REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-943/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja ĐK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Crnkić Gotovac & Erceg iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tamare Crnkić Gotovac, odvjetnice i punomoćnika tuženika AK, dana 06. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, da tužitelju ĐK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 10.344,03 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 198,86 EUR od dana 15. prosinca 2018. do isplate;

- na iznos od 198,86 EUR od dana 15. siječnja 2019. do isplate;

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. veljače 2019. do isplate;

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. ožujka 2019. do isplate;

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. travnja 2019. do isplate;

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. svibnja 2019. do isplate;

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. lipnja 2019. do isplate;

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. srpnja 2019. do isplate;

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. kolovoza 2019. do isplate;

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. rujna 2019. do isplate;

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. listopada 2019. do isplate;

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. studenog 2019. do isplate;

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. prosinca 2019. do isplate;

- na iznos od 201,27 EUR od dana 15. siječnja 2020. do isplate;

- na iznos od 202,11 EUR od dana 15. veljače 2020. do isplate;

- na iznos od 202,11 EUR od dana 15. ožujka 2020. do isplate;

- na iznos od 202,11 EUR od dana 15. travnja 2020. do isplate;

- na iznos od 202,11 EUR od dana 15. svibnja 2020. do isplate;

- na iznos od 202,11 EUR od dana 15. lipnja 2020. do isplate;

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. srpnja 2020. do isplate;

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. kolovoza 2020. do isplate;

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. rujna 2020. do isplate;

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. listopada 2020. do isplate;

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. studenog 2020. do isplate;

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. prosinca 2020. do isplate;

- na iznos od 204,92 EUR od dana 15. siječnja 2021. do isplate;

- na iznos od 205,78 EUR od dana 15. veljače 2021. do isplate;

- na iznos od 205,78 EUR od dana 15. ožujka 2021. do isplate;

- na iznos od 205,78 EUR od dana 15. travnja 2021. do isplate;

- na iznos od 205,78 EUR od dana 15. svibnja 2021. do isplate;

- na iznos od 205,78 EUR od dana 15. lipnja 2021. do isplate;

- na iznos od 205,78 EUR od dana 15. srpnja 2021. do isplate;

- na iznos od 205,78 EUR od dana 15. kolovoza 2021. do isplate;

- na iznos od 205,78 EUR od dana 15. rujna 2021. do isplate;

- na iznos od 205,78 EUR od dana 15. listopada 2021. do isplate;

- na iznos od 205,78 EUR od dana 15. studenog 2021. do isplate;

- na iznos od 205,78 EUR od dana 15. prosinca 2021. do isplate;

- na iznos od 205,78 EUR od dana 15. siječnja 2022. do isplate;

- na iznos od 218,06 EUR od dana 15. veljače 2022. do isplate;

- na iznos od 218,06 EUR od dana 15. ožujka 2022. do isplate;

- na iznos od 218,06 EUR od dana 15. travnja 2022. do isplate;

- na iznos od 218,06 EUR od dana 15. svibnja 2022. do isplate;

- na iznos od 218,06 EUR od dana 15. lipnja 2022. do isplate;

- na iznos od 218,06 EUR od dana 15. srpnja 2022. do isplate;

- na iznos od 218,06 EUR od dana 15. kolovoza 2022. do isplate;

- na iznos od 218,06 EUR od dana 15. rujna 2022. do isplate;

- na iznos od 218,06 EUR od dana 15. listopada 2022. do isplate;

- na iznos od 218,06 EUR od dana 15. studenog 2022. do isplate;

- na iznos od 218,06 EUR od dana 15. prosinca 2022. do isplate;

