Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: Povrv-179/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu Zdenki Kudović- Husain, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste DI, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge, OIB 76674680107, Horvatova 82, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku odvjetniku Mladenu Gajskom, protiv ovršenika LI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 06. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženog, 06. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željke Maroslavac sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv-2392/2020 od 20. studenog 2020., u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju dio glavnice u iznosu od 739,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 4. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pa do isplate.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željke Maroslavac sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv-2392/2020 od 20. studenog 2020., u dijelu kojim se nalaže ovršeniku, ovdje tuženiku da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju namiri nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 242,09 eura kao i predvidive troškove u iznosu od 141,65 Eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedene iznose tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 751,61 eura.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za iznos glavnice od 1.035,32 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željke Maroslavac sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv-2392/2020 od 20. studenog 2020., u odnosnom dijelu ukida.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željke Maroslavac sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv-2392/2020 od 20. studenog 2020. tuženom je, kao ovršeniku, naloženo isplatiti tužitelju, kao ovrhovoditelju, iznos od 1.774,84 eura (ranije 13.372,53 kune) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućom od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, kako je to specificirano u podnesenom prijedlogu za ovrhu. Ovršeniku je istim rješenjem naloženo namiriti i nastale troškove ovrhe u iznosu od 242,09 eura, kao i predvidive troškove u iznosu od 141,65 eura, te je radi prisilne naplate navedenih iznosa određena predmetna ovrha.

2. Protiv ranije citiranog javnobilježničkog rješenja tuženik je, kao ovršenik, podnio pravodoban i dopušten prigovor (nazvan žalba), pa je spis dostavljen ovome sudu koji je rješenjem poslovnog broja Povrv-354/2020-2 od 25. siječnja 2021., na temelju odredbe čl. 58 st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ) javnobilježničko rješenje stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a postupak je nastavljen kao parnični postupak povodom prigovora protiv platnog naloga u sporu male vrijednosti.

3. Iz sadržaja pisanog prigovora zaključuje se da tuženik osporava potraživanje tužitelja u cijelosti, navodeći da je utuženo potraživanje podmirio u cijelosti.

4. Tužitelj se u podnesku dostavljenom sudu 9. veljače 2021. očitovao na prigovor tuženika u bitnome navodeći da je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-08/2015 sklopljenim sa trgovačkim društvom Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička Cesta 21, OIB: 81793146560 dana 20. listopada 2015. postao vlasnik potraživanja koje je predmet ovog postupka. Nadalje ističe da je tuženik zasnovao ugovorni odnos sa prednikom tužitelja, a što da proizlazi iz Zahtjeva za mobilnim uslugama Hrvatskog Telekoma br. 83539967 od 21. kolovoza 2019. Naime navodi da je tuženik prilikom zasnivanja ugovornog odnosa za mobilne usluge za tarifni paket "Najbolja M" zaključio sa prednikom tužitelja i Ugovor o kupnji uređaja marke iPhone XS MAX space gray 256 GB i otplatnim planom 198683539968, koji čine sastavni dio naprijed navedenog Zahtjeva. Ističe da je tuženik prilikom preuzimanja navedenog mobilnog uređaja izvršio uplatu inicijalne rate u iznosu od 238,90 Eura te da se je ostatak kupoprodajne cijene obvezao plaćati u 24 jednaka mjesečna obroka. Na kraju navodi da tužitelj nije zaprimio nikakvu uplatu tuženika na ime predmetnog dugovanja ističući pritom da tuženik uz prigovor nije dostavo nikakav dokaz da je vršio bilo kakve uplate tužitelju, a niti predniku tužitelja, trgovačkom društvu Hrvatski Telekom d.d. Zagreb.

5. Osim ranije navedenog tužitelj upućuje i na sadržaj odredbe čl. 41. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17; dalje ZEK) kojom zakonskim odredbom je propisano da se prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatera javnim komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim ugovorom – pretplatničkim ugovorom, dok je odredbom st. 3. istog članka određeno da se pretplatnički ugovori moraju temeljiti na općim uvjetima poslovanja i cjeniku usluga sukladno odredbama članka 42. i 42a. ZEK-a.

6. Nakon što je sud na ročištu održanom 21. ožujka 2022. postupajući po suglasnom prijedlogu stranaka rješenjem poslovnog broja Povrv-354/2020 odredio zastoj postupka zbog mogućnosti mirnog rješenja spora, tužitelj je u podnesku dostavljenom sudu 11. travnja 2024. obavijestio sud da je tuženik nakon pokretanja ovršnog, odnosno kasnije parničnog postupka na ime smanjenja utuženog dugovanja dobrovoljno uplatio ukupni iznos od 1.035,32 Eura, kojim uplatama je u cijelosti podmirio potraživanje koje proizlazi iz računa s datumima dospijeća 16.10.2019. g. u iznosu od 80,26 Eura 18.11.2019. g. u iznosu od 34.44 Eura, 17.12.2019. g. u iznosu od 84,20 Eura, 17.01.2020. g. u iznosu od 32,78 Eura, 17.02.2020. g. u iznosu od 32.78 Eura, 16.03.2020. g. u iznosu od 32,78 Eura, 18.05.2020. g. u iznosu od 336,19 Eura. Pored toga navodi da je tuženik djelomično podmirio i potraživanje po računu br. 198683539968 s datumom dospijeća 03.06.2020. g. koji je izdan na iznos od 1.141.41 eura (ranije 8.599,92 Kn) tako da preostalo potraživanje tužitelja iznosi 739,52 EUR. Tužitelj također ističe kako je tuženik označenim uplatama ujedno i sukladno odredbama članka 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima priznao postojanje duga prema tužitelju.

7. U odnosu na djelomično povlačenje tužbe ovdje treba istaknuti da je punomoćniku tuženika dana 25. travnja 2024. uručen prethodno opisani tužiteljev podnesak, ali se nije u roku od 15 dana očitovao na isti, te se sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., dalje: ZPP) smatra da je pristao na djelomično povlačenje tužbe te je primjenom odredbe iz čl 456. st. 1. ZPP-a o povlačenju odlučeno rješenjem.

8. U tijeku postupka izveden je dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i to izvoda otvorenih stavaka dužnika (list 4 spisa), Okvirni Ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 20. listopada 2015. (list 19-28 spisa), te Anex broj 1. istom ugovoru uz dodatak Okvirnom Ugovoru (list 28-35 spisa), Anex broj 2, Okvirnog ugovora od (list 35-39 spisa), obavijest o pokretanju ovršnog postupka (list 40 spisa), Zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskog Telekom (list 41 spisa), lista pretplatničkih brojeva (list 42 spisa), ključne informacije o zatraženim uslugama (list 43 spisa), Ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan (list 44-45 spisa), Potvrda o sklapanja ugovora (list 46-47 spisa), Privole i očitovanja (list 49-50 spisa), preslike račune sa specifikacijama (list 51-72 spisa), Opći uvjeti poslovanja Hrvatskog Telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži (mobilne usluge Hrvatskog Telekoma) (list 73-83 spisa) i karticu prometa tužitelja na dan 11. travnja 2024. (list 95-97 spisa).

9. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a) ovaj sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

10. Predmet spora, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je zahtjev tužitelja za isplatom dospjelih nepodmirenih obroka za kupnju mobilnog uređaja model iPhone XS MAX space gray 256 GB po mobilnom pretplatničkom broju [broj telefona] u ukupnom iznosu glavnice od 739,52 eura uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove postupka, a nakon povlačenja zahtjeva tužitelja za plaćanjem troškove koje proizlaze iz zasnovanog pretplatničkog odnosa za tarifu "Najbolja M" i djelomičnog podmirenja računa broj 198683539968 za kupnju uređaja u iznosu od 401,89 Eura.

11. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18; dalje: ZOO) određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je člankom 65. stavkom 1. ZOO-a određeno da je vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

12. Da bi se navedena odredba mogla primijeniti, tužitelj mora dokazati postojanje obveznog odnosa, odnosno njegov sadržaj. U konkretnom slučaju to znači da tužitelj mora dokazati postojanje ugovornog odnosa sa tuženikom iz kojeg proizlazi preostalo potraživanje tužitelja. Ujedno, tužitelj mora dokazati i sadržaj istog Ugovora.

13. Naime, ranije navedeni ugovor predstavlja činjenicu koju je dužan dokazati tužitelj, koji se na tu činjenicu poziva, a što proizlazi i iz odredbe čl. 219. ZOO-a, kojom je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

14. Iz uvida u dostavljenu presliku Zahtjeva za mobilnim uslugama Hrvatskog Telekoma broj 83539967 i s njim vezanog Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu zaključenog dana 21. kolovoza 2019. proizlazi da su prednik tužitelja kao prodavatelj i tuženik kao kupac zasnovali ugovorni odnos uz obvezno trajanje istog od 24 mjeseca unutar tarifnog paketa najbolja M za broj telefona [broj telefona] te je istodobno zaključen i Ugovor o kupnji uređaja s pripadajućim otplatnim planom temeljem kojeg je upravo tuženik od tužitelja kupio uređaj marke iPhone XS MAX space gray 256 GB ukupne vrijednosti od 1.380,32 Eura ( tada 10.400,00 kuna) uz ugovorenu obročnu otplatu kupovne cijene kroz 24 rate u iznosu od 47,56 eura (tada 358,33 kuna) prema otplatnom planu sadržanom u istom Ugovoru. Istim ugovorom određeno je da će kupac pri preuzimanju uređaja uplatiti iznos od 238,90 Eura (tada 1.800,00 kuna), te je, između ostalog, u točci 2. Ugovora određeno da će se u slučaju kad kupac plati samo djelomičan iznos naveden na uplatnici koju je dobio uz račun za EK Uslugu smatrati da je platio dio koji se odnosi na Pretplatnički ugovor osim ako nije pisanim putem izričito izjavio da plaća obrok za uređaj i to poslao tužitelju. Pored ranije navedenog tužitelj je u spis dostavio i Potvrdu o sklapanju ugovora broj 385989242763 sa podacima o kupljenom mobilnom uređaju, podacima o tuženiku kao i obavijesti tuženiku da je daljinskim putem podnio zahtjev Hrvatskom Telekomu d.d., odnosno predniku tužitelja za mobilnom uslugom na kojem nije potreban potpis pretplatnika, ovdje tuženika.

15. Dakle, dostavljenim Zahtjevom za zasnivanjem pretplatničkog odnosa između stranaka broj 83539967 od 21. kolovoza 2019., na koji se veže dostavljeni Ugovor okupnji uređajai otplatni plan, tužitelj je dokazao postojanje ugovornog odnosa sa tuženikom, dok tuženik nije dokazao suprotno, niti je to tvrdio u prigovoru, kao niti tijekom ovog postupka.

16. Osim navedenog tuženik nije sporio niti činjenicu kupnje predmetnog mobilnog uređaja od tužitelja temeljem ranije citiranog Ugovora o kupnji, dok s druge strane tuženik nije ni na koji način dokazao da bi za iste usluge pravodobno podmirio cjelokupno utuženo dugovanje po izdanim računima, prema datumu dospijeća naznačenom na svakom pojedinom računu.

17. Samu visinu utuženog potraživanja, te dospijeće svakog pojedinog računa tužitelj je dokazao prilaganjem Izvatka iz poslovnih knjiga, te dostavljenih prijepisa računa sa specifikacijama ispostavljenih za utuženo razdoblje, koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine"broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 73/17, 55/16 i 131/20), uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tužena ničim nije osporila.

18. Na pripremnom ročištu 06. veljače 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tuženog zahtjeva specificiranog u podnesku od 11. travnja 2024., a tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio na to ročište.

19. Imajući u vidu da je tužitelj tijekom postupka dostavio prethodno navedene isprave, kojima dokazuje postojanje ugovornog odnosa, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, a da tuženik nije dostavio dokaze da je račune podmirio, niti je iznio drugih dokaza kojima bi doveo u sumnju istinitost činjenica koja proizlaze iz ovih isprava, pa je prigovor tuženika neosnovan, to je sud je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog djelomično održao na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 739,52 eura, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 03. lipnja 2020. do isplate, a u kojem dijelu je tužiteljev zahtjev utvrđen osnovanim te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

20. Nadalje, imajući u vidu da je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave rješenjem ovoga suda rješenje javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, cjelokupni postupak ima se smatrati jedinstvenim parničnim postupkom koji je započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga, pa se o troškovima cijelog postupka odlučuje jedinstvenom odlukom (bez razlučivanja troškova ovršnog postupka od troškova parničnog postupka). Zbog navedenog, sud je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (točka II. izreke) te je o troškovima cijelog postupka odlučio ovom odlukom, a zatezna kamata na dosuđen trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

21. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odlučeno je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155., i čl. 164. ZPP-a prema kojima tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka, jer bez obzira što je tražbina djelomično povučena, postupak je morao biti nastavljen u odnosu na preostalu glavnicu i nepodmirena sporedna potraživanja, kamate i objektivno nastali troškovi.

22. Obzirom na ranije navedeno, a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, sud je tužitelju priznao troškove ovršnog postupka koji se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu podnesenog javnom bilježniku po Tbr.11.1. u svezi sa 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje: OT) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura po Tbr. 54 OT), zajedno sa plaćenom naknadom javnom bilježniku u iznosu od 53,09 eura, pored čega je tužitelju priznat, a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, trošak sastava obrazloženog podneska od 9. veljače 2021. u iznosu od 150,00 eura po Tbr. 8.1., u svezi s Tbr. 7. OT, uz 37,50 eura za pristup na ročište održano dana 21.ožujka 2022. po Tbr. 9.5. OT, te za pristup na ročište održano dana 6. veljače 2025. iznos od 150,00 eura po Tbr. 9.1 OT, sve prethodno navedeno uz pripadajući porez na dodatnu vrijednost od 25 % temeljem Tbr. 46. OT u iznosu od 147,65 eura. Pored navedenih troškova sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18) priznata u iznosu od 13,37 eura, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/2023), jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude. Tužitelju nije priznat niti zatraženi materijalni trošak koji ničim nije dokazao.

23. Slijedom obrazloženog tužitelju je na ime troškova ovršnog i parničnog postupka dosuđen ukupni iznos od 751,61 eura, te je riješeno kao u toč. III. izreke. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati i kamatnoj stopi temelji se na čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29. ZOO-a.

U Vrbovcu, 06. ožujka 2025.

Sudac

Zdenka Kudović-Husain

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka. 2. točke 3. ZPP-a, to jest ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica-specijalist DI

DNA:

1. tužitelju po pun.– putem oglasne ploče

2. tuženiku – putem oglasne ploče