REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1965/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupan po punomoćnici Aniti Sušac, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4, isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, iznos od 325,89 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. kolovoza 2020. pa sve do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenje presude do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 16. veljače 2020. dogodila prometna nesreća u 01:40 sati na autocesti A3 – čvor Sveta Nedjelja, na spojnom kolniku D231 i autoceste A3, smjer prema Zagrebu na način da je na vozilo osiguranika tužitelja naletjela divljač - zec, koju je vozač udario prednjim dijelom svojeg vozila. Ističe kako je pri tom događaju vozilo osiguranika tužitelja oštećeno te je tužitelj svom osiguraniku nadoknadio štetu u iznosu od 325,89 EUR (2.455,45 kn), a da je do štete došlo zbog propusta tuženika u održavanju ceste. Slijedom navedenog, potražuje od tuženika, kao osobe koja je odgovorna za nastanak štete, povrat toga iznosa uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako iz tužbe nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane tuženika radi, odnosno što je tuženik napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nastanak štetnog događaja. Činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste sama po sebi ne znači da tuženik nije postupio u skladu s pravilima i da je napravio propust. Tuženik osporava odgovornost i uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika i nastanka štete. Navodi da je do nesreće došlo zbog iznenadnog dolaska divljači na ograđeni prostor autoceste, a koji tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima radi održavanja autoceste na temelju zakonskih i podzakonskih propisa. Ističe da je autocesta čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno projektu prometne signalizacije i opreme, odnosno u skladu s općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama te se redovito održava. Navodi da su za predmetnu dionicu autoceste izdane uporabne dozvole te je zaštitna žičana ograda izgrađena sukladno projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli. Tuženik ističe kako predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nesreća nisu postojala, niti su primijećena ikakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenja zaštitne ograde. Naime, iz dokumentacije dostavljene u spisu razvidno je da je 16. veljače 2020. ophodarska služba Tehničke jedinice održavanja „Lučko“ u redovitim ophodnjama obilazila predmetnu dionicu autoceste te istu pregledavala, kojom prilikom nisu uočene nikakve okolnosti koje bi ugrožavale sigurnost prometa a u dnevniku rada nigdje nije evidentirano oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi, niti prokop ispod ograde. Tuženik posebno ističe i činjenicu da je nakon predmetnog štetnog događaja ophodar pregledao zaštitnu ogradu i nije našao nikakva oštećenja, niti zadignuća iste. Ujedno ističe i činjenicu da se predmetna prometna nesreća dogodila na prometnom čvoru Sveta Nedjelja, na spojnom kolniku državne ceste D231 i autoceste A3 na kraku 1, u neposrednoj blizini kružnog toka te je zaštitna žičana ograda postavljena uz cijelu autocestu pa tako i krak 1, do spoja s državnom cestom D231 uz koju ne postoji žičana ograda. Navodi kako prethodno nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste niti tuženika kao niti djelatnika policije o pojavi divljači na kolniku autoceste što upućuje na činjenicu da je divlja životinja u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije naleta vozila dospjela na kolnik autoceste, što tuženik nije objektivno mogao spriječiti. S obzirom da on za nastalu štetu može odgovarati damo po osnovi krivnje, a njegovog skrivljenog postupanja u konkretnom slučaju nema, to ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Napominje da je divljač na cesti opasna stvar te da za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik bez obzira na krivnju po pravilima objektivne odgovornosti, stoga smatra da je u konkretnom slučaju odgovornost na strani lovoovlaštenika prava lova na području na kojem je došlo do naleta na divljač (lovište broj: I/109 Svetonedeljsko – Samoborsko polje).

3.1. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave: potvrda Policijske uprave Zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb, klasa: 211-04/20-O-76-2/2020, urbroj: 511-19-45/06-O-76-2/2020 od 16. veljače 2020. (list 8 spisa), dopis Policijske uprave Zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb, klasa: 211-04/20-O/1180, urbroj: 511-19-45/06-O-76-3/2020 od 3. svibnja 2021. (list 10 spisa), polica kasko osiguranja broj: 03068200002637 i dokaz o uplati premije (list 16-18 spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete (list 19-21 spisa), preslika prometne i vozačke dozvole (list 24-27 spisa), potvrda banke (list 23 spisa), fotodokumentacija (list 28-29, 35-47 spisa), izvid štete (list 30 spisa), obračun djelomične štete (list 31 spisa), računi (list 32-33 spisa), regresni zahtjev (list 34 spisa), uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 49-78 spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 79 spisa), punomoć za isplatu izvođaču radova i preslika osobne iskaznice za SB (list 80-81 spisa), uporabna dozvola Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektora za graditeljstvo, klasa: UP/I-361-05/03-01/0128, urbroj: 531-08/2-1-2-607-04-11 od 22. listopada 2024. (list 103-107 spisa), tuženikov putni radni list broj: 532/2020. (list 108- 109 spisa), tuženikov dnevnik rada ophodara - AB od 15. veljače 2020. (list 110 spisa), tuženikov ophodarski dnevnik – AB od 15. veljače 2020. (list 111 spisa), tuženikov putni radni list broj: 369/2020. (list 112-113 spisa), tuženikov dnevnik rada ophodara - TB od 15. veljače 2020. (list 114, 240 spisa), tuženikov ophodarski dnevnik – TB Marković od 15. veljače 2020. (list 115 spisa), tuženikov zapisnik o prometnoj nesreći (list 116-119 spisa), snimka i shema čvorišta Sveta Nedjelja (list 122-126 spisa), preslika karte lovišta (list 127 spisa), rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 7. svibnja 2021. (list 168-173 spisa), suglasnost Ministarstva poljoprivrede od 10. svibnja 2021. (list 174-175 spisa), tuženikov program zaštite divljači unutar mreže autocesta u nadležnosti tuženika za razdoblje od 1. travnja 2021. do 30. ožujka 2031. (list 176-187 spisa), dnevnik rada referenta operatera za praćenje prometa od 15. veljače 2020. (list 191-192 spisa), saslušan je svjedok TB (list 247 spisa) te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću (list 270-274, 286-287 spisa).

3.2. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta kao i izvedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Tako sud nije izveo niti dokaz saslušanjem svjedoka SB budući da je ocijenio da bi se saslušanjem ovog svjedoka postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio jednak. Naime, u konkretnom se slučaju radi o trgovačkom postupku u sporu male vrijednosti u kojem se u pravilu odluka donosi na temelju isprava.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je isplata iznosa od 325,89 EUR po osnovi regresa a koji predstavlja iznos koji je tužitelj svom osiguraniku naknadio za štetu koja je nastala na njegovom vozilu u predmetnoj prometnoj nesreći za koju tvrdi da je odgovoran tuženik.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je vozilo osigurano kod tužitelja 16. veljače 2020. u 01:40 sati na autocesti A3 – čvor Sveta Nedjelja, na spojnom kolniku D231 i autoceste A3 udarilo u divljač – zeca, kojom prilikom je na vozilu nastala imovinska šteta, a zec je uginuo. Nije sporno da je tužitelj na ime isplate osigurnine svom osiguraniku isplatio iznos od 325,89 EUR.

7. Među strankama je sporno jesu li ispunjene pretpostave odgovornosti za štetu tuženika, poglavito je li postoji tuženikova štetna radnja ili propust koja je dovela do konkretne štete. Sporno je da li je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari kao i da li je vozač osiguranog vozila pridonio nastanku prometne nesreće.

8.1. Odredbom članka 2. stavka 1. točke 1. i članka 3. stavka 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, dalje: ZC) autoceste su javne ceste koje su u stvarnopravnom smislu javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske u općoj uporabi.

8.2. Odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 4. ZS-a određeno je da tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, ali da za pružanje usluga naplate cestarine i za obavljanje poslova održavanja autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama može osnovati posebno trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću.

8.3. Odredbom članka 50. stavka 1. ZS-a određeno je da za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cestu zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, međutim, u stavku 2. navedenog članka specificirano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

8.4. Prema shvaćanju ovog suda odredbu članka 50. stavka 2. ZS-a treba tumačiti tako što će pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovarati za štetu nastalu naletom na divljač osobito u situaciji kada nije javnu cestu označila odgovarajućom prometnom signalizacijom i opremom na zahtjev lovoovlaštenika, a utvrdi se da postoji uzročno posljedična veza između tog propusta i nastale štete, ali ne jedino u tim situacijama, već i u svakoj drugoj situaciji kada je do štete naletom na divljač došlo uslijed propusta ili radnje pravne osobe koja upravlja javnom cestom. Naime, odredba članka 50. stavka 1. ZS-a uređuje upravo odgovornost pravnih osoba koje upravljaju javnim cestama, a ne nekih trećih osoba pa kada se u toj odredbi navodi da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, tada se pod tim podrazumijeva odgovornost pravnih osoba koje upravljaju javnim cestama u svim onim situacijama u kojima su takve štete posljedica njihove radnje ili propusta.

