom postupku. Također, prije pokretanja postupka tužiteljica nije zatražila od tuženice dostavu podataka, dakle ni platnih lista, ni evidencija rada, pa nisu ispunjeni niti uvjeti iz čl.186.b Zakona o parničnom postupku za naknadno postavljanje tužbenog zahtjeva. Stoga, tuženica predlaže da se tužba odbaci prije upuštanja u raspravljanje. Opreza radi podnosi odgovor na tužbu te ističe da nije točno da se tužiteljici ne bi isplaćivali prekovremeni sati s uvećanjima, a opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja. Tuženica prvenstveno ističe da je kao javna ustanova u obvezi primjenjivati važeće propise koji reguliraju obračun i isplatu plaće, naknade plaće te drugih materijalnih davanja svojim radnicima, a osobito važeći Zakon o radu, Zakon o plaćama u javnim službama, važeći Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te u pojedinim situacijama Odluke Vlade Republike Hrvatske o isplati plaće, materijalnih prava i drugih naknada. Stoga, navode iz tužbe tuženik osporava u cijelosti budući da su tužiteljici, ukoliko je radila prekovremeno, prekovremeni sati obračunati i isplaćeni temeljem važećih kolektivnih ugovora i zakona. Tuženik je tužiteljici isplaćivao plaću na temelju dostavljenih evidencija prisutnosti na radu, pri čemu ukazuje da se svi sati iz evidencije ubacuju u program COP (Centralni obračun podataka) koji je uveden u obaveznu primjenu u lipnju/srpnju 2014. Predmetni program koriste sve javne ustanove i državna tijela, pa ukoliko postoji greška u programu za obračun plaća, navedeno nije greška tuženika, nego Republike Hrvatske koja je naručila program i naložila njegovu primjenu u svim javnim tijelima upravo da bi postojao jedinstveni sustav obračuna plaća. Smatra kako tužiteljica nije ni na koji način dokazala osnovanost svog zahtjeva, te stoga predlaže da sud prvenstveno odbaci tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno da ako provede prvostupanjski postupak da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku pročitan je Ugovori o radu, Odluka Vlade Republike Hrvatske od 3. kolovoza 2006., Obavijest o početku primjene COP-a od 4. studenog 2013., zamolbe za isplatu plaća, dopis Ministarstva zdravstva od 8. svibnja 2018., Zapisnik sa zaključkom sa 11. sjednice Zajedničkog povjerenstva od 7. ožujka 2014., satnice, platne liste, obračunske isprave za isplatu plaće, zapisnici sa iskazima svjedoka GZ iz predmeta poslovni broj Pr-231/18, DZ iz predmeta poslovni broj Pr-356/18 i ŠZ iz predmeta poslovni broj Pr-133/19, nalaz i mišljenje vještaka od 26. svibnja 2020., dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 15. kolovoza 2021., dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 26. travnja 2022., očitovanje vještaka od 25. studenog 2024. te iskazi vještaka sa ročišta od 17. rujna 2024. i 21. siječnja 2025.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prigovor tuženika da mu se tužiteljica prije podnošenja tužbe trebala obratiti sa zahtjevom za zaštitu prava nije osnovan. Naime, u konkretnom slučaju radi se o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa za koje tužiteljica kao radnik nema obvezu postupati sukladno čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17. i 98/19., dalje u tekstu ZR/14). Sva novčana potraživanja iz radnog odnosa ne podliježu obvezi podnošenja zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava poslodavcu pa zbog toga radnik ne može imati za posljedicu gubitak prava na ta potraživanja u sudskom postupku (istovjetno mišljenje iskazano je u odluci Vrhovnog suda Rev-240/05 i Ustavnog suda U-III/1095/2000.).

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od ukupno 7.790,14 EUR sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove tog iznosa teku od njihova dospijeća do isplate, a navedeni iznos tužiteljica potražuje na ime neisplaćenih prekovremenih sati, neisplaćenih dodataka na plaćene prekovremene sate te na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

7. Pritom, među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnik subspecijalist u Odjelu za anesteziju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, te da kao liječnik ostvaruje pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Nije sporno da je tužiteljica, ovisno o potrebama posla, u utuženom razdoblju radila prekovremeno, u dežurstvima, subotom, nedjeljom i državnim blagdanima, o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis.

