REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1704/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja STIMOR d.o.o., Umag, Žrtava fašizma 3c, OIB: 77159431991, kojeg zastupa punomoćnica NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnikca iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604; kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Biskupa Josipa Galjufa 1, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 06. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 06. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 66,36 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 10. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju zateznu kamatu preko stope dosuđene točkom I/ izreke ove presude, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 144,91 € sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 06. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška u iznosu od 6,63 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao i u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni trošak od 144,91 € preko stope dosuđene u točki III/ izreke ove presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 09. kolovoza 2024. radi isplate iznosa od 66,36 €. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći 23. studenog 2023. nastala šteta na vozilu, marke Renault Talisman Grandtour, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika LĐ iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi, kao odgovorni osiguratelj sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (Narodne novine 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22; dalje u tekstu ZO) te Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 15.02.2024. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 2310505997- osnovni + 1. naknadni. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Napominje kako je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 075-P1-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.185,40 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila, a koji je odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.119,04 €. Razliku od 66,36 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Samim plaćanjem tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Napomenuo je kako je tuženik naknadno priznao cjelokupni račun tužiteljevog ugovorenog partnera Bokavšek d.o.o. koji obavlja lakirerski dio posla u istoj štetu u iznosu od 394,64 € i koji ima identičnu cijenu sata rada kao i tužitelja, a nakon što su poslane notifikacije o ustupanju tražbine putem maila, kojom je tuženik obavješten da je ustupljena tražbina u iznosu od 101,61 €. Posebno je indikativno što je na izvidu štete napisana cijena sata rada u iznosu od 20,00 € za ovlaštene servisere, a 16,00 € za neovlaštene servisere, a tužitelj je likvidirao svoj rad na 33,18 €/sat plus PDV. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 33,18 €/ sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno. Postupanje tuženika je pogrešno obzirom da nema ugovorni odnos s tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi „priznavao”, ”uvećavao” ili „umanjivao” nečiju cijenu rada, u konkretnom slučaju tužitelja. Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 08. lipnja 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 66,36 € na primatelja tj. tužitelja o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja navodeći kako tužitelj nije naveo u tužbi registarsku oznaku vozila kao niti broj police automobilskog osiguranja štetnika temeljem koje potražuje isplatu od tuženika u ovom postupku, slijedom čega su tuženik ne može očitovati o pasivnoj legitimaciji i odgovornosti. Smatra kako je isplatom iznosa od 1.119,04 EUR u cijelosti naknadio štetu na vozilu oštećenika. Osporio je valjanost Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja pa je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Napominje da je tuženik kao osiguravajuće društvo prilikom rješavanja odštetnog zahtjeva, ovlašten i dužan procjenjivati koliko iznosi primjerena naknada štete, a oštećena osoba je sukladno odredbi članka 5. ZOO-a kao sudionik tog obveznog odnosa temeljem ugovora o osiguranju, dužna surađivati s osiguravajućim društvom radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima te se dužna ponašati se pažnjom dobrog domaćina što podrazumijeva odabir najpovoljnijeg ponuđača – auto servisne radionice u mjestu prebivališta oštećenika, uz uvjet da je u prvom redu zadovoljen kriterij kvalitete popravka. Razvidno je da oštećenik prilikom odabira auto servisne radionice nije postupio pažnjom dobrog domaćina, tim više što u mjestu prebivališta oštećene osobe postoje auto servisne radionice iste statusne i kvalitativne kategorije koje imaju niže cijene sata rada i potrošnog materijala od onih koje su iskazane na računu tužitelja. Isto tako oštećenik je prenio svoje eventualno potraživanje naknade štete na tužitelja, a tužitelj se očito ne bavi otkupom i naplatom takvih otkupljenih potraživanja pa je isto također suprotno ranije navedenom načelu. Također napominje da je smisao instituta naknade štete da se oštećena stvar dovede u stanje prije štete, a u slučaju kad je stvar oštećena pa je sam oštećenik dade popraviti, štetnik mu je dužan naknaditi troškove, ali ne bilo koje troškove, već samo one koji su bili nužni i potrebni da se oštećena stvar dovde u prvobitno stanje. Prema tome, naknada štete kao ekvivalent u novcu ne smije biti ni veća ni manja od štete koju je oštećenik stvarno pretrpio. Dakle, to znači da bi oštećenik morao dokazati da iznosom koji mu je isplaćen s osnova štete na vozilu od strane tuženika svoje vozilo nije mogao dovesti u stanje u kakvom je to vozilo bilo prije prometne nezgode. Tuženik je za predviđeno trajanje limarskih radova na vozilu odredio 3,2 sati pri čemu je obračunao svaki radni sat po cijeni od 16 EUR + PDV, a koji iznos je dovoljan da se oštećenikovo stanje automobila dovede u ono stanje u kojem se nalazilo da nije bilo predmetne prometne nesreće, a prilikom gore navedenog izračuna naknade štete tuženik je uzeo u obzir sve tvorničke normative, kao i cijena radnih sati i potrošnog materijala. Smatra da nitko ne može na ime naknade štete ostvariti više od iznosa pretrpljene štete, pri čemu osiguranje ne može biti izvor bogaćenja, a sve sukladno odredbi članka 1090. ZOO-a. Dakle, oštećenik ne može potraživati veću naknadu od one koja mu pripada, odnosno naknada ne može biti viša od prouzročene štete, što bi u konkretnom primjeru bila satnica od 16 EUR + PDV jer se navedenom satnicom postiže svrha povrata u prijašnje stanje, a sve preko toga bi trebalo biti tumačeno kao pretjerana naknada po ugovoru o osiguranju (neopravdano bogaćenje) ili doprinos oštećenika neopravdanom uvećanju naknade na temelju ugovora o osiguranju, a što prema tuženiku nije dozvoljeno niti osnovano. Napominje se da je tuženik u izvidu štete jasno naveo cijenu sata rada koju priznaje, pa ako tužitelj po navedenoj cijeni sata rada nije mogao popraviti vozilo oštećenika, tada nije niti trebao primiti na popravak vozilo oštećenika, što znači da popravka vozila nije obavljen u skladu s izvidom štete. Nije sporno da tužitelj može cijenu svog sata odrediti na način kako to njemu odgovara, no o ne znači i da ta cijena mora biti i plaćena. Tuženik je također osporio i stopa zatraženih zateznih kamata, obzirom ista može biti određena u samo skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o naknadi štete.

3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je osporio navode tuženika u cijelosti i istaknuo kako Triglav osiguranje d.d., Uniqa d.d., Allianz Hrvatska d.d., Croatia osiguranje d.d. i Euroherc osiguranje d.d. priznaju i isplaćuju cijenu sata rada neovlaštenim serviserima u iznosu od 40,00 € uvećano za PDV, a čak i tuženik je priznao i isplaćivao iznos od 42,11 €.

4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka naveo kako polica P12-1024918287 nije broj police osiguranja od automobilske odgovornosti temeljem koje bi oštećenik imao eventualno pravo potraživati naknadu štete u ovom postupku, jer da vozilo LĐ reg. oznake [registarska oznaka] na dan 23.11.2023. nije bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, nego kod Adriatica osiguranja d.d., slijedom čega spori pasivnu legitimaciju i odgovornost tuženika. Istaknuo je da sve police zaključene kod tuženika počinju s brojem 32.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u račun (list 9 spisa), izvod prometa po računu (list 10 spisa), izvid štete (list 11 spisa), mail korespondenciju (list 12, 13, 21, 24, 25-26 spisa), suglasnost (list 14 spisa), fotografije (list 15-16 spisa), cjenik (list 17 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 18-19 spisa), notifikacija (list 20 spisa), račun (list 22 spisa), ispis prometne stavke (list 23 spisa), sudsku praksu (list 27-54, 59-64, 83-93 spisa), dopis od 20.02.2020. (list 55-58 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 74-76 spisa), račune, promete po transakcijskom računu, izvode prometa po računu, detaljne prikaze transakcije i naloge za isplatu (list 94- 123 spisa), izvršio je uvide u pisane iskaze svjedoka LĐ (list 131- 132 spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja TĐ (list 133-134 spisa).

6. Sud je odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka LĐ i zakonskog zastupnika tužitelja, obzirom da je tužitelj u spis dostavio njihove pisane iskaze, a tuženik nije ospori ovjerene pisane iskaz ranije navedeno svjedoka i tužitelja, pa je sud, sukladno čl. 492c ZPP-a, cijenio nepotrebnim dodatno usmeno saslušati iste. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanje visine odnosno cijene sata rada tužitelja u odnosu na smjernice AZTN-a i HANFA-e. Prema mišljenju ovog suda naveden okolnosti se mogu utvrditi iz dokumentacija dostavljene u spis i bez provođenja vještačenje, a posebice imajući na umu vrijednost predmeta spora. Naime, provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebno odugovlačenja postupka i povećanja troškova, a posebice imajući na umu malu vrijednost predmeta spora u ovom predmetu kao i obvezu sud postupak provesti bez odugovlačenja u razumnom roku i sa što manje troškova.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 66,36 € koji predstavlja razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj.

9. U postupku je sporan, aktivna i pasivna legitimacije, odgovornost tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva kao i valjanost ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja.

10. Uvidom u Zapisnik o izvidu štete na vozilu + osnovni +1. naknadni broj 2310505997, razvidno je kako je tuženik pregledao vozilo Renault Talisman Grandtour, registarske oznake [registarska oznaka] dana 15.02.2024., a povodom nezgode od 23.11.2023. te da je utvrđeno kako je oštećen branik ST i refl staklo ST D, i da je potrebno popraviti ukr pokrov ST pokl. Također je navedeno radno vrijeme limara, mehaničara, el. tap. 3,2 sata, a lakirera 4,9 sati, da je potrošni materijal limara 5,10 €, a lakirera 153,13 € i da se priznaje satnica za ovlaštene u iznosu od 20,00 € po satu odnosno 16,00 € za neovlaštene servisere. Također je ponuđena nagodba u iznosu od 251,82 €

11. Uvidom u utuženi račun br. 075-P1-1 tužitelja razvidno je da je isti izdao račun za popravak vozila Renault Talisman Grandtour, registarske oznake [registarska oznaka] u ukupnom iznosu od 1.185,40 € (zajedno s PDV-om) i to prema izvidu štete tuženika broj 2310505997. U istom je obračunati branik STR: 850104086R, Katadiopter D. 26509421R, natpis poklopa str. TALISAM 908922960R i limarski radovi u trajanju od 3,20 sati po cijeni od 33,18 € po sat.

12. Uvidom u račun (list 22 spisa), razvidno je kako ga je izdalo društvo Bokavšek d.o.o. radi bojanja oštećenih dijelova u trajanju od 4,9 sati po cijeni od 33,18 € po satu kao i trošak boje i mat u iznosu od 153,13 € i to temeljem izvida štete ovdje tuženika broj 2310505997 i to na ukupni iznos od 394,64 €.

13. Uvidom u suglasnost razvidno je da je vlasnica vozila LĐ istu potpisala i usuglasila se da tuženik isplatu naknadu štete na vozilu [registarska oznaka] tužitelju kao izvođaču radova temeljem računa popravka.

14. Iz e-maila (list 12) razvidno je da je tužitelj poslao tuženiku utuženi račun zajedno sa slika kontrole ugradnje i punomoći te da moli ovjeru računa, na isti mail djelatnik tuženik je naveo kako je utuženi račun tužitelja u skladu s izvidom osim satnice i rez dio natip, da je račun na iznos od 1.185,40 € i da se račun umanjuje za radne sate (3,2 h x 16,59 €) i to za iznos od 66,36 € te za rez dio natpisa Talisman u iznosu od 96,28 € pa da se ovjerava za platiti iznos od 1.022,76 €. Također je navedeno kako tuženik priznaje sat od 16,59 € za regiju Istre, a da je na računu sat 33,18 € (+PDV). Nadajje, navedeno je da je račun Bokavšek u skladu s Izvidom, osim satnice, da je isti račun na 394,64 € i da se umanjuje za radne sate 4,9 h x 16,59 €, odnosno da se umanjuje za iznos od 101,61 € uz napomenu da tuženik priznaje radne sate po cijeni od 16,59 € za regiju Istru, a da je na računu sat 33,18 € (+PDV).

15. Iz izvod prometa po računu razvidno je da je tuženik isplatio ovdje tuženiku iznos od 1.119,0 €.

16. Iz ispisa prometne stavke razvidno je kako je tuženik platio odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović iznos od 101,61 €. Tužitelj navodi da je istom uplatom tuženik zapravo podmirio iznos od 101,61 € za koliko je umanjio račun društvu Bokavšek d.o.o., što tuženik tijekom postupka nije osporio.

17. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja razvidno je da su ga potpisali tužitelj kao primatelj i ŠĐ (vlasnik vozila) kao ustupitelj dana 20.06.2024. i da su u istom suglasno utvrdili kako ustupitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 66,36 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja br. 075-P1-1 u ukupnom iznosu od 1.185,40 € i izvida štete ovdje tuženika br. 10-00- 2310505997-osnovni +1. naknadni. Nadalje, da suglasno utvrđuju kako je primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja te je ispostavio ranije navedeni račun tuženiku koji je navedeni račun dužan podmiriti kao odgovorni osiguratelj s police osiguranja štetnika i temeljem ranije navedenog izvida štete i da je tuženik podmirio iznos samo djelomičnu u iznosu od 1.119,04 € te da je tuženik ostao dužan podmiriti još iznos od 66,36 € pa da primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 66,36 €. Ustupitelj navedenim ugovorom ustupa primatelju odnosno tužitelju svoje potraživanje u visini od 66,36 €. O istom ugovoru tužitelj i vlasnik vozila obavijestili su tuženika notifikacijom od 20.06.2024. Iz mail korespondencije od 08.07.2024. razvidno je da je tužitelj dostavio tuženiku notifikaciju o ustupanju predmetne tražbine.

18. Iz pisanog iskaza svjedoka LĐ razvidno je kako je ista vlasnik vozila Renault Talisman reg. oznaka [registarska oznaka], koje vozilo je nakon štetnog događaja odlučila popraviti kod tužitelja, čija je to primarna djelatnost, a čije usluge je koristila radi iznimne profesionalnosti i stručnosti, s time da je upoznata sa cijenama sata rada tužitelja. Vozilo je popravljeno i dovedeno u ono stanje u kojem se nalazilo prije predmetnog štetnog događaja, a sve to sukladno pravilima struke. Štetni događaj je prijavila 15.02.2024. te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete 2310505997 osnovni + 1. naknadni te da je dostavio odluku kojom je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana, a da je samo djelomično podmirio štetu po računu tužitelja broj 075-P1-1 za popravak vozila tužitelja, a koji je iznos nedostatak da se vozilo dovede u stanje u kakvom je bilo prije predmetnog štetnog događaja, stoga je razliku novčanog potraživanja prema odgovornom osiguratelju odnosno ovdje tuženiku, a radi naknade štete uvidu naknade troškova popravka vozila odlučila ustupiti radi ispunjenja ovdje tužitelja kod kojeg je popravila vozilo, radi čega je sklopila Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 20.06.2024.

19. Iz pisanog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja razvidno je kako je tužitelj izvršio popravak reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu LĐ te da je tužitelj za to izdao račun br. 075-P1-1, da je popravkom vozilo dovedeno u stanje u kojem se nalazilo prije predmetnog štetnog događaja te da je za popravak utrošeno 3,20 sata limarskih radova, da navedena količina radnih sati odgovara izračunu tuženika iz izvida štete br. 2310505997-osnovni+1. naknadni od dana 15.02.2024. Nadalje, isti je izjavio kako je službena cijena sata limarskih radova kod tužitelja 33,18 € + PDV. Također je naveo kako je tuženik samo djelomično podmirio račun tužitelja pa da je on s vlasnikom vozila sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 20.06.2024. kojim je ustupljena tražbina u iznosu od 66,36 €, o čemu je tuženik obavješten.

20. Na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja LĐ je ustupila tužitelju kao primatelju, tražbinu koju je ustupitelj imao prema tuženiku u iznosu od 66,36 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika. Pri tome nije odlučno koje djelatnosti primatelj obavlja.

21. Kako je vlasnik vozila prenio na tužitelja svoje potraživanje s osnove naknade štete tako je isti aktivno legitimiran u ovom predmet. Iz iskaza svjedoka LĐ, koja je vlasnik vozila razvidno je da je upravo tuženik odgovorni osiguravatelj vozila štetnika, a što potvrđuje i dokumentacija iz koje proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, njemu je dostavljen utuženi račun tužitelja za popravak predmetnog vozila te je isti povodom istog priznao svoju odgovornost i isplatio djelomično račun (osim razlike u radnom satu), slijedom čega je sud ocijenio da je isti pasivno legitimiran u ovom predmetu i da postoji njegova odgovornost.

22. Predmet ovog postupka je isključivo naknada štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (33,18 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju je priznao i isplatio tuženik (16,59 €).

23. Uvidom u Cjenik tužitelja razvidno je kako isti ima propisanu cijenu sata za limarski rad u visini od 33,18 € (bez PDV-a).

24. Dakle, tužitelj je za popravak predmetnog vozila obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima.

25. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu svog boravišta u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik prema mišljenju ovog suda nema ovlasti niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093 Urbroj: 580- 09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. kao i maila HANFA-e od 03.07.2015.

26. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZOO-a odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja stvarne cijene sata rada, odnosno prosječne cijene sata na području Zagrebačke županije.

27. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj u spis dostavio račune društva obrt [obrt] u kojima su zaračunati limarski radovi sa cijenom radnog sata u iznosu od 40,00 € bez PDV-a tijekom 2023. odnosno 55,00 € po satu tijekom 2024., AMC MEĐIMURJE d.o.o. u kojima su zaračunati limarski radovi sa cijenom radnog sata u iznosu od 80,00 € bez PDV-a tijekom 2024., Termolakirnica Zagi d.o.o. u kojima su zaračunati limarski radovi sa cijenom radnog sata u iznosu od 317,25 kn (42,11 €) bez PDV-a tijekom 2021. i 2022., obrta [obrt] u kojima su zaračunati limarski radovi sa cijenom radnog sata u iznosu od 41,71 € bez PDV-a tijekom 2024., D.M.K. d.o.o. u kojima su zaračunati limarski radovi sa cijenom radnog sata u iznosu od 60,00 € bez PDV-a tijekom 2024., a koji račun su plaćani od strane Uniqa d.d., Croatia osiguranje d.d., Allianz Hrvatska d.d., Adriatic osiguranje d.d. i Triglav osiguranje d.d.

28. Dakle, iz navedenog razvidno kako su društva osiguravajuća društva priznavala i cijenu radnog sata u iznosu od 80,00 € bez PDV-a, što je veća cijena od tužitelja.

29. Iz navedene dokumentacije razvidno je kako se tijekom 2024. cijena sata limara kretala od 40,00 € do 80,00 € (bez PDV-a), a koje cijene su priznala druga osiguravajuća društva, slijedom čega je cijena tužitelj od 33,18 € u to vrijeme bila prema mišljenju ovog suda tržišna cijena. Slijedom navedenog sud je cijenio kako je tužiteljeva cijena rada sata limara tržišna cijena.

30. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 33,18 € po satu (bez PDV-a), a obzirom da je tuženi naknadi štetu u manjem iznosu (16,59 € po satu), tako postoji i tražbina naknade štete u preostalom utuženom iznosu od 66,36 € Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

31. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 32. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

33. U spis nije dostavljena prijava štete i zahtjeva za naknadu štete iz kojeg bi proizlazi kada je oštećenik podnio zahtjev tuženiku, no iz pisanog iskaza svjedoka LĐ proizlazi da je ista prijavila štetni događaj 15.02.2024. Međutim tužitelj potražuje zatezne kamate od dana 10. travnja 2024. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o naknadi štete. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

34. Obzirom da je tužitelj potraživao zateznu kamatu po stopi za trgovačke odnose, a kako se ovdje radi o naknadi štete, tako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

35. Kako tužitelj nije uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu, to mu sukladno čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.

36. Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade sukladno Tbr. 7/9 Tarife u iznosu od 100,00 €, što uvećano za PDV iznosi 125,00 € Tužitelju je dodijeljen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 € te na presudu u iznosu od 13,27 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23). Slijedom navedenog tužitelj je dosuđen trošak u iznosu od 144,91 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

37. Tužitelj je odbijen za previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 26,54 €, obzirom da sukladno Uredbi o Tarifi o sudskih pristojbama, a sukladno vrijednosti predmeta spora iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 13,27 € kao i na tužbu, no međutim uvidom u spis razvidno je da je tužitelj uplatio 50% sudske pristojbe na tužbu prilikom podnošenja tužbe putem e-komunikacije, slijedom čega mu je dodijeljen uplaćeni iznos od 6,64 € pa je valjalo tužitelja odbiti za previsoko zatraženi trošak sudskih pristojbi u iznosu od 6,63 €. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj potraživao zateznu kamatu na trošak po stopi za trgovačke odnose, pa je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate. Slijedom svega navedenog sud je o troškovima postupka odlučio kao pod točkom III/ i IV/ izreke ove presude.

U Zagrebu 06. ožujka 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku