Poslovni broj: P Ob-1393/2022-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Merlin Božičković, u pravnoj stvari tužiteljice JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zoranu Vujasinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Draganu Dramcu, odvjetniku iz Zagreba, radi bračne stečevine, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 20. siječnja 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, dana 06. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica, JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik u 1/2 dijela i tuženik, OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik u 1/2 dijela automobila VOLKSWAGEN GOLF, 1.6 MOVIE, broj šasije: [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], proizveden 1997. godine.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica, JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik u 1/2 dijela i tuženik, OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik u 1/2 dijela automobila ŠKODA OCTAVIA, 1.6 TDI, broj šasije: [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], proizveden 2012. godine.

III. Utvrđuje se da je iznos od 1.061,78 EUR izvanbračna stečevina parničnih stranaka te se nalaže tuženiku, OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici, JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 530,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I.) Utvrđuje se da je tužiteljica JD vlasnik u cijelosti automobila ŠKODA OCTAVIA, 1.6 TDI, br. šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], proizveden 2012. godine.

II.) Utvrđuje se da je tuženi OD vlasnik u cijelosti automobila VOLKSWAGEN GOLF, 1.6 MOVIE, br. šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], proizveden 1997. godine.

III.) Razvrgava se suvlasnička zajednica tužiteljice JD i tuženika OD na automobilima VOLKSWAGEN GOLF, 1.6 MOVIE, br. šasije:

WVWZZZ1HZVB102594, reg. oznake [registarska oznaka], proizveden 1997. godine i ŠKODA OCTAVIA, 1.6 TDI, br. šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], proizveden 2012. godine na način da je tužiteljica JD vlasnica u cijelosti automobila ŠKODA OCTAVIA, 1.6 TDI, br. šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], proizveden 2012. godine a tuženik OD vlasnik u cijelosti automobila VOLKSWAGEN GOLF, 1.6 MOVIE, br. šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], proizveden 1997. godine."

V. Nalaže se tuženiku, OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici, JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.050,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. ožujka 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka sa zakonskom zateznome kamatom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu 29. prosinca 2022. godine tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom bila u izvanbračnoj zajednici od 2017. godine u kojoj zajednici je rođeno zajedničko dijete, mlt. ČD, rođena **.**.2019.. Izvanbračna zajednica prestala je u srpnju 2022. godine radi teško i trajno narušenih odnosa i nasilnog ponašanja tuženika. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranke su temeljem kupoprodaje stekli dva vozila koja su upisana kao vlasništvo tuženika, a radi se o vozilu marke WV Golf broj šasije [broj šasije] registarske oznake [registarska oznaka] proizveden 1997. godine te Škoda Octavia broj šasije [broj šasije] registarske oznake [registarska oznaka] proizveden 2012. godine. Navodi kako je automobil Škoda kupljen novčanim sredstvima pozajmljenim od roditelja tužiteljice koji su strankama pozajmile iznos od 10.000,00 EUR za kupovinu predmetnog vozila, a koji zajam nije vraćen. Ističe kako je tuženik primio iznos od 8.000,00 kn na ime popravka vozila Škoda te tužiteljici nije isplatio njezin dio. Ista predlaže da automobil marke Golf pripadne u samovlasništvo tuženika, a automobil marke Škoda u samovlasništvo tužiteljice koja bi preuzela obvezu povrata zajma. Smatra da navedena vozila i iznos dobiven od naknade štete predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka svakoga u ½ dijela primjenom odredbe čl. 36 u svezi s odredbom čl. 11 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 156/23; dalje: ObZ).

2. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da sud utvrdi da je tužiteljica u cijelosti vlasnica vozila marke Škoda Octavia, da je tuženik u cijelosti vlasnik vozila marke WV Golf. Nadalje, predlaže da sud utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u 1/2 dijela vozila marke Škoda Octavia i marke WV Golf te da se razvrgne suvlasnička zajednica na način da tužiteljica bude vlasnica u cijelosti automobila marke Škoda, a tuženik vlasnik u cijelosti automobila marke WV Golf. Nadalje tužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u ½ dijela automobila marke Škoda i automobila marke WV Golf, da se utvrdi da iznos od 8.000,00 kn predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka te da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate te potražuje naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamata tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je nesporno da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici od početka 2017. godine u kojoj je rođeno zajedničko dijete, mlt. ČD **.**.2019. te da svoje imovinske odnose nisu uredile posebnim ugovorom. Sporno je da je izvanbračna zajednica prestala u srpnju 2022. godine radi nasilnog ponašanja tuženika, da su vozila koja su predmet postupka izvanbračna stečevina stranaka te ističe da su predmetna vozila kupljena sredstvima tuženika i da su u vlasništvu i posjedu tuženika. U odnosu na prijedlog za diobu izvanbračne zajednice tvrdi da mu je isti nerazumljiv. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tijekom postupka tužiteljica ističe da je vozilo marke WV Golf kupljeno 2018. godine sredstvima dobivenim radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, a vozilo marke Škoda kupljeno je početkom 2019. godine sredstvima koje su roditelji tužiteljice pozajmili strankama.

