REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZNIU
STALNA SLUŽBA U LABINU
G. Martinuzzi 2, 52220 Labin
P-1108/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, u pravnoj stvari tužitelja ARCHING INVEST društvo s ograničenom odgovornošću za građevinarstvo i usluge, OIB 40559088380, Ripenda Verbanci, Ripenda Verbanci 6D, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković, odvjetnicima iz Pazina, protiv tuženika APOLONIA društvo za trgovinu i usluge s ograničenom odgovornošću, OIB 56816863919, Labin, Dubrova 308, zastupanog po punomoćniku Goranu Jovanoviću, odvjetniku u Labinu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. listopada 2024., u nazočnosti zz tužitelja Hasana Santura, punomoćnice tužitelja Marine Matanović, odvjetnice u Pazinu, zz tuženika Dalibora Turkovića te punomoćnika tuženika Gorana Jovanovića, odvjetnika u Labinu, 6. ožujka 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha u postupku izravne naplate pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja ARCHING INVEST d.o.o., OIB: 40559088380, kao ovršenika, koja se provodi temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji dana 07.07.2023. od strane tuženika APOLONIA d.o.o., OIB: 56816863919, kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja ARCHING INVEST d.o.o., OIB: 40559088380, kao ovršenika, na temelju bjanko zadužnice izdane na iznos do 100.000,00 kn potvrđene kod javnog bilježnika Rite Udovičić, iz Labina, Zelenice 18/II, pod posl.br. OV-3341/2022 dana 25.10.2022.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.018,76 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana."
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dostavio sudu tužbu protiv tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
2. U tužbi navodi kako je tužitelj kao ovršenik primio obavijest Financijske agencije o tome da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv njega zatražio izravnu naplatu tražbine dana 07.07.2023. godine na temelju iz čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona i to temeljem bjanko zadužnice izdane na iznos do 100.000,00 kn potvrđene kod javnog bilježnika Rite Udovičić, iz Labina, Zelenice 18/II, pod posl.br. OV-3341/2022 dana 25.10.2022. Tužitelj je, kao ovršenik, podnio dana 13.07.2023. sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pokrenute na zahtjev ovrhovoditelja APOLONIA d.o.o., ovdje tuženika, na temelju bjanko zadužnice ovjerene 25.10.2022. po javnom bilježniku Riti Udovičić, pod posl. br. OV-3341/2022. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, posl. br. OVR-625/2023-3 od dana 25.07.2023. odgođen je prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja APOLONIA d.o.o., ovdje tuženika, od 07.07.2023. protiv ovršenika ARCHING INVEST d.o.o., ovdje tužitelja, na temelju bjanko zadužnice ovjerene 25.10.2022. po javnom bilježniku Riti Udovičić, pod posl. br. OV-3341/2022 do završetka postupka u povodu prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Protiv takvog rješenja suda tuženik je kao ovrhovoditelj izjavio žalbu od 31.07.2023. Zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, posl. br. Ovr-625/2023-6 od dana 11.10.2023. upućen je ovršenik ARCHING INVEST d.o.o. da u roku od 15 dana od primitka ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja APOLONIA d.o.o. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 13.07.2023. Ovršenik, ovdje tužitelj, je zaključak suda kojim se upućuje u parnicu zaprimio dana 25.10.2023. tako da je ova tužba pravovremena. Nadalje navodi kako iz obavijesti Financijske agencije proizlazi da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, dana 07.07.2023. dostavio FINI zahtjev za izravnu naplatu po bjanko zadužnici, posl. br. OV- 3341/2022 od 25.10.2022. zajedno sa specifikacijom tražbine koju čine: iznos glavnice 10.786,88 EUR-a na temelju izlaznog računa broj 4027-1-1/01.06.2023., iznos predujma naknade za provedbu osnove za plaćanje prema potvrdi u iznosu od 132,72 EUR, i iznos obračuna zateznih kamata od 04.06.2023. do dana isplate. Iz Očevidnika svih osnova za plaćanje sa specifikacijom uplate FINE od dana 10.07.2023. proizlazi da je ovršeniku, ovdje tužitelju, zaplijenjen novčani iznos na ime troška od 132,72 EUR, te na ime glavnice iznos od 10.786,88 EUR, na ime kamata 64,58 EUR, odnosno sveukupni iznos od 10.984,18 EUR / 82.760,30 kn1, a koji iznosi još nisu preneseni na račun ovrhovoditelja, ovdje tuženika, već da je očekivani datum prijenosa zaplijenjenih sredstava 06.09.2023. godine. Tužitelj ističe da je u konkretnom slučaju ispunjen žalbeni razlog iz članka 50. st. 1. točke 1. Ovršnog zakona jer isprava na temelju koje je pokrenuta ovrha nije ovršna isprava, odnosno podredno točke 2. i točke 3. jer ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti odnosno isprava je izgubila svoju djelotvornost tj. ista je bez učinka. Naime, tuženik je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu, odnosno podnio zahtjev za izravnu naplatu, temeljem bjanko zadužnice posl. br. OV-3341/2022 od 25.10.2022., a koja bjanko zadužnica nije ovršna isprava jer ovrhovoditelj, ovdje tuženik, kao vjerovnik na bjanko zadužnici nije točno odredio iznos svog potraživanja i zatezne kamate (rubrike označene sa 3 i 4) sukladno Pravilniku o obliku i sadržaju bjanko zadužnice. Iz predmetne bjanko zadužnice temeljem koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu proizlazi da ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije točno odredio iznos svojeg potraživanja u visini glavnice 10.786,88 EUR / 81.273,75 kn1, već je naznačio iznos od 100.000,00 kn (upravo onaj iznos na koji je izdana bjanko zadužnica). Osim toga, ovrhovoditelj, ovdje tuženik, na bjanko zadužnici uopće nije odredio stopu zatezne kamate, a što je dužan učiniti. Odredbom iz članka 4. stavak 1. točke 3. Pravilnika o obliku i sadržaju bjanko zadužnice propisano je da se bjanko zadužnica, između ostalog, sastoji od izjave dužnika da je suglasan da se radi naplate tražbine u iznosu koji će naknadno odrediti vjerovnik, sa zateznom kamatom koja teče od dana koji će naknadno odrediti vjerovnik, ali najranije od dana izdavanja zadužnice do dana isplate, po stopi koju će naknadno odrediti vjerovnik a koja ne može biti viša od stope propisane zakonom zaplijene svi njegovi računi kod banaka, te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u bjanko zadužnici, izravno s računa isplate vjerovniku. Dakle, bjanko zadužnica je takva isprava koja podrazumijeva naknadno upisivanje iznosa u istu temeljem odredbe iz članka 215.st.1. Ovršnog zakona, tako da propust ovrhovoditelja, ovdje tuženika, da to učini rezultira time da priložena bjanko zadužnica nema svojstvo ovršne isprave u smislu Ovršnog zakona. Iz svega navedenog jasno proizlazi: a) da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, protivno odredbi iz čl. 215.st. 1. Ovršnog zakona, te protivno čl.4.4.st.1.t.3. Pravilnika o obliku i sadržaju bjanko zadužnice propustio u bjanko zadužnici točno odrediti iznos svog potraživanja - a koje potraživanje temeljem izlaznog računa broj 4027-1- 1/01.06.2023 i same specifikacije koje je dostavio uz zahtjev za izravnu naplatu FINI navodno iznosi 10.786,88 EUR-a, b) da ovrhovoditelj, ovdje tuženik, kao vjerovnik nije uopće u bjanko zadužnicu upisao stopu zatezne kamate, a što je sve bio dužan učiniti da bi bjanko zadužnica mogla imati svojstvo ovršne isprave. Jednako je shvaćanje zauzeo Županijski sud u Varaždinu u odluci posl. br. Gž OVR 672/2019-2 od dana 28.08.2019. u kojoj se izričito utvrđuje sljedeće: „Bjanko zadužnica ne smatra se ovršnom ispravom na temelju koje se može odrediti ovrha na nekretninama ovršenika ukoliko ovrhovoditelj kao vjerovnik na prvoj stranici iste propusti upisati točan iznos svoje tražbine.“ Dakle, i u ovom konkretnom slučaju, tuženik kao ovrhovoditelj je na prvoj stranici svojeg zahtjeva morao upisati točan iznos svoje tražbine, a što nije učinio, jer je upisao pogrešan iznos od 100.000 kn. Osim što je tuženik kao ovrhovoditelj u bjanko zadužnici propustio upisati točan iznos svoje tražbine prema specifikaciji i računu kojeg dostavlja sudu, tužitelj ukazuje sudu da predmetna tražbina tuženika kao ovrhovoditelja prema tužitelju ne postoji, te ne postoji osnova temeljem koje bi tuženik tužitelju dugovao navedeni specificirani novčani iznos, a što proizlazi iz sljedećeg. Tuženik svoju tražbinu prema tužitelju temelji na bjanko zadužnici na iznos do 100.000,00 kn koju je tužitelj tuženiku izdao temeljem zaključenog ugovora o najmu stanova na određeno vrijeme od dana 25.10.2022. godine. Predmetnim ugovorom tuženik je, kao najmodavac i vlasnik nekretnina – stanova, predao u najam tužitelju, kao najmoprimcu, ukupno 6 stanova u [adresa] i to isključivo za smještaj radnika, na određeno vrijeme od 25.10.2022. pa do 30.04.2023. godine. Člankom 4. predmetnog ugovora o najmu ugovorena je visina najamnine u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno, uvećano za pripadajući PDV, po pojedinom radniku koji će boraviti u stanu iz čl. 1. ovog Ugovora, odnosno ukupno 31.000,00 kn + 13 % PDV-a za ukupno 31 radnika koji će boraviti u stanovima, a koja će se plaćati na način da je najmoprimac dužan do 5-tog u tekućem mjesecu platiti puni iznos najamnine za tekući mjesec. Nadalje je člankom 5. ugovoreno da se najmoprimac obvezuje, prilikom potpisa ovog ugovora, najmodavcu predati jednu bjanko zadužnicu na iznos od 100.000,00 kn, što je najmoprimac i učinio – bjanko zadužnica, posl. br. OV-3341/2022 od 25.10.2022., a temeljem koje je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI. Također je člankom 8. predmetnog ugovora o najmu ugovorena obveza Najmodavca da jednom tjedno vrši čišćenje stanova koji su predmet najma (čišćenje i zamjena posteljine), a za koje čišćenje stanova je Najmoprimac dužan platiti Najmodavcu iznos od 1.250,00 kn + PDV, po svakom čišćenju. Tužitelj je kao najmoprimac, tuženiku kao najmodavcu, uredno podmirio sve navedene obveze definirane predmetnim ugovorom o najmu stanova na temelju koje je izdana bjanko zadužnica, dakle sve najamnine, sve režijske troškove, kao i sve troškove čišćenja stanova koje je obavljao Najmodavac, prema ispostavljenim računima Najmodavca. Iz specifikacije tražbine tuženika razvidno je kako tuženik svoju glavnu tražbinu u iznosu od 10.786,88 EUR-a temelji na izlaznom računu broj 4027-1-1 od 01.06.2023. godine. Uvidom u predmetni izlazni račun proizlazi da je tuženik u računu zaračunao sljedeće usluge: 1) usluga – čišćenje, 2) usluga – uništena kuhinja - app 12, 3) usluga – uništeni stol terasni - app 12 + 01, 4) usluga – uništeni dijelovi kuhinje (vrata, radna ploča) – app 01 + 03, 5) usluga – uništeni frižider – app 12 + 13, 6) usluga – uništeni stol blagovaonski – app 12 + 13, 7) usluga
– farbanje – 6 apartmana – 386 m2 x 4 x 2,00 eur, - 8) usluga – uništeno posuđe razno. Iz navedenog izlaznog računa proizlazi da je tuženik izdao izlazni račun broj 4027-1-1 od 01.06.2023. godine kojim tužitelju zaračunava naknadu štete, a ne pružene usluge, pa isti kao takav ne predstavlja vjerodostojnu ispravu. Pritom valja ukazati da račun kojim izdatnik zaračunava naknadu štete nije vjerodostojna isprava i računom se ne može tražiti naknada štete, jer je račun knjigovodstvena isprava, a sadržaj računa mora biti takav da istinito predstavlja poslovnu promjenu i obuhvaća sve podatke za unos u poslovnu knjigu – navedeno je jasno utvrdio Visoki trgovački sud RH u odluci posl. br. PŽ-2916/02 od dana 20.04.2004. Dakle, tužitelj je tuženiku platio sva dugovanja prema njegovim ispostavljenim računima na temelju predmetnog ugovora o najmu stanova, i to najamninu, režijske troškove, te usluge čišćenja. U izlaznom računu broj 4027-1-1 od 01.06.2023. tuženik ponovno od tužitelja potražuje uslugu čišćenja stanova, a koju uslugu je tužitelj već podmirio tuženiku. Nikakve naknadne usluge čišćenja od onih ugovorenih u čl.8. predmetnog ugovora o najmu tužitelj i tuženik nisu ugovarali i tužitelj ih nije dužan podmiriti. Nadalje, tuženik nema pravo tužitelju na računu zaračunati nikakvu naknadu štete, te se osporava takvo potraživanje tuženika u cijelosti. S obzirom na sve navedeno, tuženik na temelju izdane bjanko zadužnice nije ovlašten pokrenuti ovrhu protiv tužitelja, a dug tuženika prema tužitelju na temelju izlaznog računa 4027-1-1 od 01.06.2023. ne postoji, te isti ne predstavlja vjerodostojnu ispravu. Slijedom svega navedenog, pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pokrenute kod Financijske agencije na temelju zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja APOLONIA d.o.o., ovdje tuženika, od 07.07.2023. protiv ovršenika