Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: 32 UsI-5571/2023-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Ljerke Perica, u upravnom sporu tužitelja ČNŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], Blanco Encalada 989 (1428) CABA, Buenos Aires, Argentina, kojeg zastupa Domagoj Rešetar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Rešetar i partneri d.o.o. u Osijeku, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi obnove postupka, 6. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Klasa: UP/I-230-01/22- 01/02., Ur. broj: 514-07-04/01-23-02., od 20. rujna 2023., i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-230-01/22-01/02., Ur. broj: 514- 07-04/01-23-02., od 20. rujna 2023., odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka dovršenog rješenjem Ministarstva uprave KLASA: UP/I-230-02/14-04/16, URBROJ: 515-03-02-01/2-15-15 od 18. rujna 2015., odbačen je prijedlog tužitelja za ukidanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti tog rješenja te prijedlog za donošenje rješenja o odgodi izvršenja tog rješenja, te je odbačen zahtjev tužitelja za naknadno priznavanje položaja stranke u postupku dovršenog tim rješenjem.
Rješenjem Ministarstva uprave od 18. rujna 2015. odobren je Zakladi braće Nikole i Miha Mihanovića za unaprjeđenje župe Doli i sela Smokvine, upis promjena adrese sjedišta zaklade, svrhe zaklade i Statuta zaklade u Zakladni upisnik.
2. Tužitelj je u tužbi i tijekom spora osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da mu je, kao nasljedniku (praunuku) iza pokojnog ČN, kao osnivača Zaklade braće Nikole i Miha Mihnovića (dalje: zaklada), uskraćeno pravo da sudjeluje i da podnosi pravne lijekove u upravnom postupku okončanom rješenjem Ministarstva uprave KLASA: UP/I-230-02/14-04/16, URBROJ: 515-03-02-01/2-15-15 od 18. rujna 2015., u kojem postupku je odobren upis promjene sjedišta zaklade, promjene svrhe zaklade i promjene statuta zaklade. Smatra da je imao pravo na sudjelovanje u postupku na temelju odredaba članaka 20. stavka 2., članka 42. stavka 4. u vezi s odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zakladama i fundacijama. Tužitelj ističe da se njegova stranačka legitimacija, kao nasljednika osnivača zaklade, presumira te da je utvrđena po sili zakona. Tužitelj svoje navode o tome da je praunuk osnivača zaklade, a time i nasljednik, dokazuje pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1717/2022-5 od 9. lipnja 2022., rodnim listovima članova obitelji i obiteljskom knjižicom. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Naveo je da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1717/2022-5 od 9. lipnja 2022. samo utvrđeno da je tužitelj potomak osnivača zaklade, a ne i nasljednik. Smatra da nisu pravilni stavovi tužitelja vezani za primjenu prava.
4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).
Na upit suda tužitelju postavljenom na održanom ročištu da li tužitelj raspolaže rješenjem o nasljeđivanju, opunomoćenik tužitelja odgovorio je da ne, jer tužitelj živi u [adresa], ali smatra da se radi o oborivoj presumpciji prema Zakonu o nasljeđivanju, prema kojem nasljednici postaju nasljednicima po sili zakona u trenutku smrti ostavitelja, dok je osoba koja smatra suprotno dužna to i dokazati oporukom ili na neki drugi način. Tužitelj smatra da se iz dostavljenih rodnih listova vidi nasljeđivanje u uspravnoj liniji.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika.
6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
7. Između stranaka je sporno da li je tužitelj nasljednik iza osnivača zaklade pokojnog ČN, ukoliko jest, da li mu je moralo biti omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku okončanom rješenjem Ministarstva uprave KLASA: UP/I-230-02/14-04/16, URBROJ: 515-03-02-01/2-15-15 od 18. rujna 2015., a posljedično tome i da li su pravilno odbačeni njegovi prijedlozi i zahtjev.
8. Iz obrazloženja osporenog rješenja i spisa tuženika u bitnom proizlazi da je Rješenjem Ministarstva uprave od 23. siječnja 1997. odobren upis navedene Zaklade u Zakladni upisnik, te je rješenjem od 7. srpnja 1997. odobren Statut te je postavljena Uprava Zaklade. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 11. kolovoza 1997.
Nadalje, povodom podnesenog zahtjeva iz 2014. za upis promjena u Zakladni upisnik, kojeg je u ime Zaklade podnio ŽN, predsjednik Uprave Zaklade, rješenjem Ministarstva uprave od 18. rujna 2015., odobren je Zakladi upis promjena adrese sjedišta, svrhe i Statuta u Zakladni upisnik. Naime, u provedenom postupku je utvrđeno da su odluke o promjeni statuta, svrhe te adrese sjedišta Zaklade usvojene na sjednicama Uprave Zaklade od 27. srpnja 2014. i 28. lipnja 2015., donesene u skladu s važećim Statutom Zaklade od 16. lipnja 1997., dok su u skladu sa Statutom na sjednici Uprave Zaklade od 29. studenoga 2014., donesene odluke o razrješenju starog člana Uprave i imenovanju novog člana Uprave. Pobijano rješenje je postalo pravomoćno 3. studenoga 2015. te je izvršen upis odobrenih promjena.
Tužitelj je podnio prijedlog za obnovu upravnog postupka dovršenog rješenjem
Ministarstva uprave KLASA: UP/I-230-02/14-04/16, URBROJ: 515-03-02-01/2-15-15 od 18. rujna 2015, prijedlog za ukidanje pravomoćnosti i izvršnosti rješenja i zahtjev za priznavanje statusa stranke u postupku, u kojem je u bitnom naveo da njemu, kao nasljedniku osnivača zaklade, rješenje nikada nije dostavljeno niti je uključen u postupak, a predmetnim rješenjem izmijenjena je volja osnivača Zaklade u odnosu na svrhu zaklade te u odredbama o zakladnom tijelu i upravi Zaklade, pa sadašnji statut niti u jednom dijelu ne izražava volju osnivača Zaklade.
Tuženik je utvrdio da prijedlog nije podnesen od strane ovlaštene osobe, jer u konkretnom upravnom postupku podnositelj prijedloga nije bio stranka u tom upravnom postupku.
9. U vrijeme podnošenja zahtjeva i provedbe upravnog postupka okončanog rješenjem Ministarstva uprave KLASA: UP/I-230-02/14-04/16, URBROJ: 515-03-02- 01/2-15-15 od 18. rujna 2015., čija se obnova traži, bio je na snazi Zakon o zakladama i fundacijama (Narodne novine br. 36/1995, 64/2001). Slijedom navedenog, kada bi javnopravno tijelo dopustilo obnovu upravnog postupka, postupak bi bilo potrebno provesti po odredbama tog zakona.
Odredbom članka 19. Zakona o zakladama i fundacijama (Narodne novine br. 36/1995, 64/2001), propisano je da u postupku odobravanja statuta zaklade ovlaštene su sudjelovati kao stranke zakladnik, odnosno njegovi nasljednici i upravitelj zaklade. Ističe se da je navedena odredba ostala neizmijenjena te da je jednako glasila i u članku 19. Zakona o zakladama i fundacijama (Narodne novine br. 36/1995).
Prema stavu ovog suda, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je nasljedniku osnivača zaklade bilo potrebno omogućiti sudjelovanje u upravnom postupku izmjene (i odobravanja) statuta zaklade.
10. Odredbom članka 123. stavka 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/2009, 110/2021) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci: ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.
Prema stavu ovog suda, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da bi tužitelj, ukoliko dokaže da je nasljednik iza pokojnog osnivača zaklade, odnosno ukoliko dokaže ostvarenje propisanih potrebnih uvjeta, imao pravo na podnošenje prijedloga za obnovu upravnog postupka o kojem je javnopravno tijelo dužno meritorno odlučiti.
11. Međutim, tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao odlučnu činjenicu, a to je da li je doista nasljednik iza pokojnog osnivača zaklade ČN.
12. Tužitelju se ističe da iz dokaza koje je dostavio u spis proizlazi da je on potomak u ravnoj liniji pokojnog ČN. Međutim, navedeno nikako ne znači da je on ujedno i nasljednik iza istog.
Odredbom članka 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje ZN) propisano je da umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik), a koje se stiče na temelju oporuke ili na temelju zakona. Nasljedno se pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti.
Prema odredbi članka 226. stavka 1. ZN-a isključivo sud, i to pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle i druge osobe. Dakle, nakon završetka ostavinske rasprave, sud, odnosno javni bilježnik, donosi rješenje o nasljeđivanju, kojim utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle druge osobe. Člankom 232. stavkom 1. istog zakona propisano je da se pravomoćnim rješenjem utvrđuje što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, postoje li kakva prava na zapise i koja, kao i koja su prava time stekle i druge osobe. Dakle, za dokaz o tome da li je neka soba nasljednik (da li je stekla nasljedno pravo) potrebno je da o tome bude doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, jer potomci ostavitelja ne moraju biti nužno i nasljednici istog, pogotovo u slučaju kada se, kao u ovom slučaju, radi o više generacija. Zbog navedenog je bilo potrebno pokrenuti ostavinski postupak u kojem bi se utvrdili svi potencijalni nasljednici iz pokojnog ČN, koji bi rješenjem o nasljeđivanju bili i navedeni i za koje je potrebno utvrditi slijed nasljeđivanja i potencijalna nasljedna prava tužitelja.
Prema stavu ovog suda navedeno predstavlja prethodno pitanje bez čijeg rješavanja se ne može smatrati dokazanim da je tužitelj uopće aktivno legitimiran za podnošenje prijedloga za obnovu postupka. Ističe se i da službena osoba tuženika nije bila dužna sama rješavati to prethodno pitanje na temelju dostavljenih dokaza, jer sam zakon izričito propisuje službenoj osobi mogućnost rješavanja prethodnog pitanja, no ne nalaže joj i obvezu rješavanja istog (članak 55. ZUP-a).
13. Kako tužitelj naposljetku svojim navodima nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao i pravilnost primjene materijalnog, sud nije našao osnovanim osporeno rješenje ocijeniti nezakonitim. S obzirom na sve navedeno, sud smatra da je osporavano rješenje zakonito, da je doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrdio da preostali tužbeni navodi nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
14. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.
Zagreb, 6. ožujka 2025.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
