Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
44320 Kutina
Poslovni broj: P-81/2024.-48.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Bojan Grahek iz Kutine, protiv tuženog TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnica Marina Lacković iz Daruvara, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 20. veljače 2025. u prisutnosti stranaka osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Bojana Graheka i zamjenika punomoćnice tuženika odvjetnika Alena Dorića, na temelju odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 6. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku TH iz [adresa] isplatiti tužitelju ĆH iz [adresa] iznos od 4.081,23 € (četiri tisuće osamdeset i jedan eur i dvadeset i tri cent), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 1.7.2019. do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.312,50 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 6.3.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženiku 10.5.2019. prodao dvije kobile za ukupan iznos od 30.750,00 kn. Za jednu kobilu (Ć) je ugovorena cijena od 12.000,00 kn, a za drugu (T) cijena od 18.750,00 kn.
Nadalje tužitelj navodi da je bilo dogovoreno da će tuženik kupoprodajnu cijenu platiti najkasnije do 30.6.2019.
Istovremeno s prodajom tužitelj je tuženiku predao sve isprave za kobile i bjanko izjavu o prijenosu vlasništva.
Kako tuženik nije isplatio tužitelju kupoprodajnu cijenu za navedene kobile to tužitelj tužbom potražuje da mu tuženik isplati iznos od 30.750,00 kn
Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od ukupno 4.081,23 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva tuženiku do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i navodi da je njemu tužitelj dao na raspolaganje dvije kobile (Ć i N) s osnova dugovanja koje je tužitelj imao s osnova hranjenja i timarenja kobila, kako Ć i T tako i drugih kobila koje je tužitelj imao kod tuženika.
Tuženik navodi da je netočno da bi stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu, time da navedena cijena od 30.750,00 kn ujedno i daleko premašuje tržišnu vrijednost kobila. Kobila Ć se od mjeseca ožujka 2016. do 9.5.2019. nalazila na poljoprivrednom imanju tuženika i njegove izvanbračne supruge NH, dok se je kobila T nalazila na imanju tuženika od 11.10.2016. do 9.5.2019. Tijekom 2016. tužitelj je kupio još tri kobile i ždrijebe koje je također smjestio na imanje tuženika s time da je kobilu V (Micu) i ždrijebe prodao u mjesecu studenom 2016.
Prema navodima tuženika kobile su se cijelo vrijeme nalazile isključivo na imanju tuženika koji ih je hranio, vodio na pašu na pašnjake za koje plaća zakupninu Republici Hrvatskoj, te ih je timario i vodio svakodnevnu brigu o njima.
Tuženik navodi da je u više navrata tražio tužitelja da mu plati troškove hranjenja i čuvanja stoke - kobila i da su se stranke u proljeće 2019. sporazumjele da će na ime višegodišnje brige, hrane i timarenja tužitelj staviti tuženiku na raspolaganje dvije kobile koje su se još nalazile u posjedu tuženika odnosno ovlastiti tuženika da kobile Ć proda i dobivenim iznosom podmiri svoje potraživanje.
Upravo iz ovih razloga tužitelj je tuženiku predao sve isprave i bjanko izjavu o prijenosu prava vlasništva bez da su stranke sačinjavale pisani trag o kupoprodaji kobila ili se sporazumijevale o cijeni kobila.
Tuženik je u odgovoru na tužbu postavio i protutužbeni zahtjev kojim na ime troškova hranjenja, timarenja i čuvanja kobila potražuje od tužitelja isplatu iznosa od 50.000,00 kn.
3 Presudom ovog suda poslovni broj: P-21/2020 od 25. listopada 2023. odbijeni su u cijelosti i tužbeni i protutužbeni zahtjev.
Presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž-821/2023. od 13. ožujka 2024. potvrđena je gore navedena presuda u odnosu na protutužbeni zahtjev, dok je odnosu na tužbeni zahtjev i naknadu parničnog troška presuda ukinuta i predmet je vraćen ovom sud na ponovno suđenje.
4. Tijekom postupka sud je saslušao stranke i svjedoke VH, ZH, NH, SH, MH, UH, LH, ŽH, OH i FH.
Također je izvršen uvid u identifikacijski dokument kopitara za kobile Ć i N i dopis Središnjeg saveza uzgajivača konja Hrvatski posavac od 20.12.2024. .
5. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
6. U svom iskazu tužitelj navodi da je u jesen 2018. sa tuženikom dogovorio da će tuženik od njega kupiti dvije kobile. Od prosinca 2018. su se dvije kobile nalazile kod tuženika i tužitelj je jednostavno računao s tim da ih je prodao tuženiku i od početka njihovog dogovora uvijek je bila riječ o prodaji tih kobila.