8. Sporno je obračunava li tuženik ispravno plaću tužiteljice, posebno u situacijama kada tužiteljica radi na državni blagdan koji "pada" u vrijeme radnog tjedna (od ponedjeljka do petka) i, sukladno tome, obračunava li ispravno prekovremeni rad tužiteljice, kao i pripadaju li tužiteljici za vrijeme prekovremenog rada dodaci na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi i otežanih uvjeta rada, koje tuženica nesporno isplaćuje tužiteljici na sate odrađene u redovnom radu. Sporno je također je li tužiteljici pravilno obračunata i isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor i bolovanje u utuženom razdoblju.

9. Radi utvrđenja navedenih spornih činjenica proveden je dokaz uvidom u dokumentaciju dostavljenu u spis po tuženiku, i to platne liste tužiteljice te evidenciju prisutnosti na radu te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zorici Unukić.

9.1. Prema nalazu i mišljenju vještaka Zorice Unukić od 26. svibnja 2020., a sukladno Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 88/2013, članak 37. i 53., NN 143/2013, članak 36. i 51. i NN 29/2018, članak 34. i 49. Zakonu o radu (NN 49/09, 61/11,82/12,93/14), članku 60. Zakona o blagdanima, spomen danima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 134/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11), koji su bili na snazi u utuženom razdoblju od 1. studenog 2013. do 31. siječnja 2019., tužiteljica, da je vođena evidencija sati rada na način da je prikazan puni mjesečni fond sati (umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati te efektivni sati (sati koje tužiteljica je morala odraditi u redovnom radu) te obračun prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za otežane uvjete rada, liječnički dodatak i dodatak za vjernost, primila bi veću bruto plaću za prekovremeni rad u iznosu od 7.485,16 EUR (56.396,92 kuna uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450) i za godišnji odmor u iznosu od 1.944,14 EUR (14.648,13 kuna) odnosno ukupno 9.429,30 EUR (71.045,13 kuna).

9.2. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 15. kolovoza 2021. (list 266-276 spisa) vještak Zorica Unukić je s obzirom na dostavljenu platnu listu od 6. lipnja 2014., prema kojoj je tužiteljici bilo isplaćeno 36 prekovremenih sati utvrdila da je u utuženom razdoblju tužiteljici manje isplaćeno 8.418,38 EUR (63.428,32 kune) odnosno na ime prekovremenog rada iznos od 6.731,90 EUR (50.721,50 kuna) i na ime godišnjeg odmora iznos od 1.686,48 EUR (12.706,82 kune).

9.3. Prema pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 26. travnja 2022. (list 310 do 315 spisa) vještaka Zorice Unukić, a primjenom Zaključka broj 148. Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od studenog 2013. do 20. prosinca 2015. te primjenom Zaključka broj 153. Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015. do siječnja 2019. na način na koji ih tumači Vrhovni sud Republike Hrvatske, te primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i liječnički dodatak, tužiteljica bi primila veću bruto plaću na ime prekovremenog rada (neobračunati sati) u iznosu od 742,30 EUR (5.592,87 kuna), na ime neisplaćenih dodataka za prekovremeni rad 5.421,23 EUR (40.846,28 kuna) i na ime razlike naknade za godišnji odmor 1.626,60 EUR (12.255,64 kune) odnosno ukupno 7.790,14 EUR (58.694,79 kuna).