ARCHING INVEST d.o.o., ovdje tužitelja, na temelju bjanko zadužnice izdane na iznos do 100.000,00 kn potvrđene kod javnog bilježnika Rite Udovičić, iz Labina, Zelenice 18/II, pod posl.br. OV-3341/2022 dana 25.10.2022. određena je protivno odredbama Ovršnog zakona. Radi navedenog, tužitelj podnosi ovu tužbu i moli naslov da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i svim navodima iz tužbenog zahtjeva, osim onih navoda koji se učine nespornim u ovome odgovoru na tužbu. Tuženik ne osporava navode iz tč. I. tužbenog zahtjeva, odnosno čini nespornim da je tuženik, kao ovrhovoditelj, zatražio izravnu naplatu svoje tražbine, od tužitelja, kao ovršenika, i to temeljem bjanko zadužnice izdane na iznos do 100.000,00 kn, potvrđene kod javnog bilježnika Udovičić Rite, pod posl. brojem OV-3341/2022, od dana 25.10.2022. godine. Međutim, tuženik u cijelosti osporava navode pod tč. II. i tč. III., tužbenog zahtjeva kao potpuno paušalne i neosnovane, i usmjerene isključivo na izbjegavanje nesporne obveze tužitelja na podmirenje svoje novčane obveze prema tuženiku. Potpuno je neosnovan navod iz tč. II. tužbenog zahtjeva, da predmetna bjanko zadužnica, ne bi bila ispravno i potpuno popunjena, te da slijedom navedenog ista nema svojstvo ovršne isprave, a budući je tuženik, kao ovrhovoditelj, u cijelosti postupio sukladno pozitivnim pravnim propisima, i uredno uz ispravno i potpuno popunjenu zadužnicu, dostavio i obračun svojeg potraživanja, te zatražio djelomičnu naplatu ovršne isprave (zadužnice) prema specifikaciji tražbine, dostavljene u privitku zahtjeva za izravnu naplatu, a sve sukladno odredbama Pravilnika o obliku i sadržaju zahtjeva za izravnu naplatu. Pritom je bitno za naglasiti da, neovisno o načinu popunjavanja bjanko zadužnice, tužitelj, kao ovršenik, nije doveden u lošiju poziciju, odnosno nije mu nanijeta nikakva šteta, a budući je specifikacijom tražbine koju je tuženik, kao ovrhovoditelj, dostavio uz zahtjev za izravnu naplatu, tuženik potraživao naplatu upravo onaj iznos koji mu tužitelj duguje, i to iznosa od 10.786,88 €, na ime glavnice, zatim iznosa od 132,72 €, na ime predujma naknade za provedbu osnove za plaćanje, te iznos zateznih kamata prema dostavljenom obračunu. Navedena dokumentacija, odnosno specifikacija tražbine, od dana 07.07.2023. godine, prileži naslovnome spisu, i iz iste proizlazi da tuženik nije od tužitelju potraživao nikakav iznos koji bi prelazio stvarno potraživanje tuženika, već je jedino i isključivo zatražena naplate realnog/stvarnog potraživanja, a nije zatražena naplata ukupnog iznosa zadužnice, od 100.000,00 kn. Nadalje, u potpunosti se osporavaju navodi da priloženi račun broj 4027-1-1, od dana 01.06.2023. godine, ne bi predstavljao vjerodostojnu ispravu, te je da je dugovanje tužitelja, prema ispostavljenom računu, ne postoji. Naime, tuženik ističe da se predmetni račun, broj 4027-1-1, od dana 01.06.2023. godine, odnosi na isporučene usluge, a sve sukladno sklopljenom Ugovoru o najmu stanova, od dana 25. listopada 2022. godine, i preuzetim obvezama stranaka, i sa kojim obvezama su ugovorne stranke bile u potpunosti upoznate, i na koje nikada nisu imale nikakve primjedbe. Slijedom svega navedenog, a kako tužitelj, na kojem je teret dokaza, ničim ne dokazuje svoje tvrdnje, već očito pokušava neosnovano izbjeći plaćanje svojih obveza, preuzetih ugovorom o najmu stanova, to tuženik ulaže ovaj odgovor na tužbu i predlažu donošenje presude kojom će se tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.
4. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu posl.br. Ovr-625/2023-3 od 25. srpnja 2023. na str. 14-22 spisa, zaključak Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu posl.br. Ovr-625/2023-6 od 11. listopada 2023. na str. 23-28 spisa, zahtjev za izravnu naplatu na str. 29-30 spisa, bjanko zadužnicu na str. 31-33 spisa, specifikaciju na str. 34 spisa, račun na str. 35 spisa, očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate na str. 37-38 spisa, ugovor o najmu stanova na određeno vrijeme na str. 40-43 spisa, račune i naloge za plaćanje na str. 55-82 spisa, popis inventara na str. 92-110 spisa, proveden je dokaz saslušanjem stranaka i to zz tužitelja i zz tuženika.
