REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10556/2023-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Zorici Škopić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice HČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Larisi Tomasović, odvjetnici iz Zagreba, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. siječnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja Zorice Škopić, odvjetnice i punomoćnice tuženice Larise Tomasović, odvjetnice, dana 06. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e:

I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenh u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršnih isprava presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1232/07 od dana 04. prosinca 2007. godine i presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1555/08 od dana 14. listopada 2009. godinr protiv tužitelja VČ u korist tuenice HČ, zastpane po majci i zakonskoj zastupnici EČ, pod brojem P2-1232/07 IZ.NA u dijelu koji se odnosi na iznos od:

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2011. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2011. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2011. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2011. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2011. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2011. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2011. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2011. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2011. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2011. godine,

- 66,36 EUR sa zateznm kamatom tekućom od 15. studenog 2011. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamtom tekućom od 15. prosinca 2011. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2012. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2012. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2012. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2012. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2012. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2012. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2012. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2012. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2012. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2012. godine,

- 66,36 EUR sa zateznm kamatom tekućom od 15. studenog 2012. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamtom tekućom od 15. prosinca 2012. godine,

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva utvrđenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenh u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršnih isprava presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1232/07 od dana 04. prosinca 2007. godine i presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1555/08 od dana 14. listopada 2009. godine protiv tužitelja VČ u korist tuženice HČ, zastupane po majci i zakonskoj zastupnici EČ, pod brojem P2-1232/07 IZ.NA u dijelu koji se odnosi na iznos od:

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2009. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2009. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2010. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2010. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2010. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2010. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2010. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2010. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2010. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2010. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2010. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2010. godine,

- 66,36 EUR sa zateznm kamatom tekućom od 15. studenog 2010. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamtom tekućom od 15. prosinca 2010. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2013. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2013. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2013. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2013. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2013. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2013. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2013. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2013. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2013. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2013. godine,

- 66,36 EUR sa zateznm kamatom tekućom od 15. studenog 2013. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamtom tekućom od 15. prosinca 2013. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2014. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2014. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2014. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2014. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2014. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2014. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2014. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2014. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2014. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2014. godine,

- 66,36 EUR sa zateznm kamatom tekućom od 15. studenog 2014. godine,

- 66,36 EUR sa zateznom kamtom tekućom od 15. prosinca 2014. godine.

III. Nalaže se tuženici HČ, iz [adresa] naknaditi tužitelju JČ, iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 777,57 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 06. ožujka 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr Ob-108/19 od dana 27. kolovoza 2019. godine upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenom pljenibe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave, presude ovog suda poslovni broj P2-1232/0 od 04. prosinca 2007. godine i presude poslovni broj P2-1555/08 od dana 14. listopada 2009. godine. Navodi kako je tuženica temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu od dana 21. lipnja 2019. godine zahtjevala izravnu naplatu novčane tražbine na temelju navedenih ovršnih isprava s naslova uzdržavanja i to u cijelosti iako je tražbina tuženice djelomično ispunjena. Tužitelj navodi da je u spornom vremenskm razdoblju redovno i sukladno svojim mogućnostima doprinosio za uzdržavanje tuženice iznosom od 500,00 kn mjesečno koje je majka tužitelja donosila majci tuženice i predavala joj na ruke, da je majka tuženice zahtjevala isplatu na ruke zbog blokade njezinog računa, a da je majka tužitelja predavala novce s osnova uzdržavanja tuženici jer su bili izrazito narušeni odnosi između tužitelja i majke tuženice. Navodi kako je predajom novčanih iznosa od 500,00 kn mjesečno djelomično podmirio iznose s osnova uzdržavanja te da je ispunjavanje obveze predajom na ruke majke tuženice upisano i u posebnu bilježnicu pa je majka tuženice time i potvrdila primitak novca, ali da je jednom prilikom bilježnica ostala kod majke tuženice koju nije vratila. Navodi da je pored iznosa s osnova uzdržavanja plaćao za tuženicu i vrtić te sudjelovao i u drugim troškovima tuženice. Tužitelj ističe kako je majka tuženice EČ na zapisnik Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Dubrava odgovarajući na upit o plaćanju uzdržavanja za mldb. tuženicu potvrdila navode tužitelja o redovnom plaćanju uzdržavanja u iznosu od 500,00 kn mjesečno. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, ističe kako tužitelj nije ispunjavao svoju obvezu od samog početka s osnova uzdržavanja mldb. tuženice, pa sve do dana podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu tj. do dana 17. lipnja 2019. godine. Tuženica navodi kako nije točna tvrdnja tužitelja da bi u cijelom spornom vremenskom razdoblju redovno i sukladno svojim mogućnostima doprinosio za uzdržavanje mldb. tuženice u iznosu od 500,00 kn mjesečno, da tužitelj nije iskazivao interes da doprinosi za uzdražavanje mldb. tuženice unatoč pozivima njezine majke, a da je majka tuženice na poticaj djelatnice Centra za socijalnu skrb postavila Zahtjev za privremeno uzdržavanje djeteta, pa je majka tuženice i pokrenula prisilnu naplatu kod FINA-e kako bi dokazala da tužitelj ne doprinosi po pravomoćnim i ovršnim presudama. Tuženica navodi da je nakon primitka rješenja o ovrsi tužitelj uplatio u dva navrata po 100,00 kn, te iznos od 200,00 kn. Osporava da bi tužitelj putem svoje majke BČ predavao na ruke majke tuženice iznos od 500,00 kn kako to tvrdi u tužbi, jer je baka tuženice, a majka tužitelja doprinosila za uzdržavanje tuženice kao svoje unuke, kada je i kako mogla, ali ne u ime svog sina, tužitelja, time da je i djed tuženice davao određeni iznos nekada po 500,00 kn nekada po 400,00 kn nekada 150,00 kn, ali uvijek u svoje ime tj. navedene iznose je plaćao djed ZČ, a novce je donosila baka BČ. Ističe kako je pomaganje u uzdržavanju tuženice nakon što je otac tužitelja umirovljen prestalo. Tuženica predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je presudom poslovni broj P- 11719/2019 od dana 15. srpnja 2022. godine djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tužitelja rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4427/2022-2 od dana 03. listopada 2023. godine ukinuta je presuda ovog suda pod točkom II. I III. izreke presude. U obrazloženju rješenja Županijski sud navodi kako utvrđenje ovog suda da tužitelj u cijelom razdoblju od 2009. do 2015 uopće nije plaćao uzdržavanje ne može se prihvatiti iz razloga jer u odnosu na uplate za koje postoje pisani dokazi odnosno potvrde u uplatama koje su priložene u ovršni spis ovaj sud nije proveo savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza.

4. U ponovljenom suđenju sud je u dokaznom postupku pročitao Zaključak ovog suda poslovni broj Ovr Ob-108/19 od 27.08.2019.g. (list 8 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu od 21.06.2019.g., presudu ovog suda poslovni broj P2-1232/07 od 04.12.2007.g. i poslovni broj P2-1555/08 od 14.10.2009.g. (list 9-12 spisa), Očevidnik o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom (list 13-19 spisa), potvrde o isplatama (list 20-22 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj Ovrpl-5641/12 od 02.07.2012.g., rješenje o prijenosu ovog suda poslovni broj Ovrpl-5641/12 od 12.12.2012.g., rješenje ovog suda poslovni broj Ovrpl-5641/12 od 12.12.2015.g., rješenje Cenra za socijalnu skrb Zagreb od 07.12.2020.g. (list 46-53 spisa), Očevidnik o danima insolventnosti i Očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (list 63-77 spisa), preslik spisa CSS Podružnice Trnje (list 78-113 spisa), Zapisnik CSS Zagreb, Podružnica Dubrava od dana 18.10.2018.g. i od dana 08.11.2018.g. (list 122-124 spisa), presudu ovog suda poslovni broj P2-650-12 od 30.01.2013.g. i žalbu tužiteljice na presudu (list 125-132 spisa), pročitani su iskazi saslušanih svjedoka PČ, LČ, UČ, MČ, ĆČ, SČ, ŽČ i zz tužnice GČ te je sud dopunski saslušao tužitelja i svjedokinju PČ.

Sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj Pu Ovr-18865/15.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. U tijeku postupka tužitelj osporava navode iz odgovora na tužbu, ističe da je baka tuženice vršila uplate kako se navodi u tužbi u ime i za račun tužitelja. Na takve navode tuženica ističe da tužitelj nije plaćao uzdržavanje za tuženicu od trenutka kada je obveza određena pravomoćnim sudskim odlukama, navodi tužitelja da je ispunjavao svoju obvezu u smislu zaštite interesa malodobnog djetete su paušalni, netočni i neistiniti. Ističe kako je navedene iznose uzdržavanja primala od bake, majke tužitelja, a koje je iznose plaćao djed, otac tužitelja. Navodi kako je pogrešno navedena izjava pred Centrom za socijalnu skrb Dubrava da bi tužitelj plaćao iznose uzdržavanja, već je njezina izjava bila da otac tuženice nije nikada doprinosio za uzdržavanje djeteta, a da su njegovi roditelji plaćali iznose od 500,00 kn u svoje ime i za svoj račun.

6. Predmet ovog spora je utvrđenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zapljenjenih u postupku izravne naplate u vremenskom razdoblju od 15. studenog 2009. godine pa do 15. prosinca 2014. godine.

Između stranaka sporno je da li je tužitelj djelomično podmirio svoju novčanu obvezu s osnova doprinosa za uzdržavanje prema presudama ovog suda poslovni broj P2- 1232/0 od 04. prosinca 2007. godine i presude poslovni broj P2-1555/08 od dana 14. listopada 2009. godine.

7. Na okolnost predaje novca na ruke majke tuženice EČ te utvrđivanja činjenice da li je tužitelj doprinosio za uzdržavanje tuženice kako to tvrdi tužitelj u tužbi u vremenskom razdoblju od mjeseca studenog 2009. godine pa do prosinca 2014. godine sud je saslušao svjedoke i zz-tuženice.

Svjedokinja ŽČ, sestra tužitelja i teta tuženice, u svom iskazu u bitnom navodi da prema njezinim saznanjima tužitelj je plaćao alimentaciju u visini iznosa od 500,00 kn, a taj novac su nosili njegovi roditelji, a nekada njegova sadašnja supruga LČ, da se novac predavao na ruke majke tuženice i upisivala se predaja novca u bilježnicu, a bilježnica u koju su se evidentirale predaje novca je nestala. Navodi da tužitelj je uvijek radio na crno, da je tužitelj trebao doprinositi za uzdržavanje tuženice od 2019. godine iznos u visini od 500,00 kn, a po njezinim saznanjima tužitelj sada ne plaća uzdržavanje za tuženicu.

Iskazu saslušane svjedokinje sud je poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo osim u dijelu da bi tužitelj trebao doprinositi za uzdržavanje tuženice od 2019. godine. Svjedokinja FČ, teta tuženice, sestra zz-tuženice, u svom iskazu navodi da joj nije poznato da bi tužitelj plaćao s osnova uzdržavanja za tuženicu niti je sudjelovao u troškovima za tuženicu, da su roditelji tužitelja nekada davali novac za tuženicu između 150,00 kn do 500,00 kn cca godinu do dvije godina, između 2015. i 2017. godine, a novce su davali u svoje osobno ime kao djed i baka. Navodi da je majka tuženice, silazila pred zgradu gdje bi dolazila majka tužitelja i onda bi se upisivao u bilježnicu novac koji bi ona dala, smatra da su roditelji tužitelja davali novac u svoje osobno ime jer tužitelj nikada nije nazvao HČ, niti bi joj čestitao rođendan niti bi je dolazio vidjeti, a tužitelj niti danas ne plaća uzdržavanje.

Iskazu saslušane svjedokinje sud je poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo osim u dijelu da bi novac majka tužitelja predavala cca jednu do dvije godine u navedenim iznosima i to u svoje ime i ime djeda tuženice.

Svjedokinja ĆČ, teta tužitelja, u svom iskazu navodi da po njezinim saznanjima tužitelj bi davao novac svojoj majci između 500,00 kn do 600,00 kn za tuženicu, ona bi nosila novac majci tuženice time da bi upisivali iznos novca koji je predala u jednu bilježnicu, nije joj poznato koliko dugo se novac nosio majci tuženice, da je osobno vidjela da bi tužitelj davao novac majci da odnese za tuženicu jer oni su zajedno stanovali, a ona je dolazila njima u posjet. Iskazuje da joj nije poznato da bi pok. otac tužitelja ZČ i majka tužitelja davali nešto osobno za uzdržavanje HČ, ali po pričanju majke tužitelja i tužitelja on plaća alimentaciju.

Iskazu saslušane svjedokinje sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo.

Svjedokinja UČ, teta tuženice, u svom iskazu navodi da je bila prisutna kada bi majka tužitelja donosila novce zz-tuženici i to između 150,00 do 500,00 kn pa bi to se upisalo u jednu bilježnicu, majka tuženice bi se potpisala u tu bilježnicu, a takva predaja novca na ruke majke tuženice trajala je oko dvije do tri godine po njezinom sjećanju 2014/2015 godine. Navodi da joj je poznato da se novac više nije davao od strane majke tužitelja kada je otac tužitelja otišao u mirovinu. Svjedokinja iskazuje da bi majku tužitelja znala nazvati majka tuženice da joj treba za stanarinu, ali je taj novac bio u sklopu ovih 500,00 kn koje je donosila majka tužitelja, a to joj je poznato jer kontaktira s majkom tuženice. Navodi da tužitelj niti danas ne plaća uzdržavanje za tuženicu. Ističe da bi majka tužitelja rekla da tužitelj ne daje novac za tuženicu već su oni kao njegovi roditelji davali novce, time da novac ne davaju od časa kada je otac tužitelja otišao u mirovinu. Iskazuje da tužitelj nikada nije davao neki poseban novac za uzdržavanje osim ovih 500,00 kn, a zz tuženice prima pomoć za privremeno uzdržavanje od CSS.

Iskazu saslušane svjedokinje sud je poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo osim u dijelu da su roditelji tužitelja doprinosili za uzdržavanje tuženice, a ne tužitelj. Svjedokinja MČ, nesrodna, u svom iskazu navodi je prijateljica tužitelja, da je tužitelj plaćao alimentaciju između 500,00 i 600,00 kn i poznato joj je da je to plaćeno preko njegove majke, da tužitelj jedno vrijeme nije plaćao alimentaciju, a od prošle godine ponovno plaća jer radi na crno. Svjedokinja navodi kako iznos uzdržavanja predaje se na ruke majke tuženice. Navodi da joj je LČ, supruga tužitelja rekla da je bila bilježnica u koju se upisivali predani iznosi i da se potpisivala majka tuženice kada bi preuzela novac, time da je jedna bilježnica bila na CSS, a druga kod majke tužitelja i ta bilježnica je nestala.

