Poslovni broj: P-1516/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja GB, Su-50/12, i zamjenice punomoćnika tuženika Lidije Klepo, odvjetnice, 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 11.324,62 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 28. veljače 2024. navodi da je osiguranik Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje JB stradao 4. listopada 2005. u prometnoj nesreći koju je skrivila osiguranica tuženika FB upravljajući osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], broj police: [broj police]. Nadalje, navodi da je protiv FB vođen prekršajni postupak u kojem je proglašena krivom pod poslovnim brojem PpP-3754/06, ali je predmet uništen po proteku roka od pet godina. Tužitelj ukazuje da od tuženika već potraživao naknadu štete za prethodna razdoblja kao i da je tijekom postupka pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pn- 1575/16 tuženik priznao pasivnu legitimaciju. Pojašnjava da je radi posljedica prometne nesreće osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem tužitelja broj 248866 od 14. rujna 2009. koja je nastala zbog ozljede na radu zbog predmetne prometne nesreće. Tužitelj ističe da i dalje trpi štetu nastalu isplatom predmetne invalidske mirovine pa stoga, pozivom na odredbe čl. 161. i 164.. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13.), tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže isplata iznosa od 11.324,62 EUR uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što smatra da je u konkretnom slučaju osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09. i 75/09., dalje ZOOP), jer da je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama. Tuženik obrazlaže da njegova obveza, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, što se nije ispunilo, pri čemu ističe da tužitelj u tužbi ne daje niti predlaže dokaze o postojanju obveze tuženika u smislu čl. 27. ZOOP-a. Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja jer da je od dana donošenja rješenja tužitelja o isplati mirovine protekao i subjektivni i objektivni zastarni rok. Tuženik osporava da bi tužitelj izvršio isplate obuhvaćene predmetnim tužbenim zahtjevom navodeći da dokazi koje tužitelj prilaže kao potkrjepu izvršenih isplata (obračuni tužitelja) nemaju svojstvo javne isprave niti dokazuju izvršenje isplate. Stoga predlaže odbiti tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

3. Tužitelj tijekom postupka ostaje kod ranije iznesenih činjenica i dokaza te osporava navode tuženika, a prigovor zastare odbija kao neosnovan.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Zapisnik o očevidu RH, MUP, PU zagrebačka, II PPP, Broj: 511-19-45/3-P-3479/2005 od 24. studenog 2005. (listovi 4-6 spisa), Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pn-1575/06 od 10. srpnja 2008. (listovi 8-10 spisa), Presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gžn-110/09 od 21. srpnja 2009. (listovi 12-13 spisa), Rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu, Klasa: 141/02/10-01, OB: 03059464856, Ur. broj: 341-25-05/3-08-97691 od 14. rujna 2009. (listovi 14-16 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (listovi 18-21 spisa), Mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 1. prosinca 2008. (listovi 22-23 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 30. listopada 2008. (listovi 24-26 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1445/16 od 26. listopada 2018. (listovi 28- 33 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 7371/2018 od 10. listopada 2019. (listovi 34-37 spisa), obračun isplaćene mirovine od 27. veljače 2024. (list 38 spisa), Nalaz i mišljenje od 21. lipnja 2018. (listovi 59-63 spisa), Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P-857/21 od 27. listopada 2023. (listovi 64-67 spisa) te sudsku praksu (listovi 76-147 spisa).

5. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku JB za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2023. u ukupnom iznosu od 11.324,62 EUR.

7. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja JB **.**.2005. ozlijeđen u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranica tuženika FB. Nesporno je i da tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku JB invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu temeljem rješenja HZMO, Područna služba u Zagrebu, Klasa: 141/02/10-01, OB: 03059464856, Ur. broj: 341-25-05/3-08-97691 od 14. rujna 2009.

8. Među strankama je sporno pravno pitanje primjene zakona, osnova i visina tužbenog zahtjeva te da li je nastupila zastara predmetnog potraživanja.

9. Tužitelj svoj zahtjev temelji na čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Također, čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

10. Međutim, tuženik ističe da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09. i 75/09. , dalje: ZOOP), kojim je u st. 1. propisano da je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. St. 2. istog članka propisuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine sukladno st. 3. određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Sukladno st. 4. odredbe stavka 1., 2. i 3. prdmetnog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

11. Valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako primjerice Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev- 552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.).

12. U slučaju izdataka učinjenih na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

13. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 155/23, dalje: ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku VB i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

14. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svojem osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu.

15. Tužitelj je kao dokaz nastale štete dostavio obračune isplaćenih invalidskih mirovina (listovi 71, 73 i 81 spisa), odnosno izvršenih isplata, međutim navedeno ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženiku u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a.

16. Budući je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva u smislu iznosa određenog čl. 27. st. 3. ZOOP-a, a taj iznos tužitelj nije dokazao, ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

17. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, ističe se da je čl. 165. st. 1. ZOMO-a propisano da potraživanje naknade štete zastarijeva istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Tužitelju šteta nastaje tek isplatom mirovine i tim trenutkom (trenutkom isplate) nastaje i dospijeva njegovo potraživanje prema tuženiku kao osobi odgovornoj za štetu. Predmetna šteta tužitelju je nastala sukcesivnim isplatama mirovine te svaka isplata predstavlja novu štetu, a o naknadi za istu valja prosuđivati prema odredbama onog zakona koji je bio u primjeni u vrijeme nastanka štete.

18. Budući se radi o potraživanju naknade štete koja se sastoji u umanjivanju imovine tužitelja (obična šteta) koja nastaje u trenutku kada tužitelj izvrši isplatu naknade svom osiguraniku, sporno pitanje zastare, u odnosu na potraživanje tužitelja za davanja isplaćena u razdoblju od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2023. prosuđuje se prema članku 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO). Ovaj članak propisuje da potraživanje naknade štete zastarijeva u roku od 3 godine od kada je oštećenik saznao za štetu i štetnika, a u svakom slučaju potraživanje naknade štete zastarijeva za 5 godina od dana nastanka štete (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x-725/16 od 29. studenoga 2016.).

19. Tužba u ovoj parnici podnesena je 28. veljače 2024., a sporna šteta pretrpljena je u razdoblju od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2023. što znači da je protekao zastarni rok od 3 godine za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 28. veljače 2021. Stoga je djelomično osnovan i prigovor tuženika.

20. Slijedom prethodno navedenih utvrđenja, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan ( toč. I/ izreke).

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

22. Tuženiku je u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u visini 100 bodova primjenom Tbr. 8. toč. 1. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) te za zastupanje na ročištu 26. studenog 2024. u visini od 100 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) predstavlja iznos od 400,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i priznati PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR, slijedom čega je tužitelju dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (toč. II/ izreke).

23. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak, temelji se na odredbama Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 6. ožujka 2024.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku