Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-159/2021.-30.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], N [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Zoran Kosanović iz Kutine, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3a kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 25. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Zorana Kosanovića i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice SK, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102827884 kojeg su 31. siječnja 2006. sklopili tužitelj NK iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a da tužitelju NK iz [adresa] isplati iznos od 1.964,05 € (jedna tisuća devetsto šezdeset i četiri eur i pet cent), zajedno sa zakonskom kamatom od 1.11.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 7,55 € od 1.11.2008.,

- na iznos od 9,79 € od 1.1.2009.,

- na iznos od 10,70 € od 1.2.2009.,

- na iznos od 11,62 € od 1.3.2009.,

- na iznos od 8,88 € od 1.4.2009.,

- na iznos od 8,69 € od 1.5.2009.,

- na iznos od 5,68 € od 1.6.2009.,

- na iznos od 2,16 € od 1.7.2009.,

- na iznos od 3,61 € od 1.8.2009.,

- na iznos od 6,16 € od 1.9.2009.,

- na iznos od 3,68 € od 1.10.2009.,

- na iznos od 3,44 € od 1.11.2009.,

- na iznos od 6,39 € od 1.12.2009.,

- na iznos od 8,76 € od 1.1.2010.,

- na iznos od 11,85 € od 1.2.2010.,

- na iznos od 11,10 € od 1.3.2010.,

- na iznos od 16,43 € od 1.4.2010.,

- na iznos od 15,28 € od 1.5.2010.,

- na iznos od 16,54 € od 1.6.2010.,

- na iznos od 30,72 € od 1.7.2010.,

- na iznos od 27,58 € od 1.8.2010.,

- na iznos od 39,12 € od 1.9.2010.,

- na iznos od 33,40 € od 1.10.2010.,

- na iznos od 28,46 € od 1.11.2010.,

- na iznos od 43,21 € od 1.12.2010.,

- na iznos od 50,73 € od 1.1.2011.,

- na iznos od 45,10 € od 1.2.2011.,

- na iznos od 46,84 € od 1.3.2011.,

- na iznos od 42,13 € od 1.4.2011.,

- na iznos od 42,65 € od 1.5.2011.,

- na iznos od 57,60 € od 1.6.2011.,

- na iznos od 60,07 € od 1.7.2011.,

- na iznos od 77,09 € od 1.8.2011.,

- na iznos od 74,69 € od 1.9.2011.,

- na iznos od 61,32 € od 1.10.2011.,

- na iznos od 61,00 € od 1.11.2011.,

- na iznos od 60,07 € od 1.12.2011.,

- na iznos od 63,52 € od 1.1.2012.,

- na iznos od 67,39 € od 1.2.2012.,

- na iznos od 67,48 € od 1.3.2012.,

- na iznos od 65,06 € od 1.4.2012.,

- na iznos od 65,86 € od 1.5.2012.,

- na iznos od 67,34 € od 1.6.2012.,

- na iznos od 65,93 € od 1.7.2012.,

- na iznos od 66,04 € od 1.8.2012.,

- na iznos od 64,68 € od 1.9.2012.,

- na iznos od 61,99 € od 1.10.2012.,

- na iznos od 65,08 € od 1.11.2012.,

- na iznos od 65,97 € od 1.12.2012.,

- na iznos od 66,04 € od 1.1.2013.,

- na iznos od 61,55 € od 1.2.2013., sve u roku 15 dana.

III Odbija se u cijelosti prigovor radi prijeboja koji glasi:

''Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi 255,45 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- na iznos od 2,56 € od 2.3.2006.,

- na iznos od 3,85 € od 2.4.2006.,

- na iznos od 3,37 € od 2.5.2006.,

- na iznos od 2,89 € od 2.6.2006.,

- na iznos od 3,83 € od 2.7.2006.,

- na iznos od 4,12 € od 2.8.2006.,

- na iznos od 2,47 € od 2.9.2006.,

- na iznos od 3,01 € od 2.10.2006.,

- na iznos od 2,92 € od 2.11.2006.,

- na iznos od 3,68 € od 2.12.2006.,

- na iznos od 5,86 € od 2.1.2007.,

- na iznos od 7,33 € od 2.2.2007.,

- na iznos od 6,65 € od 2.3.2007.,

- na iznos od 7,04 € od 2.4.2007.,

- na iznos od 10,75 € od 2.5.2007.,

- na iznos od 11,66 € od 2.6.2007.,

- na iznos od 12,86 € od 2.7.2007.,

- na iznos od 12,85 € od 2.8.2007.,

- na iznos od 11,21 € od 2.9.2007.,

- na iznos od 13,65 € od 2.10.2007.,

- na iznos od 13,71 € od 2.11.2007.,

- na iznos od 12,00 € od 2.12.2007.,

- na iznos od 12,18 € od 2.1.2008.,

- na iznos od 8,50 € od 2.2.2008.,

- na iznos od 6,06 € od 2.3.2008.,

- na iznos od 3,65 € od 2.4.2008.,

- na iznos od 9,31 € od 2.5.2008.,

- na iznos od 10,68 € od 2.6.2008.,

- na iznos od 9,16 € od 2.7.2008.,

- na iznos od 12,58 € od 2.8.2008.,

- na iznos od 11,81 € od 2.9.2008.,

- na iznos od 8,44 € od 2.10.2008.,

- na iznos od 4,61 € od 2.12.2008. do isplate

od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.7.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena,

od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svak0 polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.858,08 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući ovu od 6.3.2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 31.1.2006. ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160 /51400607-5102827884, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 21.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti.

Odredbom članka 7. Ugovora određeno je da će se povrat obveza iz Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamata za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunati po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa Banke.

Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih i 3. tuženika Erste&Steiremarkische Bank d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Erste&Steirermarkische Bank d.d u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 /51400607-5102827884 kojeg su 31. siječnja 2006. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da se tuženiku naloži da tužitelju na ime tečajne razlike isplati iznos od 14.798,10kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje na ime tečajne razlike isplatu iznosa od ukupno 1.964,05 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

Ističe se prigovor zastare potraživanja tužitelja.

Tuženik navodi da tužitelj pogrešno smatra da bi u ovoj stvari uživao zaštitu s osnove Zakona o zaštiti potrošača jer da je u konkretnom slučaju namjena kredita bila zatvaranje obveza obrta tužitelja.

Tuženik u odnosu na valutnu klauzulu navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima i da je ona isključena iz primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača jer da se i u ovom slučaju mora pretpostaviti da je zakonodavca uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca.

Iz ugovora o kreditu je vidljivo da on sadrži posebnu odredbu Valutna klauzula u kojoj je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju tuženika, te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Tužitelj je svojim potpisom potvrdio da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju.

Prigovora se i visini tužbenog zahtjeva i tijeku zakonske zatezne kamate. Tuženik ističe i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove preplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 1.924,85 kn odnosno 255,45 €.

3. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o kreditu od 31.1.2006., izvršio uvid u plan otplate, pregled prometa po partiji kredita za razdoblje od 1.2.2006. do 4.2.2013., pročitao nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko, te je saslušan tužitelj.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 31.1.2006. ugovor o kreditu kojim se tužitelju odobrava kredit u iznosu od 21.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj.

6. Odredbom članka 7. Ugovora ugovorena je otplata kredita u 84 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj i ugovoreno je da će se povrat obveza iz Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamata za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunati po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa Banke.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je njemu u banci dan na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor i da on nije imao mogućnost pregovaranja oko pojedinih ugovornih stavaka. Tužitelju nije ništa posebno pojašnjavano što to znači valutna klauzula, samo mu je bilo rečeno da je ugovor u švicarcima i da mu je to najpovoljnija opcija.

Tužitelja se nije upozorilo ne eventualno moguće rizike tako zaključenog ugovora. Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se sa tužiteljem nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.

Tužitelj nije mogao pregovarati o uvjetima kreditiranja već se je on kao prosječni potrošač oslonio na obavijest banke da se radi o najpovoljnijom vrsti kredita.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

13 Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 3. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

14. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

15. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.

16. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

17. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Kako je odredba članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetna, te je stoga trebalo utvrditi njenu ništetnost.

19. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti je sadržano u članku 323. stavak 1. ZOO koji glasi: u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

20. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

21. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko proizlazi da da razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno platio i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita po početnom anuitetu (prema početnom otplatnom planu) iznosi 1.708,59 €, pri čemu se iznos od 1.964,04 € odnosi na rast tečaja u odnosu na datum korištenja kredita, a iznos od 255,45 € se odnosi na pad tečaja u odnosu na dan korištenja kredita.

22. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještaka i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

23. Slijedom navedenog tužitelju je na ime tečajne razlike dosuđen iznos od ukupno 1.964,05 €.

O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

24. U odnosu na postavljeni prigovor prijeboja ističe se da potrošač plaćanjem po nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj već je to kreditor pa nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove.

Potencijalna tražbina kreditora s osnove nižeg tečaja je u zastari budući da je zastara na tražbinu kreditora tekla cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije i ona nije za kreditora prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu jer su kreditori u kolektivnom sporu pasivno legitimirani i stoga pravo prekida zastarijevanja pripada samo potrošačima.

Svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine pa je stoga nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora-banku.

Pored toga se ističe da je za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isključivo odgovoran tuženik kao kreditor.

Slijedom gore navedenog prigovor prijeboja je odbijen u cijelosti kao neosnovan.

25. Prigovor zastare potraživanja tužitelja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana,

čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 1.6.2021., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

25. Tuženik neosnovano prigovara tužiteljevom svojstvu potrošača.

Iz iskaza tužitelja je vidljivo da je on sklopio ugovor o kreditu kao fizička osoba, a sredstva dobivena od kredita su utrošena za adaptaciju stana i kome tužitelj živi. Fizička osoba koja sklapa ugovor o kreditu sa bankom ima status potrošača, a ukoliko banka tvrdi drugačije mora tu tvrdnju dokazati (Rev-2245/17 od 20.3.2018 i Rev-3142/18 od 19.3.2019.).

26. Parnični trošak je dosuđen tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP- a.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 13.3.2024. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 7.5.2024. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 15.10.2024. 200,00 €, sastava podneska od 26.11.2024. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 25.2.2025. 200,00 €, na ročištu od 6.3.2025. 100,00 €, PDV 325,00 €, sudske pristojbe na tužbu 33,18 € i predujam za knjigovodstveno-financijsko vještačenje 200,00 €.

27. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 6. ožujka 2025.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna:

1.Odvjetnik Zoran Kosanović, Kutina

2.Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri, Zagreb