Posl.br.P-886/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva br.27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljani Mustapić, u pravnoj stvari tužitelja MD [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivan Čizmić odvjetnik Splitu, protiv tuženika FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Gorana Roso odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja postojanja oporuke, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2025 g., te objave dana 06. ožujka 2025.g.,
r i j e š i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :
"1.Utvrđuje se da je sada pok. VD pok. Ivana, rođ. **.**.1933.godine, državljanin Republike Hrvatske, sačinio (ostavio) pisanu oporuku.
2.Utvrđuje se da će se ostavinska imovina iza smrti pok. VD rasporediti oporučnim nasljednicima, a sve na način kako je to navedeno u pisanoj oporuci koju je sačinio (ostavio) VD."
II Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe parnični trošak u iznosu od 2.275,00 Eura.
Obrazloženje
1.U tužbi tužitelj navodi u tijeku je ostavinski postupak iza smrti pok. VD, a koji postupak se vodi pod brojem O-1169/2014. Dana 13. rujna 2016.godine u predmetu pod gornjim brojem doneseno je rješenje kojim se tužitelja upućuje da pokrene parnicu radi utvrđenja da je pok. VD sačinio (ostavio) oporuku. Tužitelj ima neposredna saznanja da je sada pok. VD sačinio (ostavio) oporuku i to će u ovom postupku dokazati. Stoga predlaže donošenje presude kao u izreci.
2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanima s prijedlogom da naslovni sud iste odbije, a tužitelja osudi na snašanje troškova parničnog postupka. Tužitelj predmetnom tužbom traži utvrđenje da je sada pok. VD sačinio (ostavio) pisanu oporuku. Pretpostavka za ovakvu tužbu je postojanje oporuke za koju se traži utvrđenje da je postojala. Međutim, tužitelj u tužbi ne nudi niti jedan dokaz da je oporuka uopće postojala ili da je znao da oporuka postoji. Upravo suprotno, iz dosadašnjeg tužiteljevog ponašanja može se zaključiti samo to da tužitelj uopće ne zna je li postojala bilo kakva oporuka koji bi sačinIo pok. VD.
3.Iz ostavinskog spisa posl. br:O-1169/14 proizlazi da je tužitelj smatra da bi pok. MD sastavio oporuku kod odvjetnice KD u [adresa], Međutim, na traženje Dalibora Pavlovća, javnog bilježnika u Splitu, koji je kao sudski povjerenik vodio predmetni ostavinski postupak, odvjetnica KD očitovala se da pok. VD u njezinom odvjetničkom uredu nije sačinio oporuku. Iz navedenoga ostavinskog postupka nadalje proizlazi da, javni bilježnik a na traženje tužitelja poslao upit da se očituju o mogućem postojanju oporuke i javnobilježničkom uredu PD, koja se je očitovala da nema saznanja o postojanju oporuke, te Odvjetničkom zboru Splitsko-Dalmatinske županije. Odvjetnički zbor je izvijestio javnog bilježnika Dalibora Pavlovića da je od svih odvjetnika članova Zbora zatraženo očitovanje ukoliko imaju saznanja predmetnoj oporuci. Međutim, do danas se nitko od odvjetnika na području Splitsko-Dalmatinske županije nije javio da bi imao saznanja o ovoj činjenici.
4.Iz navedenog ostavinskog postupka nadalje proizlazi da je, javni bilježnik na traženje tužitelja tražio od više banaka na ovome području očitovanje je li pok. VD imao moguće zakupljen sef kod tih banaka kao moguće mjesto gdje bi držao oporuku, ali da su sve banke odgovorile da pok. VD kod njih nije imao zakupljen sef. Nadalje, u predmetnom ostavinskom spisu prileži i uredovna bilješka pisana rukom od 20.06.2014.g. od strane Općinskog suda u Splitu u kojoj piše da pregledom imenika za 1980-2014 oporuka nije evidentirana.
5.Nadalje prileži isprava iz Hrvatskog upisnika oporuka gdje nema nikakvih podataka o mogućnoj oporuci. Tužitelj je ne znajući je li oporuka uopće sačinjena osobno obilazio odvjetničke urede na području Splita i pitao je li možda netko od odvjetnika sačinio oporuku. Tako je bio i u uredu punomoćnika tuženika sa istim pitanjem ne znajući da isti zastupa tuženika. Ovakvim ponašanjem jasno je pokazao da on nema nikakvih saznanja o mogućoj oporuci i njezinom postojanju. Iz navedenoga jasno proizlazi da oporuka nikada nije postojala, nitko je nikada nije vidio zbog čega se predlaže kao uvodno.
6.Tijekom postupak sud je dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja prileži spisu, spis O-1169/2014 proveo dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka, odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.
7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8.Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva utvrđenje kao u izreci. Među strankama kao nasljednicima postoji prijepor oko postojanja oporuke pok. ostavitelja VD, tužitelj nećak ostavitelja tvrdi da ima saznanja da je pok ostavitelj ostavio oporuku. Ostavinski postupak posl. br. O-1169/14 prekinut je dana 18. ožujka 2014 g. iza smrt pok. VD preminulog dana **.**.2014., tužitelja kao nasljednika sud je uputio na pokretanje parničnog postupka protiv tuženika o kome ovisi nasljedno pravo.
9.Odredbom čl.203 do 209 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03., dalje ZN) propisano je postupanje osoba koje posjeduju ispravu za koju se može pretpostaviti da je oporuka umrle odnosno postupanje suda u slučaju kada utvrdi da je osoba koja je ostavila oporuku umrla ili proglašena umrlom.
10.Odredbom čl.222 ZN propisani su razlozi kada će ostavinski sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom u situaciji ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo. , naročito valjanost ili sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavitelj na temelju kojeg se po zakonu nasljeđuje, dok je odredbom čl.225 ZN propisano da će sud uputiti u parnicu ili upravni postupak čije je pravo manje vjerovatno.
11.Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio prisutan kod pok. strica pred Božić 2013.g. kada je razgovarao telefonom sa odvjetnicom KD. Tom prigodom pitao je odvjetnicu da li mu je upisan stan i da li će mu poslati vlasnički list ona mu je tada rekla da je sud odbio upis stana ali da je upisana zabilježba i da to može pogledati na internetu. I on je tom prigodom kazao da ustraje u zahtjevu za upis vlasništva i inzistirao je da se isti njemu preda. Kada je pok. stric preminuo vidio je da uknjižba nije izvršena. Poznato mu je sačinio vlastoručno oporuku i ista je bila pohranjena kod odvjetnika SD. U navedenom telefonskom razgovoru odvjetnica KD je uvjeravala pokojnog strica da je upisana zabilježba i da neće biti problema sa oporukom. Pokojni stric mu je kazao da je sačinio oporuku prije nego što je otišao u Dom s tim da je kazao da su stranke isključene iz oporuke jer je on tako odlučio. Prilikom ostavinske rasprave nije u spis dostavljena oporuka pok. strica, ne znam da li ista postoji ili ne postoji, smatra da iskaz odvjetnice KD nije točan. ED bio je susjed i prijatelj pok. strica. Nakon smrti pok. strica mi je izjavio saučešće i rekao mi je da mi je pokojni stric ostavio stan a ja sam mu kazao da on nije ostavio meni nego mom mlađem sinu jer je istom dao ključeve i kazao mu je sad je to tvoje. Nakon toga mi je ED kazao da će mi biti svjedok i da će mi dati izjavu kod Javnog bilježnika koja je priložena na sudu, a on mi nije kazao gdje se nalazi oporuka jer je ostavitelj samo tužitelju kazao gdje se nalazi i čak mi je opisao gdje se nalazi. ED znao što je sadržaj oporuke jer mu je to kazao pok. stric kazao mu je da je ostavio stan malome odnosno njegovom sinu AD. Tužitelj navodi da mu je pokojni ostavitelj kazao kako će rasporediti imovinu ali nije bio upoznat sa cjelokupnim sadržajem oporuke. sin AD nije bio upoznat sa oporukom, on je to samo njemu kazao. Pokojni VD je dao ključeve stana njegovom sinu prije nego što je otišao u Dom i kazao mu je da je to njegov stan. Nakon smrti tražio je oporuku kod odvjetnika SD i on je kazao da zastupa tuženika i da nema oporuke. Nakon toga posjetio odvjetnički ured Monterisi a ona mi je kazala da ne zna gdje je oporuka i da nema oporuke i kada sam joj kazao zašto nije upisala stan a ona je kazala da će mu dati dokumente da upiše vlasništvo, nije htio preuzeti te dokumente. Ključeve stana posjeduje sin AD a i on ima ključ stana, a osim njih nitko ne posjeduje. Kaznenu prijavu podnio je protiv tuženika i odvjetnika KD i SD, kaznena prijava odbačena zbog lažnog svjedočenja gosp. KD, tuženik nije tražio ključeve, tražio odvj. SD za tuženika, on je to odbio.
