REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4549/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Borki Mihović, odvjetnici iz Daruvara, Radićeva 17, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV., radi poreza na dohodak, 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/21- 01/265, URBROJ: 513-04-23-2 od 10. kolovoza 2023.

II Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, Ispostave Daruvar, KLASA: UP/I-410- 23/2021-013/00041, URBROJ: 513-007-07-02-2021-0002 od 4. listopada 2021. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, s time da je tuženik u ponovljenom postupku dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

III Nalaže se tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, naknaditi tužiteljici HŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog upravnog spora u iznosu od 500,00 EUR (slovima: petstoeura) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1.Rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/21-01/265, URBROJ: 513-04-23-2 od 10. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, Ispostave Daruvar, KLASA:

UP/I-410-23/2021-013/00041, URBROJ: 513-007-07-02-2021-0002 od 4. listopada 2021. kojim je tužiteljici utvrđena obveza i naloženo plaćanje poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2020. godinu i prireza porezu na dohodak u ukupnom iznosu od 18.894,50 kn.

2. Tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika te navodi da stan nije stekla na temelju kupoprodaje te posebno ukazuje na to da je prilikom stjecanja, radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina 2019. godine bila izvršena procjena i utvrđena vrijednost nekretnine u iznosu od 117.394,53 kn, što bi bila njena relevantna vrijednost. Tužiteljica ističe da uopće nije bilo utvrđeno da se radi u ugovoru o doživotnom uzdržavanju sklopljenom još 10. srpnja 2009. godine i da u tom ugovoru navedena vrijednost ne predstavlja vrijednost sporne nekretnine, a čak i da predstavlja - ta vrijednost bi se odnosila na vrijeme sklapanja ugovora, odnosno na 2009. godinu. Naglašava da je jedino relevantna procijenjena vrijednost stana u momentu stjecanja, koja je vrijednost utvrđena pravomoćnim rješenjem nadležnog poreznog tijela, te je tu vrijednost trebalo uzeti i kod utvrđivanja poreza na dohodak od otuđenja nekretnina, zajedno s porezom na promet nekretnina u iznosu od 3.521,83 kn.

3. Slijedom navedenog, predlaže da sud poništi osporeno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik je ovom Sudu dostavio spis zajedno s odgovorom na tužbu u kojem navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Kako je na temelju stanja spisa utvrđeno da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu ne traži održavanje rasprave i ne predlaže izvođenje dokaza, to je ovaj sud temeljem odredbe članka 98. stavak 1. toč. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24.) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.

6.1. Tužiteljici je uredno u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima dostavljen odgovor na tužbu tuženika. U dostavljenom očitovanju tužiteljica u bitnom ponavlja navode tužbe, te upućuje na stav suda zauzet u predmetu pod posl. br UsI-4548/2023 u kojem se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi budući da su ona i njen suprug stekli nekretninu svaki u ½ dijela.

7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i dokumentaciju priloženu uz tužbu, u dostavljeni spis tuženika i isprave priložene spisu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je sukladno odredbi članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da je tužbeni zahtjev za poništavanje osporenog rješenja osnovan.

9. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica nekretninu stekla na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. srpnja 2009. godine, što znači da su tek smrću primatelja uzdržavanja (2019. godine) ostvareni uvjete za upis uknjižbe prava vlasništva, odnosno za ugovorno stjecanje vlasništva nekretnine.

10. Nije sporno da je tužiteljica nekretninu stečenu 2019. godine otuđila Ugovorom o kupoprodaji od 16. listopada 2020., te je time je obvezana na plaćanje poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava, u vidu razlike između primitaka od otuđenja nekretnina i izdataka koji su mu nastali u vezi s tim primicima sukladno odredbi članka 56. i čl. 58. st. 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20., dalje u tekstu: ZPD).

11. U ovom predmetu nije sporan primitak tužiteljice od otuđenja nekretnine 2020. godine u iznosu od 128.500,00 kn, već je sporna nabavna vrijednost nekretnine, o kojoj onda ovisi i visina razlike između tužiteljevih primitaka i izdataka.

