Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-461/2022-37

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koga zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika zastupnika po zakonu tuženika MV, **.**.2025.,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, isplatiti tužitelju ĐV brutoiznos od 1.031,89 EUR (slovima: tisuću trideset jedan euro i osamdeset devet centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 74,57 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- 72,59 EUR od 16. veljače 2017. do isplate

- 46,51 EUR od 16. travnja 2017. do isplate,

- 53,48 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate

- 388,95 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate,

- 159,17 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- 45,46 EUR od 16. listopada 2017. do isplate,

- 24,80 EUR od 16. studenog 2017. do isplate,

- 82,20 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,

- 157,64 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,

- 199,57 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,

- 75,40 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,

- 330,32 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,

- 183,92 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- 138,23 EUR od 16. studenog 2018. do isplate,

- 190,49 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,

- 178,92 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

- 64,72 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,

- 119,62 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

- 28,48 EUR od 16. travnja 2019. do isplate

- 26,00 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,

- 179,43 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate

- 26,00 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- 217,50 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,

- 29,05 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,

- 87,15 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 173,30 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 81,16 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- 23,44 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 28,41 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, isplatiti tužitelju ĐV brutoiznos od 2.721,80 EUR (slovima: dvije tisuće sedamsto dvadeset jedan euro i osamdeset centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 74,57 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- 8,90 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- 57,83 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- 68,06 EUR od 16. veljače 2017. do isplate,

- 65,18 EUR od 16. ožujka 2017. do isplate,

- 74,12 EUR od 16. travnja 2017. do isplate,

- 80,22 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate,

- 61,04 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate,

- 86,60 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate,

- 81,18 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- 13,34 EUR od 16. rujna 2017. do isplate,

- 68,19 EUR od 16. listopada 2017. do isplate,

- 69,74 EUR od 16. studenog 2017. do isplate,

- 71,92 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,

- 70,37 EUR od 16. veljače 2018. do isplate,

- 102,96 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,

- 83,75 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,

- 87,74 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,

- 18,85 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,

- 72,26 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,

- 54,19 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- 51,84 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,

- 32,51 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,

- 75,40 EUR od 16. studenog 2018. do isplate,

- 83,75 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,

- 82,58 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

- 77,66 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,

- 78,50 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

- 58,74 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,

- 5,10 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,

- 73,13 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,

- 78,50 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,

- 34,13 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- 76,46 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,

- 70,81 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,

- 74,60 EUR od 16. studenog 2019. do isplate,

- 81,70 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 83,19 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 76,09 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- 76,18 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 79,91 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĐV koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587 da tužitelju ĐV. [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] , na ime naknade štete zbog nekorištenja dnevne stanke od 30 minuta dnevno isplati iznos od 898,15 EUR bruto uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana:

- na iznos od 21,75 EUR od 16.11.2016. pa do isplate,

- na iznos od 2,97 EUR od 16.12.2016. pa do isplate

- na iznos od 23,73 EUR od 16.01.2017.pa do isplate,

- na iznos od 21,17 EUR od 16.02.2017. pa do isplate

- na iznos od 16,71 EUR od 16.03.2017.pa do isplate,

- na iznos od 20,35 EUR od 16.04.2017. pa do isplate,

- na iznos od 16,71 EUR od 16.05.2017.pa do isplate,

- na iznos od 17,44 EUR od 16.06.2017.pa do isplate,

- na iznos od 24,31 EUR od 16.07.2017.pa do isplate,

- na iznos od 25,47 EUR od 16.08.2017. pa do isplate,

- na iznos od 2,97 EUR od 16.09.2017. pa do isplate,

- na iznos od 22,73 EUR od 16.10.2017.pa do isplate,

- na iznos od 21,70 EUR od 16.11.2017.pa do isplate,

- na iznos od 20,55 EUR od 16.01.2018.pa do isplate,

- na iznos od 18,77 EUR od 16.02.2018.pa do isplate,

- na iznos od 21,68 EUR od 16.03.2018.pa do isplate,

- na iznos od 32,84 EUR od 16.04.2018.pa do isplate,

- na iznos od 24,09 EUR od 16.05.2018.pa do isplate

- na iznos od 6,28 EUR od 16.06.2018. pa do isplate,

- na iznos od 20,65 EUR od 16.07.2018.pa do isplate

- na iznos od 13,14 EUR od 16.08.2018.pa do isplate,

- na iznos od 10,84 EUR od 16.10.2018.pa do isplate,

- na iznos od 12,57 EUR od 16.11.2018.pa do isplate,

- na iznos od 29,56 EUR od 16.12.2018. pa do isplate,

- na iznos od 27,53 EUR od 16.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 19,41 EUR od 16.02.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 22,43 EUR od 16.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 24,92 EUR od 16.04.2019.pa do isplate,

- na iznos od 32,50 EUR od 16.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 26,17 EUR od 16.07.2019.pa do isplate,

- na iznos od 9,75 EUR od 16.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 27,19 EUR od 16.09.2019.pa do isplate,

- na iznos od 25,42 EUR od 16.10.2019.pa do isplate,

- na iznos od 16,58 EUR od 16.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 25,42 EUR od 16.12.2019. pa do isplate

- na iznos od 24,26 EUR od 16.01.2020. pa do isplate

- na iznos od 27,05 EUR od 16.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 27,35 EUR od 16.03.2020.pa do isplate,

- na iznos od 17,76 EUR od 16.04.2020. pa do isplate

- na iznos od 27,18 EUR od 16.08.2020.pa do isplate,

- na iznos od 3,72 EUR od 16.09.2020.pa do isplate,

- na iznos od 28,58 EUR od 16.03.2021.pa do isplate,

- na iznos od 24,85 EUR od 16.04.2021.pa do isplate,

- na iznos od 11,14 EUR od 16.05.2021.pa do isplate.

IV Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĐV u dijelu potraživanja po osnovi rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena za 45 minuta dnevno u iznosu od 2.721,80 EUR zajedno sa zateznom kamatom, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 74,57 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- 8,90 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- 57,83 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- 68,06 EUR od 16. veljače 2017. do isplate,

- 65,18 EUR od 16. ožujka 2017. do isplate,

- 74,12 EUR od 16. travnja 2017. do isplate,

- 80,22 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate,

- 61,04 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate,

- 86,60 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate,

- 81,18 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- 13,34 EUR od 16. rujna 2017. do isplate,

- 68,19 EUR od 16. listopada 2017. do isplate,

- 69,74 EUR od 16. studenog 2017. do isplate,

- 71,92 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,

- 70,37 EUR od 16. veljače 2018. do isplate,

- 102,96 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,

- 83,75 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,

- 87,74 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,

- 18,85 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,

- 72,26 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,

- 54,19 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- 51,84 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,

- 32,51 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,

- 75,40 EUR od 16. studenog 2018. do isplate,

- 83,75 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,

- 82,58 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

- 77,66 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,

- 78,50 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

- 58,74 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,

- 5,10 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,

- 73,13 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,

- 78,50 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,

- 34,13 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- 76,46 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,

- 70,81 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,

- 74,60 EUR od 16. studenog 2019. do isplate,

- 81,70 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,

- 83,19 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,

- 76,09 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- 76,18 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,

- 79,91 EUR od 16. travnja 2020. do isplate.

V Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, naknaditi tužitelju ĐV trošak parničnog postupka u iznosu od 673,84 EUR (slovima: šest stotina sedamdeset tri eura i osamdeset četiri centa) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 6. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI Odbija se zahtjev tužitelja ĐV za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 2.091,61 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate te zahtjev tuženika Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, u iznosu od 1.800,00 EUR.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe predložena podneskom tužitelja ĐV od 13. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 1. ožujka 2022. navodi da je bio zaposlen kod tuženika kao djelatna vojna osoba, a raspoređen u ustrojstvenoj jedinici Pristožerne postrojbe, Počasno-zaštitno bojnoj, Zaštitnoj satniji, 1. vod, 1. desetina, kao dočasnik za osiguranje te da je sjedište zapovjedništva ustrojstvene jedinice bilo u Zagrebu na Tuškancu. Navodi da u razdoblju od 20. listopada 2016. do 30. lipnja 2021. na temelju naloga povremeno radio dulje od osam sati pa ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor od 60 minuta, korištenje kojeg mu tuženik nije omogućio, da je povremeno radio 12 i više sati dnevno, a tuženik mu nije plaćao više od 40 sati rada tjedno niti mu je za isto odobravao slobodne dane, te da je po usmenom nalogu nadređenih trebao doći na radnu dužnost jedan sat ranije radi zaduženja naoružanja i preuzimanja knjige dolazaka i odlazaka posjetilaca, dok je odlazio pola sata nakon kraja radnog vremena (odlazak s Pantovčaka do baze u Tuškancu), koje vrijeme mu također nije plaćeno. Naposljetku navodi da je u utuženom razdoblju dužnost obnašao noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima pa traži plaćanje istog. Navodi da se prije podnošenja ove tužbe obratio državnom odvjetništvu sa Zahtjevom za mirno rješenje spora od 20. listopada 2021. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 13. srpnja 2024. predlaže naložiti tuženiku isplatu ukupnog iznosa od 7.373,64 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano citiranim podneskom uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od zaključenja glavne rasprave do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 9. ožujka 2022. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da djelatne vojne osobe nemaju pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se to uređuje, odnosno ostvaruju naknadu za posebne oblike rada u službi te da je eventualno ostvareni prekovremeni rad tužitelja na temelju instituta preraspodjele kompenziran slobodnim danima. Osporava da tužitelju nije bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora od po 30, odnosno 60 minuta u radnom vremenu. Navodi da je tužitelj imao obvezu biti spreman prije početka smjene za izvršenje zadaće, što znači da je trebao zadužiti svu opremu i naoružanje neposredno prije odlaska na zadaću, za što mu nije bilo potrebno niti zapovjeđeno da dolazi sat vremena ranije na posao. Naposljetku navodi da su svi prekovremeni sati rada tužitelja preraspodijeljeni u slobodne dane koje je tužitelj iskoristio i za koje je plaćen kao da je radio, da je radno vrijeme tužitelja bilo organizirano u obliku turnusa koji ne poznaje dane vikenda kao neradne dane te da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u obliku rada u turnusu, višednevnom kontinuiranom radu u izdvojenim objektima (PORT) koji se odvija u ciklusima od sedam kalendarskih dana rada, sedam kalendarskih dana odmora tijekom kojih dana rada radi najviše 12 sati, a preostalih 12 sati je bio u objektu na odmoru u kojem su mu osigurani hrana i smještaj, a vrijeme provedeno na odmoru mu je evidentirano kao aktivno dežurstvo.

3. Budući da je tužitelj podneskom od 13. srpnja 2024. povećao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, na temelju odredbe članka 190. stavaka 2. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

4. Zahtjevom za mirno rješenje spora od 16. listopada 2021. tužitelj je od tuženika, radi isplate potraživanja navedenih u ovoj tužbi, zatražio isplatu iznosa od 1.459,95 EUR/11.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je ispunjena procesna pretpostavka iz članka 186.a stavka 1. ZPP za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Odluke Ministarstva obrane od 5. srpnja 2019. (list 4-5 spisa), Odluke o rasporedu od 18. svibnja 2016. (list 6 spisa), Zahtjeva za mirno rješenje spora od 16. listopada 2021. (list 7-9 spisa), Izvješća o angažiranosti pripadnika za razdoblje od 20. listopada 2016. do 30. lipnja 2021. (list 17-20 spisa), evidencije radnog vremena djelatnih vojnih osoba (list 21-77 spisa), kartica djelatnika (list 102-105 spisa), kartona primanja radnika (list 106-126 spisa), naloga za korištenje slobodnih dana (list 163- 196 spisa), saslušani su svjedoci NV (list 89-90 spisa), JV (list 90-92 spisa), EV (list 92-93 spisa), tužitelj ĐV (list 99-101 spisa), te je provedeno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 138-150, 208-209 spisa).

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi naknade za nekorištenje dnevne stanke u trajanju od 30 minuta za vrijeme obnašanja dužnosti noću kada je tužitelj radio dulje od osam sati, naknade za više odrađenih sati rada od 40 sati tjedno po redovnoj cijeni sata rada te rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena i to za redovan rad u turnusu, za razdoblje od 20. listopada 2016. do 30. travnja 2021.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kao dočasnik za osiguranje u ustrojstvenoj jedinici Pristožerne postrojbe, Počasno-zaštitno bojnoj, Zaštitnoj satniji, 1. vod, 1. desetina te da je sjedište zapovjedništva ustrojstvene jedinice bilo u Zagrebu na Tuškancu, a mjesto rada tužitelja na Pantovčaku. Također nije sporno da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka bio obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa Zahtjevom za mirno rješenje spora od 16. listopada 2021.

9. Sporno je u ovom predmetu ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće po osnovi naknade za nekorištenje dnevne stanke u trajanju od 30 minuta za vrijeme obnašanja dužnosti noću kada je tužitelj radio dulje od osam sati, naknade za više odrađenih sati rada od 40 sati tjedno po redovnoj cijeni sata rada te rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena i to za redovan rad u turnusu.

10. Odredbom članka 135. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13, 75/15, 50/16; dalje: ZSOSRH) propisano je da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom i propisima donesenim na temelju toga Zakona.

11. Odredbom članka 153. stavka 1. ZSOSRH propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da je radno vrijeme razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe.

12. Odredbom članka 154. stavka 1. ZSOSRH propisano je da se puno radno vrijeme utvrđuje u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanoga punog radnog vremena. Stavkom 3. citiranog članka propisano je da kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2. toga članka ne smije biti dulje od 48 sati tjedno.

13. Iz iskaza svjedoka NV i EV, nadređenih osoba tužitelju, te JV, prvog dočasnika Počasno-zaštitno bojne, Zaštitne satnije, u bitnome proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u obliku rada u turnusu 12-24-12-48 na poslovima vanjskog osiguranja i na osiguranju kolnog ulaza Ureda predsjednika Republike Hrvatske na Pantovčaku, da je tužitelj imao svaki dan stanku od 60 minuta na način da je imao 30 minuta svaki dan za ručak te 30 minuta poslijepodne koju je koristio ovisno o dužnostima, koja je često bila i duža od 30 minuta, da je tako bilo bez obzira radilo se o dnevnoj ili noćnoj smjeni, da se tužitelj nikada nije požalio da ne može koristiti stanke, da su radnici u jutarnjoj smjeni morali biti zaduženi s opremom u 6:45 sati i tada krenuti na mjesto osiguranja koje je bilo pet km (10 minuta vožnje) udaljeno od baze u Tuškancu, da su nakon smjene morali razdužiti opremu što je trajalo još 15 minuta, da za nije bilo službenih usmenih niti pisanih naloga/zapovijedi za dolazak na posao sat vremena prije početka smjene, da se takvim radom u turnusu znalo otići u prekovremeni rad u kojem slučaju se osam sati rada zamijenilo za jedan slobodan dan koji se evidentirao kao da je radnik toga dana radio i to mu je bilo plaćeno, da je tužitelj znao usmeno prigovarati na raspored rada, ali ne na dnevne evidencije radnog vremena, da je tužitelj u jednom razdoblju radio u tzv. PORT obliku rada u kojem sedam dana nije mogao napuštati vojarnu na Tuškancu te da je u takvom obliku 12 sati radio, a 12 sati odmarao.

14. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima navedenih svjedoka budući da su iskazivali uvjerljivo, logično, koherentno te u suglasnosti jedan s drugim te materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu.

15. Iz iskaza tužitelja ĐV proizlazi da je u utuženom razdoblju radio u turnusu 12-24-12-48, ali da zbog nedostatka radnika nisu radili u pravilnim turnusima, da se raspored stalno mijenjao, da je radio 12 sati na kolnom ulazu s još jednim djelatnikom, da u tom razdoblju nije mogao koristiti stanku, već je samo odlazio na ručak na deset minuta, da u noćnoj smjeni nije mogao koristiti stanku jer je provodio nadzore i nije bilo obroka na koje bi mogao ići, da se usmeno žalio svom nadređenom na evidenciju rada, ali pisane pritužbe nije podnosio, da je na posao u jutarnjoj smjeni morao doći u 6:10 sati radi oblačenja uniforme, zaduženja opreme i smotre, da se potom u 6:45 sati odlazilo kombijem iz Tuškanca na Pantovčak gdje je bilo potrebno još 15 minuta za preuzimanje smjene, da je razduživanje opreme na kraju smjene trajalo još 10-15 minuta, da je za vrijeme pandemije COVID-19 radio u PORT načinu rada (sedam dana u vojarni, sedam dana je bio kod kuće), da nisu imali slobodne vikende, radili su u prosjeku 10 sati dnevno, a vrijeme odmora je u pravilu iznosilo četiri sata, da nije iskoristio sve slobodne dane zbog nedostatka radnika, da je za vrijeme PORT načina rada imao osigurana tri obroka dnevno u točno propisano vrijeme, što je on i iskoristio.

16. Sud nije povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi da u utuženom razdoblju nije mogao koristiti stanku, da je u jutarnjoj smjeni morao doći na posao u 6:10 sati, da je za vrijeme rada u PORT načinu rada radio u prosjeku 10 sati dnevno, a da je vrijeme odmora iznosilo četiri sata budući da isto nije u suglasnosti s iskazima svjedoka saslušanih u ovom predmetu kojima je sud povjerovao te evidencijama radnog vremena tužitelja dostavljenim u ovom predmetu. Sud je povjerovao iskazu tužitelja u preostalom dijelu budući da je iskazivao uvjerljivo i logično.

17. Iz Izvješća o angažiranosti pripadnika za razdoblje od 20. listopada 2016. do 30. lipnja 2021., evidencija radnog vremena tužitelja, naloga za korištenje slobodnih dana i kartona primanja tužitelja utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju koristio slobodne dane po osnovi preraspodijeljenih sati prekovremenog rada te da mu u tom razdoblju nije bio isplaćivana naknada za posebne oblike rada u službi.

18. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

19. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje od 17. svibnja 2023. proizlazi da bi naknada za nekorištenje dnevne stanke u trajanju od 30 minuta za vrijeme obnašanja dužnosti noću kada je tužitelj radio dulje od osam sati iznosila 898,15 EUR, naknada za sate odrađene iznad 40-satnog tjednog fonda po redovnoj cijeni sata rada po osnovi prekovremenog rada bi iznosila 3.774,37 EUR, naknada za 1,5 sati dnevno po redovnoj satnici za vrijeme utrošeno na zaduženje naoružanja bi iznosila 5.443,60 EUR, a ista naknada za 45 minuta dnevno bi iznosila 2.721,80 EUR.

20. Tužitelj nije imao primjedbi na citirani nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Tuženik je podneskom od 7. lipnja 2023. osporio nalaz i mišljenje sudske vještakinje u bitnome navodeći da tužitelj nema pravo na naknade koje potražuje.

21. Sudska vještakinja Petra Blašković je 4. srpnja 2024., sukladno prijedlogu tužitelja, a po nalogu suda iz rješenja od 12. ožujka 2024. poslovnog broja Pr- 461/2022-25, izradila dopunski nalaz i mišljenje kojim je, prilikom računanja naknade za sate odrađene iznad 40-satnog tjednog fonda po redovnoj cijeni sata rada po osnovi prekovremenog rada uzela u obzir naloge za korištenje slobodnih dana tužitelja. Iz citiranog dopunskog nalaza i mišljenja proizlazi da bi visina potraživanja tužitelja po predmetnoj osnovi, nakon što je ista bila umanjena za sate iskorištenih slobodnih dana, iznosila 1.031,89 EUR.

22. Stranke nisu imale primjedbi na dopunski nalaz i mišljenje sudske vještakinje.

23. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje od 17. svibnja 2023. u svim dijelovima osim onom u dijelu izračuna naknade za sate odrađene iznad 40- satnog tjednog fonda po redovnoj cijeni sata rada po osnovi prekovremenog rada jer je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, a sve na temelju uvida u dokumentaciju koja je priložena spisu. Sud je u odnosu na potonju naknadu prihvatio dopunski nalaz i mišljenje sudske vještakinje od 4. srpnja 2024. jer je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, a sve na temelju uvida u dokumentaciju koja je priložena spisu.

24. Budući da ih iskaza svjedoka NV, JV i EV proizlazi da je tužitelj imao mogućnosti koristiti stanke od 2x30 minuta tijekom 12-satnog turnusa, a iz iskaza tužitelja ĐV proizlazi da je koristio stanku za ručak te ostale obroke kada je radio u PORT načinu rada, kao i činjenicu da je tužitelj u turnusu radio s još jednim radnikom, ocjena je ovog suda da je tužitelju bilo omogućeno korištenje stanke od 2x30 minuta tijekom 12-satnog turnusa pa nije osnovano njegovo potraživanje s navedene osnove.

25. Nadalje, budući da iz kartona primanja tužitelja proizlazi da mu u utuženom razdoblju nije bila isplaćivana naknada za posebne oblike rada u službi koja bi isključivala uvećanje plaće za prekovremeni rad, činjenicu da je tijekom postupka utvrđeno da je u vrijeme trajanja pandemije COVID-19 tužitelj radio u posebnom obliku rada u turnusu (PORT), da mu je u utuženom razdoblju bila vršena preraspodjela sati odrađenih u prekovremenom radu za slobodne dane koje je koristio te da iz dopunskog nalaza i mišljenja sudske vještakinje Petre Blašković proizlazi da tužitelju nisu svi sati odrađeni u prekovremenom radu preraspodijeljeni u slobodne dane i kao takvi iskorišteni, ocjena je ovog suda da je potraživanje tužitelja s navedene osnove osnovano. U granicama postavljenog zahtjeva predmetna je naknada izračunata za sate odrađene iznad 40-satnog tjednog fonda po redovnoj cijeni sata rada.

26. Naposljetku, budući da iz iskaza svjedoka NV, JV i EV te tužitelja proizlazi da je tužitelj, kao i svi drugi radnici, bio dužan u jutarnjoj smjeni doći ranije na posao u vojarnu na Tuškancu kako bi zadužio opremu i pristupio smotri koja se svakog jutra održavala u 6:45 sati da bi mogao otputovati do mjesta rada (Pantovčak) i tamo preuzeti smjenu u 7:00 sati te da mu je za razduživanje opreme nakon završetka smjene bilo potrebno još 15 minuta dnevno, ocjena je ovog suda da je tužiteljevo potraživanje po navedenoj osnovi osnovano za ukupno 45 minuta dnevno (30 minuta ujutro te 15 minuta nakon odrađene smjene) budući da isto suglasno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka). Iako takav raniji dolazak nije bio službeno naređen od strane nadređenih osoba tužitelju, očito je da je isti bio dugogodišnja praksa, uobičajen i potreban radi pravovremenog preuzimanja smjena.

27. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. rujna 2007. poslovnog broja Revr-466/07-2 i od 26. travnja 2016. poslovnog broja Revr- 1668/12-2, Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o stalnom (kontinuiranom radu), odnosno situaciji u kojoj je tužitelj radio u utuženom razdoblju dulje od punog radnog vremena.

28. Stoga taj rad tužitelju treba biti plaćen kao rad u turnusu budući da je bio dužan svakog dana doći na posao 30 minuta prije početka radnog vremena radi zaduženja opreme, smotre i prijevoza do mjesta rada te je nakon odrađene smjene morao razdužiti opremu što je trajalo još 15 minuta dnevno.

29. Zahtjev tužitelja za isplatu razlike za preostalih 45 minuta odbijen je kao neosnovan budući da tijekom postupka nije utvrđeno da je tužitelj bio dužan doći ukupno 45 minuta prije početka službenog radnog vremena te da je razduživanje opreme trajalo ukupno 45 minuta.

30. Slijedom svega navedenog, na temelju citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u stavcima I-IV izreke ove presude.

31. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

32. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od 16. u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i članka 92. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14; dalje: ZR), kako je to navedeno u stavcima I i II izreke presude.

33. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.373,64 EUR.

34. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 100 bodova (Tbr. 32), sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 28. ožujka 2022. (kojim se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu) i od 13. srpnja 2024. (kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještakinje i konačno uredio tužbeni zahtjev) od 2x100 bodova (Tbr. 8/1), sastava podneska od 16. srpnja 2022. (kojim se očitovao na dostavljenu dokumentaciju od strane tuženika) od 25 bodova (Tbr. 8/4), te pristupa na ročišta održana 7. travnja 2022., 17. svibnja 2022., 5. srpnja 2022., 12. ožujka 2024. i 23. siječnja 2025. od 5x100 bodova (Tbr. 9/1), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 2.312,50 EUR.

35. Tužitelju nije priznata razlika preko dosuđenog iznosa za sastav podneska od 16. srpnja 2022. budući da je isti u troškovniku zatražen u previsokom iznosu.

36. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva sa 66,66%, a što se tiče visine zahtjeva uspio je sa 51% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužitelja, što se tiče osnove uspio sa 33,34%, a što se tiče visine tužbenog zahtjeva sa 49%. Uzimajući u obzir omjer 66,66%:51% u odnosu na 33,34%:49%, tužitelj je uspio u sporu 58,83%, a tuženik 41,17%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 17,66%, a što odgovara iznosu od 408,39 EUR.

37. Tužitelju je, također, priznat trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 EUR, kao potreban, budući da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva. Stoga je odlučeno kao u stavcima V i VI izreke ove presude.

38. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.

39. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 1.800,00 EUR odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku VI izreke presude.

40. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. ožujka 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po OGDO

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte