REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P- 69/2024-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA OSIGURANJE d.d. [adresa], OIB 75665455333, koga zastupa punomoćnica UNIQA OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 75665455333, zastupanog po punomoćniku Marku Rašica odvjetniku iz odvjetničkog društva Rašica & partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica u Dubrovniku, dr. Ante Starčevića 24, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Maja Vojnić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri u Zagrebu, Pisarnica Split, radi regresne isplate osigurnine, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 9. prosinca 2024., a objavljenoj dana 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Dužan je tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju UNIQA OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 75665455333 iznos od ukupno 6.636,68 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine tražbine do isplate i to:

- na iznos od 4.345,38 EUR (32.740,26 kuna) počevši od dana 14. srpnja 2006. godine,

-na iznos od 155,90 EUR (1.174,60 kuna) počevši od dana 12. srpnja 2006. godine, te

- na iznos od 2.135,40 EUR (16.089,20 kuna) počevši od 14. kolovoza 2006. godine,

i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015 po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, od dana 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za pet (5) postotnih poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope određene člankom 29. stavak 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) za osam (8) postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na prvi siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi prvi srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj neposredno kod ovog suda dana 07. srpnja 2009. godine tužitelj navodi, u bitnom, da se 21. svibnja 2006. godine dogodila prometna nezgoda na kolniku državne ceste D8 kod mjesta [adresa], u kojoj je sudjelovalo vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu vozača RŽ iz [adresa], te vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu vozača TŽ uslijed koje je došlo do oštećenja na parkiranim vozilima registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu ČŽ, te vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] i [registarska oznaka] u vlasništvu EŽ koja su vozila na dan nezgode bila osigurana po polici osiguranja kod tužitelja. Nadalje navodeći da je tužitelj temeljem police osiguranja automobilske odgovornosti vlasnicima oštećenih parkiranih vozila isplatio naknadu štete i to; u iznosu od 32.740,26 kn ČŽ dana **.**.2006. i KŽ u iznosu od 1.174,60 kn dana 12. srpnja 2006.g., te 16.089,20 kn dana 14. kolovoza 2006.g. . Nadalje, da je rješenjem Prekršajnog suda u Dubrovniku od 07. travnja 2008. godine za nastanak prometne nezgode odgovoran osiguranik tuženika uslijed čega da je tužitelj službenim dopisom dana 20. svibnja 2008. godine pozvao tuženika da mu regresira odštetu u iznosu od 50.004,06 kuna sa zateznim kamatama od dana isplate do dana namirenja regresnog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare i stvarne nenadležnosti ovoga suda, poriče osnov, a tada i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže da se isti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na nadoknadu parničnog troška tuženiku. Tuženik naknadno na pripremnom ročištu održanom 10. lipnja 2024. navodi kako visina regresnog zahtjeva nije sporna.

3. Iz Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-09/10961-2 od 20.listopada 2009. godine (l.s.43) proizlazi da je u sudski registar ovoga suda upisana promjena tvrtke tužitelja pod nazivom BASLER OSIGURANJE ZAGREB d.d.

4. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. Tt-14/15813-6 od 01. rujna 2014. godine (l.s. 72 i 104) upisano je pripajanje društva prvotno označenog tužitelja BASLER OSIGURANJE ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 37b, OIB: 59706054982 dioničkom društvu pod tvrtkom/nazivom UNIQA osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa] koji je njegov sastavni dio.

5. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku posl.br. P. 126/2011 od 5. rujna 2018. godine utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je tužitelj kao subjekt upisa brisan iz sudskog registra (l.s.98).

6. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku posl.br. P. 126/2011-38 od 15. studenog 2018. godine nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari (l.s.105-106) stvari i pravilno označen tužitelj kao UNIQA OSIGURANJE d.d.

[adresa], OIB 75665455333.

7. Trgovački sud u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku je dana 14. lipnja 2012. godine u ovoj pravnoj stvari donio presudu posl. br. P-126/2011 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Na navedenu presudu tužitelj je izjavio žalbu.

8. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6351/2012-20 od 3. lipnja 2015. godine odbijena je kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku od dana 14. lipnja 2012. godine.

9. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-4009/2019-2 od 23. siječnja 2024. godine ukinuta je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6351/2012-20 od 3. lipnja 2015. godine i presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku je dana 14. lipnja 2012. godine u ovoj pravnoj stvari, te predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

10. U svojim odlukama Visoki trgovački sud Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6351/2012-20 od 3. lipnja 2015. godine i Trgovački sud u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku od 14. lipnja 2012. godine u ovoj pravnoj stvari, odbili su tužbeni zahtjev prihvativši tuženikov prigovor zastare jer da utužena tražbina zastarijeva za tri godine, uz obrazloženje da je oštećenik mogao znati za visinu štete i za štetnika već u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva tužitelju pa da je tužitelj već u trenutku izrade kalkulacije/izvida štete od 23. svibnja 2006. i 28. svibnja 2006., saznao za štetu. Budući da je tužba podnesena 7. srpnja 2009., to su navedeni sudovi zaključili da je prema čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) nastupio trogodišnji rok zastare.

11. Spomenutim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev- 4009/2019-2 od 23. siječnja 2024. godine ukazano je na pogrešno shvaćanja nižestupanjskih sudova - da se u parničnom postupku radi isplate koju potražuje osiguravajuće društvo od osiguravajućeg društva štetnika jer je svom osiguraniku isplatilo pretrpljenu štetu primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. ZOO-a, to stoga što se prema shvaćanju revizijskog suda u konkretnom slučaju radi o regresnom potraživanju za koje zakonom nije određen neki drugi rok zastare pa se sukladno čl. 371. ZOO-a primjenjuje rok zastare od pet godina. Isto tako spomenuti revizijski sud je ukazao na pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da rok zastare počinje teći od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva tužitelju pa da je on već u trenutku izrade kalkulacije/izvida štete saznao za štetu. Prema shvaćanju revizijskog suda osiguravajućem društvu koje je svom osiguraniku isplatilo štetu, rok zastare počinje teći od dana kad je tu štetu isplatio, a ne od dana kad je sačinjen izvid štete, odnosno izrađena kalkulacija. To stoga što u trenutku kad je izrađen izvid štete, odnosno kalkulacija tužitelj još uvijek nije izvršio isplatu, a tek isplatom stupa u pravni položaj oštećenog, što znači da tek od tad ima ovlast potraživati iznos koji je isplatio.

12. Stoga je u ponovljenom suđenju ovaj sud poštivao prethodno izneseno pravno shvaćanje revizijskog Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke posl.br. Rev- 4009/2019-2 od 23. siječnja 2024. godine.

13. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja s osnove naknade štete koju je tužitelj isplatio oštećenicima (svojim osiguranicima) po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti nastale u prometnoj nezgodi 21. svibnja 2006., za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

14. Trgovački sud je stvarno nadležan postupati u ovoj pravnoj stvari.

15. U smislu čl. 34. b toč. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03 i 84/08 - dalje: ZPP-a) koji je bio na snazi u vremenu utuženja u predmetnoj pravnoj stvari trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, pravnih osoba i obrtnika, uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi.

16. U konkretnom slučaju se radi o sporu između pravnih osoba, te time o sporu iz stvarne nadležnosti trgovačkog suda.

17. U parničnom postupku radi isplate koju potražuje tužitelj kao osiguratelj jer je svojim osiguranicima (ČŽ i KŽ) isplatilo pretrpljenu štetu, te istu potražuje od osiguratelja štetnika primjenjuje se rok zastare od pet godina budući se radi o regresnom potraživanju za koje zakonom nije određen neki drugi rok zastare pa se sukladno čl. 371. ZOO-a primjenjuje rok zastare od pet godina.

18. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda tražbina osiguratelja prema štetniku s naslova iznosa koje je isplatio svojim osiguranicima kao oštećenicima po osnovi automobilskog kaska zastarijeva za pet godina od kada je osiguravajuće društvo svojim osiguranicima isplatilo štetu.

19. U smislu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08), sud pazi na zastaru kada se dužnik na nju pozvao, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215. ZOO-a) i nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO-a).

20. Isplatom osiguravateljsko društvo, odnosno ovdje tužitelj kao osiguratelj stupa u pravni položaj oštećenog (svojih osiguranika), što znači da od trenutka isplate ima ovlast potraživati od štetnika odnosno njegovog osiguratelja iznose koje je isplatio.

21. Rok zastare počinje teći od trenutka kada je osiguravateljsko društvo, odnosno ovdje tužitelj kao osiguratelj isplatio štetu oštećenima (svojim osiguranicima).