5. Na ročištu održanom 9. listopada 2024. saslušani su zz tužitelja LM i zz tuženika Dalibor Turković.
6. Iz iskaza saslušanog zz tužitelja LM, proizlazi da je njegovo trgovačko društvo trebalo smještaj za svojih 34 radnika, i da je radi navedenog, s trgovačkim društvom APOLONIA d.o.o. sklopio ugovor o najmu stanova u [adresa]. Prilikom sklapanja ugovora nisu sastavili popis inventara u stanovima, odnosno onaj koji prileži spisu. Nakon što je istekao ugovor o najmu, pozvao ga je zz najmodavca u stanove, 5.5.2023. jer je tvrdio da je dio inventara u stanovima oštećen. Tvrdio je da se radi o nekakvome posuđu, i da je pokvarena pećnica. Navodi da zbog poslovne spriječenosti nije mogao doći taj dan, i da je u stanove pristupio zz najmodavca sa nekim svojim ljudima. Nakon toga poslao mu je poruku da je oštećeno posuđe i pećnica, te da mu je odgovorio neka mu javi o kojem se modelu pećnice radi i kojem posuđu, i da će kupiti to novo, ali nakon toga mu se više nisu javljali, već su mu samo za te stvari ispostavili račun. Nije postojao dogovor na koji način će njegovo trgovačko društvo naknaditi štetu najmodavcu za slučaj da njegovi radnici unište dio inventara. Nakon što je istekao ugovor, tužitelj navodi da nije bio u tim stanovima, već je smatrao da se mogu dogovoriti oko popravka ili kupnje novoga namještaja i inventara. Napominje, da mu je najmodavac samo ispostavio račun za uništeni inventar, te da on uopće ne zna niti kada je to kupljeno niti u kojem stanju se nalazio taj inventar, primjerice tvrdi, da su ofarbali zidove, te da se njegovo trgovačko društvo bavi i tim radovima, pa stoga smatra da je on mogao ofarbati zidove. Navodi da on nije naručio usluge koje su popisane na računu, te da je podmirio sve obveze na temelju ugovora o najmu. Navodi da mu je bilo poznato da tuženik da tuženik iznajmljuje predmetne stanove ljeti za turiste, te da je to razlog zbog kojeg je ugovor o najmu sklopljen na određeno vrijeme do 30.4., te da mu nije poznato da li su predmetni stanovi bili podobni za iznajmljivanje nakon isteka ugovora, jer u stanovima on nije bio. Navodi da se sa tuženikom samo jedanput dogovarao za termin obilaska stanova, te da su njegovi roditelji jednom bili prisutni prilikom dolaska najmodavca radi pregleda stanova, ali da njegovi roditelji nisu zajedno sa najmodavcem obišli stanove. Najmodavac im je napomenuo da se radi o rutinskoj provjeri stanova prije iznajmljivanja ljeti. Njegov otac nije zaposlenik firme, ali je živio u jednom od stanova. Navodi da mu nije poznato da je u čl. 7. Ugovora o najmu ugovoreno da će se prilikom predaje posjeda stanova sastaviti popis inventara. Njegov otac je bio prisutan prilikom pregleda stana broj 12 koji se koristio kao kuhinja za sve stanove, ali nije otac nije sudjelovao u procjeni.
7. Zz tuženika u svom iskazu navodi da od 2004. godine njegovo TD iznajmljuje 6 stanova u [adresa] i 2c. Na svakoj adresi se nalaze po 3 stana. Napominje kako je te stanove, do sklapanja ugovora iznajmljivao samo ljeti turistima, a da je iznajmljivanje za smještaj radnika bila velika iznimka koju je napravio zbog tužitelja, jer je tužitelj nekad bio zaposlen u njegovom TD, te ga je i prije poznavao. Zz tužitelja mu je rekao kako će dovesti 34 radnika, ali da mu je za pribavu dozvole za boravak i rad tj. vize bilo potrebno da za radnike ima sklopljen ugovor na najmu. Navodi da mu je izašao u susret, te da mu je napomenuo da stanovi prije ljeta moraju biti u istom stanju kao i u trenutku davanja u najam. Nakon što je istekao ugovor, navodi da je shvatio koliko su stanovi u lošem stanju tj. koliko su radnici bili neuredni. Navodi da je tužitelj koristio stanove na način kako se nisu dogovorili, jer je bio upoznat sa time da su jedan od stanova, broj 12, prenamijenili u kuhinju – blagovaonicu u kojoj je kuhao kuhar iz Turske za svih cca 30 radnika koliko ih je na kraju došlo. Napominje da predmetni stanovi i kuhinja nisu mogli služiti za nekakvo profesionalno kuhanje jer se radilo o stanovima i kuhinji namijenjenoj uobičajenoj uporabi. Stavka na računu koja se odnosi na trošak zamjene kuhinje odnosi se baš na tu kuhinju. Nakon što je pozvao zz tužitelja da zajedno pregledaju te stanove i da se dogovoreno oko naknade štete učinjene u tim stanovima, zz tužitelja je neprestano isticao kako ne može doći. Jednom prilikom je pregledu stana broj 12 bio prisutan AM, otac zz tužitelja, koji kad je vidio stanje stana broj 12 je samo izašao iz njega. Prilikom sklapanja ugovora o najmu su dogovorili da će se bianco zadužnica koristiti za bilo koja potraživanja po tom ugovoru. Vrijednost inventara u stanovima je sam procijenio, ne prema njihovoj stvarnoj vrijednosti nego prema prosječnoj vrijednosti za slučaj da se nešto uništi i da se može zamijeniti. Tu procjenu vrijednosti koristi i za turizam ljeti. Popis inventara sa naznačenim vrijednostima stvari je predao tužitelju prilikom zaključenja ugovora. Farbanje stanova je izvršilo njegovo TD zbog toga što u njemu postoji odjel servisa koji održavaju te stanove, dok su i čišćenje stanova obavljali njegovi djelatnici. Popis inventara sa naznačenom vrijednosti inventara, je popis unaprijed pripremljen i koristi se za najam ljeti, te da je po njegovom mišljenju zz tužitelja trebao doći provjeriti je li to tako. Zz tužitelja je naveo da nema vremena za doći provjeriti, te da mu vjeruje i da nema primjedbi na taj popis.
8. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj kao najmoprimac predao tuženiku kao najmodavcu, bjanko zadužnicu, ovjerenu kod javnog bilježnika pod posl. br. OV-3341/2022 od 25.10.2022., a temeljem koje je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI, i to na iznos od 100.000,00 kn, temeljem zaključenog ugovora o najmu stanova na određeno vrijeme od dana 25.10.2022. godine.
10. Nije sporno ni to da je predmetnim ugovorom tuženik kao najmodavac i vlasnik nekretnina – stanova, predao u najam tužitelju, kao najmoprimcu, ukupno 6 stanova u [adresa] i to isključivo za smještaj radnika, na određeno vrijeme od 25.10.2022. pa do 30.04.2023. godine. Člankom 4. predmetnog ugovora o najmu ugovorena je visina najamnine u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno, uvećano za pripadajući PDV, po pojedinom radniku koji će boraviti u stanu iz čl. 1. ovog Ugovora, odnosno ukupno 31.000,00 kn + 13 % PDV-a za ukupno 31 radnika koji će boraviti u stanovima, a koja će se plaćati na način da je najmoprimac dužan do 5-tog u tekućem mjesecu platiti puni iznos najamnine za tekući mjesec.
11. Nije sporno ni to da je tužitelj podmirio troškove troškove najma, sukladno ispostavljenim računima tuženika (stranica 55-82 spisa).
12. Sporno je i to da li je predmetna bjanko zadužnica ovršna isprava, odnosno da li je ista ispunjena u skladu sa Pravilnikom o obliku i sadržaju bjanko zadužnice.
13. Sporno je i to da li je tuženik mogao aktivirati bjanko mjenicu temeljem ispostavljenog izlaznog račun broj 4027-1-1 od 01.06.2023. ( stranica 35-36), na iznos od 10.786,88 EUR.
14. Odredbom čl. 215. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/22., 25/13., 93714., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. I 06/24. - dalje OZ) propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u toj ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi li koji će naknadno biti u nju upisan. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u njoj bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja, dok je st. 3. istog članka propisano da se na bjanko zadužnicu na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 214. st. 2. te st. 4. do 8. istog Zakona. Člankom 214. st. 7. OZ-a određeno je da isprave iz st. 1. i 2. istog članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha ovrha protiv dužnika ili jamca platca na drugim predmetima ovrhe.
15. Uzevši u obzir odredbe OZ-a, proizlazi da zadužnica predstavlja ovršnu ispravu, a ima i učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na račun ovrhovoditelja.
16. Dakle, obična zadužnica ima sva obilježja vrijednosnog papira od trenutka njezina izdavanja, dok bjanko zadužnica stječe to svojstvo nakon što se upiše iznos tražbine i ime vjerovnika.
17. S druge strane Pravilnik o obliku i sadržaju bjanko zadužnice (NN 115/12, 82/17, dalje Pravilnik) propisuje oblik i sadržaj bjanko zadužnice s naznakom najviših iznosa koji se mogu upisati u pojedine vrste te isprave. Bjanko zadužnica se izdaje na tiskanom obrascu popunjeno jasno i čitko rukom ili mehaničkim sredstvom pitanja. Obrazac bjanko zadužnice sastoji se od četiri stranice.
18. Na prvoj stranici bjanko zadužnice nalazi se naziv obrasca: »Bjanko zadužnica« te izjava dužnika koja se sastoji od:
- naznake jednog od najviših iznosa bjanko zadužnice iz članka 9. ovoga Pravilnika koji se može u nju upisati,- podataka o dužniku poput tvrtke ili skraćene tvrtke, naziv za pravne osobe, odnosno ime i prezime fizičke osobe, sjedište odnosno mjesto i adresa i osobni identifikacijski broj,
-izjave dužnika da je suglasan da se radi naplate tražbine u iznosu koji će naknadno odrediti vjerovnik, sa zateznom kamatom koja teče od dana koji će naknadno odrediti vjerovnik, ali najranije od dana izdavanja zadužnice do dana isplate, po stopi koju će naknadno odrediti vjerovnik a koja ne može biti viša od stope propisane zakonom zaplijene svi njegovi računi kod banaka, te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u bjanko zadužnici, izravno s računa isplate vjerovniku,
- izjave dužnika odnosno jamca platca da je suglasan i da pristaje da mu javni bilježnik, nakon potvrde, izda izvornik bjanko zadužnice u skladu s odredbom članka 50. stavka 2. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16-dalje ZJB). Pravilnik, dalje regulira kako se na drugoj stranici bjanko zadužnice nalazi izjava jamca platca, koja se sastoji od sljedećeg:
(1) podataka o jamcu platcu poput tvrtke ili skraćene tvrtke, naziv za pravne osobe, odnosno ime i prezime fizičke osobe, sjedište odnosno mjesto i adresa i osobni identifikacijski broj,
(2) izjave jamca platca da je suglasan da se radi naplate tražbine vjerovnika iz te bjanko zadužnice zaplijene svi njegovi računi kod banaka, te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s izjavom sadržanom u bjanko zadužnici, izravno s računa isplate vjerovniku.
(3) mjesto i datum davanja jamstva,
(4) potpisa jamca platca.
19. Osim na prvoj stranici, i ispod teksta druge stranice nalaze se napomene o načinu popunjavanja ove stranice bjanko zadužnice, a na drugoj stranici je to jamac, dok o se na trećoj i četvrtoj stranici bjanko zadužnice nalazi prazno mjesto za potvrdu privatne isprave dužnika i jamca, za izjave o prijenosu isprave i ovjeru potpisa u tu svrhu, te naknadne zabilježbe o naplaćenim iznosima troškova, kamata i glavnice koju ispisuje Agencija. Stoga, u slučaju da treća i četvrta stranica bjanko zadužnice budu popunjene prije naplate tražbine iz nje u cijelosti, četvrta će se stranica proširiti novim praznim listom ili listovima čije će stranice biti označene oznakom: »Obrazac bjanko zadužnice - stranica 4A«, »Obrazac bjanko zadužnice - stranica 4B«.
20. Bjanko mjenica je mjenica koja u trenutku izdavanja nema sve propisane sastojke i tada je ona nepotpuna, ali je upravo bila izdana s namjerom da remitent ili osoba koju on ovlasti te sastojke popuni naknadno prema sporazumu stranaka. Ona će postati mjenica tek naknadnim ispunjenjem. O tome kako se smije ispuniti bjanko mjenica mjerodavan je sporazum davatelja i primatelja mjenice. Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice ju je dužan popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla. Ništava je odredba sporazuma o popunjavanju bianco mjenice po kojoj je imatelj bianco mjenice ovlašten po svojoj volji učiniti bianco mjenicu dospjelom. U tom slučaju dospjelost mjenice se određuje u skladu s osnovnim pravnim poslom.
21. Iz predmetne zadužnice proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj na prvoj stranici upisao iznos od 100.000,00 kn, odnosno da nije upisao iznos svog potraživanja a koje potražuje temeljem izlaznog računa broj 4027-1-1/01.06.2023, odnosno iznos od 10.786,88 EUR, kao i da nije upisao stopu zatezne kamate (čl.4.st.1. tč 3.Pravilnika) slijedom čega sud zaključuje da tuženik kao ovrhovoditelj nije popunio bjanko zadužnicu sukladno Ovršnom Zakonu, kao i Pravilniku.
22. Nadalje, zadužnica je samostalni pravni posao koji je uvijek vezan uz obvezu iz glavnoga ugovornog odnosa, dok tužitelj tvrdi da je tražbinu iz osnovnog ugovora u cijelosti podmirio, a koja se odnosi na plaćanje najamnine, te da je tuženik aktivirao predmetnu zadužnicu zbog naknade štete, i to nakon isteka ugovora.
23. Da je to tako, potvrđuje u svom iskazu i sam tuženik koji navodi da je sukladno Ugovoru pozivao tužitelja na primopredaju, ali da se on o tome oglušio, te da je sam tuženik, sukladno Popisu inventara po apartmanima na stranici (92- 110), sam procijenio štetu, i izdao izlazni račun broj 4027-1-1-od 1-06.2023, zajedno sa specifikacijom.
24. Iz specifikacije tražbine tuženika razvidno je kako tuženik svoju glavnu tražbinu u iznosu od 10.786,88 EUR-a temelji na izlaznom računu broj 4027-1-1 od 01.06.2023. godine. Uvidom u predmetni izlazni račun proizlazi da je tuženik u računu zaračunao sljedeće usluge: 1) usluga – čišćenje, 2) usluga – uništena kuhinja - app 12, 3) usluga – uništeni stol terasni - app 12 + 01, 4) usluga – uništeni dijelovi kuhinje (vrata, radna ploča) – app 01 + 03, 5) usluga – uništeni frižider – app 12 + 13, 6) usluga – uništeni stol blagovaonski – app 12 + 13, 7) usluga – farbanje – 6 apartmana – 386 m2 x 4 x 2,00 eur, - 8) usluga – uništeno posuđe razno.
25. Dakle, tuženik je izdao izlazni račun, a koji se odnosi na oštećenje stvari, kao i na usluge čišćenja i farbanja. Račun je izdan 1.lipnja 2023.
26. Po mišljenju ovog suda, tuženik je navedenim izlaznim računom obračunao visinu štete, te je u pravu je tužitelj koji tvrdi da se račun za naknadu štete ne može valjano izdati sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost ( NN 73/13,…113/22), jer takav račun je jednostrana isprava, koja ne može biti valjan dokaz o osnovanosti i visini štete za koju tuženik tvrdi da mu pripada naknada.
27. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da predmetna bjanko zadužnica nije ovršna isprava, jer ista nije ispunjena sukladno Ovršnom Zakonu i Pravilniku, i da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten pokrenuti ovrhu protiv tužitelja na temelju izlaznog računa 4027-1-1 od 1.lipnja 2023. jer navedeni račun nije vjerodostojna isprava.
28. Radi navedenog, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, jer je pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pokrenute kod Financijske agencije na temelju zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja APOLONIA d.o.o., ovdje tuženika, od 07.07.2023. protiv ovršenika ARCHING INVEST d.o.o., ovdje tužitelja, na temelju bjanko zadužnice izdane na iznos do 100.000,00 kn potvrđene kod javnog bilježnika Rite Udovičić, iz Labina, Zelenice 18/II, pod posl.br. OV-3341/2022 dana 25.10.2022. određena je protivno odredbama Ovršnog zakona.
29. Dokaze koje je sud izveo, a nije posebno obrazlagao, nisu od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
30. Punomoćnica tužitelja je dostavio troškovnik kojim potražuje troškove postupka i to za sastav prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 13.7.2023. iznos od 500,00 eura, za sastav tužbe od 8.11.2023. iznos od 500,00 eura, za sastav podneska od 16.02.2024. iznos od 500,00 eura, za pristup ročištu 26.02.2024. iznos od 500,00 eura, za pristup ročištu 15.04.2024. iznos od 500,00 eura, za pristup ročištu 9.10.2024. iznos od 500,00 eura, odnosno sveukupno iznos od 3.000,00 eura uvećan za iznos PDV-a od 25%, sveukupno 3.750,00 eura, te trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 89,59 eura, za presudu u iznosu od 179,17 eura, odnosno sveukupno u iznosu od 4.018,76 eura.
31. Punomoćnik tuženika potražuje trošak sastava odgovora na tužbu od 27.12.2023., trošak pristupa ročištima 26.02.2024., 15.4.2024. i 9.10.2024., za svaku radnju iznos od 250,00 eura, odnosno sveukupno iznos od 1.000,00 eura.
32. Osnovanost zatraženih troškova postupka sud je utvrđivao temeljem čl. 155. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova, te utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 13.272,28 EUR, slijedom čega se strankama za svaku poduzetu radnju kada im pripada 100% Tbr. 7.1. priznaje 500 EUR.
33. Sud smatra osnovanim trošak i to za sastav prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 13.7.2023. iznos od 500,00 eura, (Tbr.11) za sastav tužbe od 8.11.2023. iznos od 500,00 eura,(Tbr.7.t.1) za sastav podneska od 16.02.2024. iznos od 500,00 eura, (Tbr.8.t.1) za pristup ročištu 26.02.2024. iznos od 500,00 eura,(Tbr.9.t.1) za pristup ročištu 15.04.2024. iznos od 500,00 eura (Tbr.9.t.1), za pristup ročištu 9.10.2024. iznos od 500,00 eura,(Tbr.9.t.1) odnosno sveukupno iznos od 3.000,00 eura uvećan za iznos PDV-a od 25%, sveukupno 3.750,00 eura, te trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 89,59 eura, za presudu u iznosu od 179,17 eura, odnosno sveukupno u iznosu od 4.018,76 eura, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog postupka, sukladno odredbi čl. 154 st.1. ZPP-a, kao i čl. 29 ZOO-a.
34. S obzirom da je tuženik izgubio ovaj spor, to sud nije ni odlučivao o osnovanosti njegovih troškova.
35. Radi navedenog, presuđeno je kao u izreci ove presude.
Labin, 6. ožujka 2025.
Sutkinja
Zdenka Raguž Zupičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- tužitelju putem punomoćnika
- tuženiku putem punomoćnika
