Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-1217/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Pakoštane, Pakoštane, Kraljice Jelene 78, OIB: 061133311578, zastupane po općinskom načelniku LŠ, a ovaj po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Dmitra Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupane po punomoćnicima iz OD Nadramija i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, te odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se provodi kod Financijske agencije temeljem zadužnice ovjerene po javnoj bilježnici Biserki Lovrić iz Zagreba pod brojem ovjere OV-1358/2014 protiv Općine Pakoštane, Kraljice Jelene 78, Pakoštane, OIB: 061133311578.

II. Nalaže se tuženiku Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Dmitra Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, isplatiti tužiteljici Općini Pakoštane, Pakoštane, Kraljice Jelene 78, OIB: 061133311578, na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.612,40 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-16/22 od dana 13. srpnja 2022., koje je zaprimila 14. srpnja 2022. upućena da pokrene parnicu radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom, a koja ovrha se provodi kod Financijske agencije temeljem zadužnice ovjerene po Javnoj bilježnici Biserki Lovrić iz Zagreba pod brojem ovjere OV-1358/2014. Ističe kako je tuženik mogao dokazivati postojanje tražbine koju tvrdi da ima prema tužiteljici te tražiti naplatu iste sukladno Ovršnom zakonu sve do pravomoćnosti Rješenja o dosudi nekretnine izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to stambene jedinice na prvom katu, označena zelenom bojom i slovom "d", neto korisne površine 50,89 m2, a što očito nije učinio. Isto da je razvidno i iz Rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1377/17 od dana 28. prosinca 2020. Naime, prodajom nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], E-4, tužiteljica da je kupcu VŠ, predmetni iznos isplatila ovrhovoditelju Zadruga Centru d.o.o. Osim što tuženik nije pristupio prednje navedenom ovršnom postupku sve do pravomoćnosti Rješenja o dosudi, isti da nije nikad imao upisano založno pravo na predmetnoj nekretnini te nikad nije pokretao bilo kakve ovršne postupke protiv tužiteljice. Zaključno, ističe da čak i da su navodi tuženika koje je isticao u ovršnom postupku istiniti i da se prihvati tvrdnja da tužiteljica duguje tuženiku određeni iznos novca (a što tužiteljica svakako osporava iz svih prednje navedenih razloga), navodi kako nije jasno na temelju čega tuženik potražuje iznos od 230.611,11 kuna, dakle, potražuje preko iznosa koji je tužiteljici isplaćen na poslovni račun od kupoprodajne cijene dobivene prodajom nekretnine koju je naslijedila, a to je bio iznos od 134.282,92 kune.

2. U odgovor na tužbu tuženik ističe kako pobija u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice. Naime, da je ovrha određena na temelju ovršne isprave, koja glasi u korist banke kao prethodnog vjerovnika, a dužnik da je pok. BŠ, čija je nasljednica ovdje tužiteljica. Naime, tužiteljica da je naslijedila nekretninu te istu prodala u ovršnom postupku. Dopisom od 28.10.2019. tužiteljica da je izričito navela kako će tek nakon prodaje nekretnine doznačavati sredstva prema vjerovnicima, te da moli da se do daljnjega storniraju obavijesti i terećenja, dok tužiteljica neće raspolagati sredstvima. Pa ipak, nakon prodaje, da tužiteljica odjednom odbija isplatiti iznos koji je obećavala isplatiti vjerovnicima nakon prodaje. Iz tog razloga tuženik da nije imao druge opcije nego pokrenuti predmetnu ovrhu na novčanim sredstvima, jer ista predstavljaju rezultat unovčenja nekretnine, odnosno, predstavljaju imovinu nasljednika. Potpuno da je neosnovano da tužiteljica smatra kako ima pravo slobodno raspolagati novčanim sredstvima od prodaje nekretnine, koja je stekla kao nasljednica pok. dužnice, te da nije dužna namirivati vjerovnike iako je nedvojbeno naslijedila imovinu u tom iznosu. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbu tužiteljice te istoj naložiti isplatu parničnog troška u cijelosti.

3. U tijeku postupka tužiteljica ističe kako su točni navodi tuženika sadržani u odgovoru na tužbu, a koji se odnose na to da je tužiteljica naslijedila nekretninu iza pok. BŠ, kao i da je točno da je predmetna nekretnina oznake E-4 izgrađena na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prodana kupcu ŽŠ. Međutim, da je posve pogrešno stajalište tuženika kako tužiteljica odbija isplatiti iznos koji je “obećala” isplatiti vjerovnicima nakon prodaje. Nadalje, poziva se na odredbu čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju, tvrdeći kako iz iste jasno proizlazi kako tuženik nije ovlašten potraživati ovrhu na stvarima koje nisu sastavni dio ostavine odnosno isti uopće nije ovlašten potraživati navedeni iznos od tužiteljice, a sve s obzirom da je tužiteljica otuđila nekretninu davno prije podnošenja ovršnog prijedloga tuženika. Ističe da je tuženik zasigurno mogao dokazivati postojanje tražbine za koju tvrdi da ima prema tužiteljici sve do otuđenja nekretnine, što isti očito nije učinio. Slijedom svega navedenog, predlaže prihvatiti tužbu, kao i postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice te proglasiti nedopuštenom ovrhu koja se provodi kod FINE temeljem zadužnice ovjerene od javne bilježnice Biserke Lovrić pod brojem ovjere OV-1358/2014.