22. Osiguravajuće društvo, odnosno ovdje tužitelj štetu je isplatio oštećenicima i to ČŽ dana 14. srpnja 2006. godine iznos od 32.740,26 kn i KŽ dana 12. srpnja 2006.g. iznos od 1.174,60 kn, te dana 14. kolovoza 2006.g. iznos od 16.089,20 kn. Navedeno tuženik nije osporavao u svom odgovoru na tužbu niti tijekom postupka, što više na pripremnom ročištu održanom 10. lipnja 2024. tuženik je učinio nespornom visinu regresnog zahtjeva. Da je tužitelj izvršio prethodno spomenutu isplatu proizlazi i iz sljedećih isprava koje je sud pročitao i pregledao u dokaznom postupku;

- Naloga za doznaku broj: 01-1706-10109156-4 (list spisa 15) iz kojeg proizlazi da je tužitelj 23. kolovoza 2006. godine izvršio isplatu po osnovi štete u iznosu od 32.740,26 kuna AUTOKUĆI ANTUNOVIĆ d.o.o., Dubrovnik,

- bankovnog naloga za isplatu (l.s. 16) iz kojeg proizlazi da je tužitelj izvršio isplatu po osnovi štete u iznosu od 32.740,26 kuna AUTOKUĆI ANTUNOVIĆ d.o.o., Dubrovnik,

- Naloga za doznaku broj: 01-1706-10111080-1 (list spisa 24) iz kojeg proizlazi da je tužitelj naložio isplatu po osnovi štete 14. kolovoza u iznosu od 16.089,20 kuna, osiguraniku/korisniku ĆŽ,

- bankovnog naloga za isplatu (l.s. 25) iz kojeg proizlazi da je tužitelj izvršio isplatu po osnovi štete u iznosu od 16.089,20 kuna osiguraniku/korisniku ĆŽ,

- Naloga za doznaku broj: 01-1706-10109000-2 (list spisa 29) iz kojeg proizlazi da je tužitelj naložio isplatu po osnovi štete u iznosu od 1.174,60 kuna, osiguraniku/korisniku KŽ,

- bankovnog naloga za isplatu (l.s. 30) iz kojeg proizlazi da je tužitelj izvršio isplatu po osnovi štete u iznosu od 1.174,60 kuna osiguraniku/korisniku ĆŽ

23. Rok zastare počeo je teći od trenutka kada je osiguravajuće društvo, odnosno ovdje tužitelj kao osiguratelj štetu isplatio oštećenima (svojim osiguranicima) i to kako je to nesporno među parničnim strankama da je bilo 14. srpnja 2006. godine iznosa od 32.740,26 kuna ČŽ, odnosno AUTOKUĆI ANTUNOVIĆ d.o.o., Dubrovnik koji je za istu vršio popravak automobila i na isti iznos izdao račun za obavljene radove i to račun broj 1-100807 (list spisa 12 i poleđina istoga) iz kojeg je razvidno da je isti dana 28. lipnja 2006. godine izdan od strane AK ANTUNOVIĆ d.o.o. Dubrovnik, na ime ČŽ i to za popravak vozila reg. oznaka [registarska oznaka], s pobrojanim radovima koji su izvršeni na automobilu i cijenu svakog pojedinog rada, te da je ukupni iznos na koji je ispostavljen predmetni račun 32.740,26 kn, to budući je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 7. srpnja 2009. godine to u odnosu na navedenu tražbinu tužitelja nije došlo do proteka petogodišnjeg zastarnog roka i nije došlo do zastare utuženih tražbina.

24. Nadalje, rok zastare u odnosu na preostale isplate oštećenom KŽ (osiguraniku tužitelja) počeo je teći od trenutka kada je osiguravajuće društvo, odnosno ovdje tužitelj kao osiguratelj štetu isplatio i to kako je to nesporno među parničnim strankama iznosa od 1.174,60 kn dana 12. srpnja 2006.g., te iznosa od 16.089,20 kn dana 14. kolovoza 2006.g., to budući je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 7. srpnja 2009. godine to u odnosu ni na navedene tražbine tužitelja nije došlo do proteka petogodišnjeg zastarnog roka i nije došlo do zastare utuženih tražbina.