- na iznos od 218,06 EUR od dana 15. siječnja 2023. do isplate;

u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 22. travnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 03. veljače 2020. na radnom mjestu viši suradnik I u Tehničkoj ispostavi Sisak, Poslovna jedinica [adresa], s koeficijentom složenosti radnog mjesta od 4,40. Tužitelj tvrdi da je njegovo pravo na plaću regulirano člankom 47 i člankom 50 stavak 2 Kolektivnog ugovora za Hrvatske ceste d.o.o. od 29. lipnja 2018. godine. Sukladno članku 52 Kolektivnog ugovora radna mjesta razvrstana su i vrednuju se prema grupama poslova i koeficijentima određenim navedenim člankom. Tužitelj tvrdi da radno mjesto za koje ima sklopljen ugovor o radu spada u grupu poslova VII i za to radno mjesto sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 21. veljače 2014., pripadajući koeficijent iznosi 4,20 do 4,80. Tužitelj navodi da je 26. srpnja 2019 donesen Pravilnik o jedanaestim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. i na dan donošenja tog akta tužitelj je imao navršenih 60 godina starosti, što znači da je ispunjavao prvi uvjet iz članka 125 Kolektivnog ugovora, kojim je propisano da radnik ima pravo na najviši koeficijent za obračun plaće unutar grupe radnih mjesta kojoj pripada njegovo radno mjesto, ukoliko se mijenjaju akti poslodavca temeljem kojih se utvrđuje plaća, a radnik zadržava isto radno mjesto, pod uvjetom ispunjenja jednog od slijedeća dva uvjeta i to ako je navršio 60 godina starosti i ako mu do pune mirovine nedostaje 5 godina radnog staža, odnosno do 5 godina života prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj tvrdi da mu je tuženik od 26. srpnja 2019. bio dužan isplaćivati plaću prema najvišem koeficijentu za obračun plaće unutar grupe radnih mjesta. Suprotno članku 125 Kolektivnog ugovora i članku 5 Pravilnika o devetim izmjenama i dopunama Pravilnika tuženik nije tužitelju priznao pravo na povećanje koeficijenta s 4,40 na 4,80, već mu je isplaćivao plaću prema koeficijentu 4,40. Tuženik nije tužitelju obračunao uvećanje za radni staž prema članku 56 Kolektivnog ugovora. Stoga tužitelj smatra da mu je tuženik dužan isplatiti razliku između plaće obračunate temeljem koeficijenta 4,80 i uvećane za radni staž i plaće koja mu je u utuženom razdoblju isplaćena.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 04. listopada 2023. tužitelj na ime razlike plaće potražuje ukupni iznos od 10.344,03 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu, tekućom od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj pogrešno tumači članak 125 Kolektivnog ugovora jer je svrha navedenog članka zaštita postojećih prava radnika za slučaj promjene akta poslodavca koji bi mogli imati za posljedicu smanjenje plaće radnika. Tuženik tvrdi da se svrha navedene odredbe ostvaruje u slučaju reorganizacije poslodavca i primjene instituta otkaza ugovora o radu s ponudom novog ugovora jer je to jedini mogući slučaj promjene koeficijenta radnog mjesta bez prethodne suglasnosti radnika. Tuženik tvrdi da promjene Pravilnika o plaćama, naknadama plaće i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. ni na koji način ne utječu na tužiteljevo radno mjesto i njegovu plaću. Tuženik tvrdi da ukoliko se mijenjaju akti poslodavca temeljem kojih se utvrđuje plaća i time radno mjesto na kojem je radnik zaposlen bude raspoređeno u nižu grupu poslova, tada mu pripada pravo na najviši koeficijent unutar grupe poslova ukoliko su zadovoljena dva predviđena uvjeta iz članka 125 Kolektivnog ugovora. U kasnijem tijeku postupka, na ročištu održanom 19. rujna 2023. tuženik je istaknuo prigovor preuranjenosti tužbe sukladno članku 124 stavak 3 Kolektivnog ugovora jer je tužitelj bio dužan prije podnošenja tužbe poslodavcu podnijeti zahtjev za zaštitu prava. Da je tužitelj zatražio zaštitu prava došlo bi do tumačenja odredaba Kolektivnog ugovora. Tuženik je osporio tijek zakonske zatezne kamate jer se radi o promjeni ugovora o radu, pa tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava niti zahtjev za promjenu ugovora o radu, pa tuženik prije toga nije mogao pasti u zakašnjenje.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovore o radu između tužitelja i tuženika od 12. veljače 2020. i 21. ožujka 2014. (list 7-10 spisa), Kolektivni ugovor za Hrvatske ceste d.o.o. od 29. lipnja 2018. (list 11-55), Ugovor o drugim izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za Hrvatske ceste d.o.o. od 06. svibnja 2019. (list 56- 58), Ugovor o četvrtim izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za Hrvatske ceste d.o.o. od 08. srpnja 2020. (list 59), Pravilnik o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 21. veljače 2014. (list 60-73), Pravilnik o devetim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 30. listopada 2018. (list 74-82), Pravilnik o jedanaestim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 25. srpnja 2019. (list 83-86), Pravilnik o dvanaestim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 31. prosinca 2019. (list 87-90), presliku tužiteljeve osobne iskaznice (list 91), presliku tužiteljeve radne knjižice (list 92-93), obračunske liste (list 94-95), Kolektivni ugovor za Hrvatske ceste d.o.o. od 19. srpnja 2017. (list 100-142)