4. U tijeku postupka tuženik navodi da je i dalje upitno iz kojeg razloga tužiteljica ustraje na tužbenom zahtjevu, kad je nesporno da je naslijedila navedeni novčani iznos, koji je zaplijenjen na FINI, i koji je prenesen tuženiku, koji je nesporno vjerovnik pok. L. Smatra da tužiteljica koji predstavlja javnopravno tijelo i odgovara svojim biračima za raspolaganje proračunom i vođenje postupka, nema ovlaštenje neosnovano provoditi postupke, kao da se radi o privatnopravnom subjektu koji ne predstavlja tijelo odnosno ustrojenu lokalnu jedinicu samouprave Republike Hrvatske. Ističe kako se je sve povrh naplaćenih i nespornih 134.282,92 kuna obustavljeno odnosno ne potražuje se. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici da mu naknadi trošak.

5. Rješenjem Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-2314/2023 od 18. travnja 2024. ukinuta je Presuda ovog Suda, Stalne službe u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem P-1407/2022 od 13. travnja 2023., kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, te je istoj naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka, te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

6. Tako, u ponovljenom dokaznom postupku, a obzirom stranke nisu imale nikakvih novih prijedloga, ovaj Sud je obnovio ranije provedene dokaze, čitanjem i uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - povijesni prikaz (l.s. 5-7), Rješenje ovog Suda poslovni broj Ovr-16/2022 od 13.7.2022. (l.s. 8-11), dopis tužiteljice od 18.9.2020. (l.s. 24), dopis tužiteljice od 28.10.2019. (l.s. 25), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu, po Javnom bilježniku Štefici Brozović Škrinjarić iz Zagreba poslovni broj O-2927/15, UPP/OS-168/15 od 4.10.2016. (l.s. 26-29), Izjavu o otkazu kredita od 22.11.2018. (l.s. 30), Izvadak iz poslovnih knjiga od 22.11.2018. (l.s. 32), Ugovor o kreditu br.: 069-50-6512477 od 26.2.2014. (l.s. 34-43), Izvadak iz poslovnih knjiga od 3.12.2018. (l.s. 44), otplatni plan (l.s. 48-55), Izjavu o suglasnosti od 26.2.2014. (l.s. 56-59), zadužnicu od 26.2.2014. ovjerenu po Javnoj bilježnici Biserki Lovrić iz Zagreba pod brojem ovjere OV-1358/2014 (l.s. 60-64), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 23.12.2022. (l.s. 77), zahtjev za izravnu naplatu od 23.12.2021. (l.s. 78-79), specifikaciju potraživanja od 21.12.2021. (l.s. 80), Ugovor o prijenosu od 28.12.2021. (l.s. 86-92), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 22.2.2023. (l.s. 97-98), te u spis ovog Suda poslovni broj Ovr-1377/17.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u cijelosti.

8. Predmet spora zahtjev je tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se provodi kod Financijske agencije temeljem zadužnice ovjerene po Javnom bilježniku Biserki Lovrić iz Zagreba pod brojem ovjere OV-1358/2014.

9. Između stranaka u ovom postupku sporno je da li je tuženik ovlašten potraživati ovrhu odnosno iznos iz predmetne zadužnice od tužiteljice, kao i da li tužiteljica uopće ima pravni interes za vođenje ovog postupka obzirom je ovrha provedena.

10. Tako, prvenstveno se ističe da je odredbom čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona (Nar. Nov. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje OZ) propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

10.1. Slijedom navedene odredbe, ističe se kako Sud u okviru parnice za proglašenje ovrhe nedopuštenom raspravlja i odlučuje samo o žalbenim razlozima zbog kojih je ovršenik upućen na parnicu, te se i tužba može temeljiti samo na činjenicama koje su bile iznesene u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

10.2. Tako, nije sporno među strankama da je tužiteljica upućena na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja se kod FINA-e provodi temeljem zadužnice ovjerene po Javnom bilježniku Biserki Lovrić iz Zagreba pod brojem ovjere OV-1358/2014 zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, a na koji razlog nedopuštenosti ovrhe i u ovom postupku upire, a to je da tuženik kao ovrhovoditelj nije bio na temelju predmetne zadužnice ovlašten tražiti ovrhu.

11. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik imao tražbinu prema pok. BŠ, temeljem Ugovora o prijenosu koji je zaključio dana 28. svibnja 2021. sa Raiffeisenbank Austria d.d., prijenosom potraživanja istog u odnosu na zadužnicu pod poslovnim brojem OV-1358/14 od 27. veljače 2014., ovjerenu po Javnom bilježniku Biserki Lovrić iz Zagreba. Također, utvrđeno je i, a uvidom u Zadužnicu od 26. veljače 2014. godine ovjerenu po Javnom bilježniku Biserki Lovrić iz Zagreba pod brojem ovjere OV-1358/2014, da je BŠ, kao dužnik, dala suglasnost da se radi namirenja naplate tražbine vjerovnika, Raiffeisenbank Austria d.d., u iznosu od 25.000,00 EUR uvećano za redovnu kamatu i zateznu kamatu, zaplijene svi računi koje ista ima kod banaka, te da se novac s tih računa isplaćuje vjerovniku.

11.1. Također, kao nedvojbeno je utvrđeno i da je pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu, donesenog po Javnom bilježniku Štefici Brozović Škrinjarić pod poslovnim brojem O-2927/15, UPP-OS-168/15 od 4. listopada 2016., ovdje tužiteljica proglašena nasljednicom iza pok. BŠ i to na 4. suvlasničkom dijelu: 10/65 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Biograd na Moru, Općinskog suda u Zadru, zk.č. br. 691/27, kuća i dvor površine 385 m2, od čega kuća površine 115 m2 i dvor površine 270 m2, trajno povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to: etažno vlasništvo (E-4), 1. stambena jedinica na prvom katu, označena zelenom bojom i slovom "d", neto korisne površine 50,89 m2- u 1/2 dijela.

11.2. Zaključno, utvrđeno je i da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio Financijskoj Agenciji dana 23.12.2021. zahtjev za izravnu naplatu tražbine u ukupnom iznosu od 21.622,04 EUR na ime glavnice i iznos od 8.779,55 EUR na ime zakonskih zateznih kamata na glavnicu, sve temeljem predmetne zadužnice broj OV-1358/14 od 27. veljače 2014., protiv ovdje tužiteljice, kao ovršenika.

12. Tako, ističe se da je odredbom čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju (Nar. Nov. br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje: ZN), propisano da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.

12.1. Naime, u konkretnom slučaju, radi se o stjecanju ošasne imovine koja je sukladno čl. 6. i čl. 20. st. 1. i 2. ZN prešla na tužiteljicu, u kojem slučaju je odgovornost jedinice lokalne samouprave za dugove ostavitelja sukladno odredbi čl. 139. ZN, ograničena ne samo visinom (čl. 139. st. 3. ZN), već i imovinom kojom jedinica lokalne samouprave odgovara (čl. 139. st. 6. ZN). To znači da se prisilna naplata tražbine koju je vjerovnik, u ovom slučaju tuženik, imao prema ostavitelju može provesti samo na stvarima ili pravima koje je jedinica lokalne samouprave stekla kao ošasnu imovinu.

12.2. Obzirom na navedeno, a dovodeći u svezu utvrđenja da je tužiteljica u ostavinskom postupku stekla nekretninu i to 1/2 dijela stana u k. o. [katastarska općina], te da je tuženik kao vjerovnik temeljem predmetne zadužnice ovjerene po Javnom bilježniku Biserki Lovrić iz Zagreba pod brojem ovjere OV-1358/2014 od 27. veljače 2014. mogao prisilno naplaćivati svoju tražbinu samo zapljenom novčanih sredstava po računu pok. BŠ, to sukladno odredbi čl. 139. st. 6. ZN, prema stavu ovog Suda isti nije ovlašteno tražbinu naplatio pljenidbom i prijenosom koju je proveo na računu proračuna tužiteljice, slijedom čega su ispunjene pretpostavke za proglašenje predmetne izvansudske ovrhe nedopuštenom.

13. Tako, obzirom je udovoljeno pretpostavci iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, te tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije bio ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti usvojiti kao osnovan, te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), slijedom čega je tužiteljici kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava tužbe - 100 bodova, trošak sastava podneska od 13.11.2024. – 100 bodova, te trošak zastupanja na ročištima dana 19.12.2022., 28.2.2023., 4.11.2024., 12.2.2025. – svaki po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, te pripadajući PDV, uvećano za trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 112,40 EUR, ukupno iznosi 1.612,40 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Zadar, 6. ožujka 2025.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.,

2. Tuženiku po pun.