12. Člankom čl. 58. st. 1. ZPD-a propisano je da se dohotkom iz članka 56. ovoga Zakona smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.

13. U provedenom upravnom postupku nabavna vrijednost (za stjecanje 1/2 dijela stana; u drugoj polovici je stan stekla tužiteljeva supruga) utvrđena je u iznosu od 50.000,00 kn - s obzirom na to da je u ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 10. srpnja 2009. godine navedeno da vrijednost tog ugovora iznosi 100.000,00 kn. Međutim, porezno tijelo je zanemarilo da se navedeni iznos od 100.000,00 kn odnosi na cjelokupnu imovinu po ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a predmet tog ugovora je osim spornog stana bio i niz drugih nekretnina i imovinskih prava.

14. Međutim, u smislu odredbe članka 58. st. 1. ZPD-a nabavnu vrijednost nekretnine stečene ugovorom o doživotnom uzdržavanju treba utvrđivati tek kada se steknu uvjeti za ugovorno stjecanje nekretnine davatelja uzdržavanja, jer prije toga davatelj uzdržavanja ni na koji način još nije u mogućnosti steći uvjete za upis svog prava vlasništva niti konzumirati svoja vlasnička prava.

15. Tužiteljica je u konkretnom slučaju nekretninu stekla tek smrću primatelja uzdržavanja 2019. godine pa se tek s danom smrti primatelja uzdržavanja može utvrđivati tužiteljičina nabavna vrijednost nekretnine, a na tu nabavnu vrijednost (u iznosu od 117.394,53 kn) upućuje i sâmo porezno tijelo, koje je prilikom utvrđivanja tužiteljeve obveze poreza na promet nekretnina vrijednost stečene nekretnine 2019. godine utvrdilo upravo u tom iznosu.

16. Sukladno navedenom, porezno tijelo nije imalo osnove nabavnu vrijednost utvrditi na temelju sadržaja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. srpnja 2009. godine, već je istu trebalo utvrditi na dan smrti primatelja uzdržavanja 2019. godine, što je trenutak stjecanja nekretnine, te potom tu nabavnu vrijednost uvećati za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda (do otuđenja nekretnine 2020. godine) i uz uvećavanje za troškove otuđenja, u vidu stvarno plaćenog poreza na promet nekretnina (čl. 58. st. 1. ZPD-a).

17. Osporenim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice jer je nepravilno utvrđena nabavna vrijednost nekretnine, a time onda i razlika između primitaka i izdataka, čime je pogrešno utvrđena i porezna osnovica poreza na dohodak od otuđenja nekretnina.

18. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u toč. I i II izreke presude, s time da je u nastavnom postupku dužno pridržavati se pravnog shvaćanja i primjedbi suda izraženima u obrazloženju odluke.

19. Tužiteljica potražuje i trošak ovog upravnog spora, te potražuje trošak za sastav tužbe i podneska od 31. svibnja 2024. od po 200,00 EUR uvećano za PDV, odnosno ukupno potražuje iznos od 500,00 EUR.

20. Člankom 144. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 3.).

21. Člankom 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

22. Sukladno citiranim odredbama zakona, imajući u vidu da je tužiteljica uspjela u ovom upravnom sporu, stoga je tuženik obvezan i naknaditi trošak istog.

23. Budući da je sukladno odredbi članka 144. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora neprocjenjiva, to je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Tbr. 27. toč. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23.) Tužiteljici je priznat zatraženi trošak sastava tužbe i podneska u zatraženom iznosu od po 200,00 EUR, uvećano za PDV, odnosno ukupno 500,00 EUR. Trošak sudske pristojbe nije nastao, niti će nastati, sukladno članku 22. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018, 51/2023.) Stoga je odlučeno kao pod toč. III izreke presude.

U Zagrebu 6. ožujka 2025.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I i II izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.

Protiv točke III izreke ove presude žalba je dopuštena. Žalba se podnosi Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Borka Mihović, Daruvar, Radićeva 17

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, uz spis

3. U spis