5. Tuženik tijekom postupka ističe kako je nesporno vozilo marke WV Golf kupljeno 2018. godine za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice sredstvima dobivenim radom, a da je vozilo marke Škoda kupljeno početkom 2019. godine sredstvima tuženika na način da je isti ostvario ugovor o kreditu u RBA banci 04. kolovoza 2016. godine na iznos oko 10.000,00 EUR koji je iznos uplaćen na račun tuženika te je tim sredstvima kupljeno navedeno vozilo i tuženik vraća taj kredit i danas sredstvima od plaće. Ističe kako je zajednica stranaka počela 28. listopada 2016. godine.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, proveo je dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka UD, BD, ĆD i LD.

7. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan kako je to navedeno u izreci pod I-III, dok ju je s neosnovanim dijelom valjalo odbiti kako je to odlučeno u izreci pod IV.

8. Među strankama nije sporno da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici u kojoj je rođeno zajedničko dijete, mlt. ČD **.**.2019.. Nije sporno da je zajednica stranaka prekinuta u srpnju 2022. Nije sporno da su tijekom trajanja izvanbračne zajednice kupljena dva vozila, i to vozilo marke WV Golf i vozilo marke Škoda. Nije sporno da je vozilo marke WV Golf kupljeno sredstvima od rada stranaka za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice. Također nije sporno da stranke nisu zaključile bračni ugovor kojim bi na drugačiji način regulirali svoje imovinske odnose.

9. Sporno je između stranaka je li vozilo marke Škoda izvanbračna stečevina stranaka obzirom tužiteljica tvrdi da je vozilo kupljeno sredstvima pozajmljenim od njezinih roditelja, a tuženik tvrdi da je kupljeno sredstvima od kredita koji je on ostvario i koji on vraća od svoje plaće, a koji kredit mu je isplaćen 2016. godine.

10. Odredbom čl. 36. st.1 i 3. Obiteljskog zakona propisno je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Odredbom čl. 39. st.1. ObZ propisno je da je vlastita imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, a st.2. propisano je da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36. Obiteljskog zakona.

11. Iz dostavljenog uvjerenja MUP-a od 11. studenog 2022. utvrđeno je da je kao vlasnik vozila WV Golf broj šasije [broj šasije] registarske oznake [registarska oznaka] proizveden 1997. godine i Škoda Octavia broj šasije [broj šasije] registarske oznake [registarska oznaka] proizveden 2012. godine upisan tuženik.

12. U odnosu na vozilo marke WV Golf broj šasije [broj šasije] registarske oznake [registarska oznaka] strankama nije sporno da je isto kupljeno tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranaka i to sredstvima dobivenim radom slijedom čega navedeno vozilo predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka te su tužiteljica i tuženik suvlasnici navedenog vozila svaki u 1/2 dijela na osnovi čl. 36. st.1. i 3. ObZ Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude pod I.

13. U odnosu na vozilo Škoda Octavia broj šasije [broj šasije] registarske oznake [registarska oznaka] među strankama nije sporno da je isto kupljeno za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranka. Tužiteljica tvrdi da je vozilo kupljeno sredstvima koja su im pozajmili njezini roditelji, dok tuženik tvrdi da je vozilo kupljeno sredstvima od kredita koji je on realizirao prije početka izvanbračne zajednice te da otplaćuje sam taj kredit.

14. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je vozilo marke Škoda kupljeno u siječnju 2019. godine na način da su zajedno išli u Njemačku gdje su kupili vozilo. Auto je koštao 7.000,00 EUR te su morali platiti troškove za uvoz i registraciju aute te trošak puta. To ih je koštalo 10.000,00 EUR i taj su novac imali u gotovini. Novce su im pozajmili njezini roditelji te su dogovorili da će njezin otac podići novac s računa i predati im ga kao pozajmicu, a radilo se o iznosu od 10.000,00 EUR, o čemu njezin otac ima potvrdu iz banke da je digao iznos od 10.000,00 EUR. Prilikom predaje novaca bili su prisutni njezini roditelji i ona. Zajedno su došli na ideju da posude novac jer im je novac trebao za kupovinu auta te su i ona i tuženik zajedno bili kod njezinih roditelja i dogovarali s njima pozajmicu, a tuženik je i sam s njezinim ocem dogovarao pozajmicu i kako će ju vraćati. Taj novac je njezin otac imao kao ušteđevinu i dio od nasljedstva. Otac joj je predao iznos od 10.000,00 EUR na adresi gdje roditelji žive, a o navedenome nisu sastavljali pisanu potvrdu, ali je tuženik bio uključen u cijeli dogovor. Dogovorili su s njezinim roditeljima da će auto glasiti na tuženika, jer je on imao popust kod osiguranja auta, a zauzvrat je on trebao vraćati pozajmicu mjesečno ili kad može. Tuženik je do sada platio maksimalno 1.000,00 EUR, no ni o tome nije sastavljena potvrda. Tuženik je vraćao novac, pretpostavlja od plaće, jer drugih prihoda osim plaće i dnevnica nije imao. Nije bilo dogovoreno do kojeg datuma i koji iznos se mora vraćati, bilo je dogovoreno da će se novac vraćati kako se bude moglo. Ne sjeća se u kojim apoenima joj je predana pozajmica, a valuta je EUR. Kada su se upoznali tuženik je imao kredit u Raiffeisenbank Austria d.d., rekao joj je da se radilo o kreditu za popravak zuba i da je trebao platiti nešto vezano za legalizaciju kuće. Taj kredit je digao 2015. godine ili 2016. godine. Novac od tog kredita tuženik nije imao kada su započeli zajednicu. Tuženik nikada nije spominjao da bi imao novac od tog kredita u kući. Misli da je kredit bio na 10 godina. Oboje su bili cijelo vrijeme zaposleni i imali podjednaku plaću, oko 5.500,00 kn do 6.000,00 kn. Njoj je plaća porasla 2020. godine tako da je imala i veću plaću od tuženika.

15. Iz iskaza tuženika proizlazi da je 2016. godine digao kredit u Raiffeisenbank Austria d.d. i radilo se o iznosu kredita oko 21.000,00 EUR koji novac je uplaćen na račun u Raiffeisenbank Austria d.d. Novac je upotrijebio za popravak zuba u iznosu od 4.000,00 eur i htio je platiti trošak legalizacije kuće njegovih roditelja, ali do toga nije došlo, tako mu je ostalo 14.000,00 EUR od kredita. Taj je novac držao u kući roditelja u ormariću. Novac nije držao na računu u banci jer ne vjeruje banci, a niti danas veće iznose ne drži na računu. Novac nije držao u stanu u kojem je živio s tužiteljicom jer je smatrao da je sigurniji u kući u kojoj žive njegovi roditelji. Imali su crveni auto marke Golf koji se raspao od starosti pa je postojala potreba da kupe novi auto. Dogovorili su se da će auto kupiti u Njemačkoj. Novac za kupnju auta marke Škoda uzeo je iz kuće svojih roditelja 29. prosinca 2018. godine, a tužiteljica i on su 01. siječnja 2019. godine otišli u Njemačku kupiti auto. Otišli su u Njemačku zajedno, spavali su kod bratića tužiteljice te su po oglasu tražili auto i odlazili u auto salone gledati aute. On je nosio 10.000,00 EUR u Njemačku. Nitko ga nije pitao za taj novac kada su išli u Njemačku. Našli su auto marke Škoda koji je koštao 5.999,00 EUR te je taj auto on platio u gotovini, platio je trošak uvoza 4.200,00 kn, registraciju 3.000,00 kn te servis 5.000,00 kn, tako da mu je ostalo novaca od kredita. Uvoz auta vodila je špedicija na Jankomiru. Auto je glasio na njega kako su se dogovorili, no radilo se o obiteljskom auto te su tužiteljica i on mogli jednako koristiti auto. On cijelo vrijeme otplaćuje kredit novcem od plaće. Tužiteljica je znala da on ima novac od kredita i da će ga upotrijebiti za kupnju auta. O pozajmici koju tužiteljica spominje ne zna ništa, s njezinim roditeljima nije vodio o tome razgovor, tužiteljica nije spominjala da bi ona pozajmila novac od roditelja. Oboje su bili zaposleni do rođenja djeteta. On je ostvarivao plaću 5.000,00 kn te je dobivao dnevnice koje su mjesečno iznosile oko 3.500,00 kn, a ne zna kolika je bila plaća tužiteljice, ali se ne bi složio da je bila veća od njegove. Nakon porodiljinog tužiteljica je bila neko vrijeme nezaposlena te se zaposlila krajem travnja 2021. godine. Bila je nezaposlena od 01. rujna 2020. godine do kraja travnja 2021. godine.

16. Iz iskaza svjedoka UD, majka tuženika, proizlazi da joj je poznato da je tuženik kupio tamno plavi auto, da je uzeo novac iz njihove kuće u [adresa] dana 28. prosinca 2018. godine, a taj datum pamti jer dan ranije ima godišnjicu braka. Novac je bio u dnevnom boravku, u ladici ormara gdje je stavljen godinu i pol ili dvije godine ranije. Poznato joj je da je tuženik digao kredit, ne sjeća se kada te ne zna u kojem iznosu, a taj novac bio je namijenjen da riješi problem sa zubima i da njima financijski pomogne oko legalizacije kuće, a ona i suprug su odustali od legalizacije jer se radilo o velikom novcu i nisu htjeli djecu time opterećivati pa je tako tuženiku ostao dio novca od tog kredita. Taj novac koji mu je ostao nakon popravka zuba, u dogovoru s njom, stavio je u ladicu. To su znali suprug, ona i kćer, a razlog da novac bude kod njih u kući je taj da je uvijek netko u kući i tako je novac bio na sigurnom. Novac je bio u kuverti te misli da je u toj kuverti bilo 12.000,00 EUR ili 14.000,00 EUR, novčanice su bile različite, no ne sjeća se u kojim apoenima. Ona se nije dalje petljala u to što će tuženik činiti s tim novcem. Ne zna koliko je iznosila rata kredita. Toga dana u kuću su došli tužiteljica i tuženik, uzeli su taj novac i zajedno otišli u Njemačku. Vratili su se s autom, ali ne zna tko je što platio. Auto s kojim su se vratili ne može reći koje je marke jer se ne razumije u aute. Misli da je sive ili tamno plave boje. Kada se dijete rodilo kupili su drugi auto, tamno plave boje. Ona ne zna je li tužiteljica znala za taj novac, o njemu se nije razgovaralo. Nije joj poznato da bi tuženik posuđivao nekome novac ili da bi posuđivao od nekoga novac. Tužiteljica joj nikada nije spomenula da bi njezini roditelji posudili njima novac u bilo koju svrhu.

17. Iz iskaza svjedokinja BD, sestra tuženika, proizlazi da je bila prisutna kada je došao u kuću uzeti novac koji je imao ostavljen u kući na adresi [adresa]. Radilo se o božićnom vremenu, misli prije Nove Godine. Sjeća se da je tuženik digao kredit kako bi dobio novac za legalizaciju kuće no to se nije realiziralo. Ne zna kada je digao taj kredit niti kada je bila legalizacija. Dio novaca od kredita potrošio je na uređivanje zuba, a dio je trebao biti za legalizaciju, no to nije iskorišteno. On je htio kupiti novi auto pa je taj novac ostavio jer auto nije odmah našao. Po priči majke zna da je novac bio u ladici u kući, ne zna u kojoj sobi. Ona je svjedočila tome da je tuženik došao po novac i rekao da ide u Njemačku po auto. Došao je sam, bez tužiteljice. Ona taj novac nije vidjela i ne zna o kojem iznosu je riječ. Ne zna za koju cijenu je kupljen auto u Njemačkoj, no zna da je auto marke Škoda kupljen novcem od kredita. Ne zna je li trebalo nešto doplatiti, misli da nije. Ne zna koji iznos je bio u kući, ne zna po kojoj cijeni je kupljen auto, samo zna da je došao po novac kada je išao u Njemačku po auto. Ne sjeća se je li znala za taj novac u kući. Ne sjeća se kada je tuženik ostavio novac u kući i koliko je vremena prošlo kada je taj novac uzeo iz kuće. Nije joj poznato da bi tuženik posuđivao od nekoga novac ili da bi drugima posuđivao.

18. Iz iskaza svjedoka ĆD, majka tužiteljice, proizlazi da su stranke imale potrebu kupiti auto no financijski si to nisu mogli priuštiti, da su suprug i ona bili su s njima u kontaktu i družili se, često su ih zajedno posjećivali ili bi tužiteljica sama dolazila. Počeli su pričati da trebaju kupiti auto, a u prosincu 2018. godine počelo se pričati da bi posudili novac i da bi otišli u Njemačku kupiti auto. U Njemačkoj živi njezin polubrat i imali su plan otići u Njemačku i tamo kupiti auto. Prije toga gledali su po oglasniku koliko bi to koštalo te su njoj i suprugu rekli da im treba oko 7.000,00 EUR. Oni su s tužiteljicom i tuženikom vodili nekoliko razgovora o tome da bi posudili novac od njih, iznos od 7.000,00 EUR. Dogovorili su da će njezin suprug posuditi im novac, ne sjeća se točno kada je taj dogovor postignut, te je on otišao u banku i podigao 7.000,00 EUR i predao im taj novac, a to je bilo krajem prosinca 2018. godine. Ne sjeća se je li samo tužiteljici dao taj novac ili su oboje došli te misli i da je i ona bila prisutna predaji novca, ne sjeća se u kojim apoenima niti je li novac bio u kuverti. Tužiteljica i tuženik su 01. siječnja 2019. godine otišli u Njemačku gdje su kupili auto marke Škoda. Imali su trošak špedicije i većeg servis te su od nje i supruga tražili pozajmicu od još 3.000,00 EUR ne zna točan datum, ali to je bilo u tom razdoblju te je njezin suprug ponovno podigao novac iz banke i predao im novac, ona nije bila prisutna predaji. Ne sjeća se kada je to bilo niti je li predao novac samo tužiteljici ili su bili oboje. Što se tiče dogovora oko povrata, tužiteljica i tuženik obvezali su se vratiti novac kako budu mogli. Oni nisu razgovarali o tome na koga će glasiti auto, ona je očekivala da će glasiti na tužiteljicu jer oni daju novac, ali je doznala da glasi auto na tuženika jer je imao olakšice i on ga je vozio. Njezin suprug je imao novac u banci od nasljedstva jer je prodao stan na Korčuli misli 2015. godine za otprilike 160.000,00 EUR. Kako se vidjelo da će doći do prekida zajednice stranaka, to je ona tražila da se auto prepiše na nju ili supruga te je njezin suprug otišao razgovarati s tuženikom, ona je mislila da će dogovoriti s njim da se auto prepiše na njih, no suprug joj je rekao da mu je tuženik rekao da mu auto treba, da će on uzeti auto za sebe i da će preuzeti i otplatu na sebe te da će vratiti cijeli iznos. Misli da je suprug dogovorio i rok povrata, ali se ne sjeća koji je to datum. Oni nikada s tužiteljicom i tuženikom nisu potpisali potvrdu da im predaju novac. Bili su obitelj pa zato to nisu potpisivali. Nešto novaca tužiteljica i tuženik vratili su dok su bili zajedno, radi se o 1.000,00 kn ili 2.000,00 kn, a od kada je tuženik na sebe preuzeo obvezu plaćanja on ništa nije platio. Što se tiče kredita tuženika, tužiteljica joj je pričala da tuženik ima kredit za zube i legalizaciju kuće, ne zna koliko je iznosila rata kredita niti ukupan iznos kredita, a niti tužiteljica to nije znala. U vrijeme kupnje auta bili su oboje zaposleni. Tuženik je bio zaposlen cijelo vrijeme trajanja zajednice dok tužiteljica od polovine 2020. godine oko godinu dana nije bila zaposlena, a ona je otplaćivala njezin kredit. Oni nisu imali zajedničku ušteđevinu, bili su lošeg imovnog stanja. Ona je financirala potrebe djeteta i pomagala im.

19. Iz iskaza svjedoka LD, oca tužiteljice, proizlazi da su stranke učestalo dolazile kod njih doma na ručak. U jednom trenutku, kada je tužiteljica bila trudna, započeli su razgovor o tome da treba kupiti auto, a to je bilo tijekom prosinca 2018. godine. Tužiteljica ga je pitala može li im on pozajmiti novac, a on je rekao da o tome mogu razgovarati, a tim razgovorima bio je prisutan tuženik. Negdje iza Božića 2018. godine rekao im je da će im pozajmiti novac i da vide koliko im treba novaca. Nakon što su pregledali portale rekli su da im treba 7.000,00 EUR. Otišao je u banku i digao novac te je predao 7.000,00 EUR tužiteljici u njihovoj kući, misli da je bila prisutna njegova supruga, ali ne zna je li bio prisutan tuženik. Tuženik je bio prisutan razgovorima o pozajmici. On ima izvod iz banke u kojem se vidi kako je pozajmio novac, odnosno podizao s računa i potom novac dao kao pozajmicu strankama. 2019. godine oni su otišli u Njemačku te su po autosalonima tražili auto i kupili su auto marke Škoda Octavia karavan koju su doveli u Hrvatsku. Ne zna koliko su ga platili, ali je imao veliku kilometražu. Tuženik je znao rješavati carinski uvoz i to je preuzeo na sebe, no tu se ispostavilo da treba više novaca od onoga što su mislili jer je carina bila veća i trebalo ga je registrirati i napraviti servis. Njemu je tužiteljica rekla da im nedostaje novaca kako bi sve mogli platiti pa im je u još dva navrata pozajmio novac, kroz siječanj 2019. godine. Ukupno im je pozajmio još 3.000,00 EUR i dao im ga u obiteljskoj kući. Bila je prisutna tužiteljica, misli i njegova supruga, a ne sjeća se je li bio prisutan tuženik. Tuženik je koristio taj auto i glasio je na njega, te je tužiteljica na to pristala iz ljubavi prema njemu, a on s tim nije bio suglasan. S vremenom je njihov odnos postao gori pa se sastao s tuženikom dva puta u kafiću u [adresa]. On je jako volio Škodu i oni su dogovorili da će tuženik preuzeti u cijelosti taj dug i da će mu isplatiti 60.000,00 kn kroz pet ili šest mjeseci. Radilo se o usmenom dogovoru, potvrdu nisu sastavili. Tuženik mu ništa nije vratio. Tuženik je cijelo vrijeme radio, tužiteljica neko vrijeme nije radila, radilo se o par mjeseci, a tuženik je imao kredit navodno za zube i tužiteljica je rekla da je to veći kredit od njezinog. Drugih saznanja o tom kreditu nema. On tuženika nije tužio da mu vrati novac jer je to izvanbračna stečevina stranaka. On je imao novac na računu jer je 2015. godine prodao stan na Korčuli za 150.000,00 EUR ili 160.000,00 EUR. Tuženik je sudjelovao u razgovorima o tome kada se pričalo o kupnji auta i sudjelovao je u razgovoru da im treba pozajmiti novac te su oni su zajedno tražili novac. On je s tuženikom dogovorio da mu tuženik plati 60.000,00 kn u što nisu uključene kamate jer je on vozio taj auto i on je zaokružio na taj iznos da mu izađe u susret. Oni su mu vratili 2.000,00 kn, oboje su mu vratili taj iznos. Zna da je dao novac njima zajedno i s tim novcem otišli su u Njemačku kupiti auto.

20. Iz dostavljenog izvoda po tekućem računu tuženika od 2012. godine utvrđeno je da je tuženik od siječnja 2012. uplaćivao rate kredita br 053-850-4309270, da mu je 13. studenog 2015. od strane RBA d.d isplaćen iznos od 57.113,24 kn, da je s računa isplatio iznos od 10.000,00 kn i iznos od 12.000,00 kn dana 14. studenog 2015. po čemu je počeo otplaćivati kredit broj 045-50-6891369 , te je iznos od 15.500,00 kn isplatio s računa dana 2. prosinca 2015. Dana 2. kolovoza 2016. uplaćen mu je iznos od 84.720,02 kn na ime prijenosa sredstava te je 16. kolovoza 2016. iznos od 50.000,00 kn isplatio s računa. Iz naprijed navedenoga utvrđeno je da je tuženik određena novčana sredstva ostvario na ime kredita no iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da bi se radilo o iznos od 21.000,00 eur. Naime iz navedenoga proizlazi da bi iznos od 57.113,24 kn bio isplaćen kao kredit obzirom je nakon te isplate počeo otplaćivati rate novog kredita, a nejasno je s koje osnove mu je na račun uplaćen iznos od 84.720,02 kn time da i nakon te uplate nastavlja otplaćivati kredit broj 045-50-6891369.

21. Među strankama nije sporno da su za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice kupile predmetno vozilo, a kako to potvrđuju i saslušani svjedoci, da su zajedno otišli u Njemačku, izabrali vozilo, kupili ga i uvezi u Hrvatsku te da je vozilo dominantno koristio tuženik. Tuženik tvrdi da je on to vozilo kupio sredstvima od kredita koje je ostvario 2016. te da je dio novaca i to 4.000,00 eur potrošio na popravak zuba, dok je ostatak novaca spremio u roditeljsku kuću i taj novac je koristio za kupovinu vozila marke Škoda. Nedvojbeno je da je taj kredit on otplaćivao za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice sredstvima od rada odnosno plaće pa navedena plaćanja predstavljaju plaćanja iz bračne stečevine.

22. Sud nije prihvatio iskaz tuženika, niti svjedoka UD i BD, u dijelu u kojem su isti iskazivali da je tuženik preostali novčani iznos dobiven od kredita spremio u kuću svojih roditelja, da je došao po taj novac i da je tim novcem kupio vozilo. Tuženik u bitnome tvrdi da je 2016. ostvario kredit u RBA d.d. te da mu je od iznosa kredita ostalo oko 14.000,00 eur koji novac je spremio u kući svojih roditelja i isti je iskoristio za kupovinu vozila marke Škoda 2019. godine. No tuženik u iskazu navodi, a što potvrđuje i tužiteljica, da je kupio i auto Golf 2018. za vrijeme trajanja zajednice stranaka, a koje vozilo je proizvedeno 1997. Životno je nelogično da bi tuženik, koji raspolaže novcima od kredita od 2016. godine u iznosu većem od 10.000,00 eur, kupovao tako staro vozilo marke Golf 2018. godine i da bi tek 2019. novac kojim raspolaže od kredita utrošio na vozilo Škoda. Logično je da bi tuženik, da je raspolagao novcima od kredita u iznosu većem od 10.000,00 eur, a koji mu se nalazio navodno u roditeljskoj kući, navedeni novčani iznos 2018. potrošio za kupovinu novijeg vozila te da ne bi kupovao tako staro vozilo marke Golf već bi odmah tim novcem kupio novije vozilo. I Iskazi svjedokinja BD i UD je kontradiktoran u određenim dijelovima pa tako UD iskazuje da su i tužiteljica i tuženik dana 28. prosinca 2018. došli u kuću te su uzeli novac koji je tuženik imao od kredita spremljen u roditeljskoj kući i zajedno otišli u Njemačku, dok je svjedokinja BD iskazala da je tuženik sam došao po novac i da tužiteljica nije bila s njim, a obje svjedokinje iskazuju da su bile prisutne kada se taj novac uzimao iz kuće. Stoga je stav ovoga suda da su naveden svjedokinje, majka i sestra tuženika, svojim iskazom pokušale pogodovati uspjehu tuženika u ovom postupku te iskaz tuženika i navedenih svjedokinja sud nije prihvatio jer ih je ocijenio životno nelogičnim.

23. Stoga, a kako je iz iskaza tužiteljice i tuženika utvrđeno da su oboje radili, da tužiteljica nije radila u vrijeme porodiljinog dopusta i još neko kraće vrijeme, a iz izvoda po računu tuženika i iz iskaza stranaka je utvrđeno da isti nisu ostvarivali značajnija novčana sredstva od rada, to je sud prihvatio iskaz tužiteljice i svjedoka ĆD i LD, obzirom su iskazivali životno i uvjerljivo i to u djelu da je otac tužiteljice pozajmio ukupan iznos od 10.000,00 eur strankama kako bi vozile kupile u Njemačkoj i platile trošak uvoza i carinjenja te servisa, dok su se stranke obvezale vratiti navedeni novčani iznos u iznosima u kojima će moći i kada će moći. Naime, svjedoci ĆD i LD su iskazivali životno i uvjerljivo o cijeloj dinamici odnosa sa strankama na način da su bili uključeni u život stranaka, da su se redoviti posjećivali, da su bili zabrinuti da tužiteljica koristi staro vozilo marke Golf jer je vožnjom istoga dovedena u pitanje sigurnost nje i djeteta, da su počeli razgovarati sa strankama o kupnji novog vozila upravo u vrijeme kada je tužiteljica bila trudna, te da su stranke tražile pozajmicu za kupnju vozila i da je LD u dogovoru sa svojom suprugom odlučio pozajmiti im novac, a koji novac je imao na računu od prodaje svog nasljedstava, te da im je predao novac i to 7.000,00 eur prije odlaska u Njemačku, a potom ukupno 3.000,00 eur kada su se vratili s vozilom kako bi mogli podmiriti troškove uvoza, carine, registracije i servisa time da su dogovorili da će mu vratiti novac kako budu mogli te su dva puta vratili po 1.000,00 kn.

24. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio da je vozilo marke Škoda kupljeno u vrijeme trajanja bračne zajednice na način da su stranke kao bračni drugovi pozajmili novčani iznos od ukupno 10.000,00 eur za kupnju vozila i da su se obvezali isti vratiti iz sredstva ostvarenih radom. Radi navedenoga, sud je utvrdio da navedeno vozilo predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka na osnovi čl. 36. st.1 ObZ i to svakoga u 1/2 dijela. Povrat novčanih sredstava kojima je kupljeno vozilo predstavlja obvezu iz bračne stečevine te tereti svaku stranku u na osnovi čl. 44. st.1. i 3. ObZ, a isto nije predmet ovoga postupka te činjenica da je otac tužiteljice dogovarao s tuženikom da isti vrati pozajmljeni iznos i da vozilo ostane tuženiku nije od značaja jer otac tužiteljice ne može pregovarati s tuženikom na način da isključuje tužiteljicu iz bračne stečevine. Predmet ovog postupka nije isplata pozajmljenog iznosa. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude pod II.

25. Sud nije posebno cijenio promet po računu HPB d.d. koji je predan na ročištu održanom dana 20. siječnja 2025. obzirom je navedenu dokumentaciju koja prikazuje promet po računu u 2018. i 2019. tužiteljica mogla i trebala dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka, a na osnovi čl. 299. st.2. ZPP-a.

26. Što se tiče isplate naknade štete sud je iz iskaza i tužiteljice i tuženika utvrdio da je vozilo Škoda bilo oštećeno u prometnoj nezgodi kada je vozilom upravljala tužiteljica te je tuženiku na ime naknade štete isplaćen iznos od 8.000,00 kn koji iznos je isti zadržao, a vozilo nije popravio. Kako predmetno vozilo predstavlja bračnu stečevinu stranka svakog u 1/2 dijela to je tuženik bio u obvezi isplatiti iznos od 4.000,00 kn tužiteljici slijedom čega je navedeni dio tužbenog zahtjeva ocijenjen osnovanim primjenom čl. 1111. st. 1. ZOO u svezi s čl. 36. ObZ. Tužiteljica su priznate zatezne kamate na osnovi čl. 1115. ZOO u granicama postavljenog zahtjeva odnosno od donošenja presude, 6. ožujka 2025. do isplate. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude pod III.

27. Sud nije ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev kojim se traži da se utvrdi da je tužiteljica vlasnica vozila Škoda u cijelosti, a tuženik vlasnik vozila Golf u cijelosti obzirom je utvrđeno da su vozila izvanbračna stečevina svakog od njih u 1/2 dijela, kao niti tužbenog zahtjeva kojim se predlaže da se razvrgne suvlasnička zajednica stranaka na način da je tužiteljica u cijelosti vlasnica vozila marke Škoda, a tuženik vozila marke Golf obzirom tuženik na takvu podjelu nije pristao te se radi o vozilima različite vrijednosti. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude pod IV.

28. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u vrijeme poduzimanja radnje.

29. Obzirom je tužiteljica u bitnom dijelu uspjela u sporu u dijelu utvrđenja da vozila predstavljaju bračnu stečevinu i da ima pravo na isplatu iznosa štete, dok u odnosu na dijelove tužbenog zahtjeva u odnosu na koje nije uspjela nije nastao poseban trošak, to je stav ovoga suda da tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti primjenom čl. 154. st.1. ZPP-a. Tužiteljici, zastupanoj po punomoćniku, priznat je trošak za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova na osnovi Tbr 7/1 OT, trošak zastupanja na ročištu 06. 11. 2023., 22. 02. 2024., 12. 09. 2024. i 20. 01. 2025. godine svaki u iznosu od 100 bodova na osnovi Tbr 9/1 OT te trošak sastava podneska od 27. 04. 2023. u iznosu od 25 bodova na osnovi Tbr 8/4 OT, što ukupno iznosi 525 bodova, vrijednost boda je 2,00 EUR na osnovi Tbr 54 OT, te trošak ukupno iznosi 1.050,00 EUR. Slijedom navedenog, a na osnovi odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude pod V.

30. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona i čl. 29 st. 2 ZOO-a, te su iste dosuđene tužiteljici od

06. ožujka 2025. godine do isplate.

31. Tuženiku nije priznat trošak postupka obzirom isti nije uspio u sporu te je, primjenom odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a, odlučeno kao u izreci presude pod VI.

U Zagrebu, dana 06. ožujka 2025. godine

Sutkinja:

Ana Merlin Božičković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužiteljica po punomoćniku

tuženik po punomoćniku