12.Iz iskaza tuženika proizlazi nije mu poznato da bi pokojni stric sačinio oporuku, nikada sa njim nije razgovarao na koji će način rasporediti imovinu. Živio u stanu u [adresa]. Stan je na IV katu. On je bio pokretan do zadnjeg momenta, nitko o njemu nije skrbio. Kada je pokojna strina umrla upisao se u Dom na Zenti u kojem je živio par godina nakon toga je preminuo. Nije mu poznato da bi pok. stric dao ključeve stana tužitelju, nakon smrti strica nikad nije bio u stanu, u posjedu stana je tužitelj, ne zna da li plaća režijske troškove. Ima saznanja od poštara da je stan bio u najmu da li je stan sada u najmu nije mu poznato pretpostavlja da je tužitelj iznajmio stan jer nije u posjedu ključa. Poznato mi je da pok. stric nije imao nikakvih nekretnina osim stana i ušteđevine, nije imao djece iz tog razloga su zakonski nasljednici. Posljednji put ga je vidio kada je bio u Domu, od tužitelja je saznao da je stric preminuo. Na sahrani pok. strica bio je odsutan zateklo ga je na putu i nisam mogao put odgoditi. Bio je u dobrim, odnosima sa pokojnim stricem. Koliko mu je poznato nije ostavio oporuku, tužitelj vodi ovu parnicu tuženik odgovara radi imovine. Pokojni stric o oporuci nikada o tome nije pričao sa njim. Tužitelj je došao u posjed stana, zasigurno je uzeo iz Doma jer je on pokupio njegove stvari.
13.Iz iskaza svjedoka KD proizlazi da ne zna što je predmet ovog postupka ali pretpostavlja da se odnosi i na vezu sa njenom dugogodišnjom strankom gospodinom CD. Prije više od deset godina obratio se sa zahtjevom da ga zastupa u parničnom postupku radi otkupa stana. Vlasnik stana je bio poduzeće za telekomunikacije iz [adresa]. Najmanje godinu dana prije podnošenja tužbe gospodin je dolazio u njen ured i donosio dokumentaciju koja je bila potrebna za taj postupak. Nakon više godina donesena je prvostupanjska presuda koja je zamijenila Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, a koja je postala pravomoćna nakon što je odbijena žalba tuženika i nakon toga je gospodin VD dolazio u ured jer se postavio novi problem jer dio navedene cijene u presudi prema tadašnjim propisima treba uplatiti vlasniku stana u [adresa] a dio Ministarstvu financija RH. Sve ovo je navela kako bi objasnila da je g. VD godinama dolazio u ured povodom tog predmeta. Nakon pravomoćnosti presude ga izvijestila da je uvidom u zemljišne knjige vidljivo da postoji predmet koji je započeo predstavnik stanara te zgrade a radi se o povezivanju zemljišne knjige sa knjigom položenih ugovora. Kako zgrada nije bila etažirana uputila je gospodina da se javi predstavniku stanara i da mu preda dokaz da je vlasnik tog stana te da će mu odnijeti prijedlog za uknjižbu samo iz razloga da bi se taj predmet spojio s predmetom povezivanja zemljišnih knjiga i moguće na taj način postigao uknjižbu. Međutim, prijedlog je kako je i očekivano odbijen jer još nije bio dovršen onaj postupak povezivanja zemljišnih knjiga, na to rješenje nije izjavila žalbu. Gosp. VD nije se javljao a zadnji put kada ga vidjela došao je u njen ured navodeći kako ima zdravstvenih problema pa se došao interesirati je li možda dovršen postupak pokrenut od predstavnika stanara i da mi kaže da mi neko vrijeme neće posjećivati jer je odlučio napraviti više liječničkih pregleda jer se loše osjeća. Iz razgovora sam zaključila da postoji sumnja da je obolio od Parkinsonove bolesti. U svim ovim godinama g. VD nije spomenuo riječ oporuka toga dana je kazao da će razmisliti što će sa stanom i ako odluči kome bi ga ostavio da će mi se naknadno javiti. Međutim, nije više dolazio. Tada je prvi put saznala, da nema djece i da živi sam i da uredno obavlja sve što je čovjeku potrebno ali da ima strah od toga kako će ako se ozbiljno razboli. Ne mogu se sjetiti koliko je vremena prošlo od tog dana do dana kada me je telefonom nazvala meni nepoznata muška osoba navodeći da je jedan od nasljednika kao nećak pok. VD pitao me jesam li ja sačinila oporuku za gospodina i je li se ta oporuka nalazi u mom uredu. Rekla sam mu da po mom sjećanju oporuku nikad nije sačinio ali da ću povjeriti u svojoj evidenciji i da me nazove za nekoliko dana. Taj gospodin me je zaista i nazvao i ja sam potvrdila da nikada nisam sačinila i da ne raspolažem sa oporukom gospodina VD njegova reakcija na te moje riječi je bila više nego neprimjerena vikao je i tvrdio je da zna da je držim oporuku i da ću ga zapamtiti. Nakon nekoliko mjeseci dobila je poziv od JB Pavlovića da se izjasni da li je sačinila i raspolaže li sa oporukom pok. VD na što sam je odgovorila kao što sam već naprijed rekla da gospodin VD nikad nije ni tražio ni sačinio oporuku u njenom uredu. Na moje veliko iznenađenje i ogorčenje nakon toga dobila informaciju da je taj gospodin VD koji je vikao tvrdeći da je sačinio oporuku i da je u mom uredu pretpostavljam da se radi o tužitelju iz ovog postupka, pokrenuo kazneni postupak. To mu je u jednom našem slučajnom susretu na hodniku ovog suda, potvrdio i kolega odvjetnik SD. Rekao mi je da je i protiv njega ista osoba pokrenula kazneni postupak. Smatram važnim napomenuti da je u međuvremenu godinama imala korektan odnos sa kolegom SD i da do tog dana ni on ni ja ni u jednom susretu niti na bilo koji drugi način nismo spominjali niti jednog člana obitelji VD pa tako nije niti znala da on zastupa jednog od mogućih nasljednika gospodina VD. U informativnom razgovoru u MUP-u mi je predočeno da je prijavitelj tvrdio je sačinila oporuku i da se ne nalazi u njenom uredu nego da sam je neku oporuku predala odvjetniku SD, što je potpuna izmišljotina. Tada je saznala da sam prijavljena što sam navodno imala punomoć temeljem koje sam u ime VD trebala podnijeti prijedlog zemljišno knjižnom odjelu kojem tražim zabilježbu postojanja oporuke i to je apsolutno neistina i naravno da bilo kakvu takvu radnju ne bi poduzela iz prostog razloga što nemam saznanja o postojanju bilo kakve oporuke i iz drugog razloga što takva zabilježba nije predviđena pozitivnim propisima, kada je podnesen prijedlog za uknjižbu stana bilo prije 5-6 godina ali da je točno moguće utvrditi uvidom u zemljišne knjige, da li je pok. izdao punomoć za podnošenje prijedloga za uknjižbu svjedok odgovara pretpostavljam da jest. Na daljnji upit je li izdao još neku punomoć svjedokinja odgovara da nije niti je tražio da poduzimam bilo koju drugu pravnu radnju, da li je pok. VD za života govorio na koji će način raspodijeliti imovinu odnosno predmetni stan, nakon što je kazao da je teško obolio saznala da on nema bliskih članova obitelji tada je prvi put saznala da on nema djece a on nije spomenuo ni jednu osobu kojoj bi bilo za života bilo oporučno prenio vlasništvo stana. Kako je najveći dio tog razgovora vođen nakon njegove bolesti a nije tražio nikakve upute kako bi eventualno mogao raspolagati sa stanom, ja nisam smatrala potrebnim a ni primjerenim čovjeku koji se razbolio govoriti da možda bi bilo dobro da sačini oporuku.
