REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : P-1206/2019.-46.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužitelja: 1. JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , kojega zastupa punomoćnica JOS iz [adresa], radi predaje u posjed nekretnine ( v.p.s. 1.327,23 eur) i po tužbi tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , kojega zastupa punomoćnica JOS iz [adresa] ,protiv tuženih 1. KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva ( v.p.s.1.579,40 eur) , nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 22. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika te objave odluke dana 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima zajedno i to 1. tužitelju KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , preda u samostalni i neposredni posjed niže opisani dio nekretnine i to dio k. č. br. [katastarska čestica] , u naravi VOĆNJAK, upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari, a koji dio je na "Skici lica mjesta – dopuna "u sklopu "Nalaza i mišljenja-dopune" sudskog vješaka geodetske struke, NO od dana 20.03. 2023. godine naznačen rozo šrafirano i omeđen brojčanim oznakama A-B-S2- S1-L-M-N-O-A površine 169m2 i to sve u roku od 15 dana ( slovima: petnaestdana).

II. Odbija se tužbeni zahtjev tuženika ČO koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik- protutužitelj ČO, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnik realno određenog dijela nekretnine zamljišnoknjižne i katastarske oznake z.č. 979/1 upisane kao voćnjak u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji je dio u dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjernika NO od 20. ožujka 2023. godine – Prilogu br. 1, koji je sastavni dio ove presude, prikazan rozim i svjetloplavim slovnim i brojčanim oznakama A-B-S2-S1- L-M-N-O-A i ispunom –šrafurom roze boje te s površinom od 169m2.

II. Ovlašćuje se tuženik- protutužitelj ČO, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 51500 Krk da po pravomoćnosti ove presude zatraži i ishodi provedbu geodetskog elaborate u svrhu evidentiranja stvarnog položaja pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica i provedbu geodetskog elaborate u svrhu parcelacije postojeće z.č. 979/1 k. o. [katastarska općina] radi izdvajanja u posebnu katastarsku česticu dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake i katastarske oznake z.č. 979/1 upisane kao voćnjak u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojem je utvrđen vlasnikom u toč.I.ove presude, a koji je dio u dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjernika NO od 20. ožujka 2023. godine – Prilogu br. 1, koji je sastavni dio ove presude, prikazan rozim i svjetloplavim slovnim i brojčanim oznakama A-B-S2-S1-L-M-N-O-A i ispunom

–šrafurom roze boje te s površinom od 169m2, te se ovlašćuje da na toj novoformiranoj katastarskoj i zemljišnoknjižnoj čestici zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva sa imena tužitelja- protutuženika KO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i tužitelja – protutuženika FO , OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime i korist ČO OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], u cijelosti.

III. Tužitelji- protutuženici su dužni tuženiku – protutužitelju naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku ČO , OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima i to 1. KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.473,80 eura ( slovima: četiritisućečetiristosedamdesettrieurai osamdesetcenti u roku od 15 dana , dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška, tužitelji odbijaju.

Obrazloženje

1.Tužitelji- protutuženi ( dalje: tužitelji) tužbenim zahtjevom traže da im tuženik preda u posjed dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pobliže označen u nalazu vještaka geometra u izreci presude.

2. Svoj zahtjev tužitelji potkrepljuju navodima da su oni suvlasnici nekretnine k. č. [katastarska čestica] kao i suposjednici iste. Tuženik je početkom 2017. godine samovoljno i to bez znanja i pristanka tužitelja oduzeo im posjed dijela nekretnine i to na način da je na jugozapadnom dijelu nekretnine površine cca 200m2, dovezao građevinski materijal i zagradio prolaz unutar zida na nekretnini. Kada je prvotužitelj u ožujku 2017. došao na nekretninu i vidio da je tuženik samovlasno uzeo u posjed jedan dio nekretnine, zatražio je od tuženika da odmah i bez odgađanja makne građevinski materijal i vrati tužiteljima posjed , a što je tuženik odbio i zaprijetio prvotužitelju da više ne dolazi "u taj dio vrta". Tuženik je tako u bespravnom posjedu jugozapadnog dijela nekretnine koji je posjed nezakonit, neistinit i nepošten. Prvotužitelj je dopisom od 9. travnja 2018. pozvao tuženika da najkasnije u roku od 15 dana preda tužiteljima u posjed nekretninu slobodnu od osoba i stvari, ali tuženik do dana podnošenja tužbe to nije učinio. Imajući u vidu važeće odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96 , 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 14/01 , 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 , 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP ) tužitelji predlažu da sud prihvati njihov zahtjev.

3. Tuženik – protutužitelj ( dalje: tuženik) u odgovoru na tužbu i dalje tokom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Kaže kako nije sporno da su tužitelji upisani suvlasnici k. č. [katastarska čestica] i to svaki u ½ dijela. No, tuženik tvrdi da je on izvanknjižni vlasnik i isključivi kvalificirani posjednik spornog dijela nekretnine i to zapadnog dijela k. č. [katastarska čestica] koji dio gravitira građevinama izgrađenim na k. č. [katastarska čestica]/5G, 34/1G i 33/7G. Radi toga tuženik je ustao tužbom protiv ovdje tužitelja, a radi utvrđenja prava vlasništva tog dijela nekretnine. Taj dio koji je u posjedu tuženika , tuženik je kupio od prijašnje posjednice i izvanknjižne vlasnice MO, a koja je to naslijedila od Josipa Buića pok. J godine 1987. , a koji je prednik parcelu koristio kao vrt sve do svoje smrti 1986. godine. Sporni dio nekretnine je , tvrdi tuženik, međašnjim oznakama jasno odijeljen od preostalog dijela k. č. [katastarska čestica] koji je u vlasništvu i posjedu tužitelja koji su se uknjižili na cijeloj nekretnini i to na temelju kupoprodajnog ugovora od 31. 08. 2002. koji su ugovor zaključili s Buić RO. Tužitelji međutim nikada nisu stupili u posjed zemljišta koje je predmet ove tužbe niti im je taj dio ikada predan u posjed. Sporni dio nekretnine koji posjeduje tuženik, prodavatelj tužiteljima sigurno nije pokazao kao predmet prodaje niti ih je uveo u posjed istoga jer je znao da taj dio nije njegov iako je moguće da nije znao da tuženikov dio nema posebnu oznaku što je rezultiralo upisom prava vlasništva tužitelja u cijelosti. Tuženik tvrdi da su tužitelji od samoga početka , od kupnje nekretnine, bili upoznati s činjenicom faktičnog posjeda i izvanknjižnog vlasništva treće osobe na prijeporu te se tuženiku do sada nisu obraćali sa zahtjevom da im preda u posjed prijepor niti su mu osporavali pravo na posjed niti su tražili kakvu naknadu za korištenje zemljišta s tvrdnjom da je njihovo. Prethodnih godina između stranaka tj. između tužitelja i ranije vlasnice prijepora MO bilo je razgovora o sporazumnom rješenju pitanja prava vlasništva . MO bila je upisana kao posjednica na dijelu k. č. [katastarska čestica] od 8. ožujka 1993. kada je upisana nakon smrti svojeg prednika Josipa Buića pok. J. Osim toga, prednik tužitelja RO nije se smatrao vlasnikom cijele k. č. [katastarska čestica] što se vidi i iz presude posl. broja P-323/01 kojom je tražio utvrđenje prava vlasništva na ½ dijela k. č. [katastarska čestica]. RO kao prodavatelj na tužitelje nije mogao prenijeti više prava nego što ih je sam imao. I u katastarskom operatu čestica je uvijek bila upisana u dva posjedovna lista i to u jednom na ime UO, kasnije MO. Tuženik ukazuje i na pogrešku u zemljišnim knjigama kada je prednik tužitelja RO upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] u cijelosti iako iz presude posl. broja P- 323/01 proizlazi da je utvrđeno da je stekao pravo vlasništva na ½ dijela k. č. [katastarska čestica].

4. Tuženik je ustao tužbom radi utvrđenja prava vlasništva spornog dijela k. č. [katastarska čestica] te je sud rješenjem od 2. studenog 2020. spojio tu parnicu na ovaj predmet radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke. U toj tužbi tuženik se o predmetu spora očituje na isti način kao i u odgovoru na tužbu u parnici radi predaje u posjed kao što se i tužitelji u odgovoru na tužbu tuženika očituju na isti način kao i u tužbi radi predaje u posjed spornog dijela nekretnine. Iznesene su iste činjenice i predloženi isti dokazi radi čega je i odlučeno predmete spojiti.

5. U dokaznom postupku provedeni su slijedeći dokazi: saslušane su parnične stranke, saslušani su svjedoci Josip Buić , DO, MO , SO, ĆO, VO, ZO, TO , RO i LO, proveden je očevid s vještakom geometrom izvršen je uvid i pročitane su isprave iz predmeta posl.br. P-707/91, P-323/01, O-136/88, Z-7066/02 i Z-2989/05 te su pročitane isprave priložene ovom predmetu.

6. Ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud utvrđuje tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, a tužbeni zahtjev tuženika neosnovanim.

7. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da sporna nekretnina predstavlja dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 169m2. Na terenu je vidljiv tzv. prag koji je , prema tvrdnji tuženika, međa između spornog i nespornog dijela nekretnine. Sporni dio k. č. [katastarska čestica] je zapadno od praga i površine je 169m2 te je vještak taj dio označio rozom šrafurom i slovnim oznakama.

8. Nakon primjedbi tužitelja na nalaz vještaka, vještak je nalaz dopunio i nakon toga stranke više nisu imale primjedbi tj. prihvatile su nalaz. Nalaz vještaka sud u cijelosti prihvaća.

9. Tužitelji su k. č. [katastarska čestica] kupili 31. kolovoza 2002. godine od PO o čemu je na spis dostavljen ugovor ( list 31 spisa ). Prema iskazu tužitelja, a koji iskaz sud prihvaća u cijelosti, u vrijeme kupnje nekretnina je u cijelosti bila obraštena primorskim raslinjem te tužitelji na terenu nisu mogli vidjeti da između spornog i nespornog dijela postoji "prag", a radi se o niskom kamenu. 10-tak godina nakon kupnje tužitelji su na prijeporu zatekli LO koji je saslušan kao svjedok i koji je tada u ruci imao srp ili kosir te je čistio po prijeporu. Na upit tužitelja što tamo radi odgovorio je da je to, misleći na prijepor, trebalo biti od njegove majke MO, ali da je ona to izgubila na sudu. Oko 2016.godine tuženik je tužiteljima ponudio da otkupi taj dio nekretnine te je tužitelja pozvao kod sebe u konobu , a tamo je bila i MO. Govorili su da je ona to nepravedno izgubila na sudu te da bi tužitelji taj dio prodali tuženiku, a ako da mu tužitelji ne prodaju da će to onda prodati mu MO. MO je tužiteljima nudila da zaključe ugovor kojim bi tužitelji to njoj prodali da bi onda ona prijepor prodala ČO. Tužitelji na to nisu pristali i tako do dogovora nije došlo. Tužitelji u svoju kuću u [adresa] dolaze vikendom kad je lijepo vrijeme i ljeti mjesec dana na godišnji odmor. Te 2016.godine bili su u [adresa] u 10. mjesecu i nakon 1. studenog više se nisu vraćali do proljeća iduće godine. U tom razdoblju tuženik je počeo s radovima tako da je na svojoj kući (k. č. [katastarska čestica]/1G) probio vrata koja vode na sporni dio nekretnine, tamo dovezao građevinski materijal, mješalicu i slično. Kad su tužitelji došli u proljeće 2017. i zatekli takvo stanje, obratili su se tuženiku i protestirali, ali im je on zaprijetio da se ne usude ući u njegovu parcelu.

10. Tuženik je, znajući da ona nije upisana vlasnica, s MO **.**.2016. zaključio kupoprodajni ugovor predmet kojega je sporni do k. č. [katastarska čestica] te je prodavateljicu isplatio. Kako sam kaže, tuženik je s MO dogovorio da će joj platiti taj vrt, a onda će s tužiteljima sklopiti ugovor kojim bi tužitelji njemu to prodali. Tuženik je priznao da je, nakon razgovora s MO, probio vrata iz kuće u vrt i počeo to koristiti.

11. Sporno je u ovom predmetu da li je prodavatelj RO od kojeg su tužitelji kupili prijepor bio vlasnik onoga što je prodao i da li su tužitelji znali ili mogli znati ili barem posumnjati da taj sporni dio nije dio kompleksa zemljišta kojeg su kupili od RO.

12. Saslušani svjedoci Josip Buić, DO, MO , SO, ĆO, TO , RO i LO tvrde da je sporni dio k. č. [katastarska čestica] bio u vlasništvu UO zvanog " CO". On i supruga AO nisu imali djece i onda su njegove nekretnine pripale MO. RO - prednik tužitelja, da nikada nije bio u posjedu prijepora niti je bio vlasnik istoga i kao takav tužiteljima to nije niti mogao prodati. Svjedoci Josip Buić i DO su inače nećaci PO i kažu kako se on vratio iz SAD-a, prodavao zemlju pa tako i kuću i okućnicu tužiteljima, ali ne i ovaj sporni vrt jer da nije bio njegov. Vrt u nastavku prijepornog dijela ( na nalazu vještaka označen plavom bojom ) da je bio od PO , nadimka " F" koji nije RO koji je prodao kuću tužiteljima. Stoga da su tužitelji taj dio vrta kupili od nasljednika RO nadimka " F", a među kojim nasljednicima da je i supruga svjedoka ĆO i svjedok RO.

13. Svjedok RO, sudionik te navodne prodaje izjavio je kako su on i njegove sestre prodali plavi dio vrta ŽO kao i prolaz i dvije male parcele. Ovaj svjedok očito govori o nekoj drugoj prodaji jer iz kupoprodajnog ugovora od 19. siječnja 2009. godine proizlazi da su prodavatelji RO ( svjedok ) i njegove sestre HO i IO prodali neke treće parcele GO. U tom se ugovoru ne navodi k. č. [katastarska čestica]. Spomenuti kupoprodajni ugovor tužitelji su dostavili nakon zaključenja prethodnog postupka. Taj ugovor sud je prihvatio kao dokaz iz razloga što tužitelji nisu mogli znati kakav će iskaz svjedok RO dati na sudu pa su taj dokaz priložili nakon njegovog iskaza . Tužitelji dakle tu ispravu prilažu jer ju bez svoje krivnje nisu mogli predložiti do zaključenja prethodnog postupka ( čl. 299. st. 2. ZPP-a). Također, valja istaći kako je i tuženik u svojem stranačkom iskazu izjavio da su u nalazu vještaka plavi dio vrta, tužitelji kupili od nasljednika PO zvanog "Hraho", što ne proizlazi iz spomenutog kupoprodajnog ugovora.

14.Prijepor je u vrijeme kupnje bio zarašteno zemljište kako je tužitelj i izjavio. U vrijeme provođenja očevida suda i vještaka, na prijeporu je zatečen građevinski materijal i slično, a i dio gredice s rajčicom. Tužitelj tvrdi da je gredica napravljena za potrebe očevida suda. Sud utvrđuje kako to nije odlučno iz razloga što je očevid proveden 2021. godine, a gredica je doista mogla biti postavljena za potrebe očevida suda, ali mogla je tu i stajati već nekoliko godina budući da je tuženik ušao u posjed još 2017. godine. Kako god bilo, tužitelji ionako nisu imali pristup prijeporu od 2017. kada ga je tuženik zauzeo i tužiteljima rekao da se ne usude ući u taj vrt.

15. Što se tiče izgleda i korištenja prijepora svjedoci TO, SO, MO i LO su o tome iskazivali. Tako je TO na ročištu 18. lipnja 2024. izjavila da je u sporni vrt dovodila ovce u zimskom periodu godine i to do unazad sedam godina što bi bilo do 2017. Također je izjavila da se sjeća da je još kao dijete tamo išla brati orahe jer je tamo bilo stablo oraha kao i bazge. Njezin sin SO da je taj vrt pokosio dva puta godišnje. Svjedok SO potvrdio je da je njegova majka imala ovce pa da je on kosio livade vlasnice MO i na račun toga održavao nekretnine obitelji MO u [adresa] i to do 2016. godine. Svjedok SO kaže da je MO kuću naslijedila od BO , onda se ispravlja da bi bilo moguće da se radi o Josipu Buiću. Svjedok međutim nije izjavio da bi njegova majka TO ovce vodila u taj sporni vrt nego da su kosili livade obitelji MO. Rekao je i da je vlasnik spornog zemljišta bio sudac i najbogatiji čovjek u selu prezimena Buić koji da je imao više žena i više djece, a BO od kojega da je MO stekla kuću da je jedan od potomaka suca Buića. Imajući u vidu da su svi ostali svjedoci izjavili kako prednik MO, Josip Buić i njegova supruga nisu imali djece radi čega ih je i naslijedila MO kao nećakinja, iskaz ovog svjedoka sudu nije uvjerljiv.

16. Svjedokinja MO u iskazu uopće nije spomenula da bi svjedok SO kosio sporni vrt niti da bi TO u taj vrt dovodila ovce. Izjavila je naime da je njen sin LO taj vrt održavao svake godine nakon što je ona to naslijedila od Josipa Buića i to zato jer ona nije nastavila obrađivati vrt kao što su to činili Buić Josip i njegova supruga AO. Svjedok LO izjavio je da su Josip Buić i AO umrli 1987. godine i 1989. godine i naslijedila ih je MO te kako njegova majka MO taj vrt nije obrađivala dopustila je TO da drži ovce dok da je on, LO, u tom vrtu bio par puta i malo uredio dok je njegova majka rekla da je vrt održavao svake godine nakon što je vrt naslijedila. Iskazi ovih četvero svjedoka koji su nabrojeni u točki 15. obrazloženja sudu nisu sasvim uvjerljivi jer nisu međusobno povezani i logični pa da bi se moglo zaključiti da je sporni vrt redovito bio održavan i da bi tužitelji to mogli uočiti. Osim toga, tužitelj je u iskazu izjavio da nakon 1. studenog 2016. do proljeća iduće godine nisu dolazili u [adresa] što bi značilo da tokom zime uglavnom i nisu dolazili pa ako je svjedokinja TO i dovodila ovce u tu obraslu površinu tokom zimskog perioda nisu je niti mogli vidjeti.

17. Analizom svih provedenih dokaza sud utvrđuje da su tužitelji vlasnici k. č. [katastarska čestica]. Nekretninu su kupili od RO godine 2002. Tužiteljima nitko nije sporio pravo na kupljenim nekretninama pa tako niti na ovoj , a prve informacije dobili su deset godina nakon kupnje kada je LO tužitelju rekao da je to trebalo biti od njegove majke, ali da je to ona izgubila na sudu. Od kupnje nekretnine 2002. pa do proljeća 2017. zemljište nije održavano tako da su tužitelji 2017. u proljeće uočili da je tuženik ušao u posjed nekretnine. Kako su izjavili svjedoci VO i ZO , obitelji tužitelja odgovaralo je da to zemljište bude zarašteno jer štiti kuću i dvorište od pogleda susjeda.

18. Tuženik ukazuje na upis u povijesnom posjedovnom listu gdje je k. č. [katastarska čestica] upisana u dva posjedovna lista i to na ime Č RO i Č Josipa. Tuženik ukazuje i na činjenicu da je u zemljišnim knjigama pogrešno provedena presuda poslovnog broja P-323/01. U predmetu posl.broja P-707/91 MO utvrđena je kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] presudom zbog izostanka i na temelju priznanja. U predmetu P- 323/01 utvrđen je vlasnikom sporne nekretnine RO od kojega su tužitelji kupili prijepor. U odnosu na provedbu te presude kroz zemljišnu knjigu, parnični sud nema saznanja o detaljima iste no u svakom slučaju prodavatelj RO bio je upisani vlasnik prijepora u cijelosti što proizlazi i iz zemljišnoknjižnog izvatka koji tužitelji prilažu od **.**.2002. RO je prijepor prodao tužiteljima i oni su vlasnici nekretnine u cijelosti. Ako je nešto bilo sporno, MO mogla je reagirati kada je kao tužena primila presudu posl. broja P-323/01, a nije i presuda je postala pravomoćna. Također , mogla je ustati brisovnom tužbom ukoliko je došlo do pogrešne uknjižbe, ali to nije učinila.

19. U odnosu na upis u zemljišnoj knjizi iz predmeta posl.broja Z- 7066/02 proizlazi da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 31. kolovoza 2002. izvršena uknjižba prava vlasništva u odnosu na sve nekretnine osim u odnosu na k. č. [katastarska čestica] u odnosu na koju je prijedlog odbijen. Tužitelji su prijedlog za uknjižbu predali 13. prosinca 2002. , a rješenje o upisu doneseno je tek 12. svibnja 2005. Nakon toga dana 21. lipnja 2005. tužitelji su zemljišnoknjižnom sudu dostavili podnesak kojim ukazuju na pogrešku kod donošenja rješenja Z-7066/02, koji je prijedlog očito prihvaćen jer je onda u predmetu Z-2989/05, rješenjem od 30. travnja 2007. doneseno rješenje o uknjižbi prava vlasništva u korist tužitelja i na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

20. U odnosu na upis u povijesnom posjedovnom listu, tužitelji nisu dužni istraživati izvanknjižno stanje , a nekretninu su kupili od upisanog vlasnika. Tužitelji su dostavili i e-mail korespondenciju između njih i svjedoka LO prema kojoj je LO nudio da njegova majka MO otkupi ½ dijela čestice od tužitelja.

21.Sud utvrđuje da su tužitelji 2002. kupili nekretninu i ušli u posjed iste , ali je nisu obrađivali niti uređivali jer su se bavili uređenjem kuće i okućnice te im je odgovaralo da taj dio zemljišta bude obrašten i da ih štiti od neželjenih pogleda susjeda. To što se nisu odmah uspjeli upisati kao vlasnici nije njihova krivnja. Naime, prijedlog za uknjižbu ugovora o kupoprodaji predali su odmah nakon zaključenja ugovora, ali je rješenje o upisu tj. o odbijanju upisa doneseno 2005. godine te je zbog greške zemljišnoknjižnog odjela podnesen novi prijedlog nakon kojega su tužitelji upisani kao vlasnici nekretnine svaki u ½ dijela.

22. Na temelju odredbi čl. 122. ZVDSP-a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa u pogledu tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona . Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla , a ni u trenutku kad je zahtijevao upis , nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

23. Tužitelji su zaključili ugovor s RO te u vrijeme zaključenja tog ugovora kao niti u vrijeme kad su predali prijedlog za uknjižbu, nisu imali razloga posumnjati da stvar pripada prodavatelju. Tužitelji su vlasnici, a tuženik im je oduzeo posjed spornog dijela.

24. Čl. 162. ZVDSP-a propisuje uvjete koje vlasnik treba ispuniti pa tako da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. U konkretnom slučaju tužitelji su dokazali ispunjenje pretpostavki iz spomenutog članka , njihov je zahtjev osnovan pa je odlučeno kao pod točkom I. presude.

25. Tuženik je nekretninu kupio od MO znajući da ona nije upisana vlasnica te upravo on pozvao tužitelje da to riješe, ali do dogovora nije došlo. MO nije reagirala kada je primila tužbu i presudu po tužbi tužitelja RO niti je podnijela brisovnu tužbu nakon zemljišnoknjižne provedbe. Budući da su tužitelji vlasnici prijepora tužbeni je zahtjev tuženika neosnovan o čemu je odlučeno pod točkom II. presude.

26.O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( dalje: OT). Tužitelji su uspjeli u parnici pa su im priznati slijedeći troškovi: sastav tužbe 220,00 eura prema tbr. 7.t.1. i tbr.40 OT-a zbog zastupanja dvije osobe ( tbr. 40 primijenit će se u svim radnjama koje će u nastavku biti navedene) , podnesak od 10. 05. 2019. 220,00 eura prema tbr. 8.t.1., ročište 21. 05. 2019. 220,00 eura prema tbr. 9.t.1., ročište 1. 09. 2020. 110,00 eura prema tbr. 9.t.2., odgovor na tužbu u spojenom postupku P-1616/19, 22'0,00 eura prema tbr. 8.t.1., ročište 27. 11. 2019. u predmetu P-1616/19 220,00 eura prema tbr. 9.t.1., ročište na licu mjesta 2. 09. 2021. 220,00 eura prema tbr.9. t.1., podnesak od 6. 06. 2022. 220,00 eura prema tbr. 8.t.1., ročište 27. 09. 2022. 220,00 eura prema tbr. 9.t.1., podnesak od 22. 11. 2022. 55,00 eura prema tbr. 8.t.4., ročište 12. 12. 2022. 220,00 eura prema tbr. 9.t.1., podnesak od 9. 05. 2023. 220,00 eura prema tbr. 8.t.1., ročišta 7. 11. 2023., 6. 03. 2024. , 18. 06. 2024. i 22. 01. 2025., za svako po 220,00 eura prema tbr. 9.t.1., na navedene iznose priznat je i PDV od 25 %, Osim navedenog tužiteljima su priznati i troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura prema Tar. br. 1. t. 1. , kao i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura

prema Tar. br. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi kao i predujam za vještačenje u iznosu od 265,45 eura i dodatnih 45,92 eura. Tužiteljima nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u P-1616/19 jer nema dokaza da je pristojba plaćena. Stoga je ukupno priznat trošak tužiteljima u iznosu od 4.473,80 eura i uplata naložena tuženiku, kao pod točkom III. presude.

U Krku 6. ožujka 2025.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.