REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: P-45/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u pravnoj stvari tužitelja ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojega zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u odvjetničkome društvu Cvrković & partneri d.o.o., Dr. Franje Tuđmana 21, Vukovar, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, Ulica Josipa Marohnića 1, Zagreb, kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Sučić, odvjetnik u Zagrebu, Draškovićeva 53/III, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, donoseći presudu u pisanome postupku po članku 461.a ZPP- a, 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Proglašava se nedopuštenom ovrha na mirovini tužitelja ĆD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u korist tuženika Tele2 d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB 70133616033, temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milana Glibote poslovni broj Ovrv-15801/2007 od 19. srpnja 2007.g. Nalaže se tuženiku Tele2 d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB 70133616033, da tužitelju KD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovoga parničnog postupka u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, Ulica Josipa Marohnića 1, Zagreb, naknadi parnični trošak u iznosu od 125,00 € (slovima: sto dvadeset pet eura), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnoga troška na ime sudske pristojbe po određenju suda.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjeva tužitelja za naknadu troška parničnoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĆD je 30. siječnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako slijedi: " Rješenjem naslovnog suda posl. br. Ovr- 56/2020 od 17.01.2023.g., tužitelj je upućen u parnicu. Na čekanju u redoslijedu naplate na mirovini tužitelja kod HZMO-a je u potraživanje tuženika po osnovi pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milana Glibote poslovni broj Ovrv-15801/2007 od 19. srpnja 2007. Tužitelj nema saznanja o kakvome se konkretno potraživanju radi, ali nedvojbeno je kako je isto u redoslijedu naplate preko 10 godina, zbog čega je nastupila zastara potraživanja. Slijedom svega navedenoga, predlažem da naslovni sud donese slijedeću presudu:

Proglašava se nedopuštenom ovrha na mirovini tužitelja ĆD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u korist tuženika Tele2 d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB 70133616033, temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milana Glibote poslovni broj Ovrv- 15801/2007 od 19. srpnja 2007.g. Nalaže se tuženiku Tele2 d.o.o., Zagreb, Josipa Marohnića 1, OIB 70133616033, da tužitelju KD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovoga parničnog postupka u roku od 15 dana.".

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako slijedi: "Prvenstveno, tuženik stavlja prigovor mjesne nenadležnosti, s obzirom na to da je u predmetu pod gore navedenim poslovnim brojem ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu, a temeljem čl. 70. ZPP-a te čl. 17. toč. 17.2. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike koji su sastavni dio potpisanog adhezijskog ugovora između tuženika i tužitelja. Nastavno navodima tužitelja o nastupu zastare predmetnog potraživanja tuženik ističe nesporne činjenice: 1. Javni bilježnik Milan Glibota iz Zagreba 19.07.2007. godine donio je rješenje ovrsi posl. br. Ovrv - 15801/07, a koje je rješenje postalo pravomoćno i ovršno s danom 28.09.2007. godine. 2. Dana 16.02.2008. godine tuženik je ovršenikovom dužniku- HZMO p.s. [adresa] uputio zahtjev za provedbu pravomoćnog i ovršnog rješenja na mirovini ovršenika ovdje tužitelja. 3. HZMO p.s. u [adresa] po dostavljenom zahtjevu predmetno rješenje zaveo je u redoslijed naplate te obavijestio tuženika da bi s ustegom po rješenju započeo 2017. godine. Iz navedenog proizlazi jasno i nedvojbeno da HZMO drži u aktivnosti izvršavanje rješenja o ovrsi (redoslijed naplate) za tužitelja, a koja aktivnost (redoslijed naplate) prekida zastaru. Dakle, sve dok je predmetno rješenje zavedeno u redoslijed naplate kod HZMO prekinut je tijek zastare. Budući da je ovršenikov dužnik HZMO p.s. [adresa] trebao započeti s ustegom 2017. godine, tuženik je zatražio i dodatno očitovanje HZMO p.s. [adresa] o početku ustege te je ovršenikov dužnik obavijestio tuženika kako je rješenje o ovrsi i dalje u redoslijedu naplate te još uvijek nije moguća procjena početka ustege, zbog provedbe ranije zaprimljenih rješenja. Kako je predmetno rješenje još uvijek u redoslijedu naplate, ovrha u ovakvom slučaju ovrha nije nemoguća, s obzirom da kada to rješenje o ovrsi u redoslijedu čekanja dođe na naplatu, ovršenikov dužnik će provesti ovrhu na mirovini ovršenika ovdje tužitelja. S obzirom na navedeno nesporno činjenično stanje, jasno je kako je podnošenjem zahtjeva tuženika HZMO-u i zavođenjem rješenja u redoslijed naplate nastupio prekid zastare u smislu odredbe čl. 388. Zakona o obveznim odnosima te je tijek zastare prekinut onoliko koliko traje i sami redoslijed čekanje kod HZMO. Također potrebno je istaknuti kako se tužitelj ovako neosnovanim tužbenim navodima izložio samo dodatnim nepotrebnim troškovima postupka. Sukladno svemu navedenome, tuženik predlaže Naslovu odbiti tužbu kao neosnovanu uz obvezu tužitelja na nadoknadu troškova postupka.".

4. Tužitelj je podneskom od 30. siječnja 2024. istaknuo kako su neosnovani svi prigovori tuženika istaknuti u odgovoru na tužbu, posebice prigovor mjesne nenadležnosti Općinskoga suda u Vukovaru te ponavlja tvrdnje o zastari predmetnoga potraživanja.

5. Podneskom od 22. veljače 2024. i od 5. ožujka 2024. tuženik je ustrajao kod svih dosadašnjih navoda te je istaknuo kako zastara potraživanja u konkretnome slučaju nije nastupila, jer je tijek zastare prekinut onoliko koliko traje i sam redoslijed naplate kod HZMO-a.

6. Podneskom od 23. ožujka 2024. tužitelj je ustrajao na prigovoru zastare, ocijenivši tvrdnje tuženika neosnovanima.

7. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis te u sve isprave koje prileže istome.

8. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. Zakona o parničnome postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP)), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. U konkretnome slučaju radi se o sporu male vrijednosti po članku 458. stavku 1. ZPP-a, jer vrijednost predmeta spora iznosi 300,00 € te se radi o pisanome postupku u smislu odredbe članka 461.a stavka 3. ZPP-a.

10. Sud nije smatrao potrebnim održati ročište u ovoj pravnoj stvari, jer je za utvrđivanje činjeničnoga stanja bilo dovoljno izvršiti uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, a niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u smislu članka 461.a stavka 4. ZPP-a.

11. U skladu s odredbom članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

12. Prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13. Sukladno odredbi članka 245. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (stavak 1.). Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način (stavak 3.). Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka (stavak 4.). Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja (stavak 5.).

14. Prvenstveno, sud je utvrdio kako nije osnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskoga suda u Vukovaru, jer su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu, iz razloga što je ovdje tužitelj upućen kao ovršenik rješenjem ovoga suda poslovni broj: Ovr-56/2020-3 od 17. siječnja 2023. da u roku od 15 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu protiv ovdje tuženika, tamo ovrhovoditelja, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pa je za suđenje u ovome sporu isključivo mjesno nadležan Općinski sud u Vukovaru kao sud koji provodi ovršni postupak, u smislu odredbe članka 63. ZPP-a.

15. Nadalje, kao sporno pravno pitanje u ovoj pravnoj stvari javlja se pitanje zastare predmetnoga potraživanja tužitelja prema tuženiku, radi čega je tužitelj i upućen u ovu parnicu.

16. Sud je uvidom u spis utvrdio kako je javni bilježnik Milan Glibota iz Zagreba 19. srpnja 2007. donio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-15801/07, a koje je rješenje postalo pravomoćno i ovršno 28. rujna 2007.

17. Nadalje, 16. veljače 2008. tuženik je ovršenikovome dužniku – Hrvatskome zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnome uredu u Vukovaru uputio zahtjev za provedbu pravomoćnoga i ovršnoga rješenja o ovrsi na mirovini ovršenika, ovdje tužitelja, koje rješenje je HZMO zaprimio 21. veljače 2008. te ga je po primitku zaveo u redoslijed naplate, a obavijestio je tuženika dopisom od 2. travnja 2008. da bi s ustegom po rješenju o ovrsi započeo 2017. godine.

18. Također, dopisom HZMO-a, Područnoga ureda u Vukovaru od 18. ožujka 2019. tuženik je obaviješten kako HZMO nije u mogućnosti predvidjeti rok kada će započeti s provedbom rješenja o ovrsi od 19. srpnja 2007., jer je u redoslijedu naplate ispred predmetnoga rješenja o ovrsi, predmet Ovr-1608/06.

19. Iz navedenoga je sud utvrdio kako među strankama nije sporno da HZMO označeno pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi od 19. srpnja 2007. drži u redoslijedu naplate za tužitelja od 21. veljače 2008. te da je to rješenje o ovrsi i dalje u redoslijedu naplate.

20. Također, sud je utvrdio kako je zastara prekinuta dostavom rješenja o ovrsi od 19. srpnja 2007. ovršenikovome dužniku HZMO-u u smislu odredbe čl. 241. ZOO- a.

21. Kako se označeno rješenje o ovrsi od 19. srpnja 2007. i nadalje nalazi u redoslijedu naplate, sud smatra kako sve dok je rješenje o ovrsi zavedeno u redoslijedu naplate kod HZMO-a, tijek zastare je prekinut.

22. Ovo stoga što iz odredbe članka 245. stavka 5. ZOO-a proizlazi da kada je prekid zastare nastao ovršnim zahtjevom, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, a koji postupak naplate nije okončan.

23. Slijedom iznesenoga, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

24. O parničnim troškovima odlučeno je na temelju članka 151., 154., 155. i 164. ZPP-a, polazeći od vrijednosti predmeta spora u visini od 300,00 €, kao i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH).

25. Tuženiku, koji je zastupan po punomoćniku odvjetniku sukladno OTRH i navedenoj vrijednosti predmeta spora, priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška u podnesku od 22. veljače 2024., trošak sastava odgovora na tužbu u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 50,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH) te trošak obrazloženoga podneska od 22. veljače 2024. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 50,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), što ukupno čini iznos od 125,00 € pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

26. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe po određenju suda, imajući u vidu i pravno shvaćanje izraženo u odluci Županijskoga suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-860/10-2 od 12. listopada 2010., jer je u zahtjevu za naknadu troškova postupka stranka dužna navesti točno određeni iznos sudske pristojbe koji traži, time da sud stranci neće dosuditi zatraženu naknadu za sudske pristojbe ako stranka postavi zahtjev na način da zatraži naknadu troška sudske pristojbe po određenju suda, jer takav zahtjev nije dovoljno određen, u smislu odredbe članka 164. stavka 1. i 2. ZPP-a. Slijedom iznesenoga, sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom III.

27. Kako je, slijedom iznesenoga, tužitelj izgubio parnicu, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnoga postupka i odlučiti kao u izreci presude pod točkom IV.

28. Iz iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 6. ožujka 2025.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2. i 4. – 14. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. Tuženiku, putem punomoćnika

3. Kalendar 30 dana