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate. Također je nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju imao navršenih 60 godina života i da mu je nedostajalo 5 godina staža do mirovine.

7. Uvidom u ugovor o radu od 12. veljače 2020. utvrđeno je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu viši suradnik I u Tehničkoj ispostavi Sisak, Poslovna jedinica Zagreb, a člankom 6 ugovora o radu određeno je da mu pripada plaća obračunata primjenom koeficijenta 4,40 uvećana za 19,5%, što čini 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

8. Člankom 52 Kolektivnog ugovora za Hrvatske ceste d.o.o. od 29. lipnja 2018. propisano je da radnim mjestima koja su razvrstana u grupu VII pripada koeficijent 4,20 do 4,80.

9. Člankom 12 Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 21. veljače 2014. propisano je da radno mjesto viši suradnik I (za koje radno mjesto tužitelj ima sklopljen ugovor o radu) spada u grupu poslova VII i pripada mu koeficijent 4,20 do 4,80.

10. Člankom 1 Pravilnika o jedanaestim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 25. srpnja 2019. izmijenjen je članak 9 stavak 1 Pravilnika na način da se propisuje da utvrđena najniža osnovna plaća – osnovica za obračun plaće od 01. siječnja 2019. iznosi 3.185,80 kn.

11. Člankom 125 Kolektivnog ugovora za Hrvatske ceste d.o.o. od 29. lipnja 2018. propisano je da radnik ima pravo na najviši koeficijent za obračun plaće unutar grupe radnih mjesta kojoj pripada njegovo radno mjesto, ukoliko se mijenjaju akti poslodavca temeljem kojih se utvrđuje plaća, a radnik zadržava isto radno mjesto pod uvjetom ispunjenja jednog od slijedeća dva uvjeta:

- ako je navršio 60 godina starosti,

- ako mu do pune mirovine nedostaje 5 godina radnog staža, odnosno do 5 godina života prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.

Identičnu odredbu sadrži i članak 5 Pravilnika o devetim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 30. listopada 2018. godine.

12. Tuženik je tužitelju obračunavao plaću prema koeficijentu 4,40, a tužitelj smatra da mu je nakon donošenja Pravilnika o jedanaestim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 25. srpnja 2019. bio dužan obračunavati plaću prema najvišem koeficijentu unutar grupe poslova i to prema koeficijentu 4,80.

13. Donošenjem Pravilnika o jedanaestim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 25. srpnja 2019. izmijenjen je akt poslodavca temeljem kojeg se utvrđuje plaća (izmijenjena je najniža osnovna plaća – osnovica za obračun plaće na način da ista iznosi 3.185,80 kn).

14. Nakon donošenja Pravilnika o jedanaestim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 25. srpnja 2019. tužitelj je zadržao isto radno mjesto na kojem je radio i prije donošenja navedenog Pravilnika od 25 srpnja 2019. godine.

15. Prema ocjeni ovog suda tuženik je nakon donošenja Pravilnika od 25. srpnja 2019. bio dužan tužitelju obračunavati plaću temeljem najvećeg koeficijenta unutar grupe poslova i to koeficijenta 4,80 zato što su bili ispunjeni svi uvjeti iz članka 125 Kolektivnog ugovora od 29. lipnja 2018. i iz članka 5 Pravilnika o devetim izmjenama od 30. listopada 2018., a ti uvjeti sastoje se u slijedećem:

- izmijenjen je akt poslodavca temeljem kojeg se utvrđuje plaća (donesen je Pravilnik o jedanaestim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 25. srpnja 2019.),

- tužitelj je zadržao isto radno mjesto, odnosno nastavio je raditi na radnom mjestu viši suradnik I sukladno ugovoru o radu od 12. veljače 2020. godine,

- tužitelj je imao navršenih 60 godina života (što je među strankama nesporno),

- tužitelju je nedostajalo 5 godina staža do mirovine (što je među strankama nesporno).

16. Iz navedenog razloga sud je zaključio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 4,80 i plaće koja je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćena.

17. Tuženikov prigovor preuranjenosti tužbe sud je ocijenio neosnovanim jer se tužbeni zahtjev odnosi na novčano potraživanje (razliku plaće) pa tužitelj sukladno članku 133 stavak 3 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) nije bio dužan prije podnošenja tužbe tuženiku podnijeti zahtjev za zaštitu prava. Okolnost što člankom 124 Kolektivnog ugovora od 29. lipnja 2018. nije propisan izuzetak prema kojem se obveza podnošenja zahtjeva za zaštitu prava ne odnosi na slučaj kada radnik zahtijeva novčano potraživanje iz radnog odnosa, nije od utjecaja na tuženikov prigovor preuranjenosti tužbe jer je pravo na sudsku zaštitu radnika na povoljniji način regulirano člankom 133 Zakona o radu u odnosu na članak 124 tuženikovog Kolektivnog ugovora. Stoga u ovom slučaju treba primijeniti članak 9 stavak 3 Zakona o radu prema kojem se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovora ili zakonom. Iz istog razloga tuženik se prema mišljenju ovog suda neosnovano poziva na članak 321 Zakona o obveznim odnosima jer tužiteljevo pravo da bez prethodnog podnošenja zahtjeva za zaštitu prava odnosno bez prethodnog pribavljanja izvansudskog tumačenja ugovora, podnese tužbu sudu radi isplate razlike plaće, proizlazi iz članka 133 stavak 3 Zakona o radu.

18. Okolnost što tužitelj nije podnio zahtjev za promjenu ugovora o radu i okolnost što između stranaka nije sklopljen izmijenjeni ugovor o radu, nije od utjecaja na tuženikovu obvezu da tužitelju isplati plaću obračunatu primjenom koeficijenta 4,80 jer se u ovom slučaju treba primijeniti najpovoljnije pravo za tužitelja kao radnika, a to je pravo propisano člankom 125 Kolektivnog ugovora.

19. Tužitelju je na ime razlike plaće dosuđen ukupni iznos od 10.344,03 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, a sud je pri tom imao u vidu da je među strankama nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.

20. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).

21. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

22. Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 200,00 (Tbr. 7/1), za zastupanje na ročištu 19.09.2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 04.10.2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 13.02.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1).

23. Ukupan trošak tužitelja iznosi 800,00 eur, a navedenom iznosu je dodan PDV od 25% u iznosu od 200,00 eur pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.100,00 eur.

24. Tužitelju je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

25. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska 27. prosinca 2024., jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155 ZPP-a. Tužitelju nije priznata nagrada za zastupanje na ročištu za objavu presude 06. ožujka 2025. jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na navedeno ročište.

26. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 06. ožujka 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku