Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

Poslovni broj: P-1015/2023.-7.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sucu Nataliji Denona u pravnoj stvari tužiteljice ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Robert Rist, odvjetnik iz Krka, protiv tuženika TJ iz [adresa], 10020, Balokovićeva 47, kao slijednika iza pok. zemljišnoknjižnih suvlasnika VJ (ispravno bi trebalo pisati FJ) i IJ r. VJ, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene 19. veljače 2025., javno objavivši odluku 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla pravo vlasništva na k. č. [katastarska čestica], u g.t. 1 i k. č. [katastarska čestica], u g.t. 2, obje upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II Ovlašćuje se tužiteljica da po pravomoćnosti ove presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva s imena tuženika navedenih u ovoj presudi na ime tužiteljice, a u odnosu na nekretninu navedenu u točki I izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 8. studenog 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica], u g.t. 1 i k. č. [katastarska čestica], u g.t. 2, obje upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], navodeći da je stvarna vlasnica tih nekretnina koje da u naravi predstavljaju pašnjak i oranicu naziva „Mekotica“, a koje da je stekla u posjed nasljedstvom iza pok. strica OJ pok. EJ, sve sukladno rješenju o nasljeđivanju, poslovni broj O- 455/11, od 26. rujna 2012., u kojem su nasljednici pok. ostavitelja sačinili diobu prema kojem su utužene čestice pripale tužiteljici u cijelosti. U tužbi se nadalje navodi da je pok. OJ utužene nekretnine stekao nasljedstvom od svojeg oca EJ, koji je preminuo još 1937.godine, te da su iste već godinama u posjedu obitelji tužiteljice. Zbog navedenog, tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će se svoji njezin tužbeni zahtjev kojeg temelji na institutu dosjelosti, te utvrditi ju vlasnicom utuženih nekretnina.

2. Kao dokaz činjeničnih navoda iz tužbe, tužiteljica je u sudski spis dostavila vlasnički list za utuženu nekretninu, posjedovni list broj 120 za k. o. [katastarska općina] iz kojeg proizlazi da je kao posjednik na predmetnim nekretninama upisan JJ, smrtne listove iza pok. zemljišnoknjižnih suvlasnika CJ i KJ, povijesni zemljišnoknjižni izvadak za utužene nekretnine, te rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-455/11, doneseno u ostavinskom postupku iza pok. OJ po pok. EJ, iz kojeg proizlazi da su utužene čestice, nakon diobe sa ostalim sunasljednicima pok. ostavitelja, pripale u posjed i vlasništvo tužiteljici.

3. Predmetna tužba sa svim prilozima uredno je dostavljena tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, sve sukladno odredbama čl. 284. st. 1. i čl. 285. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), međutim, isti se na tužbu nije očitovao.

4. Držeći da u konkretnom slučaju, unatoč tome što tužba nije osporena od strane tuženika, nisu ispunjene sve procesne pretpostavke iz čl 331.b ZPP-a koje moraju biti kumulativno ispunjene za donošenje presude zbog ogluhe, to je ovaj sud proveo dokazni postupak, u okviru kojeg je izvršio uvid u svu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, te svjedoka ĆJ i PJ, a nakon analize svih izvedenih dokaza, sukladno čl. 8. ZPP-a, zaključio je da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka ĆJ i PJ proizlazi da su oba svjedoka upoznata sa lokacijom predmetnih nekretnina, njihovom namjenom i kulturom, te načinom posjeda, budući su oboje izjavili da se radi o nekretninama naziva Mekotica, koje da se nalaze na putu (bijelom putu) između ĆJ i Z, tj. uz put koji vodi od starog groblja prema Bogovićima i uz put koji vodi od [adresa] prema Sv. Antonu, a koje da su po naravi oranica, koja se nekoć obrađivala, te pašnjak. Štoviše, svjedok PJ je predmetne nekretnine pokazao na kopiji katastarskog plana, te se izjasnio da se na čestici 480/1 danas nalazi jedna lokva, pet maslina i neko drveće koje služi ovcama za hlad, dok da je čestica 480/2 pašnjak. Utvrđeno je da je predmetne nekretnine nekoć koristio pok. OJ, koji da je cijeli život bio susjed svjedoka ĆJ. OJ da je predmetne nekretnine kupio prije više od 50 godina, što da svjedok ĆJ zna po njegovoj priči, ali da ne zna od koga, jer da je u to vrijeme svjedok bio dijete. OJ da je iste koristio uglavnom za ispašu ovaca, ali i za obradu, tako da je na jednoj od tih nekretnina sadio bob, ječam i slično. Svjedok PJ da je OJ viđao na predmetnim parcelama, budući da taj svjedok ima u blizini svoju nekretninu koju često obilazi. Iz iskaza PJ proizlazi da je OJ preminuo negdje 2010. – 2011., a nakon njegove smrti da je posjed na tim nekretninama počela izvršavati tužiteljica i njezina obitelj, i to najviše njezin suprug LJ, kojeg da svjedok PJ zna često vidjeti na nekretninama. On da sada te nekretnine kosi, malčira, a dovezao je i kamen, tj. materijal za zatrpavanje postojeće lokve. Predmetne nekretnine da se danas većinom koriste kao pašnjaci, budući da tužiteljica, tj. njezin suprug imaju svoje ovce koje tamo pasu. Nadalje je utvrđeno da je pok. OJ bio brat tužiteljičinog oca, koji da nije imao svojih nasljednika, slijedom čega da su njega naslijedili njegovi nećaci, među kojima je i tužiteljica. Osoba JJ pok. EJ, koji je upisan u katastru kao posjednik predmetnih nekretnina, prema iskazu svjedoka ĆJ bio je brat pok. OJ, koji da je preminuo, a koji da ima sina koji se zove identično kao on JJ, a koji ima prebivalište na istoj adresi kao i njegov pok. otac. Posjed tužiteljice, kao i posjed njezinog pravnog prednika pok. OJ na predmetnim nekretnina da nije nikad bio ometan i/ili osporavan. Svjedok PJ je pritom nadodao da on osobno poznaje tuženika, ali da ga nikad nije vidio na utuženim nekretninama.

6. Iz iskaza tužiteljice ZJ proizlazi da je OJ preminuo 2011., s tim da je prije svoje smrti bio u posjedu utuženih nekretnina sigurno 30-ak godina. Iz njezina iskaza proizlazi da je ona, zajedno sa svojim suprugom, i prije smrti OJ ušla u posjed utuženih nekretnina, i to onda kad je OJ onemoćao, što je bilo posljednjih 10-ak godina pred smrt. OJ da nije imao svojih nasljednika, tako da su njega naslijedili nećaci, među kojima je i tužiteljica, i to prema njihovom međusobnom dogovoru po kojem su utužene čestice pripale tužiteljici. Tužiteljica da je dogledala pok. OJ do smrti, zajedno sa HJ i AJ. OJ da je čestice koristio za ispašu ovaca, a nakon njegove smrti taj isti posjed da je nastavila i tužiteljica, i to zajedno sa suprugom, budući da oni imaju svoje ovce koje tamo vode na ispašu. Upisani posjednik JJ pok. EJ da je Rokov brat, a njegov sin da je HJ, koji da je zajedno sa tužiteljicom sudjelovao u ostavinskom postupku iza pok. OJ gdje su se nasljednici dogovorili da utužene čestice pripadnu tužiteljici. Tužiteljica da ne poznaje tuženika, jer da je rodoslovlje upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika istraživao njezin suprug, koji da je tako utvrdio da bi tuženik trebao biti njihov jedini nasljednik. Tužiteljica drži da bi tuženik trebao biti unuk pok. IJ.

7. Odredbom čl. 388. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje ZV) propisano je da se stjecanje, promjena pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava stupanjem na snagu tog zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno, a u st. 2. toga članka stoji da se stjecanje, promjena, pravni učinak i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

8. Analizom svih izvedenih dokaza, ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica, koja nedvojbeno ima pravni interes ustati sa predmetnom tužbom, što proizlazi iz sadržaja ostavinskg rješenja iza pok. OJ, poslovni broj O-455/11, od 26. rujna 2012., u samostalnom posjedu utuženih nekretnina od 2011.godine, dakle, nakon smrti pok. OJ i dogovora sa ostalim sunasljednicima, s tim da se u njezin posjed treba uračunati i vrijeme dosjedanja njezinog pravnog prednika pok. OJ, koji je prema iskazima svjedoka, kao i tužiteljice, bio u posjedu utuženih nekretnina još od 70-ih godina, ako ne i ranije. S obzirom da mu taj posjed nije nitko osporavao, radi se o poštenom posjedu, kojeg je kao takvog nastavila izvršavati ovdje tužiteljica. Osim toga, poštenje se sukladno čl. 18. st. 5. ZV-a pretpostavlja, a iz sadržaja stanja u spisu ne proizlazi da bi ta pretpostavka bilo čime bila dovedena u dvojbu. Sukladno tome, a računajući vrijeme dosjedanja tužiteljice od 1970-ih godina pa nadalje, to je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbe Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ), koji je u to vrijeme bio na snazi, a koji se ovdje primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91). U pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a stoji da se u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih imaju dokazati po sudskih spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost svršuje tek poslije 30 godina. Međutim, prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda SFRJ broj 3/60 od 4. travnja 1960., taj je rok ograničen na rok od 20 godina, i to bez potrebe dokazivanja zakonitosti posjeda. Slijedom navedenog, a imajući u vidu rok od 20 godina iz Načelnog mišljenja, to je ovaj sud stava da je u konkretnom slučaju vrijeme potrebno za dosjelost isteklo 1990-ih godina, dakle u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996, dalje ZOVO). Međutim, njegova primjena u konkretnom slučaju ne dovodi do drugačije odluke ovog suda, jer iako se sukladno čl. 90 ZOVO-a i Zaključku sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 27. veljače 1984. odredbe tog Zakona primjenjuju na sve rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu, u odredbama čl. 28. st. 4. i 5. ZOVO-a stoji da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, što znači da taj Zakon propisuje isti zakonski rok za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, kao i OGZ, a koji je u konkretnom slučaju do stupanja na snagu ZOVO-a gotovo pa u potpunosti istekao.

9. Slijedom navedenog, kako je u to vrijeme (kada je istekao rok dosjedanja) još uvijek bio živ pravni prednik tužiteljice pok. OJ, to su se još za vrijeme njegova života ispunile sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te je isti već 1990-ih godina postao vlasnik utuženih nekretnina. S obzirom da su se nakon njegove smrti svi njegovi sunasljednici, među kojima je i HJ, sin upisanog posjednika SJ. EJ, međusobno dogovorili oko ostavinske imovine pok. OJ, te je sukladno tom dogovoru tužiteljica proglašena nasljednicom u odnosu na utužene nekretnine, to je valjalo sukladno sadržaju citiranog ostavinskog rješenja, a imajući u vidu činjenicu da tužiteljica od 2011. samostalno uživa posjed na utuženim nekretninama, usvojiti predmetni tužbeni zahtjev i odlučiti ako u izreci ove presude, sve sukladno relevantnim odredbama OGZ-a, ZOVO-a i ZV-a.

10. O troškovima postupka nije odlučeno, budući ih tužiteljica nije niti potraživala.

U Krku 6. ožujka 2025.

Sutkinja

Natalija Denona

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.