REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 P-2856/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, u pravnoj stvari tužitelja FN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Ulica Roberta Frangeša Mihanovića 9, zastupan po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 04. listopada 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Jukića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika FNZ, odvjetničke vježbenice u OD Hanžeković & partneri d.o.o., dana 06. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa sklopljen dana 27. kolovoza 2016. godine između tužitelja FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hrvatski Telekom d.d. iz Zagreba, Ulica Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 81793146560 za pretplatnički broj [broj telefona] prema tarifnom modelu "Najbolja imam sve" u minimalnom trajanju od 24 mjeseca, prema zahtjevu br. 42776452.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka od 1.250,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troska u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem rješenja Sektora za besplatnu pravnu pomoć Sisačko Moslavačke županije odobreno korištenje besplatne pravne pomoći. Odlukom HAKOM-a Klasa: UP/I-344-08/17-01/616, Urbroj: 376-05-17-14 od 15.03. 2016. godine od 14. rujna 2017. godine isti je odbio zahtjev za rješavanje spora između tužitelja i Hrvatskog Telekoma d.d. iz Zagreba, Ulica Roberta Frangeša Mihanovića 9 u cijelosti kao neosnovan. Odlukom HAKOM-a odbijen je zahtjev za rješavanje spora između tužitelja i tuženika, a praksa Ustavnog suda odbija nadležnost u rješavanju sporova krađe identiteta prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa između operatera i korisnika, te upućuje na sud opće nadležnosti. Tužitelj je prije pokretanja postupka uputio pritužbu tuženiku u kojoj navodi kako nikada s tuženikom nije zaključio pretplatnički odnos niti je s istim uopće stupio u bilo kakav pravni odnos, već da je neka treća osoba zlouporabom njegovih osobnih podataka podnijela zahtjev br. 42776452 dana 27. kolovoza 2016. godine tuženiku i s njim sklopila ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa u trajanju 24 mjeseca po tarifnom modelu "Najbolja imam sve" za broj telefona [broj telefona] te kupila po povoljnijim uvjetima mobilni uređaj Samsung Galaxy S6 32 GB gold. Tužitelj je tražio od tuženika da se taj ugovor utvrdi ništetnim, jer tužitelj nikada nije takav ugovor sklopio. Iz predmetnog ugovora tuženika vidljivo je da je tuženik samo raskinuo pretplatnički odnos iz razloga što se nije plaćala pretplata, odnosno obročna otplata , tj. da se po tom ugovoru nije vršilo nikakvo plaćanje. Tužitelj osobno nikada nije platio ništa tuženiku po tom ugovoru jer s tuženikom nije niti sklopio osobno nikakav ugovor. Tuženik prilikom sklapanja tog spornog ugovora po svojem prodajnom predstavniku nije postupio u skladu s pravilima HAKOM-a, tj. nije na kućnu adresu dostavio mobilni uređaj, niti ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa. Nadalje navodi da je očito da prodajni predstavnik tuženika prilikom zaprimanja zahtjeva i potpisa ugovora o pretplatničkom odnosu nije postupio s dužnom pažnjom i mjerom opreza jer očito nije zatražio na uvod osobnu iskaznicu osobe s kojim je sklopila ugovor niti je tu osobnu iskaznicu radi provjere identiteta preslikala i pohranila u evidenciju zajedno s ugovorom. Tužitelj osporava da bi potpis na dostavljenom primjerku zahtjeva od 27. kolovoza 2016. godine bio njegov i da je isti potpisao pretplatnički ugovor s tuženikom i preuzeo mobilni uređaj.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da tužitelj u tužbi traži utvrđenje ništetnim ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa sklopljenog dana 27. kolovoza 2016. godine između tužitelja i tuženika za pretplatnički broj: [broj telefona] prema tarifnom modelu "Najbolja imam sve" u minimalnom trajanju od 24 mjeseca, prema zahtjevu br. 42776452, navodeći da s tuženikom nikada nije zaključio pretplatnički odnos niti da je stupio u bilo kakav odnos. Tuženik prvenstveno ističe kako su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani, jer pravni posao od 27. kolovoza 2016. godine , a koji tužitelj potražuje utvrditi ništetnim, ne sadrži nitko, dostava poziva uredna ijedan od zakonom propisanih razloga radi kojeg bi sud mogao utvrditi ništetnost spornog ugovora. Tuženik smatra da tužitelj neosnovano i protivno zakonu traži utvrđenje ugovora ništetnim. Nadalje navodi da su svi dokazi koje tužitelj predlaže u tužbi nepotrebni i irelevantni u konkretnom slučaju. Tuženik se protivi provođenju dokaza saslušanjem tužitelja budući da je isti bio dužan iznijeti sve odlučne činjenice u tužbi i tužbenom zahtjevu sukladno odredbi čl. 461. a. st. 2. ZPP-a. Nadalje smatra da grafološko vještačenje tužiteljeva potpisa također nije potrebno radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, budući da tužitelj u tužbi i tužbenom zahtjevu traži rješavanje pravnog pitanja, a za čije rješavanje nije utvrđivati istovjetnost potpisa na ugovoru. Tuženik smatra, da obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, da bi se nepotrebno odugovlačio postupak i izazvali dodatni troškovi. Slijedom navedenog, tuženik smatra, a posebice uzimajući u obzir tužbeni zahtjev i dokaze na kojima tužitelj isti temelji, da je isti potpuno neosnovan i pravno neutemeljen, temeljem čega predlaže odbiti tužitelja i tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak u roku od 15 dna od dana donošenja presude.

3. Ovdje je potrebno navesti kako je u ovom postupku sud prvotno donio presudu P- 5848/17 od 25.10.2022. kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio istom da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka od 746,57 EUR. U obrazloženju iste presude stoji kako je u pravu je tužitelj kad navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, s obzirom na to je prvostupanjska presuda nejasna, proturječna i ne sadrži sve potrebne razloge. Naime, ni tužitelj ni tuženik ne spore postojanje ugovora, naime, tužitelj spori da bi ga upravo on potpisao, a tuženik vodi ovršni postupak protiv tužitelja na temelju vjerodostojne isprave- računa po tom ugovoru, dok je prvostupanjski sud u obrazloženju utvrdio da ugovorni odnos nije niti nastao, zbog čega je odluka kontradiktorna stanju u spisu. Kako za takvo utvrđenje sud nije dao razloge, to se presuda u tom dijelu ne može ni ispitati. Nadalje, na tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Naime, primijenjena odredba članka 66.a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/2014., 110/2015., koji se u ovom postupku primjenjuje) odnosi se na slučaj sklapanja ugovora o uslugama na daljinu putem telefona, što nije način sklapanja spornog ugovora. Obrazloženje pobijane presude je ne samo proturječno stanju u spisu, već i nerazumljivo, jer prvostupanjski sud u više navrata pogrešno označava stranke, pa se tako u čitavoj točci 12. obrazloženja umjesto pojma tuženik, pogrešno navodi tužitelj, što samo po sebi ne čini apsolutno bitnu povredu, ali doprinosi nerazumljivosti presude u cjelini. Nejasna je i primjena pravila o teretu dokazivanja, jer prvostupanjski sud utvrđuje da činjenicu koja je bitna za odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, tuženik nije dokazao niti jednim relevantnim dokazom, pa je nejasno zbog čega bi upravo na tuženiku bio takav teret dokaza. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, u smislu naprijed navedenoga, otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na način da će o svim odlučnim činjenicama dati jasno i valjano obrazloženje te će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.

4. U ponovnom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku odgovora na pritužbu od 31. ožujka 2017. godine (list 4 spisa), presliku zahtjeva za mobilnim uslugama tuženika od 27. kolovoza 2016. godine (list 5-6 spisa), presliku opomene sa prijepisom utuženog računa (list 7-8 spisa), presliku presude Upravnog suda u Zagrebu od 8. rujna 2017. godine (list 9-11 spisa), presliku odluke HAKOM-a od 14. rujna 2017. godine (list 13-15 spisa), presliku ovršnog prijedloga Ovrv-4663/17 (list 31- 34 spisa), izvod iz poslovnih knjiga tuženika od 15. prosinca 2017. godine (list 35 spisa), presliku prigovora tuženika na ovršno rješenje Ovrv-4663/17 od 11. siječnja 2018. godine (list 36-37 spisa).

