Poslovni broj Ovr-270/2025-4

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E  I  Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Rijeci, po sucu Adriani Puž, po nacrtu više sudske savjetnice specijaliste VJ, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB: 26187994862, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri iz Rijeke, protiv ovršenice CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Marohniću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o prijedlogu ovršenika po čl. 210 Ovršnog zakona, dana 6. ožujka 2025. godine

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenica da može u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke, protiv ovrhovoditelja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojeg je izjavila prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 24.veljače 2025.godine iz čl. 50 st. 1 toč. 7, 9, 10 i 11 Ovršnog zakona.

r i j e š i o  j e

I- Odbija se prijedlog ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao neosnovan, u pogledu preostalih navoda iz prijedloga.

II - Odbija se prijedlog ovršenice za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava, kao neosnovan.

III – Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Ovršenica je podnijela prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u kojem je navela da je ovrhovoditelj dana 27. veljače 2025. godine kod Financijske agencije podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice koja je potvrđena kod javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić iz Rijeke pod brojem OV-2948/2012 dana 7.kolovoza 2012.godine. Navodi da bi se provedbom zahtjeva za izravnu naplatu narušila egzistencija ovršenice. Smatra da ovrhovoditelj ne može tražiti izravnu naplatu putem predmetne zadužnice zbog slijedećih razloga. Ističe da se radi o zadužnici, a ne o bjanko zadužnici, da je izdana od strane ovršenice prema VOLKSBANK d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, a ne prema ovrhovoditelju, da je Izjava o ustupu prava po ispravi izjavljena od strane SBERBANK d.d. Zagreb prema CROATIA OSIGURANJE d.d. Filijala za osiguranje prijevoza i kredita, da Izjava o ustupu prava nikada nije dostavljena ovršenici, da se zadužnica se ne može prenijeti na treću osobu izjavom, niti se prava po zadužnici mogu prenijeti na treću osobu izjavom, da naplata putem zadužnice nije moguća, jer je nastupila zastara izvršenja, da je dug zastario, da ovrhovoditelj nije aktivno legitimiran, da nije razvidno u kakvoj su vezi VOLKSBANK d.d., SBERBANK d.d. i CROATIA OSIGURANJE d.d. te da se SBERBANK d.d. prije 12 godina pokušao naplatiti po zadužnici i u redoslijedu naplate u očevidniku svih osnova za plaćanje taj dug je označen brojem 15. što znači da bi se dvije pravne osobe pokušale naplatiti po jednoj zadužnici za jedan dug koji je zastario. Ovršenik podnosi pravno sredstvo iz svih razloga predviđenih Ovršnim zakonom, a posebno iz čl.209., 205., 206., 207., 32, 210, kao i odredbi čl. 50. i 53. OZ-a pod toč. 3 ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, 5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave ili 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Predlaže se donijeti rješenje kojim će se pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenice po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja od dana 07.02.2025.g., po zadužnici koja je potvrđena kod javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić iz Rijeke pod brojem OV-2948/2012 dana 07.08.2012.g. proglasiti nedopuštenim, kojim će se odgoditi izdavanje naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava i kojim će se donijeti zaključak za upućivanje ovršenice da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, uz zahtjev za naknadu troška.

2.Ovrhovoditelj je osporio navode iz prijedloga ovršenice pri čemu se poziva na odredbu čl. 214 st. 7 Ovršnog zakona sukladno kojoj je zadužnici priznato svojstvo ovršne isprave kojom se može tražiti ovrha na drugim predmetima ovrhe pa je shodno navedenom, zadužnica podobna isprava za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu. Ukazuje i na odredbu čl. 23 st. 6 Ovršnog zakona (iako pogrešno navodi čl. 21 st. 6 Ovršnog zakona) prema kojoj odredbi se ovršnom ispravom smatra i svaka druga isprava koja je zakonom predviđena kao ovršna isprava, a zadužnica se ima smatrati ovršnom ispravom jer je to određeno odredbom čl. 183 st. 7 Ovršnog zakona. Navedeno proizlazi iz odluka Vrhovnog suda pod Rev-2183/2013 od 13.travnja 2016.godine i Rev-2193/2015-2 od 19.prosinca 2018.godine. Ovrhovoditelj dalje navodi da vjerovnik sukladno odredbi čl. 214 st. 4 Ovršnog zakona, može svoja prava prenositi na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po istoj ispravi imao vjerovnik. Prijenos prava iz zadužnice navodi da je propisan i odredbom čl. 185 st. 1 Ovršnog zakona. Ističe da je zadužnica izdana od strane ovršenice prema Volksbank d.d., a iz izjave o ustupu prava koja je ovjerena po javnom bilježniku Nenadu Dolinac pod brojem OV-6532/2013 proizlazi da je Sberbank d.d. sva prava prenio na ovrhovoditelja zbog čega je ovrhovoditelj aktivno legitimiran u ovom postupku. Nadalje, prigovor zastare smatra neosnovanim jer je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu došlo do prekida zastare te nije protekao zastarni rok od 10 godina obzirom je ranije predmetna osnova isknjižena 4.kolovoza 2018.godine. Ustraje kod zahtjeva da Financijska agencija provede predmetnu osnovu za plaćanje.

3. Izvršen je uvid u presliku ovrhovoditeljevog zahtjeva za izravnu naplatu od 7.veljače 2025.godine, u zadužnicu od 7.8.2012. ovjerenu kod javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić iz Rijeke pod brojem OV-2948/2012, u specifikaciju tražbine ovrhovoditelja od 6.veljače 2025.godine, u Izjavu o ustupu prava po ispravi od 18.studenog 2013.godine, u izvod iz poslovnih knjiga od 6.veljače 2025.godine, u dopise Sberbank d.d. FINI od 27.lipnja 2013., od 10.rujna 2013. i od 24.rujna 2013.godine te u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje FINE od 14.veljače 2025.godine.

4. Odredba članka 210. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/2024, dalje OZ-a) propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Tako stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 OZ-a, prema odredbi čl. 209 st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a), dok se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe. Ovdje je ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu prijenosa.

5. Ovrhovoditelj je u konkretnom slučaju podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI dana 7.veljače 2025.godine sukladno važećem Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20, 133/20, dalje ZPONS). U vrijeme izdavanja navedene zadužnice na snazi je bila odredba čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 - dalje OZ/96) koja je propisivala da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zapljene svi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnoga prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbine po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

6.Obzirom je ovršenica podnijela prijedlog da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim, pored ostalih razloga, i zbog razloga iz čl. 50 st. 1 toč. 7, 9, 10 i 11 OZ- a, što je ovrhovoditelj osporio pri čemu odlučne činjenice sud nije mogao utvrditi ispravama iz čl. 52 st. 4 OZ-a, a o spornim pravnim pitanjima se ne može odlučiti u ovršnom postupku, to je valjalo zaključkom uputiti ovršenicu na pokretanje parnice prema odredbi čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 52 st. 3 OZ-a.

7. U odnosu na prigovor ovršenice da ovrhovoditelj nije aktivno legitimiran ističe se da je iz priležeće dokumentacije razvidno da je prijenos tražbine na ovrhovoditelja izvršen sukladno odredbi čl. 214 st. 4 OZ-a, odnosno ranijoj odredbi čl. 183 st. 4 OZ/96 obzirom navedene odredbe ovlašćuju vjerovnika da svoja prava iz zadužnice prenese na druge osobe. Dakle, ovrhovoditelj je novi vjerovnik koji je, sukladno odredbi čl. 32 st. 1 OZ-a dokazao da je na njega prenesena tražbina iz zadužnice što i proizlazi iz ovrhovoditeljeve specifikacije tražbine upućene FINI od 6.veljače 2025.godine. Nisu točni navodi ovršenice da ovrhovoditelj osnovom zadužnice ne može tražiti izravnu naplatu jer odredba čl. 209 st. 1 OZ-a upravo pored drugih isprava, propisuje i da je osnovom zadužnice ovrhovoditelj ovlašten zatražiti izravnu naplatu od Financijske agencije. Osim toga, činjenica što je predmetna osnova za plaćanje već ranije (2013.godine) bila evidentirana u sustavu FINE kada ovrhovoditelj očito nije naplaćen, ne priječi ovrhovoditelja da ponovno podnese osnovu za plaćanje na naplatu FINI. Stoga je ovrhovoditelj ovlašten na temelju predmetne zadužnice kao ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenice, dok ovršenica s druge strane nije sudu pružila dokaz da bi ovršna isprava bila pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili da bi bilo utvrđeno da je bez učinka, zbog čega je valjalo odlučiti kao u toč. I izreke ovog rješenja sukladno odredbi čl. 210 st. 2 OZ-a. Žalbeni razlozi iz čl. 50 st. 1 toč. 5 OZ-a ustvari se tiču prigovora ovršenice da je dug zastario jer je nastupila zastara izvršenja odnosno zastara naplate što bi odgovaralo razlogu iz čl. 50 st. 1 toč. 11 OZ-a u pogledu kojeg je ovršenicu valjalo uputiti na pokretanje parnice.

8. Nadalje, prijedlog za odgodu ovrhe, odnosno prijedlog za odgodu prijenosa, nije osnovan. Odredba čl. 65 st. 1 OZ-a propisuje da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz istodobno ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 11. istog stavka. Dakle, obje navedene pretpostavke moraju biti istodobno ispunjene.

9. Ovršenica u prijedlogu nije ispunila uvjet glede utvrđivanja vjerojatnosti nastanka teško nadoknadive štete odnosno nenadoknadive štete. Osim što navodi da će se provedbom izravne naplate narušiti njena egzistencija, nije konkretno navela razloge zbog kojih bi nastala takva šteta, a teret dokazivanja te činjenice je na ovršenici. Provedbom ovrhe bi, naime, ovršenica trpjela redovitu štetu koja nastaje samom činjenicom provedbe ovrhe, no to nije šteta iz čl. 65 st. 1 OZ-a jer ukoliko bi sud iz tog razloga odgodio ovrhu, ovrhovoditelj ne bi uopće mogao ostvariti svoje pravo iz ovršne isprave. Cijeneći činjenicu da ovrhovoditelj posjeduje valjanu ovršnu ispravu u kojoj je izričito utvrđena ovršenikova obveza i svrhu instituta odgode po kojoj je smisao da se ovrha odgađa samo iznimno, ovaj sud nije našao razloge zbog kojih bi se ovrha trebala odgoditi. Slijedom navedenog je odlučeno kao u toč. II izreke.

10. Ovršenica većim dijelom nije uspjela sa postavljenim prijedlogom, slijedom čega je u toč. III izreke rješenja valjalo odbiti postavljeni zahtjev za naknadom troška.

U Rijeci, 6. ožujka 2025.

S u d a c :

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA: 1. pun ovrhovoditelja

2. pun ovršenice uz podnesak ovrhovoditelja od 4.ožujka 2025.godine sa prilozima