REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-1931/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja Općine Omišalj, Omišalj, Prikešte 13, OIB: 72908368249, kojeg zastupa opunomoćenik Igor Bezjak, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Matković i Bezjak, Rijeka, Zagrebačka 5/1, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 19370100881, radi brisanja eksploatacijskog polja, 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/I-310-01/24-03/256, URBROJ: 526-06-2-1-1-24-1 od 14. listopada 2024.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvije tisuće i petsto eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-310-01/24-03/256, URBROJ: 526-06-2-1-1- 24-1 od 14. listopada 2024. utvrđeno je da su na eksploatacijskom polju tehničko- građevnog kamena „Beavec-voz“ provedene mjere osiguranja radi sprječavanja nastanka opasnosti za ljude, imovinu, prirodu i okoliš, odnosno da je provedena tehnička sanacija eksploatacijskog polja tehničko-građevnog kamena „Beavec-voz“ (točka 1.) te je određeno da se briše eksploatacijsko polje tehničko-građevnog kamena „Beavec-voz“ iz Registra eksploatacijskih polja mineralnih sirovina Ministarstva gospodarstva, Knjige VI, Lista 52 (točka 2.), a sve pozivom na odredbe čl. 69. st. 5. Zakona o rudarstvu (Narodne novine 56/13., 98/19., 83/23.; dalje: Zakon o rudarstvu) i čl. 104.d st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu.

2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost navedenog rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlaže kako iz potvrde Državnog inspektorata od 25. rujna 2024., na temelju koje je tuženik donio rješenje, ne proizlazi da je provedena tehnička sanacija eksploatacijskog polja koja je normirana odredbama čl. 102. te čl. 104. do čl. 104.d Zakona o rudarstvu. Da je temeljem takve potvrde tuženik mogao isključivo donijeti rješenje iz čl. 69. st. 4. Zakona o rudarstvu kojim bi odredio brisanje Tiha d.o.o. Šilo, kao ovlaštenika eksploatacijskog polja, iz registra eksploatacijskih polja, te da nije mogao donijeti rješenje o brisanju eksploatacijskog polja iz registra eksploatacijskih polja temeljem odredbe čl. 69. st. 5. Zakona o rudarstvu obzirom da za isto nisu ispunjeni zakonski uvjeti jer je konkretno riječ o neaktivnom eksploatacijskom polju na kojemu je ovlaštenik Republika Hrvatska te nije provedena tehnička sanacija sukladno zakonu što da je preduvjet da se temeljem odredbe čl. 104.d st. 5. Zakona o rudarstvu to eksploatacijsko polje briše iz registra eksploatacijskih polja. Ujedno, odredbom čl. 102. st. 6. i 7. Zakona o rudarstvu da je propisano ukoliko jedinica lokalne samouprave ne donese odluku o vrsti sanacije, tuženik će brisati eksploatacijsko polje iz registra, a što u ovom slučaju nije slučaj obzirom je tužitelj donio predmetnu odluku dana 29. ožujka 2024., te time nisu ispunjeni uvjeti za brisanje eksploatacijskog polja iz registra eksploatacijskih polja kako je to pogrešno napravio tuženik. Predlaže poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev tužitelja ustrajući u cijelosti u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja. Pojašnjava kako su „mjere osiguranja radi sprječavanja nastanka opasnosti za ljude, imovinu, prirodu i okoliš“ sinonim s izričajem „sanacija prostora“ ili „tehnička sanacija“ te da se stoga u izrijeci tuženog rješenja navodi da su provedene navedene mjere osiguranja, odnosno da je provedena sanacija prostora/tehnička sanacija eksploatacijskog polja tehničko-građevnog kamena „Beavec-voz“. Navodi da tehnička sanacija nekog eksploatacijskog polja mineralnih sirovina u rudarskoj praksi i rudarskoj zakonskoj regulativi ne znači konačnu namjenu saniranih prostora, već je jedinicama lokalne samouprave na čijem području se nalaze tehnički sanirana eksploatacijska polja putem prostorno planske dokumentacije određena uloga određivanja konačne namjene saniranih prostora te slijedom toga da je tužitelj, nakon tehničke sanacije i brisanja eksploatacijskog polja tehničko-građevnog kamena „Beavec-voz“ iz Registra eksploatacijskih polja mineralnih sirovina Ministarstva gospodarstva, dobio mogućnost prenamjene prostora koji kroz prostorno-plansku dokumentaciju. Tuženik je nakon zaprimanja potvrde iz članka 69. stavka 3. Zakona o rudarstvu donio osporavano rješenje. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Budući su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.

5. Među strankama nije sporno, a isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je eksploatacijsko polje tehničko-građevnog kamena „Beavec-voz“ neaktivno te da je ovlaštenik na istom trgovačko društvo TIHA d.o.o., Šilo. Sporno je da li su se ostvarili zakonski uvjeti za brisanje eksploatacijskog polja iz nadležnog registra.

6. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Člankom 12. Zakona o rudarstvu propisano je da se sanacijom prostora, u smislu toga Zakona, smatraju rudarski radovi radi provedbe mjera osiguranja rudarskim radovima otkopanih prostora kojima se isključuje mogućnost nastanka opasnosti za ljude i imovinu, kao i za prirodu i okoliš, kao i radi privođenja namjeni određenoj dokumentima prostornog uređenja ako su za to ispunjene pretpostavke.

8. Mjere osiguranja normirane su člankom 69. Zakona o rudarstvu. Stavkom 2. toga članka određeno je da je tijekom izvođenja rudarskih radova na eksploatacijskom polju te nakon završetka ili trajnog obustavljanja izvođenja rudarskih radova, rudarski gospodarski subjekt dužan provesti sanaciju terena na kojem su izvedeni rudarski radovi, te provesti sve mjere osiguranja radi sprječavanja nastanka opasnosti za ljude, imovinu, prirodu i okoliš, te o tome izvijestiti Državni inspektorat, ministarstvo nadležno za zaštitu prirode i okoliša i ministarstvo nadležno za pomorstvo ako se rudarski radovi izvode na pomorskom dobru. Ako Državni inspektorat utvrdi da su provedene mjere iz citiranog stavka 2. dovoljne, izdat će rudarskom gospodarskom subjektu o tome potvrdu i izvijestiti tijelo nadležno za rudarstvo i tijelo nadležno za zaštitu prirode i okoliša (stavak 3.). Nakon primitka izvješća iz stavka 3. ovoga članka, tijelo nadležno za rudarstvo donijet će rješenje kojim će utvrditi prestanak prava za izradu i provjeru glavnog rudarskog projekta i rješavanje imovinskopravnih odnosa za zemljišne čestice unutar eksploatacijskog polja ili pozicije na morskom dijelu eksploatacijskog polja, odnosno odrediti brisanje rudarskog gospodarskog subjekta kao ovlaštenika eksploatacijskog polja iz registra eksploatacijskih polja (stavak 4.). U slučaju iz stavka 4. ovoga članka, tijelo nadležno za rudarstvo može donijeti rješenje o brisanju eksploatacijskog polja iz registra eksploatacijskih polja (stavak 5.).

9. Tehnička sanacija neaktivnih eksploatacijskog polja bez eksploatacije mineralnih sirovina regulirana je odredbama čl. 104. do 104.d Zakona o rudarstvu. Odredbom čl. 104.d. st. 1. Zakona o rudarstvu propisano je inspekcijski nadzor nad provedbom tehničke sanacije neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina provodi Državni inspektorat. Završetkom tehničke sanacije smatra se akt Državnog inspektorata kojim se potvrđuje da je tehnička sanacija neaktivnog eksploatacijskog polja mineralnih sirovina u cijelosti provedena sukladno provjerenom rudarskom projektu tehničke sanacije (stavak 4.). U slučaju iz stavka 4. ovoga članka ministarstvo nadležno za rudarstvo donosi rješenje o brisanju eksploatacijskog polja iz Registra eksploatacijskih polja mineralnih sirovina (stavak 5.)

10. Iz mišljenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Klasa: 350-02/24-01/3, Urbroj: 2170-03/08-1-24- 3, od 24. travnja 2024. (stranice 12/3-14/3 spisa) proizlazi da je na predmetnom eksploatacijskom polju moguća provedba tehničke sanacije u skladu s čl. 104. Zakona o rudarstvu.

11. Iz sadržaja elektroničke pošte od 8. ožujka 2024. i 6. lipnja 2024. (stranice 45/9-48/9 spisa) je razvidno kako se tužitelj od strane službenika iz tijela tuženika obavještava da se provodi sanacijski postupak predmetnog eksploatacijskog polja, uklanjanja stabilnog postrojenja za oplemenjivanje, što da je obveza trgovačkog društva TIHA d.o.o., nakon čega će se upisati Republika Hrvatska kao ovlaštenik te će se moći pristupiti sanaciji cjelokupne površine predmetnog eksploatacijskog polja.

12. Iz Potvrde o provedenim mjerama osiguranja i sanaciji eksploatacijskog polja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, Klasa: UP/I-312-01/23-04/3, Urbroj 443-01-12-24-51 od 25. rujna 2024. (stranica 67/1-68/1 spisa) izdane temeljem odredbe čl. 69. st. 3. Zakona o rudarstvu slijedi da je trgovačko društvo TIHA d.o.o., Šilo, obavijestilo rudarsku inspekciju Državnog inspektorata o provedenoj sanaciji eksploatacijskog polja „Beavec voz“ i provedenim mjerama osiguranja.

13. Na temelju takve potvrde, pravilnim tumačenjem odredbe čl. 69. st. 4. Zakona o rudarstvu, tuženik je eventualno mogao, a kako to tužitelj u tužbi i tvrdi, odrediti brisanje gospodarskog objekta (TIHA d.o.o.) kao ovlaštenika eksploatacijskog polja iz registra eksploatacijskih polja, ne odrediti brisanje eksploatacijskog polja. Mogućnost brisanja eksploatacijskog polja iz stavka 5. istoga članka se ne može tumačiti na način na koji to radi tuženik, tj. da bi navedeni stavak 5. isključivao od primjene stavak 4. istoga članka.

14. Nadalje, ovaj sud se ne slaže s navodom tuženika da su „mjere osiguranja“ istoznačne „sanaciji prostora“ ili „tehničkoj sanaciji“, a to prvenstveno stoga što su ti postupci regulirani različitim odredbama Zakona o rudarstvu (kako je to i navedeno u t. 8. i 9. obrazloženja ove presude), te bi izjednačavanje takvih termina bilo suprotno samoj svrsi tih odredbi. Stoga se ne može prihvatiti takvo obrazloženje tuženika kao osnova za donošenje predmetnog rješenja o brisanju, odnosno pogrešno je, netočnim izjednačavanjem termina, u t. I. izreke osporavanog rješenja utvrđeno da bi bila provedena tehnička sanacija.

15. Brisanje eksploatacijskog polja iz registra eksploatacijskih polja mineralnih sirovina iz čl. 104.d. st. 5. Zakona o rudarstvu može se provesti tek nakon završetka tehničke sanacije iz st. 4. istoga članka. Iz sadržaja potvrde Državnog inspektorata od 25. rujna 2024. ne proizlazi da bi bila provedena tehnička sanacija predviđena čl. 104. d Zakona o rudarstvu (niti se to tijelo u potvrdi pozivalo na odredbu koja regulira tehničku sanaciju, već na odredbu čl. 69. st. 3. Zakona o rudarstvu).

16. U pravu je tužitelj i kad navodi da se nisu ispunili ni uvjeti za brisanje iz čl. 102. Zakona o rudarstvu budući je tužitelj donio i objavio (stranica 34-36/6 spisa) odluku o načinu eksploatacije iz čl. 102. st. 4. istoga zakona, no isto nije relevantno za ovu upravnu stvar budući navedena odredba nije ni bila osnova za predmetno brisanje.

17. Slijedom, utvrđuje se da pri donošenju osporavanog rješenja nisu pravilno primijenjene odredbe članka 69. i 104.d. Zakona o rudarstvu te se nisu ostvarile zakonske pretpostavke za brisanje eksploatacijskog polja iz nadležnog registra to je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje kao nezakonito bez vraćanja na ponovni postupak.

18. Stoga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

19. Odluku o troškovima spora (t. II. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) za sljedeće radnje: sastav tužbe i sastav obrazloženog podneska od 10. siječnja 2025., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% na taj iznos u visini od 500,00 eura (Tbr 42. Tarife) iznosi ukupno 2.500,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

20. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP).

U Rijeci 6. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).