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11. i 25/13., dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Među strankama je nesporno kako tuženik tereti tužitelja za dospjeli trošak po računima za pružanje telekomunikacijske usluge u ukupnom iznosu od 6.627,84 kn, a za čiju naplatu je tuženik protiv tužitelja ishodio rješenje o ovrsi Ovrv-4663/17 od 15. prosinca 2017. godine, a temeljem izvoda iz poslovnih knjiga tuženika od 15. prosinca 2017. godine, a u koju dokumentaciju je ovaj sud izvršio uvid.

7. Uvidom u prigovor ovršenika u predmetu Ovrv-4663/17 proizlazi da je prigovarajući prethodno navedenom rješenju o ovrsi tuženik u navedenom postupku predložio prekid istog do okončanja postupka u predmetnoj pravnoj stvari obzirom na činjenicu da stranke nikada nisu zaključile nikakav pravni posao, a da je odluka u predmetnoj pravnoj stvari prethodno pitanje odlučno za donošenje odluke o osnovanosti i visini potraživanja tuženika u predmetu Ovrv-4663/17.

8. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj traži od ovog suda da se utvrdi ništetnim ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa koji je između stranaka zaključen 27. kolovoza 2016. godine budući da tužitelj sa tuženikom nije sklopio nikakav ugovor, da isti nije postupio u skladu sa pravilima HAKOM-a tj. na kućnu adresu tužitelja dostavio mobilni uređaj kao i primjerak ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa te da je prodajni predstavnik tuženika učinio propust jer prilikom zaprimanja zahtjeva i potpisa ugovora o pretplatničkom odnosu nije zatražio uvid u osobnu iskaznicu osobe sa kojom zaključuje ugovor.

9. Iz preslike zahtjeva za mobilnim uslugama tuženika od 27. kolovoza 2016. godine u koji je sud izvršio uvid proizlazi kako se radi o tipskoj ponudi tuženika, da je na istom ispisano ime i prezime, adresa prebivališta, broj telefona za kontakt i e-mail adresa tuženika, da je temeljem istog zahtjeva potpisnik potvrdio preuzimanjem općih uvjeta poslovanja tuženika, specifikaciju ugovorenog tarifnog paketa, odnosno uvjete korištenja ugovorne opcije uključujući primjenjive upute za korištenje Internet usluga, kao i cjenik mobilnih usluga tuženika putem internetske stranice tuženika, da je u trenutku potpisivanja zahtjeva sklopljen pojedinačni pretplatnički ugovor u pisanom obliku, odnosno aktivirana odabrana usluga sukladno općim uvjetima za mobilne usluge tuženika, da je ugovorni odnos zaključen za tarifni paket "Najbolja imam sve" za pretplatnički broj [broj telefona], te model telefona Samsung Galaxy S6 32 GB Gold na rok od 24 mjeseca, a da se kod potpisa podnositelja zahtjeva nalazi nečitak potpis izgledom u elektronskom obliku., a da su sastavni dio zahtjeva Opći uvijeti poslovanja Hrvatskog telekoma d.d, za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži, 10. Naime, sukladno odredbi čl. 6. Općih uvjeta, pretplatnički odnos zasniva se sklapanjem ugovora između Hrvatskog Telekoma i pretplatnika, na važećem obrascu Hrvatskog Telekoma (zahtjevu), u koji se, između ostaloga unose podaci o Pretplatniku, podaci o terminalnoj opremi te podaci o ugovorenim uslugama odnosno tarifnom paketu ili modelu i dodatnim ugovorenim uslugama, izjava pretplatnika kojom potvrđuje da je zaprimio Opće uvjete, Specifikaciju ugovorenog tarifnog paketa ili modela odnosno Uvjete korištenja ugovorene opcije ili da je suglasan da će iste pročitati na internetskoj stranici Hrvatskog Telekoma kao i obveznom trajanju ugovora i uvjetima za prijevremeni raskid kod ugovora uz obvezni rok trajanja.

11. U smislu čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, dalje: ZOO) ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok je čl. 249. st. 2. istog zakona propisano kako volja za sklapanje ugovora može izjaviti i pomoću različitih komunikacijskih sredstava.