Svjedokinja PČ, majka tužitelja, baka tuženice, u svom iskazu navodi da su iznos za uzdržavanje počeli plaćati 2007/2008. godinu, da su uvijek plaćali za uzdržavanje tuženice, dakle novce je davala ona, njezin suprug sada pokojni, a da tužitelj nije uvijek radio ali bi oni skupili novac za uzdržavanje tuženice, a novce su davali i kada bi majka tuženice nazvala da joj treba novac za podstanarstvo i taj novac bi joj dali, cca od 800,00 kn do 1.000,00 kn, a isto tako bi davali novac za izlet tuženice ako bi zvala njezina majka da nema novac da joj ona plati. Navodi da je ona kao baka kupovala odjeću, školsku torbu, tenisice, dakle ono što bi njezina majka rekla da joj treba. Navodi da tužitelj povremeno je radio, pa bi oni u kući muž, ona i tužitelj kada je imao skupili novac da se plati za uzdržavanje tuženice, da su iznos predanog novca upisivali u jednu bilježnicu, majka tuženice bi se potpisala da je novac uzela, a jednom prilikom joj je rekla da joj ta bilježnica treba pa joj je dala tu bilježnicu koju nije nikada vratila, rekla je da se izgubila. Iskazuje da su oni od prvog dana imali ovu bilježnicu u koju su upisivali predane iznose za uzdržavanje i koje su predavali na ruke tuženice, a da se upisuju predani novci u bilježnicu od prvog dana je tražila i majka tuženice. Svjedokinja navodi da je uvijek nosila novac majci tuženice, predavala je novce na ruke jer su se tako s majkom tuženice dogovorili. Iskazuje da nikada nije tražila od majke tuženice da potpiše da joj je predala novac za stanarinu ili za izlete tuženici. Navodi da su iznos od 500,00 kn koji je predavala majci tuženice davali isključivo s osnova uzdržavanja tuženice, jer kako je prethodno rekla kada tužitelj nije radio onda bi suprug i ona skupili novac da predaju iznos alimentacije, a kada je tužitelj zarađivao onda je davao novac za alimentaciju, a ako baš nije imao onda bi novac pozajmio od nekoga time da je tužitelj njima kao roditeljima vratio ovaj novac koji su mu dali kada on nije imao. Navodi da joj nije poznato koja je sada visina određena za uzdržavanje. Navodi da se ne sjeća kada je prestala nositi novac zz-tuženici.

U svom dopunskom iskazu svjedokinja PČ navodi da ostaje kod svog iskaza kojeg je dala na ročištu 03.06.2022.g. Iskazuje da tužitelj nije radio, pa bi ona davala novce za uzdržavanje umjesto njega, ali kada bi se on zaposlio on bi joj vratio taj novac, a počeli su plaćati uzdržavanje kada je tuženica imala skoro godinu dana, ne sjeća se koju visinu iznosa je davala za tuženicu. Nakon što je sud predočio potpisane potvrde koje prileže spisu svjedokinja navodi da je to potpisivala majka tuženice da je novac primila, da su sve uplate i dan uplate upisivali u jednu bilježnicu koju je predala majci tuženice, ali je ona tu bilježnicu izgubila. Navodi da su se majka tuženice, tužitelj i ona dogovorili da se upisivaju svi predani iznosi u tu bilježnicu i majka tuženice bi se potpisala da je novac primila.

Svjedokinja LČ, supruga tužitelja, u svom iskazu navodi da joj je poznato kako je tužitelj trebao plaćati 1.000,00 kn za uzdržavanje tuženice, ali se plaćalo 500,00 kn, da ovaj iznos od 500,00 kn bi nosila na ruke majke tuženice majka tužitelja time da se uvijek upisivao iznos u jednu bilježnicu u koju bi se onda potpisala majka tuženica, da je prva bilježnica izgubljena pa su onda počeli pisati u novu bilježnicu. Navodi da u vrijeme kada se novac nosio na ruke majke tuženice i kada se predani iznos upisivao u bilježnicu tužitelj bi dao osobno svoj novac ako ga je imao, a ako nije imao tada bi njegov otac dao umjesto njega.

Tužitelj u svom iskazu navodi da plaća alimentaciju od 2009. godine i plaćao je do 2019. kada su mu blokirali račun i od tada ne plaća alimentaciju, time da je krajem 2021. godine ponovno počeo plaćati alimentaciju 300,00 kn do 400,00 kn koliko ima. Ističe da nije bio u dobrim odnosima s majkom tuženice pa je novac od 2009. do 2019. godine nosila njegova majka na ruke majke tuženice koja bi potpisala da je novac primila, a plaćao je 500,00 kn svaki mjesec, da ovu bilježnicu u koju su upisivali od 2009. godine predaju novca zadržala je majka tuženice i nije je vratila, ali on sad ima drugu bilježnicu u koju je majka tuženice od 2014. do 2018. godine upisala iznose koji su joj predani s osnova uzdržavanja i u tu bilježnicu se potpisala majka tuženice. Ističe da preslike koje prileže na listu 20 spisa su iznosi koji su se predali i koje je potpisala majka tuženice. Tužitelj navodi da je on isključivo davao novac za tuženicu s osnova uzdržavanja time da ako ne bi radio onda bi dali novac njegovi roditelji umjesto njega, a naknadno bi im taj novac vratio. Iskazuje da je dva puta pozvan na CSS Dubrava u svezi neplaćanja alimentacije, ali se majka tuženice složila da plaća samo 500,00 kn, da od prošle godine na račun majke tuženice plaća iznos od 300,00 kn do 400,00 kn za alimentaciju u banci RBA, a do tada se novac predavao na ruke majke tuženice i to od početka jer su joj bili blokirani računi. Ističe da je od 2008. ili 2009. godine trebao plaćati iznos u visini od 1.000,00 kn za uzdržavanje tuženice po sudskoj odluci, time da nikada nije plaćao puni iznos, već iznose kako je naveo, te uplaćuje iznos uzdržavanja na račun kako je prethodno naveo od prošle godine. Navodi da je u vrijeme kada je bio u zatvoru plaćao uzdržavanje i to preko svoje majke, novac je pozajmio od roditelja i isti je vratio svojim roditeljima. Navodi da od 2014. do 2018. godine je majka tuženica popisala i potpisala iznose koje je primila na ruke kako je prethodno rekao, time da je tražio da se upišu svi iznosi koje je predao za uzdržavanje.

U svom dopunskom iskazu tužitelj navodi da ostaje u cijelosti kod iskaza od 03.06.2022. godine, da je vratio novce koje bi njegovi roditelji predali s osnova uzdržavanja za tuženicu, a o čemu je iskazivao. Navodi da se ne sjeća kada je njegova majka počela nositi novac na ruke majci tuženice, ali je od početka bio dogovor da se novac predaje na ruke jer je majka tuženice imala blokirane račune pa iz tog razloga je njegova majka nosila novac za uzdržavanje i predavala na ruke majke tuženice, a potom bi majka tuženica potpisala primitak novca u bilježnicu. Ističe kako je majka tuženice uzela bilježnicu od njegove majke u koju se potpisivala da je novac preuzela i potom istu nije vratila.

Iskazima saslušanih svjedoka BČ i LČ te tužitelja sud je poklonio vjeru jer su isti iznijeti logično i uvjerljivo i međusobno su sukladni osim u dijelu da su doprinos za uzdržavanje plaćali u cijelosti od 2009. godine pa do 2015. godine.

Majka tuženice EČ u svom iskazu navodi da je majka tužitelja nosila novac i rekla da je to novac od nje i od oca tužitelja, da se ona potpisivala u bilježnicu od 2015. do 2018. godine, da bi novac preuzela time da je to bio novac koji su davali roditelji tužitelja, a ne tužitelj. Ističe da je to bila visina 500,00 kn, ali nekada 200,00 kn ili 300,00 kn, da se od 2009. do 2015. godine nije plaćala alimentacija za HČ, a nekada bi majka tužitelja znala dati 100,00 kn ili 200,00 kn za tuženicu, da je majka tužitelja znala kupiti nešto za obući ili obuću za HČ, znala je kupiti i hranu za dijete. Navodi da joj roditelji tužitelja, pa niti njegova majka nikada nisu davali za stanarinu, a jedno vrijeme je živjela od socijalne pomoći jer nije imala novaca. Iskazuje da je tuženica dijete s posebnim potrebama, nekada se bojala biti sama ili je bilo problema u školi pa bi je zvali i tada je morala biti uz nju, a nekada je dolazila majka tužitelja pričuvati je i prenoćiti kod njih. Svjedokinja tuženice iskazuje da tužitelj nikada nije plaćao alimentaciju pa je pokrenula postupak ovrhe, da sada prima privremeno uzdržavanje od države jer tužitelj ne plaća ponovno uzdržavanje. Nadalje navodi da ovaj popis iznosa od 500,00 kn koji prileži na listu 20 spisa pisala je i vlastoručno potpisala jer je BČ majka tužitelja tražila da se napravi evidencija koliko su ona i otac tužitelja, kao baka i djed dali za alimentaciju time da tužitelj nikada nije davao novac za uzdržavanje već su to isključivao davali baka i djed. Iskazuje da se nikada nije potpisivala u nekakvu bilježnicu do 2017. godine, da je 2017. godine nazvala majku tužitelja i rekla da će morati tužiti nju i supruga, dakle djeda i baku jer nema novaca, a tužitelj ne plaća alimentaciju i tada je ona donosila tih 500,00 kn da se zna da su ona i djed dali novac i tada bi se ona njima potpisala u tu bilježnicu. Navodi da je točno kako je tužitelj uplatio u mjesecu svibnju 2022. godine iznos od 300,00 kn, da je platio u ožujku 200,00 kn i u veljači 300,00 kn, ali to je isključivo iz razloga što se bližilo ročište na sudu, time da nije platio nikakvu razliku alimentacije. Iskazu saslušane majke tuženice sud je poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo osim u dijelu da se nije potpisivala u nikakvu bilježnicu budući da saslušani svjedoci pa i sestra majke tuženice, navodili da se majka tuženice potpisivala u posebnu bilježnicu kada bi prezimala novac od majke tužitelja.

8. Sud je uvidom u Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju presude ovog suda poslovni broj P2-1232/07 od 04. prosinca 2007. godine (list 10-11 spisa) i poslovni broj P2-1555/08 od 14. listopada 2009. godine utvrdio da je dana 21. lipnja 2019. godine zz tuženice pokrenula postupak naplate iznosa od 800,00 kn s osnova uzdržavanja, a koji iznos s osnova uzdržavanja tuženice je bio u obvezi plaćati tužitelj počev od 04. prosinca 2007. godine (list 10-11 spisa) odnosno iznos u visini od 1.000,00 kn počam od 01. studenog 2009. godine (list 11-12 spisa). Uvidom u očevidnik o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom (list 13 spisa) utvrđeno je da nisu naplaćeni iznosi s osnova uzdržavanja koji su predmet ovog spora. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovrpl-5641/12 i rješenje ovog suda poslovni broj Ovrpl-5641/12-6 od 02. srpnja 2012. godine utvrđeno je da je na temelju pravomoćne i ovršne presude poslovni broj P2-1555/08 od 14. listopada 2009. godine određena ovrha radi naplate novčane tražbine s osnova dospjelih neplaćenih mjesečnih iznosa uzdržavanja počev od 16. studenog 2009. godine pa do zaključno s 16. lipnja 2011. godine, a koja ovrha na plaći tužitelja kao ovršenika je obustavljena rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrpl-5641/12 od dana 12. veljače 2015. godine (list 50-51 spisa).

9. Sud je uvidom u popis predanih iznosa s osnova uzdržavanja za malodobnu tuženicu (list 20 spisa) utvrdio da je u 2015., 2016. 2017. i 2018. godine predan na ruke majke tuženice iznos u visini od 500,00 kn, a koje činjenice je sud utvrdio i iz iskaza svjedoka i majke tuženice EČ. Između stranaka nije sporno da je tužitelj platio s osnova uzdržavanja iznos u visini od 100,00 kn dana 02. kolovoza 2019. godine te iznos od 200,00 kn dana 02. rujna 2019. godine (list 21-22 spisa), a koje činjenice ne osporava tuženica.

10. Uvidom u spis oznake Klasa: UP/I-552-07/20-01/8 i rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb Podružnica Trnje od 07. prosinca 2020. godine utvrđeno je da je priznato pravo na privremeno uzdržavanje za mldb. HČ, iz [adresa], tuženicu, u mjesečnom iznosu od 710,00 kn te se navedeni iznos isplaćuje zz tuženice. Uvidom u zapisnik od 20. studenog 2020. godine (list 81 spisa) utvrđeno je da tužitelj navodio da su njegovi roditelji doprinosili na ime uzdržavanja tuženice u ovom sporu do kraja 2018. godine iznos od po 500,00 kn mjesečno dočim je zz tuženice na ročištu održanom u CSS Zagreb da je nakon rođenja mldb. tuženice tužitelj doprinosio za uzdržavanje iznose 100,00 kn, 200,00 kn odnosno 300,00 kn i novac je njoj predavao na ruke (Zapisnik od 18.10.2018. godine - list 124 spisa).

Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovrpl-5641/12 utvrđeno je da je tužitelj dostavio u ovršnom psoutpku evidenciju uplata doprinosa za uzdržavanje za mldb. tuženicu tijekom 2011. i 2012. godine (list 24-25 spisa Ovrpl-5641/12).

11. Sud je uvidom u specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje P2-1232/07 (list 93- 112 spisa) utvrdio da tužitelj nije podmirio iznos u visini od 1.000,00 kn s osnova uzdržavanja za tuženicu.

Uvidom u Zapisnik od 08. studenog 2018.g. (list 122 spisa) sud je utvrdio kako je tužitelj izjavio da svaki mjesec daje 500,00 kn za uzdržavanje mldb. tuženice u ovom sporu. Presudom ovog suda poslovni broj P2-650/12 od 30. siječnja 2013. godine odbijen je zahtjev tuženice da tužitelj je u obvezi doprinositi za uzdržavanje mldb. tuženice iznos u visini od 1.200,00 kn (list 125-132 spisa).

Tužitelj i saslušani svjedoci tvrde da je postignut dogovor s majkom tuženice EČ da joj se uzdržavanje predaje na ruke jer je njezin račun u blokadi. Uvidom u Očevidnik o danima insolventnosti sud je utvrdio da blokada računa zz tuženice je u trajanju od 29. lipnja 2011. godine neprekidno sve do siječnja 2018. godine.

Tuženica u tijeku postupka ističe u odnosu na dokaz da je majka tuženica preuzimala 500,00 kn (list 20 spisa) da se ne osporavaju potpisi majke tuženice, ali da preuzeti iznosi nisu predani s osnova uzdržavanja od strane tužitelja već su iznosi predani od strane bake koja nije u obvezi uzdržavati unuku.

Kako je utvrđeno da je račun zz tuženice bio u blokadi to je sud prihvatio iskaze svjedoka i tužitelja da su dio novca s osnova doprinosa za uzdržavanje tuženice predavali u dogovoru s njezinom majkom na ruke majke tužnice.

12. Tuženica tijekom postupka priznaje da je plaćen za sporno razdoblje tijekom 2011. i 2012. godine dio utuženog iznosa, a za koje je priložen dokaz u ovršnom postupku na listu 24 i 25 ovršnog spisa, ukupno u visini iznosa od 6.840,00 kn, te u tom dijelu priznaje navode tužitelja isključivo iz razloga što je tuženica trenutno u jako lošem zdravstvenom stanju, ne može govoriti i nije sposobna za davanje iskaza. Ističe kako tužitelj niti danas ne plaća za uzdržavanje tiženice niti je platio dospjele iznose. Kako je tuženica priznala djelomičnu isplatu za uzdržavanje to je sud usvojio tužbeni zahtjev za vremensko razdoblje od siječnja 2011. godine do 15. prosinca 2012. godine kao pod točkom I. izreke presude.

13. Sporno je između stranaka da li su iznose u vremenskom razdoblju od 15. studenog 2009. godine do 15. prosinca 2010. godine te od 15. siječnja 2013. godine pa do 15. prosinca 2014. godine ( za dio 2009. godine, 2010., 2013. i 2014. godine) predavali na ruke zz tuženice baka i djed, roditelji tužitelja, u svoje ime ili je novac predan u ime tužitelja za uzdržavanje tuženice te je sporno da li je uopće novac predan u spornom vremenskom razdoblju na ruke zz-tuženice te kada je novac predavan na ruke zz tuženice.

Tuženice ističe u odnosu na dokaz da je zz-tuženica preuzimala 500,00 kn (list 20 spisa) da se ne osporavaju potpisi zz-tuženice, ali preuzeti iznosi nisu predani s osnova uzdržavanja od strane tužitelja već su iznosi predavani od strane bake koja nije u obvezi uzdržavati unuku. Tužitelj se protivi navodima tuženice te ističe kako je on plaćao navedene iznose u visini od 500,00 kn na način da je novac predavao svojoj majci, baki tuženice, koja bi novac predala na ruke zz tuženice, budući su odnosi između tužitelja i zz tuženice bili izrazito narušeni. U odnosu na dokaz o preuzimanju dijela iznosa s osnova uzdržavanja imajući u vidu utvrđenu visinu koju je tužitelj u obvezi bio plaćati prema citiranim sudskim odlukama ovog suda iste nisu predmet ovog spora u ponovljenom suđenju jer o tom dijelu tužbenog zahtjeva pravomoćno odlučeno presudom ovog suda poslovni broj P-105567/2023. U odnosu na materijalni dokaz o isplati dijela iznosa s osnova uzdržavanja a koji prileže na listu 24-25 spisa ovog suda poslovni broj Pu Ovr-18865/2015 godine sud isti nije posebno ocjenjivao u ovom postupku budući je tuženica učinila nespornim da joj je tužitelj navedene iznose tijekom 2011. godine i 2012. godine platio (što i proizlazi iz potvrda o preuzimnaju novaca). Tuženica ističe kako priznaje u tom dijelu tužbeni zahtjev kako bi se postupak dovršio u krećem roku pri tome imajući u vidu uputu Županijskog suda u Zagrebu te zdravstveno stanje tuženice,

14. Tužitelj je upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zapljenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršnih isprava - odluka ovog suda poslovni broj P2-1232/07 od 04. prosinca 2007. godine i odluke ovog suda poslovni broj P2-1555/08 od 14. listopada 2009. godine.

15. Sud je u dokaznom postupku u bitnom utvrdio:

- da je presudom ovog suda poslovni broj P2-1232/07 od 04. prosinca 2007. godine naloženo tužitelju da doprinosi za uzdržavanje mldb.tuženice iznos u visini od 800,00 kn mjesečno počev od 04. prosinca 2007. godine (list 10-11 spisa),

- da je presudom ovog suda poslovni broj P2-1555/08 naloženo tužitelju da doprinosi za uzdržavanje mldb. HČ u ovom sporu tuženice iznos od 1.000,00 kn mjesečno počem od 01. studenog 2009. godine pa nadalje,

- da je zz tuženica podnijela zahtjev za prisilnu naplatu novčane tražbine dana 21. lipnja 2009. godine,

- da iznosi za doprinos za uzdržavanje prema presudama ovog suda poslovni broj P2-1232/07 i poslovni broj P2-1555/08 nisu isplaćeni tuženici tj. zz-tuženice,

- da su isplaćivani iznosi u visini od 500,00 kn na ruke zz tuženice u vremenskom razdoblju od 01.01.2015. godine pa do kraja 2018. goidne (nesporno između stranaka)

- da je tužitelj isplatio dana 02. kolovoza 2019. godine iznos u visini od 100,00 kn a potom dana 02. rujna 2019. godine iznos u visini od 200,00 kn.

16. Odredbom članak 161. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, dočim stavkom 2. čl. 161. ZOO-a propisano je da vjerovnik dužan je primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju.

Tužitelj tvrdi da je doprinosio za uzdržavanje tuženice tako da je iznos u visini od 500,00 kn isplaćivao na ruke zz tuženice jer je takav način isplate s njom dogovoren budući je njezin račun bio blokiran. Nadalje navodi da je novac predavala njegova majka jer su bili narušeni odnosi između njega i majke tuženice. Takve tvrdnje u svojem iskazu potvrđuje i majka tužitelja BČ koja navodi da je predavala novac u visini od 500,00 kn svaki mjesec na ruke majke tuženice, da su navedene iznose s osnova doprinosa za uzdržavanje upisivali u jednu bilježnicu i da bi se majka tuženice potpisala da je novac primila, da je bilježnicu majka tuženice zadržala, a potom je potpisala iznose koje je primila od 2015. godine pa do kraja 2018. godine. Zz tuženice osporava da bi joj tužitelj isplaćivao doprinos u visini od 500,00 kn u spornom vremenskom razdoblju kako to tvrdi tijekom postupka, ističe da je novac predavala majka tužitelja u svoje ime i djed tuženice, otac tužitelja, sada pokojni.

17. Kako je prethodno navedeno i obrazloženo sud je takvu tvrdnju tuženice tj. da bi novac predavali baka i djed tuženici u svoje ime, a ne tužitelj ocijenio kao neosnovane, ničim dokazane i paušalne. Naime iz iskaza tužitelja, svjedoka BČ, LČ i MČ, ŽČ, ĆČ utvrđeno je da tužitelj nije bio nikada zaposlen, ali je radio "na crno" da bi predavao novac kada je zarađivao svojoj majci da isti preda za uzdržavanje tuženice, a kada nije bio zaposlen tada bi novac pozajmio (svjedokinja BČ navodi da bi skupili novac unutar obitelji- ona, njezin suprug i tužitelj) ali bi tužitelj novac vratio njoj i suprugu kao roditeljima.