9.4. Na ročištu održanom 17. rujna 2024. vještak Zorica Unukić je pojasnio da je inicijalni nalaz i mišljenje te sve dopune sačinio sukladno dobivenim zadacima suda, te da je u osnovnom nalazu i mišljenju sačinio izračun prekovremenog rada sukladno Zaključku 148. kako ga tumači Vrhovni sud kroz cijelo utuženo razdoblje. Dodatno je vještak pojasnio da je u dopuni od 15. kolovoza 2021. ispravio tabelu broj 1. jer je od tuženika dobiveno pojašnjenje da je u lipnju mjesecu 2014., a obzirom da je to bio prvi obračun COP-a, došlo do tehničke pogreške te da nije prikazano 36 isplaćenih prekovremenih sati, te je taj ispravak temeljen na dostavljenoj staroj platnoj listi tuženika iz koje su vidljivi sporni prekovremeni sati, koji su uredno obračunati i plaćeni. Sukladno tome vještak je izvršio ispravak isplaćenih prekovremenih sati za lipanj mjesec 2014. te se dopuna od 15. kolovoza 2021. ima smatrati inicijalnim nalazom i mišljenjem. Vještak je nadalje pojasnio da je dopunu nalaza i mišljenja od 26. travnja 2022. sačinio primjenjujući zaključke Komisije za tumačenje kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstveno osiguranje na način kako ih tumači Vrhovni sud Republike Hrvatske i to na način da je Zaključak 148. primijenjen do 20. prosinca 2015., a isti se primjenjuje na način da se mjesečni fond radnih sati tvori kao umnožak radnih dana bez praznika/blagdana, subota i nedjelja u tekućem mjesecu s osam sati. Od 21. prosinca 2015. do kraja utuženog razdoblja korišten je Zaključak 153. na način kako ga tumači Vrhovni sud Republike Hrvatske, odnosno na način da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez subota i nedjelja u tekućem mjesecu s osam sati. Dodatno je vještak naveo da je dodatke obračunavao sukladno Kolektivnom ugovoru, NN 88/2013 članak 53., NN 143/2013 članak 47., NN 29/2018 članak 45., a prema kojima plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovicu za izračun plaće uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovu plaću jesu stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Rad u dežurstvu obračunat je prema članku 51. Kolektivnog ugovora za radnike koji imaju u koeficijentu složenosti poslova sadržan položajni dodatak ili taj dodatak ostvaruju prema odredbi ovog ugovora plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda sati (prekovremeni rad) obračunava se na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura, a u konkretnom slučaju tužiteljica nema položajni dodatak.

9.5. U očitovanju od 25. studenog 2024. te na ročištu održanom 21. siječnja 2025. vještak je povodom primjedbi tuženika pojasnio kako nije kumulirao dodatke već da je na utvrđenu osnovnu bruto satnicu obračunao prekovremeni rad i na osnovnu satnicu obračunao dodatke za uvjete rada i liječnički dodatak i da je tako dobivene iznose zbrojio i da stoga nema kumuliranja dodataka.

10. Tužiteljica je u cijelosti prihvatila dopunu nalaza i mišljenja od 26. travnja 2022. te je sukladno navedenoj dopuni uredila svoj tužbeni zahtjev potražujući od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 7.790,14 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od njihova dospijeća do isplate (sve kako je to naznačeno u izreci presude).

10.1. Tuženik nakon saslušanja vještaka 21. siječnja 2025. nije iznosio daljnje primjedbe na dopunu nalaza i mišljenja od 26. travnja 2022., ali je na glavnoj raspravi istaknuo da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda istaknutih u tijeku postupka, očito smatrajući kako je tužiteljici u utuženom razdoblju pravilno obračunao i isplatio plaću.

10.2. Sud je nalaz i mišljenje vještaka i dopune nalaza i mišljenja prihvatio u cijelosti cijeneći ih stručnim, objektivnim, te izrađenim u skladu sa zadaćom suda i pravilima struke. U nalazu nema nedostatka koji mogu kod suda dovesti do sumnje u pravilnost danog mišljenja, a vještak je detaljno i jasno odgovorio na pitanja i primjedbe stranaka.

11. Glede dodataka na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi i otežanih uvjeta rada, a koje tužiteljica potražuje u odnosu na sate isplaćene u prekovremenom radu, valja ukazati sljedeće.

11.1. U utuženom razdoblju u primjeni je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15.; dalje u tekstu: KU/13), te Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 29/18).

11.2. Odredbom čl. 90. st. 1. ZR/14 propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Odredbom čl. 94. ZR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

11.3. Odredbama čl. 47. KU/13 i čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

11.4. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 i čl. 49. st. 1. KU/18 propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad 50%, s tim da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

11.5. Sukladno čl. 57. st. 1. KU/13 i čl. 55. st. 1. KU/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (koji popis je sastavni dio KU/13 i KU/18), a u kojem je, između ostalog, navedeno i radno mjesto tužiteljice, što tuženik ne spori. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica, s obzirom na njezino radno mjesto, u skladu s odredbom čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada, a koje uvećanje u utuženom razdoblju iznosi 25%.