9. Iz potvrde Policijske uprave Zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb, klasa: 211-04/20-O-76-2/2020, urbroj: 511-19-45/06-O-76-2/2020 od 16. veljače 2020. (list 8 spisa) proizlazi da se prometna nesreća dogodila 16. veljače 2020. u 01:40 sati te da su u prometnoj nesreći sudjelovali osiguranik tužitelja, vozač SB i divlja životinja – zec. U potvrdi je navedeno da je u prometnoj nesreći nastala materijalna šteta, oštećen je prednji dio vozila registracijske oznake [registarska oznaka] i to branik i ukrasna maska te da je provedenim izvidima utvrđeno da vozač SB nije počinio nikakav prekršaj kojim bi izazvao predmetni događaj.

10. Iz police kasko osiguranja broj: 03068200002637 (list 16 spisa) za osobni automobil registracijske oznake: [registarska oznaka] proizlazi da je ugovaratelj osiguranja i osiguranik SB, dok je osiguravatelj ovdje tužitelj.

11. Iz prijave i zahtjeva za naknadu štete (list 19-21 spisa) proizlazi da je oštećeni SB **.**.2020. prijavio štetu tužitelju, dok iz izvida štete (list 30 spisa) i obračuna djelomične štete (list 31 spisa) proizlazi da su izvidom utvrđeni potrebni dijelovi za zamjenu/popravak na vozilu registracijske oznake: [registarska oznaka] , kao i potreban broj radnih sati za popravak oštećenja na vozilu. Iz sporazuma o izvansudskoj nagodbi i potvrde o isplati (list 79, 23 spisa) proizlazi da je tužitelj sklopio s oštećenim SB sporazum o izvansudskoj nagodbi 10. srpnja 2020. i isplatio izvođaču radova prema punomoći oštećenika (list 80 spisa) iznos od 325,89 EUR.

12. Sud je prihvatio navedene isprave obzirom da ničim nije dovedena u pitanje njihova vjerodostojnost.

13.1. Na okolnost dinamike i nastanka štetnog događaja izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (list 270-274 spisa). Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka razvidno je kako je isti sukladno dokumentaciji u spisu utvrdio kako je u predmetnom štetnom događaju vozilo osiguranika tužitelja prednjim srednjim dijelom naletjelo na lijevi bočni dio zeca, koji je pretrčavao kolnik, dolazeći vozilu s desne strane. Vještak nije mogao utvrditi točno mjesto naleta, kako po dužini tako niti po širini kolnika. Istaknuo je kako je u trenutku štetnog događaja bila noć, a kolnik dobro osvijetljen te da je osiguranik tužitelja mogao najranije vidjeti zeca kada je zec prošao ispod desne metalne zaštitne ograde, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja, i to bez obzira pod kojim svjetlima je vozio. U tom trenutku zec je bio prostorno udaljen oko 3,25 metra a vremenski 0,3 sekunde od mjesta naleta. Kako je vrijeme koju je zec proveo u vidnom polju osiguranika tužitelja (0,3 sekunde) kraće od vremena reakcije prosječnog vozača radnjom kočenja (0,6 sekundi) proizlazi da osiguranik tužitelja nije imao mogućnost izbjegavanja naleta na zeca i to bez obzira na brzinu kojom se kretao.

13.2. Na nalaz i mišljenje tužitelj nije imao prigovora, dok je tuženik istaknuo kako smatra da vještak nije ispunio zadatak koji mu je naložio sud jer nije utvrdio brzinu kretanja vozila a raspolagao je podacima o utvrđenim oštećenjima na vozilu, masi vozila i ostalim parametrima kojima se može barem približno odrediti brzina kretanja vozila prije naleta na životinju.

13.3. U odnosu na prigovore tuženika vještak se očitovao na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. veljače 2025. (list 286-287 spisa) navodeći da kako se u ovom štetnom događaju radi o naletu zeca, čija masa iznosi oko 2-4 kg te da se s obzirom na oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja može procijeniti da je brzina vozila u trenutku naleta iznosila oko 80-90 km/h. Vještak je istaknuo da se vozilo osiguranika tužitelja nalazilo oko 7,1 metara od mjesta naleta u trenutku kada je zec ušao u vidno polje osiguraniku tužitelja pa da je u tom trenutku osiguranik tužitelja i poduzeo radnju intenzivnog kočenja, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja bi došlo. Na raspoloživom putu oko 7,1 metara osiguranik tužitelja bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i time bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut da se kretao brzinom manjom od 22,7 km/h. Vještak je naveo kako se štetni događaj ne bi mogao izbjeći da se vozilo osiguranika tužitelja kretalo najvećom dozvoljenom brzinom oko 40 km/h te je istaknuo kako bi budući da se radi o naletu na životinju vrlo male težine, oštećenja na vozilu bila nešto manjeg intenziteta da se osiguranik tužitelja kretao dozvoljenom brzinom.

13.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, obzirom da je vještak svoj nalaz i mišljenje prema mišljenju suda izradio u skladu s pravilima znanosti i struke te je svoje mišljenje iznio argumentirano, a isto tako je odgovorio na prigovore koje je tuženik imao na njegov nalaz i mišljenje.

14. Analizom provedenih dokaza, kako svakog dokaza zasebno, tako i dovođenjem svih provedenih dokaza u međusobnu vezu, ovaj je sud utvrdio da se štetni događaj dogodio 16. veljače 2020. u 01:40 sati na autocesti A3 – čvor Sveta Nedjelja, na spojnom kolniku D231 i autoceste A3, smjer prema Zagrebu na način da je na vozilo osiguranika tužitelja naletjela divljač - zec, koju je vozač udario prednjim dijelom svojeg vozila pri čemu je na automobilu osiguranika tužitelja nastala materijalna šteta. Sud je utvrdio da se pri štetnom događaju vozilo osiguranika tužitelja kretao brzinom oko 80-90 km/h (dopuštena brzina 40 km/h) kao i da bi oštećenja bila manja da se kretao dopuštenom brzinom, međutim ne bi se izbjegao štetni događaj. Međutim, valja istaknuti da iako je sud utvrdio da je osiguranik tužitelja pridonio vlastitoj šteti, visina doprinosa u postupku nije utvrđena te je vrlo vjerojatno da bi oštećenja bila neznatnog manjeg intenziteta (pa tako i visina štete) nego onog što su nastala da se vozilo kretalo dopuštenom brzinom jer se i u tom slučaju štetni događaj ne bi mogao izbjeći.

15. Tuženik je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (argument iz članka 2. stavka 1. točka 13. i točka 17., članka 26. i članka 81. ZC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama.

16. Tuženik odgovara za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja (članak 1045. stavak 2. ZOO-a).

17. Iako u ZOO-u, kao općem propisu koji uređuje materiju odgovornosti za štetu, nisu nabrojene opće pretpostavke odgovornosti za štetu u pravnoj teoriji se kao opće pretpostavke navode: 1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu; 2. štetna radnja štetnika; 3. šteta; 4. uzročna veza i 5. protupravnost. U skladu s citiranim odredbama ZOO-a krivnja za prouzročenu štetu se presumira zbog čega je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da je šteta nastala bez njegove krivnje.

18. Na sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. zauzeto je pravno shvaćanje kako: "za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time je dokazan propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanja autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste."

19. Iz ophodarskog dnevnika (list 114, 240 spisa) utvrđeno je da je tužiteljev ophodar 15. veljače 2020. obavio ophodnju dionice autoceste Bregana - Lučko, koja uključuje i mjesto prometne nesreće, te je ophodnja obavljena u razdoblju od 19 do 7 sati. Iz ophodarskog dnevnika proizlazi da prilikom ophodnje prije i nakon prometne nesreće nije uočena nikakva rupa u zaštitnoj žičanoj ogradi, a niti divljač na cesti prije nego što se dogodila predmetna prometna nesreća. Iz putnog radnog lista proizlazi da su tužiteljevi ophodari AB i TB **.**.2020. (list 108-109, 112-113 spisa) u više navrata prošli dionicu na kojoj se dogodila prometna nesreća.

20.1. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka TB (list 247-248 spisa), ophodara tuženika, koji je u svom iskazu istaknuo kako u bitnom ostaje kod pisane izjave (list 162 spisa) u kojoj je naveo da je predmetnog dana oko 01:40 sati zaprimio dojavu Centra za nadzor i upravljanje prometom da se na autocesti A3 na čvoru Sveta Nedjelja dogodila prometna nezgoda te da je došavši na mjesto nesreće zatekao zaustavljeno osobno vozilo na voznom traku i uginulog divljeg zeca kojeg je uklonio. Istaknuo je kako se prometna nezgoda dogodila na kraku 1 autoceste A3, odnosno u neposrednoj blizini spoja kraka i državne ceste D231. Fotografirao je vozilo i divljeg zeca te uzeo podatke vozača kako bi mogao napraviti zapisnik o prometnoj nesreći te je postavio privremenu regulaciju prometa – za osiguranje mjesta nesreće. Za vrijeme trajanja očevida pregledao je žičanu ogradu i nije pronašao nikakva oštećenja ili zadignuća iste. Mjesto prometne nesreće prošao je ophodarskim vozilom u redovitoj kontroli prije prometne nezgode oko 20:45 sati, kojom prilikom nije uočio nikakvu divljač, kao ni oštećenja na žičanoj ogradi te nije prije poziva referenata operatera iz Centra za nadzor i upravljanje prometom o predmetnoj prometnoj nesreći, zaprimio nikakvu dojavu o divljači na autocesti. Nakon prometne nesreće žičanu ogradu je pregledao u duljini od oko 200 metara u jednom i u drugom smjeru. Svjedok je istaknuo i kako na dijelu u kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda ne postoje elektronički pastiri kao i da državna cesta D231 nije ograđena žičanom ogradom.

20.2. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka TB jer je isti u bitnom istovjetan priležećoj dokumentaciji u spisu predmeta.

21. Prema navedenom, iz ophodarskog dnevnika, putnog radnog lista kao i iskaza svjedoka TB proizlazi da je tuženik redovno vršio ophodnju predmetne dionice autoceste na dan štetnog događaja na način da je ophodar na dan štetnog događaja više puta obišao dionicu na kojoj se dogodila prometna nesreća te prilikom ophodnje nije uočena niti divljač na cesti, niti oštećenje zaštitne žičane ograde. Oštećenje žičane ograde nije uočeno niti nakon prometne nezgode.

22. Zec nije životinja koja može preskočiti ispravno postavljenu zaštitnu žicanu ogradu, a niti se može penjati preko ograde. Stoga, okolnost što se zec našao na autocesti znači da je morao dospjeti na istu. Budući da je nesporno da se prometna nezgoda dogodila na autocesti A3 – čvor Sveta Nedjelja, na spojnom kolniku državne ceste D231 i autoceste A3, smjer prema Zagrebu, da se na spoju autoceste s državnom cestom ne nalazi zaštitna ograda te da je u postupu sud utvrdio kako je na dan predmetne nezgode tuženik redovno vršio ophodnju prilikom koje prije i nakon predmetne prometne nesreće nije uočeno oštećenje žičane ograde, to je sud mišljenja da tuženik nije odgovoran za nastanak iste. Naime, životno i logično je da je zec, imajući na umu mjesto prometne nesreće (snimka i shema čvorišta Sveta Nedjelja, list 122-126 spisa) kao i činjenicu da u neposrednoj blizini nesreće postoji dio koji nije ograđena zaštitnom ogradom a na kojem dijelu završava autocesta, došao na autocestu upravo iz tog smjera. Upravo iz tog razloga s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sud je našao da objektivno ne postoji radnja koju je tuženik mogao poduzeti da spriječi nailazak zeca na kolnik autoceste A3 u konkretnom slučaju pa nema govora da je do naleta vozila osiguranika tužitelja na zeca došlo uslijed skrivljene radnje ili propusta tuženika, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu.

23. Pri tome valja napomenuti da je program zaštite divljači kojeg je trebao izraditi tuženik, na koji upire tužitelj, usmjeren na zaštitu divljači na cesti, u smislu odredbe članka 47. stavka 1. Zakona o lovištu („Narodne novine“, broj: 99/2018, 32/2019, 32/2020, 127/2024), dakle, na zaštitu divljači od prometa, a ne obrnuto, na zaštitu sigurnosti prometa od divljači, slijedom čega se donošenje programa zaštite divljači ne može smatrati jednom od mjera učinkovitog sprečavanja dolaska divljači na kolnik autoceste.

24. Slijedom navedenog, kako je sud utvrdio da tuženik nije mogao objektivno onemogućiti pristup kolniku autoceste zecu, to on ne može odgovarati za otklanjanje predmetne štete, niti izvorno, niti regresno, zbog toga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

25. Budući da je u cijelosti izgubio predmetnu parnicu, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno članku 154. stavka 1. ZPP-a.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 6. ožujka 2025.

Sudac:

Maja Hilje

Prijedlog odluke izradila:

Matea Knežević, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).