25. Stoga je prigovor tuženika da su utužene tražbine zastarjele neosnovan.

26. Preostale pravno relevantna činjenica koja je ostala sporna u ovom postupku je osnova utužene tražbine s tim da se tuženik tijekom postupka izjasnio u odnosu na visinu tužbenog traženja učinivši je nespornom kako je to pojašnjeno kod obrazlaganja neosnovanosti prigovora zastare (na pripremnom ročištu u predmetnoj pravnoj stvari održanom 10. lipnja 2024. godine - l.s. 120-121).

27. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu i to:

- Zapisnik o očevidu od 28. lipnja 2006. godine (list spisa 4-6) sa situacijskim planom (l.s.7) iz kojeg proizlazi da se dana 21. svibnja 2006. godine dogodila prometna nesreća na kolniku državne ceste broj 8 kod mjesta [adresa], općina Župa dubrovačka, da su osobe koje su u uzročnoj vezi s nesrećom ĐŽ i JŽ, te da su u prometnoj nesreći sudjelovali automobili: osobni automobil marke Mercedes tip E300, reg. oznaka [registarska oznaka], osobni automobil marke Renault tip Clio, reg. oznaka [registarska oznaka], osobni automobil marke Renault Clio, reg. oznaka [registarska oznaka], osobni automobil marke Renault Clio, reg. oznaka [registarska oznaka], te osobni automobil marke Zastava tip Yugo, reg. oznaka [registarska oznaka].

-Zapisnik o izvidu štete s fotografijama (list spisa 8-10) iz kojeg proizlazi opis oštećenja na vozilu marke i tipa Renault Clio reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu ČŽ sa naznakom datuma štete 21. svibnja 2006. godine, te s naznakom da je vozilo pregledano dana 23. svibnja 2006. godine, s pobrojanim dijelovima za zamjenu i to: mala lijeva lajsna prednjeg branika, poklopac prtljažnika/hauba, zadnji branik komp., stražnje desno stop svijetlo, svijetlo registar pločice zadnje, bočna stijena/ zadnji blatobran lijevi, zadnja bočna stijena/blatobran desni, bočna stijena lijeva unutrašnji dio/štok vrata, PVC zaštita kotača lijeva+ desna, zadnji vezni lim, vrata stražnja lijeva, zadnja osovina komplet, konus osovine lijevo+desno, ležaj zadnjeg kotača lijevo+desno, naplatak/felna stražnja desna i PVC naplatak stražnji L+D/ratkapa, te s pobrojanim dijelovima za popravak: oštećeni prednji branik,

- Dopunski zapisnik o izvidu štete (list spisa 11) s fotografijama na poleđini iz kojeg proizlazi opis oštećenja na vozilu marke i tipa Renault Clio reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu ČŽ sa naznakom datuma štete 21. svibnja 2006. godine, te s naznakom da je vozilo pregledano dana 28. lipnja 2006. godine.,s naznakom dijelova za zamjenu i to: iskrivljeni amortizer zadnji desni, te kao dio za zamjenu da je naznačen i AL nosač auspuha,

-Račun broj 1-100807 (list spisa 12 i poleđina istoga) iz kojeg je razvidno da je isti dana 28. lipnja 2006. godine izdan od strane AK ANTUNOVIĆ d.o.o. Dubrovnik, na ime ČŽ i to za popravak vozila reg. oznaka [registarska oznaka], s pobrojanim radovima koji su izvršeni na automobilu i cijenu svakog pojedinog rada, te da je ukupni iznos na koji je ispostavljen predmetni račun 32.740,26 kn

- Vozačka dozvola (list spisa 13-poleđina) iz koje proizlazi da je ista izdana na ČŽ

ČŽ **.**.2007.,

-Prometna dozvola (list spisa 14-poleđina) iz koje proizlazi da je vlasnik vozila Renault

Clio reg. oznaka [registarska oznaka] ČŽ,

- Nalog za doznaku broj: 01-1706-10109156-4 (list spisa 15) iz kojeg proizlazi da je tužitelj 23. kolovoza 2006. godine naložio isplatu po osnovi štete u iznosu od 32.740,26 kuna AUTOKUĆI ANTUNOVIĆ d.o.o., Dubrovnik,

- bankovni nalog za isplatu (l.s. 16) iz kojeg proizlazi da je tužitelj izvršio isplatu po osnovi štete u iznosu od 32.740,26 kuna AUTOKUĆI ANTUNOVIĆ d.o.o., Dubrovnik,

- Izjava o namirenju od 03. srpnja 2006. godine (l.s. 17) iz koje proizlazi da je oštećena ČŽ izjavila da su s primitkom iznosa od 32.740,26 kuna u cijelosti namireni svi njeni zahtjevi za materijalnu i nematerijalnu štetu nastalu u štetovnom događaju od 21. svibnja 2006. godine, te da će tužitelj u roku 21 do 30 dana izvršiti isplatu navedenog iznosa. Također proizlazi da će isplatu navedenog iznosa Osiguranje Zagreb d.d. izvršiti u roku od 21-30 dana i to doznakom na račun izvođača radova AUTO KUĆA "ANTUNOVIĆ",

- Zapisnik o izvidu štete (list spisa 18-20) iz kojeg proizlazi opis oštećenja na vozilu marke i tipa Renault Clio reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu FŽ sa naznakom datuma štete 21. svibnja 2006. godine, te s naznakom da je vozilo pregledano dana 23. svibnja 2006. godine,

- Obračun totalne štete (l.s. 21) iz kojeg proizlazi vrijednost popravka oštećenja na vozilu marke i tipa Renault Clio reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu FŽ iznosu od 26.000,00 kuna sa naznakom datuma štete 21. svibnja 2006. godine, te s naznakom da je vozilo pregledano dana 23. svibnja 2006. godine, s opisom oštećenja i to dijelova za zamjenu i dijelova za popravak,

- Prometna dozvola (list spisa 22-23) iz koje proizlazi da je ista izdana za vozilo Renault Clio reg. oznaka [registarska oznaka], s podatkom da je ĆŽ vlasnik vozila,

- Nalog za doznaku broj: 01-1706-10111080-1 (list spisa 24) iz kojeg proizlazi da je tužitelj naložio isplatu po osnovi štete 14. kolovoza u iznosu od 16.089,20 kuna, osiguraniku/korisniku ĆŽ,

- bankovni nalog za isplatu (l.s. 25) iz kojeg proizlazi da je tužitelj izvršio isplatu po osnovi štete u iznosu od 16.089,20 kuna osiguraniku/korisniku ĆŽ,

- Obračun totalne štete (l.s. 26-27) s fotografijama iz kojeg proizlazi vrijednost popravka oštećenja na vozilu marke i tipa ZASTAVA YUGO 55 reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu FŽ u iznosu od 26.000,00 kuna s naznakom datuma štete 21. svibnja 2006. godine, te s naznakom da je vozilo pregledano dana 23. svibnja 2006. godine,

- Prometna dozvola (list spisa 28) iz koje proizlazi da je ista izdana za vozilo ZASTAVA YUGO 55 reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu FŽ,

- Nalog za doznaku broj: 01-1706-10109000-2 (list spisa 29) iz kojeg proizlazi da je tužitelj naložio isplatu po osnovi štete u iznosu od 1.174,60 kuna, osiguraniku/korisniku KŽ,

- bankovni nalog za isplatu (l.s. 30) iz kojeg proizlazi da je tužitelj izvršio isplatu po osnovi štete u iznosu od 1.174,60 kuna osiguraniku/korisniku ĆŽ.

28. Osnovom odredbe čl. 108. ZIDZPP – NN 80/22 u predmetnoj pravnoj stvari je zakazano pripremno ročište nakon što su Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-4009/2019-2 od 23. siječnja 2024. godine ukinute presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6351/2012-20 od 3. lipnja 2015. godine i presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku je dana 14. lipnja 2012. godine u ovoj pravnoj stvari, te predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

29. Pripremno ročište u predmetnoj pravnoj stvari održano je 10. lipnja 2024. godine (l.s. 120-121) i na istome su se parnične stranke izjasnile da visina regresnog zahtjeva nije sporna među parničnim strankama.

30. Među strankama nesporne činjenice sud nije utvrđivao sukladno čl. 221. st.1. ZPP- a.

31. Podneskom tužitelja zaprimljenog u ovom sudu 31. listopada 2024. godine (l.s. 193) i podneskom tuženika zaprimljenog u ovom sudu 4. studenog 2024. godine (l.s. 194-195) parnične stranke su se usuglasile da se u ovom parničnom postupku koristi prometno tehničko vještačenje iz kaznenog spisa Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. K-130/08. Iz navedenog razloga sud nije izvodio dokaz od strane tužitelja predloženog prometnog vještačenja koje se predložilo obaviti u ovom postupku.

32. Budući je, sukladno čl. 12. st. 3 ZPP-a, u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, to je sud u dokaznom postupku pročitao i pregledao pravomoćnu presudu Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja K-130/08 od 9. studenog 2010. g. (l.s. 178-183).

33. Pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku vođenom kod Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem K-130/08 od 9. studenog 2010. g., (l.s. 178-183) koja je postala pravomoćna donošenjem presude Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Kž-276/10 od 1. rujna 2011. (l.s. 184-187) ĐŽ kao osiguranik tuženika u odnosu na predmetnu prometnu nesreću osuđen je da je iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa ugrozio promet tako da je izazvao nesreću u kojoj da je jedna osoba teško tjelesno ozlijeđena i to JŽ pa da je time počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće, označeno i kažnjivo po čl. 272. st.2. u svezi st.1 Kaznenog zakona, pa je PŽ za to kazneno djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci s primjenom prema istome kao okrivljeniku uvjetne osude.

34. Tako je uz dokazani osnov i među parničnim strankama nespornu visinu tužbenog traženja tužbeni zahtjev tužitelja bilo potrebno u cijelosti prihvatiti iz razloga navedenih u nastavku.

35. Sukladno čl. 12. st. 3 ZPP-a, u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik ĐŽ oglašava krivim iz kojeg razloga je ĐŽ kao osiguranik tuženika u odnosu na predmetnu prometnu nesreću isključivo kriv čime je otklonjen prigovor tuženika podijeljene odgovornosti s tužiteljem za prouzročenu štetu.

36. Tuženik nije osporavao nastanak štetnog događaja niti pasivnu legitimaciju, niti visinu tužbenog traženja ali je osporavao osnovu navodeći da ne postoji isključiva odgovornost njegova osiguranika za predmetnu prometnu nezgodu.

37. Tužitelj je u tužbi iznio tvrdnju da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastali štetni događaj, na koju okolnost je predložio prometno vještačenje. Stoga je pravno relevantna činjenica u ovom postupku; omjer odgovornosti za nastali štetni događaj (tuženikova osiguranika) UŽ.

38. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih spisu, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka UŽ i AŽ, te je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Dubrovnik posl.br.K-130/08.

39. Sud nije izvodio dokaze niti uzimao u obzir činjenice predložene odnosno iznesene nakon zaključenja prethodnog postupka u predmetnoj pravnoj stvari. U predmetnoj pravnoj stvari prethodni postupak je zaključen na pripremnom ročištu održanom 10. lipnja 2024. godine (l.s. 120-121). Naime, u predmetnom se radi o sporu u kojem su stranke dužne, sukladno članku 299. stavku 1. ZPP-a, već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Izuzev prometno tehničkog vještačenja iz kaznenog spisa Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. K- 130/08 iz već spomenutih razloga (l.s. 158-167) i pravomoćne presude donesene u kaznenom postupku vođenom kod Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem K-130/08 od 9. studenog 2010. g., (l.s. 178-183) iz kojeg razloga je sud u dokaznom postupku izveo dokaz uvidom u spis iz kojeg potiču navedene isprave (spis Općinskog suda u Dubrovniku poslovnog broja K-130/08) i iz istoga samo pregledao i pročitao te isprave.

40. Isto tako sud je pročitao i pregledao ispravu naziva "Regresni zahtjev" s poštanskom preporučenom potvrdom na l.s. 140-141 koju iako je tužitelj priložio spisu tek na ročištu glavne rasprave održanom 24. listopada 2024. godine (l.s. 142-145) istu je predložio kao dokaz već u samom tekstu tužbe, dakle prije zaključenja prethodnog postupka. Iz navedene isprave proizlazi da je 20. svibnja 2008. godine tužitelj od tuženika zatražio regresiranje iznosa isplaćenih osiguranicima tužitelja utuženih predmetnom tužbom.

41. Temeljem čl. 963. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

42. Tuženik nije osporavao nastanak štetnog događaja niti pasivnu legitimaciju, niti visinu tužbenog traženja ali je osporavao osnovu navodeći da ne postoji isključiva odgovornost njegova osiguranika za predmetnu prometnu nezgodu.

43. Tužitelj je u tužbi iznio tvrdnju da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastali štetni događaj, na koju okolnost je predložio prometno vještačenje. Stoga je pravno relevantna činjenica u ovom postupku; omjer odgovornosti za nastali štetni događaj (tuženikova osiguranika) UŽ.

44. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih spisu, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka UŽ i AŽ, te je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Dubrovnik posl.br.K-130/08.