Sama činjenica da bi majka tužitelja predavala visinu iznosa koji predstavlja djelomično ispunjenje obveze plaćanja doprinosa za uzdržavanje tuženice ne ukazuje samo po sebi da bi novac bio predan majci tuženice kao pomoć od bake i djeda, jer takve navode tuženica nije dokazala tijekom ovog postupka niti sud nalazi razloga da bi djed i baka plaćali uzdržavanje umjesto tužitelja kako to tvrdi tuženica.

18. U odnosu na plaćanje doprinosa za uzdržavanje tuženice u spornom vremenskom razdoblju od 15. studenog 2009. godine pa do 15. prosinca 2010. godine te od 15. siječnja 2013. godine pa do 15. prosinca 2014. godine tužitelj ne dostavlja materijalni dokaz da bi plaćao iznose kako to tvrdi tijekom ovog postupka. Iz iskaza tužitelja i svjedokinje PČ proizlazi da je majka tužitelja PČ predavala na ruke majke tuženice iznos u visini od 500,00 kn, da se majka tuženice potpisivala u bilježnicu da je novac primila, a jednom prilikom je zahtijevala bilježnicu koju je predala PČ i nakon toga bilježnica je zagubljena, a u kojoj su bili navedeni dani kada je predan iznos od 500,00 kn na ruke majke tuženice s potpisom majke tuženice da je novac primila.

Sud je utvrdio iz iskaza saslušanih svjedoka, a koje navode potvrđuje i sestra zz tuženice da su se upisivali u posebnu bilježnicu predani iznosi na ruke zz tuženici time da iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi kada je bilježnica predana majci tuženice da bi je ona potom zadržala, a kao nesporno je utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja da je novac predavan majci tuženice od 2015. godine do 2017. godine uz potvrdu primitka predaje novca (koje razdoblje nije predmet ovog spora), time da je tužitelj dostavio dokaz da je platio tijekom 2021.g. i 2022.g. iznos od 100,00 kn odnosno 200,00 kn (list 21-22 spisa).

19. Tužitelj na kojem je teret dokaza (čl. 221.a. ZPP-a) nije dostavio dokaz da bi predavao se iznos u visini od 500,00 kn u razdoblju od 15. siječnja 2009. godine pa do 15. prosinca 2014. godine kako to tvrdi u činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka.

Svjedokinja ŽČ navodi da je obveza tužitelja plaćati od 2019. godine doprinos za uzdržavanje, svjedokinja UČ, teta mldb tuženice, u svom iskazu navodi se predavao iznos između 150,00 do 500,00 kn, a takva predaja novca na ruke majke tuženice trajala je oko dvije do tri godine po njezinom sjećanju 2014/2015 godine, svjedokinja BČ navodi da su iznos predanog novca upisivali u jednu bilježnicu, majka tuženice bi se potpisala da je novac uzela, a jednom prilikom joj je rekla da joj ta bilježnica treba pa joj je dala tu bilježnicu koju nije nikada vratila.

Sud na temelju tako provedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi tužitelj u spornom vremenskom razdoblju za 2009. godinu, 2010. godinu, 2013. godinu i 2014. godinu predavao 500,00 kn s osnova uzdržavanja kako to tvrdi u ovom postupku. Sud je kao nesporno utvrdio da je majka tuženice saslušana svjedokinja EČ potpisala primitak iznosa koji joj je predan na ruke, te je vlastoručnim potpisom i potvrdila preuzeti doprinos za uzdržavanje tuženice u visini od 500,00 kn.

Pri tome tužitelj navodi da on nije uplaćivao doprinos za uzdržavanje a što proizlazi iz zapisnika sastavljenog pred Centrom za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Trnje (Zapisnik - list 81 spisa, rješenje CSS Zagreb od 07.12.2020.g. – list 52-53).

20. Kako dakle tužitelj nije dokazao da bi plaćao doprinos za uzdržavanje tuženice u iznosu od 500,00 kn u vremenskom razdoblju počam od 01. studenog 2009. godine pa do siječnja 2011. godine tj. zaključnos 15. prosinca 2010. godine, te za vremensko razdoblje od 15. siječnja 2013. godine pa do 15. prosinca 2014. godine to je sud u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer tužitelj nije dokazao da bi isplaćivao iznos u visini od 500,00 kn kako to tvrdi tijekom ovog postupka. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

21. Sud je odlučivao o troškovima parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a (VPS 56.500,00 kn/7.498,84 EUR), te je tužitelju priznat trošak sastav tužbe od 17.09.2019.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7. točka 1. OT-a), sastav podneska od 15.10.2020.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 02.03.2021.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 03.02.2022.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.9. točka 5. OT-a), pristup na ročište dana 03.06.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav žalbe od 27.07.2022.g. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.10. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 11.07.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 26.07.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 02.12.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 20.01.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), ukupno 1.900,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 475,00 EUR, ukupno 2.375,00 EUR a razmjerno uspjehu u parnici (32,74%) priznat je trošak ukupno u visini od 777,57 EUR.

Sud nije priznao trošak tužitelju za sastav podneska od 13.01.2020.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), jer je tužitelj u obvezi dostaviti točnu adresu tuženice, sastav podneska od 30.01.2020.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8. točka 4. OT-a) jer je obveza tužitelja dostaviti dokumentaciju, sastav podneska od 19.03.2021.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 4. OT-a), je je obveza tužitelja dostaviti adrese svjedoka čije saslušanje predlaže.

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate dosuđena je prema čl.151.st.3. ZPP-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 06. ožujka 2025. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1.tužitelju po punomoćniku

2. tuženici po punomoćniku