11.6. Odredbom čl. 59. KU/13 (odnosno čl. 57. KU/18), propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, s time da je u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015. navedeni dodatak iznosio 10%.

11.7. Nadalje, odredbama čl. 36. st. 1. i 2. KU/13 i čl. 34. st. 1. i 2. KU/18 određeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

12. Tumačenjem citiranih odredaba stav je ovog suda da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU/13, odnosno čl. 55. i 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po ostalim utuženim osnovama, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18 te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu čl. 59. KU/13 i čl. 57. KU/18. Osim toga, iz nijedne odredbe Kolektivnog ugovora ne proizlazi da radniku uvećanje plaće pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi međusobno isključuju i ne odnose na prekovremeni rad. Naime, između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer u oba slučaja tužiteljica obavlja jednake poslove i radne zadatke, što tuženik u tijeku postupka nije ni sporio. Dakle, sva ta prava/dodaci koji uvećavaju osnovu plaću ne mijenjaju se ovisno o tome radi li tužiteljica u redovnom ili prekovremenom radu, a dodaci se prema čl. 51 KU/13 i čl. 49. KU/18 međusobno ne isključuju.

12.1. U vezi toga valja istaknuti da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene prekovremenim radom.

13. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tužiteljica osnovano potražuje utuženi iznos. Naime, tuženik je tužiteljici u utuženom razdoblju pogrešno obračunavao plaću i istu isplaćivao u umanjenom iznosu, jer joj nije isplatio dodatke za otežane uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate odrađene u prekovremenom radu, a posljedično tome došlo je i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

14. S obzirom na zahtjev tužiteljice, nametnulo se pitanje je li tuženik pri obračunavanju mjesečnog fonda radnih sati, a posljedično tome i broja prekovremenih sati, pravilno primijenio odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno čl. 49. st. 10. KU/18, a posljedično tome je li pravilno obračunao broj prekovremenih sati tužiteljice.

1 0

14.1. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno odredbom čl. 49. st. 10. KU/18, određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

14.2. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

14.3. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora dva puta tumačilo.

14.4. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. članovi povjerenstva donijeli su Zaključak broj 148 koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

14.5. Nastavno, zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

14.6. Odredbom čl. 19. st. 6. KU/13 propisano je da su tumačenja povjerenstva obvezna, da se dostavljaju podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu. Iz

1 1

navedenog proizlazi da je sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13. Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

14.7. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 (tako i Rev 28/2021 od 17. svibnja 2022.), a niti su to u tijeku postupka tvrdile stranke.

14.8. Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

14.9. Nadalje, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

14.10. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

14.11. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), pri utvrđenju je li tuženik pravilno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati tužitelja, valjalo je do 21. prosinca 2015. uzeti u obzir tumačenje iz Zaključka broj 148, a nakon tog perioda tumačenje iz Zaključka broj 153.

14.12. Odredbom čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13, odnosno 49. st. 9. KU/18.

1 2

14.13. Iz osnovnog nalaza i mišljenja (ispravljenog 15. kolovoza 2021.) proizlazi da je vještak, prilikom izračuna broja prekovremenih sati tužiteljice, za cijelo utuženo razdoblje, dakle i nakon 21. prosinca 2015., primjenjivao tumačenje iz Zaključka broj 148, dok je u dopuni nalaza i mišljenja od 26. veljače 2022., mjesečni fond radnih sati, a posljedično i broj prekovremenih sati obračunao primjenom Zaključka broj 153. za razdoblje nakon 21. prosinca 2015.

14.14. Primjenom Zaključka broj 153. proizlazi da je tuženik nakon 21. prosinca 2015. pravilno obračunavao broj prekovremenih sati, odnosno da je nakon prosinca 2015. tužitelju isplatio sve prekovremene sate (Prilog 2. dopune nalaza i mišljenja od 10. listopada 2022.), ali da tuženik nije isplatio sve prekovremene sate u razdoblju od prosinca 2013. do 21. prosinca 2015. i to ukupno 56 sati.

14.15. S obzirom na to da je vještak, u konačnici, u dopuni nalaza i mišljenja od 26. travnja 2022. prekovremene sate obračunao primjenom Zaključaka broj 148. i 153. za relevantno razdoblje u kojem se pojedini od tih Zaključaka primjenjuje, a stranke (pa ni tuženik) takav izračunu nisu određeno osporili, te s obzirom na to da je tužiteljica sukladno navedenom dopunskom nalazu i mišljenju uredila tužbeni zahtjev ne potražujući razliku plaće na ime manje isplaćenih prekovremenih sati u razdoblju nakon 21. prosinca 2015., valjalo je tužiteljici priznati samo razliku na ime neisplaćenih prekovremenih sati i to 56 sati u razdoblju do 21. prosinca 2015. te na ime dodataka za isplaćene prekovremene sate u utuženom periodu te s time u svezi i manje isplaćene naknade za godišnji odmor, za koje je utvrđeno da tuženik nije isplatio tužiteljici, sve to u skladu s dopunom nalaza i mišljenja vještaka od 26. travnja 2022. i tako tuženika obvezati na isplatu iznosa od ukupno 7.790,14 EUR.

15. Prema odredbi čl. 92. ZR/14 ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

15.1. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici na pojedine mjesečne iznose manje isplaćene plaće dosudio zatezne kamate koje na temelju čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) teku od svakog 16. u mjesecu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće, jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze.

16. S obzirom na ranije detaljno obrazložena pravna shvaćanja suda na kojima je temeljena odluka u ovoj pravnoj stvari, iskaz svjedoka ŠZ, GZ i DZ, i pravno mišljenje prof. BZ ocijeni su irelevantnima za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari jer sud nije prihvatio u njima izražene stavove, a kako je to sve ranije obrazloženo.

16.1. Pri tome valja navesti da za ovaj postupak nisu relevantne ni tvrdnje tuženika da se plaća obračunava u elektroničkom sustavu naziva COP (centralni obračun plaća), koji sam vrši izračun prekovremenih sati bez mogućnosti utjecaja na taj izračun te da su sve javne službe dužne koristiti taj sustav za izračun plaće na način da u sustav samo ubace podatke. Naime, sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 90. st. 1. ZR/14

1 3

poslodavac (ovdje tuženik) je obvezan radniku za obavljeni rad obračunati i isplatiti plaću. Tko je i na koji način izvršio obračun plaće za tužitelja nije relevantno, a pitanje odgovornosti za ispravnost obračuna može biti od značaja isključivo u regresnoj parnici ukoliko je tuženik po vlastitoj dispoziciji pokrene protiv osobe koju smatra odgovornom za taj propust.

17. Konačno, nije osnovan ni istaknuti prigovor zastare. Sukladno odredbi čl. 139. ZR/14 potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. S obzirom na to da najstarije potraživanje iz tužbe predstavlja razliku plaće za prosinac 2013. s dospijećem 15. siječnja 2014., a tužba je podnesena 14. prosinca 2018., proizlazi da od dospijeća najstarije tražbine do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) jer tužiteljica u cijelosti uspjela s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Tužiteljici je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podnesaka od 20. svibnja 2019., 18. lipnja 2020., 22. rujna 2021. i 9 rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svako (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 19. rujna 2019., 17. rujna 2024. i 21. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 1. travnja 2019. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 2. Tarife), što ukupno iznosi 1.700,00 EUR, što sve uvećano za PDV iznosi ukupno 2.125,00 EUR. Tužiteljici pripada i trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u zatraženom iznosu od 328,16 EUR, slijedom čega ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 2.453,16 EUR. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužiteljice za priznanje parničnog troška je odbijen kao previsoko postavljen, a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška pristupa na ročište od 3. prosinca 2024. jer je navedeno ročište odgođeno pa navedeni trošak nije niti nastao tužiteljici, kao i trošak sastava podneska od 29. ožujka 2019. s obzirom da je navedeni podnesak predan u spis na ročištu održanom 1. travnja 2019. pa je navode iz tog podneska tužiteljica mogla istaknuti na tom ročištu (trošak kojeg ročišta joj je priznat) pa takav trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice.

19. Tuženik nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u cijelosti odbijen kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Puli, 6. ožujka 2025.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

1 4

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Dna:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnici

3. Poreznoj upravi - Ispostava Pula, po pravomoćnosti