14.Iz iskaza svjedoka SD proizlazi početkom 2015 godine, u popodnevnim satima u njegov odvjetnički ured u Splitu, u Sukošanskoj br.23, pristupio je nepozvan, do tada mu nepoznat čovjek koji se predstavio kao MD, i kazao da obilazi odvjetničke urede po Splitu i traži je li netko od odvjetnika u Splitu moguće sastavio oporuku njegovog pokojnog strica. Kazao mu je te prigode da je njegovog pokojnog strica zastupala odvjetnica KD ali da mu je ona kazala kako nikakvu oporuku nije sastavila. Odgovorio je njegovog strica nije poznavao niti privatno niti poslovno i nikakvu oporuku nije sastavio. Obzirom da je od 1993 godine poznavao FD, kojega je zastupao kao odvjetnik u više različitih predmeta i da mu je iz priče FD bilo poznato da je njegov stric preminuo i da se vodi ostavinski postupak javio se FD ispričao mu ovaj događaj i on mi je potvrdio da je MD njegov brat. Nakon toga FD mu je potpisao punomoć da ga zastupa u ostavinskom postupku iza smrti njegovog strica koji je u tom trenutku bio vođen kod javnog bilježnika Dalibora Pavlovića. Sve radnje kao punomoćnika FD nalaze se u ostavinskom predmetu a u ovom parničnom postupku bio je kao punomoćnik FD i kao njegov punomoćnik dao je odgovor na tužbu. Dakle o navodnoj oporuci nema nikakvih saznanja, a upitno je je li ta oporuka ikada i postojala. U to vrijeme bi član nadzornog odbora odvjetničkog zbora splitsko-dalmatinske županije i u tom svojstvu sam nazočio sjednicama upravnog odbora pa se sjećam da je u tom razdoblju na sjednici upravnog odbora bio pročitan zahtjev upućen, ne sjećam se da li od UD ili JB Dalibora Pavlovića, kojim se je tražilo od upravnog odbora obavijesti sve odvjetnike odvjetničkog zbora Splitsko-dalmatinske županije i pitati ih je li netko od njih moguće sastavio oporuku pokojnog strica stranaka.
15.Kada se analiziraju iskazi stranaka i svjedoka i priložene dokumentacije tužitelj tijekom postupka nije dokazao osnovanost tužbenih navoda primjenom prava o teretu dokazivanja iz čl.219 st.1 i čl.221. a ZPP-a tužbeni zahtjev tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovan. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tuženika i svjedoka ĆD i SD koji su o predmetnim relevantnim okolnostima sukladno iskazivali, pok. prednik stranaka za života nije sačinio oporuku, obzirom na činjeničnu osnovu tužbe i navode iznesene tijekom postupka kojim tužitelj opravdava svoj zahtjev na utvrđenje da je za života ostavitelj raspolagao svojom imovinom nije dokazao da postoji sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine u pismenom obliku, tužitelj upućuje na primjenu odredaba koje uređuju osnažuju (konvalidaciju ugovora) kojem nedostaje potreban oblik čl.254 st.2 ZN. Sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine za života ne može konvalidirati iako je izvršen ukoliko nije sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca, te kao takav nije pravno valjan i ne proizvodi pravne učinke. treba primijeniti odredbu čl.294 Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05 ., dalje ZOO ) kojom se uređuje ustupanje i raspodjela imovine za života Tužitelj nije dokazao da je ostavitelj raspolagao imovinom za života, odnosno nije dokazao ustup i raspodjelu imovine u pismenom obliku, sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine koji nije sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od suca ne može konvalidirati iako je izvršen, stoga je odlučeno kao u izreci.
16.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a, a tuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu od 24.11.2016. 75 bodova, podnesak, podnesak od 10.04.2018. 37,5 bodova, ročište od 04.06.2018. 75 bodova, podnesak 22.10.2018. 75 bodova, ročište od 14.11.2019. 37,5 bodova, ročište 24.01.2020. 37,5 bodova, ročište od 29.04.2021. 37,5 bodova, 13.09.2021. 37,5 bodova, ročište od 17.03.2022. 75 bodova ročište 27.04.2022. ročište 19.05.2022 po 37,5. bodova, ročište 02.09.2022. 75 bodova, ročište 02.09.2022. 75 bodova, podnesak 01.03.2024. 75 bodova, ročište 14.03.2024. 75 bodova, ročište 22.04.2024. i 22, 5 2024 po 37,5 bodova, ročište 27.06.2024. 37,5 bodova, ročište 06.06.2024. 75 bodova, ročište 19.12.2024. 37,5 bodova, ročište 20.01.2025.g. 75 bodova, ročište za objavu 50 bodova ukupno X 2 Eura iznosi 2.275,00 EUR.
U Splitu, 06. ožujak 2025.g.
S U D A C
LJILJANA MUSTAPIĆ
PRAVNA POUKA: PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- punomoćniku tužitelja,
- punomoćniku tuženika,
- u spis,