45. Iz iskaza svjedoka JŽ proizlazi, a vezano za prometnu nesreću koja je bila 21. svibnja 2006. godine, da se ista dogodila u mjestu njegova stanovanja u [adresa] i da se radilo o tome da je on svojim osobnim automobilom marke Clio skretao u pravcu svoje kuće na kojem predjelu i samo na tom predjelu skretanja za njegovu kuću da je bila isprekidana linija, a prije i nakon te linije da je na cesti bila puna crta. Na toj punoj crti da je jedan taksista prilikom njegovog (svjedokovog) skretanja za njegovu kuću preticao na punoj liniji pri čemu da je udario je u svjedokov automobil s lijeve strane automobila pojašnjavajući da se radi o dijelu automobila na kojem je vozač, a kojom prilikom svjedok da je zadobio tjelesne ozljede. Nadalje iskazuje da je primijetio taj automobil koji ga je udario i da se radilo o taksisti koji je žurio na aerodrom. Nadalje iskazuje kako je primijetio da je taksista iza njega međutim budući je bila puna crta da se nije nadao da će on pretjecati ustvari taksista da nije smio pretjecati. Svjedok da je bio osiguranik tuženika i za oštećenje automobila da je dobio odštetu kako za automobil tako i za njegovo tjelesno oštećenje.Također je svjedok iskazao kako se on nije imao što okretati za automobilom taksistom iza njega jer da je bila puna linija, a da se nije nadao da će isti preticati, dok da je svjedok imao upaljen pokazivač smjera. Za taj događaj svjedok da nije bio prekršajno kažnjen niti platio ikakvu kaznu, a naknadu da je dobio od Euroherc osiguranja.Tom prilikom da je osim njegovog automobila bilo oštećeno još sveukupno četiri automobila.

46. Iz iskaza svjedoka UŽ proizlazi da je isti bio sudionik prometne nesreće koja se dogodila 2006. godine na predjelu mjesta [adresa] na način da je isti vozio automobil marke Mercedes registarskih oznaka [registarska oznaka] uzimajući mogućnost da se radilo o drugoj registarskoj oznaci budući da je imao 2 Mercedesa jednoga za drugim. Smatra da je krivo osuđen, a sve da se dogodilo na način da je sa svojim automobilom preticao kolonu automobila i to sa upaljenim signalnim svjetlima za preticanje, a to da se dogodilo na način da je iz desne trake izašao na lijevu traku u pravcu aerodroma međutim iz desne trake da je izlašlo auto i njemu presjeklo put i tu na tom mjestu da je došlo do sudara. Svjedok naglašava da cesta Kuparski put ima znak za pretjecanje odnosno da je na toj dionici bilo dopušteno pretjecanje jer da u suprotnom ne bi ni krenuo pretjecati jer to ne bi ni smio. Iskazuje da je došlo do oštećenja njegovog automobila i automobila koji je izlazio iz desne trake na lijevu. Iskazuje da se radilo se o modelu automobila Renault 4, a u okolnom području da nije bilo drugih parkiranih automobila na kojima bi nastala šteta predmetnom prometnom nesrećom., a da je njegov automobil bio osiguran kod Osiguranje Zagreb. Iskazuje da je u dva postupka bio oslobođen dok da je u trećem postupku dobio uvjetnu osudu na rok od 6 mjeseci. Ne može se prisjetiti da li je okolno bilo parkiranih automobila niti da li je došlo do štete na istima, a sjeća se da je u blizini bila samo kanta za smeće.

47. Dokaz vještačenjem po vještaku prometno tehničke struke na okolnost utvrđivanja odgovornosti i nastanka štetnog događaja predložen od strane tužitelja ovaj sud nije izvodio iz razloga što su nakon isticanja ovoga dokaznog prijedloga parnične stranke usuglasile da se u predmetnom postupku kao dokaz koristi vještačenje iz kaznenog spisa Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. K-130/08 u koji je spis ovaj sud izvršio uvid na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. listopada 2024. godine.

48. Iz iskaza svjedoka AŽ proizlazi u bitnom kako se ĐŽ osiguranik tuženik nije pridržavao prometnih propisa. Iskazu navedenog svjedoka sud je poklonio vjeru budući je istinitost iskaza istoga potvrđena Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem K-130/08 od 9. studenog 2010. g., (l.s. 178-183).

49. Posljedično navedenome sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka UŽ.

50. Iz nalaza i mišljenja vještaka za kojeg su parnične stranke usuglasile da se koristi u ovoj pravnoj stvari proizlazi; Iz nalaza i mišljenja vještaka Vinka Bašić, a koje vještačenje je u dokaznom postupku preslikano iz spisa Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. K-130/08 na (l.s.158-165) proizlazi da je do sudara između vozila Mercedes i vozila Renault Clio došlo na lijevoj prometnoj traci gledano u smjeru istoka, prostorno u poziciji (A1 B1). Sudar da je nastao prednjom desnom stranom vozila Mercedes u lijevu prednju bočnu stranu vozila Renault Clio. Osobno vozilo Mercedes u sudaru da ima brzinu od oko VA1=80km/h, a vozilo Renault Clio oko VB1=22KM/H. Vozač vozila Mercedes pred sudar da je reagirao na kočenje i to oko S=15,6 m prije sudara. Sudar da nastaje u fazi reagiranja vozača vozila Mercedes na kočenje. Kada vozač reagira na kočenje vozilom da se nalazi na sredini kolnika u poziciji (Ao). Vozač vozila Renault Clio prije sudara da poduzima radnju skretanja u lijevo. U poziciji kada vozač Mercedesa reagira na kočenje osobno vozilo Renault Clio da se nalazi u poziciji (Bo) prednjom lijevom stranom na lijevom prometnom traku udaljenom od središnje crte oko 0,6m. Od početka poduzimanja radnje pretjecanja prostorno (Ao) do pozicije reagiranja vozača na kočenje, vozilo Mercedes sa brzinom od VA1= 80 km/h prođe put od Sr = 19,8 m u vremenu od tiz = 0,893 sek. Za vrijeme izmicanja od tiz = 0,893 sek osobno vozilo Reenault Clio sa brzinom sudara od VB1 = 22 km/h prođe put od SB = 5,45 m. Kada vozač vozila Mercedes započinje radnju pretjecanja, vozilo Renault Clio se nalazi u potpunosti na desnom prometnom traku u poziciji (Bo). Vozač vozila Mercedes da započinje radnju pretjecanja orijentacijski oko 15 m prije početka isprekidane središnje crte na kolniku. Vozač vozila Renault Clio u poziciji (Bo) da može vidjeti osobno vozilo Mercedes u poziciji (Ao). Ukoliko je vozač vozila Renault Clio u poziciji (Bo) i prije lijevim pokazivačem smjera najavio radnju skretanja u lijevo, vozač vozila Mercedes odustajanjem od radnje preticanja izbjegao bi nastanak prometne nesreće. Vozač vozila Renault Clio u poziciji (Bo) i prije može vidjeti osobno vozilo Mercedes u fazi pretjecanja. Da vozač vozila Mercedes u poziciji (Ao) reagira na kočenje, intenzivno koči, do sudara zaustavlja vozilo ako se kreće brzinom od Vad = 37km/h i svakom manjom. Da vozač vozila Renault Clio u poziciji (Bo) reagira na kočenje, intenzivno koči do pozicije sudara zaustavlja vozilo, ako ima brzinu od Vad = 14 km/h i svaku manju.

51. Na temelju prethodno navedenog vještačenja donesena je pravomoćna presuda u kaznenom postupku vođenom kod Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem K-130/08 od 9. studenog 2010. g., (l.s. 178-183) koja je postala pravomoćna donošenjem presude Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Kž-276/10 od 1. rujna 2011. (l.s. 184-187) kojom je ĐŽ kao osiguranik tuženika u odnosu na predmetnu prometnu nesreću osuđen je da je iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa ugrozio promet tako da je izazvao nesreću u kojoj da je jedna osoba teško tjelesno ozlijeđena time počinivši kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće, označeno i kažnjivo po čl. 272. st.2. u svezi st.1 Kaznenog zakona kojom kaznenom presudom je ovaj sud vezan u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca (čl. 12. st.3. ZPP- a).

52. Propisano je člankom 29. stavkom 1. ZOO-a, da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Tužitelju su zatezne kamate priznate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, člankom 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22.) i člankom 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.), koja se primjenjuje u ostalim odnosima, s obzirom da tražbina tužitelja ne predstavlja potraživanje iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

53. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22). Preračunavanje je obavljeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj

Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Dubrovniku, dana 6. ožujka 2025.

Sudac

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćnici tuženika.