Kako su prolazili mjeseci a tuženik za kobile nije isplaćivao kupovninu tužitelj je u proljeće 2019. nazvao VH kako bi njemu prodao kobile, a igrom slučaja VH se je nalazio na predavanju na kome se je nalazio i tuženik i tuženik je tada rekao da će on kupiti te dvije kobile. Bio je dogovor da će tuženik isplatiti kupovninu za kobile najkasnije do 30.6.2019. i tužitelj je vjerujući tuženiku potpisao bjanko izjavu o prijenosu vlasništva.
Sa tuženikom nikada nije dogovarao nikakvu naknadu za čuvanje, hranjenje i timarenje konja i čak mu je i pribavljao hranu za konje pa je tako dovožena lucerna iz Puske. U svom dopunskom iskazu tužitelj je naveo da su kobile dvije zime bile kod tuženika pa su se oni u proljeće dogovorili da će tuženi te dvije kobile kupiti. Zbog svoje naivnosti tužitelj nije sastavio pismeni ugovor nego je tuženiku bjanko potpisao papire i to iz razloga kako bi tuženik mogao ostvariti poticaj za tu godinu za te kobile.
Tužitelj je iskazao da on nije bio u nikakvom poslovnom odnosu sa NH, niti nije bio prisutan kod prijenosa vlasništva tih kobila.
7. Tuženik je iskazao da između njega i tužitelja nikada nije bilo govora o kupoprodaji tih kobila nego da se je radilo o tome da je tužitelj dobivao poticaje i kupovao konje i njih je dovozio kod tuženika u dvorište i to ne samo predmetne kobile nego i druge. Za kobilu Ć tuženik je iskazao da je nju on kupio od ZH za 6.000,00 kn, ali da je problem bio u tome što je ZH nije mogao prepisati na svoje ime nego se je vodila na imenu ČH, te je potom ta kobila prepisana na tužitelja. Ta kobila Ć se je kod tuženika nalazila i prije, a 25.3.2016. ju je tužitelj prepisao u svoje vlasništvo.
Drugu kobilu N je tužitelj dovezao kod tuženika u jesen 2017. da bi kod tuženika prezimila.
Tužitelj se je obvezao da će pribavljati hranu za te kobile i stranke nisu dogovarale naknadu za čuvanje i timarenje konja, ali je tužitelj obećao da će pribavljati hranu za te konje i da će tuženiku na ime tih troškova pokloniti te dvije kobile Ć i N. U dopunskom iskazu tuženik je ponovno naveo da nikada nije bilo riječi o kupoprodaji tih kobila nego samo da će one boraviti na gospodarstvu tuženika. Vrijeme je prolazilo, a tužitelj nije dovozio hranu za te kobile nego je o njima tuženik vodio kompletnu brigu i iz tog razloga je tužitelj prenio vlasništvo tih kobila na tuženikovu izvanbračnu suprugu koja se je bavila uzgojem konja pasmine Hrvatski posavac. Tužitelj mu nije dao nikakvu bjanko potpisanu dokumentaciju.
8. Svjedok NH, tuženikova izvanbračna supruga je iskazala da su predmetne kobile bile cijelo vrijeme na njihovoj farmi u Repušnici i oni su ih redovito hranili, a tužitelja ona nije nikada vidjela da bi on došao kod tih konja, niti im je pribavljao hranu.
Obje kobile su preneseno u vlasništvo svjedokinje i to iz razloga što su one bile godinama na gospodarstvu svjedokinje i taj prijenos vlasništva je izvršen pod račun za hranjenje i brigu oko tih kobila.
9. Svjedok VH je iskazao da je kobila T bila u njegovom vlasništvu i da ju je on potom prodao tužitelju.
Svjedok je također iskazivao da su imali jedan sastanak konjara u [adresa] kada mu je tužitelj ponudio da kupi od njega dvije kobile i tražio je za N 2.500 eur i za Ć 12.000,00 kn.
Svjedok je bio zainteresiran za kupnju kobile T i rekao je to tuženiku koji se je nalazio na tom sastanku i tuženik mu je rekao da se ona nalazi kod njega i da će je on onda kupiti.
Svjedoku nije poznato oko dogovora stranaka u vezi predmetnih kobila.
10. Svjedok ZH je kobilu Ć prodao tuženiku za iznos od 6.000,00 kn i tuženik mu je taj iznos isplatio i to je bilo negdje 2010. ili 2011. Od trenutka prodaje kobila Ć se je nalazila kod tuženika.
Kobila je bila u vlasništvu ČH i svjedok je nije mogao prenijeti u svoje vlasništvo jer nije imao zelenu karticu.
11. Svjedok MH, bratić tužitelja živi u susjedstvu tuženika i često je tuženiku pomagao oko konja i krava i u razgovoru sa drugim ljudima koji su također pomagali tuženiku je čuo za predmetne konje da ih je tužitelj dao tuženiku na hranjenje i čuvanje. Ljudi su znali komentirati kako se tužitelj uopće ne brine o tim konjima i svjedok ga nije vidio da bi on dovozio hranu za konje.
12. Svjedoku ŽH nije poznato ništa u vezi dogovora stranaka oko kobila, te je svjedok iskazao da su predmetne kobile bile dva mjeseca smještene kod njega u staji jer tužitelj nije imao adekvatnog mjesta za njihov smještaj i cijelo to vrijeme tužitelj im je dovozio hranu.
13. Svjedok OH nema nikakvih saznanja o činjenicama vezanim za ovaj spor.
14. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da su se predmetne kobile T i Ć zajedno sa drugim konjima koji su bili u vlasništvu tužitelja nalazile na poljoprivrednom gospodarstvu tuženika, a što u svojim iskazima potvrđuju i svjedoci NH, MH, UH i LH.
U tijeku 2019. tužitelj se je odlučio prodati kobile N i Ć, a što potvrđuje iskaz svjedoka VH koji u svom iskazu potvrđuje navod tužitelja da ga je tužitelj nazvao i ponudio mu kobilu N za iznos od 2.500,00 € i Ć za iznos od 12.000,00 kn.
Svjedok VH također potvrđuje da je on bio zainteresiran za kupnju kobile T, a jedan njegov prijatelj za kobilu Ć.
Svjedok je rekao tuženiku da ima namjeru kupiti kobilu N, a tuženik mu je rekao da se ona nalazi kod njega i da će je on onda kupiti.
Prema navodima tuženika tužitelj je tuženiku obećao da će mu pokloniti kobile, a iz iskaza svjeodka VH je vidljivo da ih je tužitelj imao namjeru prodati, te iz navedenog sud ne može prihvatiti ove navode tuženika kao vjerodostojne.
15. Slijedom gore navedenog sud zaključuje da se je tuženik nakon razgovora sa VH odlučio na kupnju predmetnih kobila i da je pristao na iznose kupovnine koje identično tužitelju navodi i svjedok VH (2.500,00 € za kobilu N i 12.000,00 kn za kobilu Ć).
Budući je VH bio zainteresiran za kupnju kobile T, a njegov prijatelj za kupnju kobile Ć i iz njegova iskaza nigdje ne proizlazi da su se protivili navedenim iznosima kupovnine ze kobile, to i ovaj sud prihvaća navedene iznose kao realne i objektivne.
16. Kako su VH i njegov prijatelj bili zainteresirani za kupnju predmetnih kobila i kako ih oni nisu kupili slijedom toga sud zaključuje da su tužitelj i tuženik sklopili usmeni kupoprodajni ugovor i da je tuženik kao kupac sukladno članku 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99., 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 126/21. - dalje: ZOO) obvezan platiti tužitelju kao prodavatelju cijenu za kobile.
17. Slijedom navedenog tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos kupovnine za kobilu N 2.500,00 € i za kobilu Ć 1.581,23 € odnosno ukupno iznos od 4.081,23 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana kupoprodaje do isplate.
18. Kako je tijekom postupka utvrđeno da su tužitelj i tuženik sklopili kupoprodajni ugovor i da tužitelj nije bio u nikakvom poslovnom odnosu sa tuženikovom suprugom NH, to je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan u cijelosti.
19. Parnični trošak je tužitelju dosuđen na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP- a
Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava odgovora na protutužbu 200,00 €, zastupanja na ročištu od 27.10.2020. 200,00 €, na ročištu od 8.12.2020. 200,00 €, na ročištu od 18.2.2021. 200,00 €, na ročištu od 19.4.2021. 200,00 €, na ročištu od 1.6.2021. 200,00 €, sastava podneska od 21.7.2021. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 28.6.2022. 200,00 €, sastava podneska od 19.9.2022. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 25.9.2022. 200,00 €, sastava žalbe od 3.11.2023. 250,00 €, zastupanja na ročištu od 20.2.2025. 200,00 € i PDV-a 662,50 €
20. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Kutini 6. ožujka 2025.
Sudac
Jasmina Pintarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.
Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).
Dna
1.Odvjetnik Bojan Grahek, Kutina
2.Odvjetnica Marina Lacković, Daruvar