12. U smislu čl. 293. ugovor je sklopljen elektroničkim putem kad su se stranke suglasile u bitnim sastojcima. Ponuda učinjena elektroničkim putem smatra se ponudom nazočnoj osobi ako se u konkretnom slučaju može na izjavu odmah dati protuizjava, dok se uporaba elektroničkog potpisa prilikom sklapanja ugovora uređuje posebnim propisima.

13. U smislu čl. 322 ZOO-a Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva ništetan je, osim ako je cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi kako nikada s tuženikom nije zaključio pretplatnički odnos niti je s istim uopće stupio u bilo kakav pravni odnos, već da je neka treća osoba zlouporabom njegovih osobnih podataka podnijela zahtjev br. 42776452 dana 27. kolovoza 2016. godine tuženiku i s njim sklopila predmetni ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa. Isto tako navodi kako tuženik prilikom sklapanja tog spornog ugovora po svojem prodajnom predstavniku nije postupio u skladu s pravilima HAKOM-a, tj. nije na kućnu adresu dostavio mobilni uređaj, niti ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa, zbog čega traži da sud utvrdi ništavim ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa od 27. kolovoza 2017. godine.

15. Iz dostavljene dokumentacije, zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa i prijepisa utuženih računa kao i ovršnog rješenja, a koje je tuženik ishodio u svrhu naplate tog računa nije razvidno da je tuženik upravo sa tužiteljem zaključio pretplatnički odnos od 27. kolovoza 2016. godine iz kojeg proizlazi tražbina koju je tuženik utužio u navedenom postupku Ovrv-4663/17, te potom isti ugovorni odnos raskinuo i učinio dospjelim do tada nastalu tražbinu prema tužitelju, a kako to i navodi u odgovoru na pritužbu tužitelja od 31. ožujka 2017. godine u koju je sud izvršio uvid.

16. U konkretnom slučaju, tuženik je prije svega bio dužan dokazati činjenicu da se na spornom zahtjevu nalazi potpis tužitelja i da je time zasnovao sa istim ugovorni odnos po osnovi kojeg je utužio nastalu tražbinu u postupku Ovrv-4663/17, s što isti u smislu čl. 219. i 221a. što tuženik u konkretnom slučaju nije učinio.

17. Tijekom postupka sam tužitelj, a na kojem nije teret dokaza predmetne činjenice je sam predložio grafološko vještačenje na okolnost potpisa tužitelja na spornom zahtjevu, međutim tuženik po prijedlogu vještaka grafologa do zaključenja glavne rasprave nije dostavio u sudski spis original zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa temeljem kojeg bi vještak zajedno sa nespornim potpisima tužitelja mogao utvrditi vjerodostojnost potpisa tužitelja na spornom zahtjevu.

18. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3563/1999 od 2. travnja 2003. godine navodi se: „Razlog ništavosti je taj što je vještačenjem utvrđeno da Ugovor nisu potpisali protutuženici M. i Z. B., a potpis B. M. je krivotvoren.“ 19. Stoga, imajući u vidu ovaj sud je utvrdio da predmetni pisani ugovor, među strankama ne proizvodi pravne učinke ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa, jer je zaključen protivno cit. odredbi članka 293 ZOO-a jer tuženik nije dokazao da se na istom nalazi elektronični potpis upravo tužitelja, pa se stoga radi o ništetnom ugovoru u smislu odredbe članka 322 ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

20. Budući je u cijelosti uspio u spotu tuženik je u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak i to: za tužbe 100,00 EUR, za sastav podneska od 26.01.2018., 24.11.2020., i žalbe od 03.11.2022. 100,00 EUR za svaki podnesak, te za pristup na ročište 12.12.2017., 1.10.2019., 23.11.2020., 16.02.2021., 26.09.2022. i 04.10.2024. 00,00 EUR za svako ročište, ukupno 1.000,00 EUR, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 250,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 37/05, 59/07 i 148/09).

21. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zahtjevu iz tužbe od 862,70 EUR.

22. Tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR, s time da mu nije dosuđen trošak prigovora na ovrhu od 100,00 EUR, jer ta radnja nije poduzeta u predmetnom postupku i nije jasno na što se odnosi, dok je tuženik zbog gubitka spora odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II. i III.

23. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 06. ožujka 2025. do isplate.

U Zagrebu, 06. ožujka 2025. godine

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste.

Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 1,2,4,5,6,8,9,10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po pun

2. Tuženiku po pun