Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-35/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ani Markač, na prijedlog više sudske savjetnice Anamarija Kovačić Milković, u pravnoj stvari tužitelja GRAFIKART d.o.o., Zadar, Ulica braće Bilišić 3, OIB: 92798197624, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz GLUIĆ NINČEVIĆ odvjetničkog društva d.o.o., Zadar, Špire Brusine 16, protiv ovršenika GASTRO DELIKATESE d.o.o., Vinjerac (Općina Posedarje), Varoš 5, OIB: 02681514908, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 12. veljače 2025. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja, punomoćnika tužitelja Branimira Zubčića, odvjetnika u GLUIĆ NINČEVIĆ odvjetničkom društvu d.o.o., Zadar, zamjenika punomoćnika tužitelja LĐ, odvjetničkog vježbenika u GLUIĆ NINČEVIĆ odvjetničkom društvu d.o.o., Zadar i zakonskog zastupnika tuženika te nakon objave presude 6. ožujka 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Suzane Hrabra iz Zadra, Don Ive Prodana 4, poslovni broj: Ovrv-152/2024, UPP/OS-Ovrv-14/2024 od 29. siječnja 2024 kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 950,00 EUR (devetstotina i pedeset eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 9. srpnja 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao da i tužitelju naknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR (dvadest i pet eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 31. siječnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana; te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 10. siječnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Suzani Hrabra iz Zadra protiv tuženika kao ovršenika, radi isplate iznosa od 1.181,25 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Na temelju prijedloga za ovrhu javni bilježnik je 29. siječnja 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-152/2024, UPP/OS-Ovrv-14/2024.

2. Na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave prigovor je pravodobno izjavio tuženik (tada ovršenik), osporavajući djelomično rješenje o ovrsi u dijelu u kojem mu je naloženo da namiri ovrhovoditeljevu tražbinu u iznosu od 950,00 EUR kao i trošak ovršnog postupka.

3. Javni bilježnik je predmet proslijedio Općinskom sudu u Zadru koji je dopisom poslovni broj: Povrv-127/2024-2 od 24. svibnja 2024. s pozivom na toč. 2. Zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-245/2019 od 27. studenog 2019. dostavio predmetni spis ovom sudu kao stvarno nadležnom.

4. Obzirom da je tuženik (tada ovršenik) djelomično osporio rješenje o ovrsi, ovaj sud je zaključkom poslovni broj: Povrv-31/2024-9 od 8. studenog 2024., a temeljem odredbe čl. 58. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) za nepobijani dio rješenja o ovrsi u iznosu od 231,25 EUR utvrdio pravomoćnost i ovršnost, dok je za pobijani dio rješenja o ovrsi u iznosu od 950,000 EUR postupak nastavljen pod poslovnim brojem Povrv-35/2024.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Povrv-35/2024-6 od 28. listopada 2024. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

6. Tužitelj je u podnesku od 14. studenog 2024. naveo da je prigovor tuženika u potpunosti paušalan, neosnovan i podnesen jedino s ciljem odugovlačenja postupka te izbjegavanja plaćanja svoje obveze. Pojašnjava da se predmetno potraživanje tužitelja odnosi na uslugu izrade i dostave tiska etiketa na samoljepljivom papiru, a za potrebe poslovanja tuženika, sve sukladno vjerodostojnim ispravama (računima) koji su priloženi uz prijedlog za ovrhu. Tuženik je godinama poslovao s tužiteljem upravo kako bi od tužitelja koristio grafičke usluge tiska deklaracija za svoje proizvode pa nisu životni ni logični navodi tuženika u prigovoru da grafičku uslugu tiska nije zatražio niti dobio. Iz računa - otpremnice br:

2023-166/1/1 priloženog uz prijedlog za ovrhu, u konkretnom slučaju proizlazi da su iste izrađene i dostavljene.

7. Tuženik je podnesak tužitelja od 14. studenog 2024. uredno zaprimio i na isti se nije očitovao.

8. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije u spisu, i to računa- otpremnice broj: 2023-154/1/1 od 19. lipnja 2023. (l.s. 17), računa-otpremnice broj:

2023-166/1/1 od 28. lipnja 2023. (l.s. 18 i 60), SMS prepiske od 25. i 26. svibnja 2023. (l.s.55-56), grafičkog rješenja deklaracije (l.s. 57), finalnog proizvoda izgleda deklaracije (l.s. 58), računa Etikgraf d.o.o. broj: 000929-1-1 od 27. lipnja 2023. (l.s. 59), dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, Klasa: 410-19/24-02/394, Ur. broj: 513-07-13-01/24-02 od 26. studenog 2024. (l.s. 64) te su saslušani zakonski zastupnik tužitelja ĆĐ (l.s. 68-69) i zakonski zastupnika tuženika OĐ (l.s. 70).

9. Sud je odbio kao nepotreban prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza vještačenjem SMS poruka po vještaku telekomunikacijske struke. Naime, sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene su ocjenom isprava sadržanih u spisu. Stoga, kako izvođenje tog dokaza ne bi dovelo do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari, a dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka, uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka, sud je taj dokazni prijedlog odbio kao nepotreban.

10. Nije bilo potrebe niti za izvođenjem dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Naime, nakon dostave podataka od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar nije bilo potrebe za izvođenje dokaza vještačenjem radi provjere činjenice je li tuženik u poslovnim knjigama evidentirao predmetni račun i koristio pravo na odbitak pretporeza.

11. Naime, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP)), dok iz st. 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

12. Na temelju ocjena svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Predmet postupka jest zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi isplate iznosa od 950,00 EUR koji tužitelj kao izvođač radova potražuje od tuženika kao naručitelja, na ime dospjelog, a neplaćenog iznosa po računu-otpremnici broj: 2023-166/1/1 od 28. lipnja 2023.

14. Tuženik osporava da je naručio uslugu iz utuženog računa kao i da mu je tužitelj tu uslugu pružio.

15. Iz računa-otpremnice broj: 2023-166/1/1 od 28. lipnja 2023. razvidno je da je tim računom tužitelj pozvao tuženika platiti tisak etiketa na samoljepljivom papiru u termo top roli dimenzija 58x72 mm, tisak 4/0 pakiranje u role po 700 kom u količini od 15 000 za cijenu od 750,00 EUR, kao i trošak dostave za cijenu od 10,00 EUR, sve uvećano za PDV 25 % odnosno sveukupno 950,00 EUR.

16. Odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

17. Ugovor o djelu je imenovani, konsenzualni, dvostranoobvezni, naplatni i neformalni ugovor.

18. Sukladno čl. 597. ZOO-a izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke.

19. Imajući na umu od tužitelja izloženu osnovu tražbine, kao i sadržaj računa-otpremnice broj: 2023-166/1/1 od 28. lipnja 2023., za zaključiti je da tužitelj traži naknadu za izvršeni posao. Međutim, da bi nastala obveza tuženika platiti naknadu za izvršeni posao trebao je tužitelj dokazati postojanje ugovora o djelu između stranaka ili pak neku drugu osnovu nastanka obveze. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tvrdeći da stranke nisu sklopile ugovor o djelu na temelju kojega bi tužitelj imao obvezu posao izvršiti tuženiku, a tuženik platiti naknadu.

20. Sud je od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar tražio podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave, računa-otpremnice broj: 2023-166/1/1 od 28. lipnja 2023. . Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar je dopisom Klasa: 410- 19/24-02/394, Ur. broj: 513-07-13-01/24-02 od 26. studenog 2024. obavijestilo sud da tuženik nije koristio odbitak pretporeza za tražbinu iz računa-otpremnice broj: 2023-166/1/1 od 28. lipnja 2023.

21. Sukladno čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

22. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

23. Obzirom da stranke različito prikazuju sadržaj poslovnog odnosa sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari izveo dokaz stranačkim saslušanjem.

24. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja JĐ proizlazi da je tuženik od tužitelja naručio tisak deklaracija odnosno 15 000 komada naljepnica u rolama, koje se stave u uređaj i na koje se može otisnuti kilaža, cijena, datum i deklaracija. Tvrtka Etigraf da je tužitelju isporučila naljepnice 27. lipnja 2023., a tužitelj tuženiku 28. lipnja 2023. Pojasnio je da je račun 000929-1-1 od 27. lipnja 2023. u iznosu 459,38 EUR podmiren tvrtki Etikgrafu d.o.o., a da se odnosio na samoljepljive trake na koje da tužitelj pravi grafičku pripremu, a tuženik da sam dotiskuje sa svojim ''aparatićem'' deklaraciju. Tuženiku da je ispostavljen račun- otpremnica broj: 2023-166/1/1 od 28. lipnja 2023. u iznosu od 950,00 EUR i da se ta razlika (490,62 EUR) odnosi na proviziju tužitelja. Nadalje, naveo da se račun- otpremnica broj 2023-154/1 od 19. lipnja 2023. u iznosu od 231,25 EUR također odnosi na tisak etiketa i da isti nije plaćen. Usluge tiska za taj račun i za račun- otpremnicu broj: 2023-166/1/1 od 28. lipnja 2023. u iznosu od 950,00 EUR da nisu ugovarane istovremeno, ali da se odnose na tisak istih etiketa. Na račun od 19. lipnja 2023. da je bilo reklamacija od strane tuženika da su etikete šire pola mm, na što da je tužitelj tuženiku napravio 5 rola naljepnica po simboličnoj cijeni i da na to tuženik nije imao pritužbi. Tužitelj je tuženiku isporučivao naljepnice na način da bi tuženik osobno došao po naljepnice i da je tako bilo i ovaj put, ali da on nema nikakvu potvrdu da su naljepnice predane tuženiku. Tuženik da je 3500 komada naljepnica naručio 25. svibnja 2023., a ubrzo nakon toga i preostalih 15 000 naljepnica, međutim da ne zna točan datum kad je to bilo. Nakon što mu je predočen račun tvrtke Etikgraf d.o.o. broj: 000929-1-1 od 27. lipnja 2023., naveo je da je na istom razvidno da su naljepnice u količini od 15000 komada naručene 26. svibnja 2023.

25. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika OĐ proizlazi da su problemi u poslovanju s tužiteljem počeli u doba korone jer da je tužitelj uduplao cijene i više nego duplo. Što se tiče etiketa da su se konstantno javljale greške, na način da su etikete bile malo šire, radi se o mm, ali da je mm jako bitan jer da ta rola ide u vagu etiketirku i da ako je rola malo šira, ne paše te da se počne parati. Tuženik da je 25. svibnja 2023. od tužitelja naručio 3500 komada naljepnica i to baš iz opreza da ne bi dobio veću količinu naljepnica koja bi bila neupotrebljiva. Prepiska preko aplikacije WhatsAppa koja se nalazi u spisu da se odnosi baš na tih 3500 komada naljepnica. Preostalih 15 000 komada naljepnica tuženik nije naručio. Tuženiku da je isporučeno 3500 komada naljepnica, koje također da nisu bile u redu jer da su bile šire. Pojašnjava da on kad naljepnice nisu točnih dimenzija mora ručno jednu po jednu namještati i vaditi iz aparata. Nakon što mu je ispostavljen račun koji se odnosi na 15 000 komada naljepnica da je nazvao tužitelja i pitao ga na što se odnosi isti, a da mu je tužitelj odgovorio da dođe po naljepnice. Tuženik da mu je rekao da nije naručio 15 000 komada nego 3500 komada baš iz razloga kakve će iste biti. Nije htio platiti račun za 3500 komada naljepnica jer da je reklamirao da kvaliteta naljepnica nije dobra. Nakon isporučenih 3500 komada naljepnica koje su bile neupotrebljive, da je stupio u kontakt s drugim dobavljačem obzirom da je i prije bilo isporuka naljepnica koje su bile neupotrebljive i na što da je također prigovarao. Na isporučeni račun da je prigovarao na način da je tužitelju dostavio sliku aparata (l.s. 58) iz koje da je razvidno da naljepnice ne pašu u aparat. Tužitelj mu je robu isporučivao na način da bi je neki put poslao, a neki put da bi je tuženik osobno preuzeo i da bi svaki put ovjerio fakturu ili otpremnicu.

26. Analizirajući iskaze saslušanih zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika i dovodeći ih u svezu s materijalnim dokazima koji prileže spisu sud zaključuje da tuženik od tužitelja nije naručio uslugu izrade i dostave tiska etiketa na samoljepljivom papiru (15 000 komada) i da stoga isti nije ni dužan podmiriti tužitelju utuženi račun-otpremnicu broj: 2023-166/1/1 od 28. lipnja 2023. u iznosu od 950,00 EUR. Iz SMS prepiske tužitelja i tuženika, kao i iskaza zakonskih zastupnika tužitelja i tuženika proizlazi da je tuženik 25. svibnja 2023. od tužitelja naručio 3500 komada naljepnica, za što mu je tužitelj 19. lipnja 2023. ispostavio račun-otpremnicu broj:

2023-154/1/1 od 19. lipnja 2023. u iznosu od 231,25 EUR. Navedeni račun tuženik nije podmirio iz razloga što je istom prigovorio obzirom da su isporučene naljepnice bile šire nego što je dogovoreno s tužiteljem. Tuženik je naručio 3500 komada naljepnica, a ne veću količinu naljepnica iz opreza kakve će mu naljepnice biti isporučene. Stoga, nije životno ni logično da bi tuženik već slijedeći dan dakle 26. svibnja 2023. od tužitelja naručio 15 000 komada naljepnica. Ovo tim više što je sam zakonski zastupnik tužitelja naveo da se usluge tiska po računu-otpremnici broj:

2023-154/1/1 od 19. lipnja 2023. i računu-otpremnici broj: 2023-166/1/1 od 28. lipnja 2023. odnose na tisak istih etiketa, ali da on nema nikakvu potvrdu da je 15 000 naljepnica isporučeno tuženiku.

27. Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (čl. 7. st. 1 i čl. 219. st. 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

28. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

29. Stoga, primjenom pravila o teretu dokazivanja sud ocjenjuje da tužitelj na kojem je bio teret dokaza nije dokazao osnovu i visinu svog potraživanja slijedom čega je tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti neosnovanim te posljedično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a i presudio kao u izreci presude.

30. Odluka o parničnom trošku je izostala budući tuženik kao stranka koja je uspjela u sporu nije postavio zahtjev za naknadom parničnih troškova.

U Zadru 6. ožujka 2025.

Viša sudska savjetnica

Sutkinja

Anamarija Kovačić Milković

Ana Markač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave. Rok za žalbu ne teče od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st. 5. ZPP).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju po punomoćnicima,

- tuženiku,

- u spis.