REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3047/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 31, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, dana 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 8. stavka 2. Ugovora o kreditu broj: 5103948638 sklopljenog između tužiteljice DŽ i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. dana 8. svibnja 2008., koja glasi:

Ugovorne strane su suglasne da za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. isplatiti tužiteljici DŽ iznos od EUR 150,18 sa zateznom kamatom i to tekućom:

- na iznos od 3,20 EUR počev od 6.6.2009. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 10.7.2009. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 8.8.2009. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 10.9.2009. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 22.9.2009. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 8.10.2009. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 10.11.2009. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 9.12.2009. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 12.1.2010. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 5.2.2010. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 5.3.2010. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 7.4.2010. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 8.5.2010. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 7.7.2010. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 14.7.2010. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 7.8.2010. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 11.9.2010. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 6.10.2010. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 6.11.2010. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 9.12.2010. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 8.1.2011. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 8.2.2011. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 5.3.2011. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 8.4.2011. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 6.5.2011. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 7.6.2011. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 7.7.2011. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 5.8.2011. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 7.9.2011. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 7.10.2011. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 8.11.2011. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 8.12.2011. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR počev od 23.12.2011. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 5103948638 sklopljenog između tužiteljice DŽ i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. dana 8. svibnja 2008., koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 3,00% (tri posto) naknade za iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, obračunate s datumom ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade plati prilikom plasmana.

Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata.“

IV. Nalaže se tuženome isplatiti tužiteljici na ime naknade za obradu kredita iznos od EUR 218,99 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2008. po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženome isplatiti tužiteljici na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od EUR 128,82 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2008. po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o kreditu broj: 5103948638 sklopljenog između tužiteljice i tuženika.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 305,26 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj: 5103948638 dana 8. svibnja 2008., kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos od 55.000,00 kn. Predmetnim Ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 9,50 % godišnje, promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora. Navodi kako je predmetna odredba ništetna jer je neodređena i nepoštena na štetu potrošača. Tužiteljica ujedno tvrdi da su ništetne ugovorne odredbe kojim je ugovorena naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita jer je riječ o unaprijed formuliranim odredbama ugovora o kreditu na koje ona nije mogla utjecati, koje joj nitko nije objasnio te koje su kao takve nezakonite i nepoštene. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedene ugovorne odredbe te naloži tuženiku isplatiti joj iznose na ime isplaćenih naknada s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se tužiteljica neosnovano poziva na presudu Visokog trgovačkog suda. Ističe kako je u konkretnom slučaju sklopljen kredit odobren u kunama te da su stranke ugovorile promjenjivu a ne fiksnu kamatnu stopu. Navodi kako su promjene kamatne stope vršene sukladno pozitivnim propisima. Ističe kako su ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita bile jasne, razumljive i lako uočljive te da je tužiteljica bila o njima informirana. Osporava tužiteljici status potrošača te ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tužiteljica je podneskom od 22. ožujka 2024. povukla tužbu u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnim čitavog Ugovora o kreditu, čemu se tuženik nije protivio pa je sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja. Tužiteljica je podneskom od 26. studenog 2024. specificirala kondemnatorni tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka te predložila da sud naloži tuženiku isplatiti joj iznos 150,18 eura s osnove promjenjive kamatne stope, iznos od 218,99 eura s osnove plaćene naknade za obradu kredita i 128,82 eura s osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita, sve sa zateznim kamatama.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 9-12 spisa), Obavijest o kreditu (list 8) plan otplate (listovi 13-15,23, 25), Zahtjev za prijevremenu otplatu kredita (list 16), otplatnu tablicu (listovi 17-20), Obavijest o promjeni kamatne stope (listovi 21-22, 24), pregled prometa (listovi 26-31) izveden je dokaz financijskim vještačenjem (listovi 116-123) i saslušanjem tužiteljice (listovi 130-131). Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka FŽ s obzirom da je tuženik odustao od navedenog dokaznog prijedloga podneskom od 17. prosinca 2024.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu 8. svibnja 2008., kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos 55.000,00 kuna. Predmetnim Ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 9,50 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

7. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovornih odredbi o naknadi za obradu kredita te za prijevremenu otplatu kredita.

8. Iz odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamata 9,50 % godišnja, koja je promjenjiva te su ugovorne strane suglasne da za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.

8.1. Iz odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu proizlazi da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 3,00% (tri posto) naknade za iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, obračunate s datumom ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade plati prilikom plasmana. Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata

9. Osnovano tuženik ističe da se na predmetni spor ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO).

10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužiteljici značenja spornih ugovornih odredbi te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužiteljicu koja je u bitnome navela da je predmetni kredit uzela za osobne potrebe odnosno trebao joj je nenamjenski kredit radi kupnje trosjeda. U to vrijeme bila je zaposlena u državnoj geodetskoj upravi. Nije imala obrt niti neko trgovačko društvo. Došla je u banku i bankarica joj je predložila uvjete kreditiranja, ne zna joj ime. Dala joj je obrasce koje je popunila i kada je poslije došla u banku nakon odobrenja kredita ugovor je već bio sastavljen i čekao se njezin potpis. Pročitala je ugovor i vidjela u njemu naknadu za obradu kredita u visini 3%. Nije joj bilo jasno za što se plaća, ali nije mogla intervenirati u navedenu ugovornu odredbu. Nisu joj posebno objašnjavali na što se odnosila navedena naknada. Kada se pita za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu navodi da nije posebno pitala bankaricu o toj odredbi jer vjerujete da do toga neće doći. Sve je bilo spremno za potpis i nisu joj uopće pojašnjavali kriterije od kojih ovisi promjena kamatne stope. Nije se tu moglo pregovarati jer su to njihovi tipizirani ugovori. Kredit je otplatila nakon 3 godine odnosno prijevremeno i platila naknadu za prijevremenu otplatu kredita, ali ne sjeća se točno iznosa. Nisu ju zvali da bi došlo do promjene kamatne stope da ju obavijeste da je povećaju niti su tražili njezinu suglasnost. Nije tada mogla intervenirati jer bi je inače tražili da otplati odmah cijeli kredit. Kada se pita za ugovornu odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita navodi da nije posebno pitala za navedenu odredbu, ali kao što je navela tu nije bilo prostora za pregovaranje. Sama je plaćala anuitete kredita.

11. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao uvjerljiv i logičan. Sud prihvaća iskaz tužiteljice posebno u dijelu u kojem navodi da je prihvatila sklapanje navedenog ugovora a da se nije posebno pregovaralo u pogledu odredaba koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu odnosno na naknadu za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita. Stoga sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koji nije bio informiran o načinima promjene kamatne stope. Isto tako iz iskaza slijedi da je do ugovaranja redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, došlo a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Ujedno Iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije mogla o ugovornim odredbama o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita uopće pregovarati niti je mogla utjecati na sadržaj navedenih ugovornih odredbi.

12. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Također je odredbom čl. 96. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 102. ZZP propisana je ništetnost.

13. Tužiteljica, sve da joj je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

14. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika, pri čemu iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radilo o odredbama o kojima nije bilo moguće pregovarati.

15. Plaćanje troškova obrade kredita bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ujedno odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se prijevremena otplata kredita može izvršiti samo uz suglasnost banke i na način kako je utvrđeno Odlukom banke, ništetna, uzevši u obzir da je u postupku utvrđeno da tužiteljica o tome nije imala mogućnost niti pregovarati, a ni po čemu mu iz takve odredbe nije moglo biti poznato koliko će iznositi naknada koju će biti dužna platiti u slučaju prijevremene otplate kredita te čak niti da će takvu naknadu morati platiti, budući da Ugovorom nije određeno da će niti dužan platiti takvu naknadu niti koji su parametri za izračun njezine visine.

16. S obzirom da se o navedenim odredbama čl. 8.2 i čl.10. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP- a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog su utvrđene ništetnima.

17. U odnosu na svojstvo potrošača valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje gotovinski kredit, krediti građana preko 3 godine, tužiteljici kao fizičkoj osobi, što je u skladu i sa iskazom tužiteljice iz kojeg proizlazi da je predmetni kredit uzela za osobne svrhe, slijedom čega sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

18. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO-a ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP-a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a.

19. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

20. Nadalje, prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

21. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su iste bila unaprijed formulirane od strane tuženika te da tužiteljica nije imala utjecaja na njihov sadržaj, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1.

ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.

22. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita, sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi kao i plaćene naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita.

23. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu i prijevremenu otplatu kredita, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).

24. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

24.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, te naveo da ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope iznosi 1.132,46 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi 150,18 EUR. Iznos naknade za obradu kredita naplaćen je prilikom isplate kredita na dan 09.05.2008. godine i iznosi 1.650,00 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi 218,99 EUR. Navedeno je razvidno iz Pregled prometa po partiji kredita 5103948638 (list 31 spisa). Naknada za prijevremenu otplatu kredita naplaćena je prilikom prijevremene otplate kredita na dan 22.12.2011. godine u iznosu 970,59 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) 128,82 EUR. Navedeno je razvidno iz Pregled prometa po partiji kredita 5103948638 (list 26 spisa).

24.2. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.

25. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope, prema nalazu i mišljenju vještaka. Sud je prihvatio izračun prema varijanti pretplate po promjenjivoj kamatnoj stopi s obzirom na okolnost da su tužitelj i tuženik na dan sklapanja Ugovora o kreditu decidirano naveli da kamatna stopa iznosi upravo toliko, u konkretnom slučaju 9,50 %, pa se ovako utvrđena kamatna stopa ima smatrati transparentnom i jasnom, od stranaka utvrđenom (tako i VSRH Revt 249/14). S osnove obračunate i naplaćene naknade za obradu kredita dosuđen je iznos 218,99 EUR te s osnove obračunate i naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 128,82 EUR. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope te naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita po odluci banke, tuženik je propustio tužiteljicu upoznati s parametrima koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate te o parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

27. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova prema troškovniku predanom na ročištu održanom 24. travnja 2024., i vrijednosti predmeta spora, i to za iznos sudske pristojbe na tužbu u visini 13,27 eura te pristojbe na presudu u visini 26,54 eura, sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18, 51/23) te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 265,45 eura. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 305,26 eura zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke rješenja.

U Zagrebu, 6. ožujka 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.