Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1249/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AI iz [adresa], A [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jovan Doneski i dr. iz Garešnice, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9143/2023-37 od 6. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-
9143/2023-37 od 6. ožujka 2024.:
a) potvrđuje u toč. I. izreke,
b) ukida u odluci o troškovima postupka sadržane u toč. II. izreke predmetne presude i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom i rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.014,38 eura (tritisućečetranest eura i tridesetosam centi), u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na:
- iznos od 2,90 EUR od 5. listopada 2004. godine do isplate;
- iznos od 4,24 EUR od 1. studenog 2004. godine do isplate;
- iznos od 9,36 EUR od 1. prosinca 2004. godine do isplate;
- iznos od 7,60 EUR od 1. siječnja 2005. godine do isplate;
- iznos od 3,76 EUR od 1. veljače 2005. godine do isplate;
- iznos od 3,38 EUR od 1. ožujka 2005. godine do isplate;
- iznos od 2,49 EUR od 4. studenog 2008. godine do isplate,
- iznos od 5,36 EUR od 3. siječnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 7,43 EUR od 3. veljače 2009. godine do isplate,
- iznos od 8,36 EUR od 4. ožujka 2009. godine do isplate,
- iznos od 5,78 EUR od 7. travnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 6,28 EUR od 5. svibnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 2,33 EUR od 3. lipnja 2009. godine do isplate,
- iznos od 0,20 EUR od 4. kolovoza 2009. godine do isplate,
- iznos od 1,73 EUR od 3. rujna 2009. godine do isplate,
- iznos od 1,60 EUR od 2. listopada 2009. godine do isplate,
- iznos od 0,05 EUR od 3. studenog 2009. godine do isplate,
- iznos od 2,95 EUR od 2. prosinca 2009. godine do isplate,
- iznos od 5,28 EUR od 5. siječnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 8,59 EUR od 16. veljače 2010. godine do isplate,
- iznos od 7,83 EUR od 2. ožujka 2010. godine do isplate,
- iznos od 12,33 EUR od 1. travnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 11,47 EUR od 1. svibnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 13,13 EUR od 1. lipnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 27,51 EUR od 16. srpnja 2010. godine do isplate,
- iznos od 24,55 EUR od 3. kolovoza 2010. godine do isplate,
- iznos od 33,60 EUR od 1. rujna 2010. godine do isplate,
- iznos od 30,47 EUR od 1. listopada 2010. godine do isplate,
- iznos od 25,45 EUR od 3. studenog 2010. godine do isplate,
- iznos od 36,05 EUR od 1. prosinca 2010. godine do isplate,
- iznos od 49,54 EUR od 1. siječnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 39,99 EUR od 1. veljače 2011. godine do isplate,
- iznos od 43,66 EUR od 1. ožujka 2011. godine do isplate,
- iznos od 39,40 EUR od 1. travnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 40,17 EUR od 1. svibnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 58,22 EUR od 1. lipnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 59,98 EUR od 5. srpnja 2011. godine do isplate,
- iznos od 75,06 EUR od 5. kolovoza 2011. godine do isplate,
- iznos od 67,32 EUR od 1. rujna 2011. godine do isplate,
- iznos od 58,84 EUR od 1. listopada 2011. godine do isplate,
- iznos od 57,93 EUR od 1. studenog 2011. godine do isplate,
- iznos od 57,27 EUR od 1. prosinca 2011. godine do isplate,
- iznos od 61,32 EUR od 17. siječnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 64,85 EUR od 1. veljače 2012. godine do isplate,
- iznos od 65,32 EUR od 17. ožujka 2012. godine do isplate,
- iznos od 62,88 EUR od 1. travnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 64,53 EUR od 1. svibnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 65,65 EUR od 1. lipnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 63,76 EUR od 1. srpnja 2012. godine do isplate,
- iznos od 64,26 EUR od 1. kolovoza 2012. godine do isplate,
- iznos od 62,83 EUR od 1. rujan 2012. godine do isplate,
- iznos od 59,80 EUR od 2. listopad 2012. godine do isplate,
- iznos od 63,08 EUR od 1. studeni 2012. godine do isplate,
- iznos od 64,65 EUR od 1. prosinac 2012. godine do isplate,
- iznos od 63,51 EUR od 1. siječanj 2013. godine do isplate,
- iznos od 57,33 EUR od 1. veljače 2013. godine do isplate,
- iznos od 62,58 EUR od 1. ožujka 2013. godine do isplate,
- iznos od 63,04 EUR od 3. travnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 60,98 EUR od 1. svibnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 54,58 EUR od 1. lipnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 54,42 EUR od 2. srpnja 2013. godine do isplate,
- iznos od 55,99 EUR od 1. kolovoza 2013. godine do isplate,
- iznos od 58,51 EUR od 1. rujan 2013. godine do isplate,
- iznos od 62,00 EUR od 18. listopad 2013. godine do isplate,
- iznos od 60,20 EUR od 1. studeni 2013. godine do isplate,
- iznos od 61,47 EUR od 1. prosinac 2013. godine do isplate,
- iznos od 62,92 EUR od 1. siječanj 2014. godine do isplate,
- iznos od 63,82 EUR od 1. veljače 2014. godine do isplate,
- iznos od 65,72 EUR od 1. ožujka 2014. godine do isplate,
- iznos od 65,09 EUR od 1. travnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 62,99 EUR od 1. svibnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 62,32 EUR od 1. lipnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 62,62 EUR od 1. srpnja 2014. godine do isplate,
- iznos od 65,01 EUR od 1. kolovoza 2014. godine do isplate,
- iznos od 66,91 EUR od 2. rujan 2014. godine do isplate, po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.408,39 eura (dvijetisućečetristoosam eura i tridesetdevet centi) sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 6. ožujka 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu, sa zateznim kamatama.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe koju je tužiteljica izvršila podneskom od 21. srpnja 2021."
2. Protiv presude u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev toč. I. izreke i odluke o troškovima postupka sadržane u toč. II. izreke, pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23-dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a tužiteljicu obveže naknaditi tuženiku trošak postupka, podredno predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, time što vještak nije pozvan da usmeno izloži svoj pismeni nalaz i mišljenje nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju tuženik sadržajno u žalbi ukazuje. Naime, tuženik u svom očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka je istakao kako vještak u konačni izračun nije uvrstio razlike onih anuiteta za koje je utvrđen više plaćeni iznos te je osporio metodologiju koju je vještak koristio prilikom izračuna, budući da je isti izvršen na način kao da su stanke ugovorile kunski kredit. Suprotno tvrdnji tuženika, ne radi se o prigovoru na nalaz i mišljenje, već prijedlogu za dopunsko vještačenje i prigovoru metodologije obračuna, koji je pravni prigovor. Slijedom čega, kako se ne radi o prigovoru na nalaz i mišljenje vještaka, time što vještak nije saslušan na glavnoj raspravi nije tuženiku onemogućeno raspravljanje niti je to bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude.
7. Nije osnovan ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, vezano za odluku o glavnoj stvari jer je prvostupanjski sud naveo razloge o odlučnim činjenicama.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena obveza u valuti CHF, a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo.
9. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-3142/2018- 2 od 19. ožujka 2019. i Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je jasan pravni stav da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15 dalje ZZP/14), a temeljem čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. ZZP/14.
10. Prvostupanjski sud je dakle, za ocjenu ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj 116-103/2004 od 16. srpnja 2004. kojom je ugovorena valuta u CHF vezan pravnim shvaćanjima i utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, koja je u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a koja je donesena u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.
11. Valja ukazati kako su sudovi u navedenoj presudi donesenoj u sporu radi kolektivne zaštite potrošača, proveli tzv. test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test poštenosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.
12. Prema tome, kako je ništetnost sporne odredbi ugovora o kreditu utvrđena u kolektivnom sporu, a prvostupanjski sud je vezan odlukama iz navedenog spora, prvostupanjski sud nije bio dužan u ovom postupku provoditi test transparentnosti i test poštenja kako to neosnovano tuženik navodi u žalbi.
13. Tuženik je imao mogućnost dokazivati u ovom postupku da postoje okolnosti koje bi ukazivale da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, međutim, tuženik to nije dokazao.
14. Na tu okolnost saslušana je tužiteljica koja je u svom iskazu navela da je sa službenicom banke uglavnom razgovarala o iznosu kredita i ratama otplate, radilo se o standardnoj ponudi banke na koju nije mogla utjecati, a ponuđen joj je kredit u valuti CHF, kao stabilnoj valuti.
15. Kako je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužiteljici dospjele anuitete temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužiteljici pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog, na temelju odredbe čl. 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje-ZOO). Taj preplaćeni iznos utvrđen je financijskim vještačenjem.
16. Pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku za vrijeme kada je tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu bio niži, jer da bi sud mogao odlučivati o potraživanju tuženika na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, tuženik u tom smislu mora postaviti protutužbeni zahtjev ili procesno pravni prigovor radi prebijanja, a što je i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesen u presudi poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.
17. Budući da je tuženik dosuđeni iznos primio na temelju nepoštene, a time i ništetne odredbe ugovora o kreditu, neosnovano se poziva na poštenje. Odredbe ugovora o kreditu koje su utvrđene ništetnim, ništetne su od početka pa se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem. Stoga je pravilno dosuđen tijek zatezne kamate od dana stjecanja sukladno čl. 1115. ZOO-a.
18. Pravilno je prvostupanjski sud odbio i istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 1. ožujka 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (Rev-2245/17 i pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
19. Od pravomoćnosti odluke, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj PŽ-6632/17 od 14. lipnja 2018. koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na ništetne odredbe o valutnoj klauzuli pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 30. siječnja 2020., nije protekao zastarni rok od 5 godina.
20. S obzirom na gore navedeno, valjalo je žalbu tuženika, u odnosu na odluku o glavnoj stvari sadržanu u toč. I. izreke pobijane presude, odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu presudu prvostupanjskog suda potvrditi.
21. U odnosu na odluku o troškovima postupka osnovano tuženik u žalbi navodi da nije jasno temeljem koje Tarife je obračunat trošak i nije obrazloženo po kojoj vrijednosti boda, zbog čega je odluka o troškovima postupka nerazumljiva i istu nije moguće ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
22. Naime, prvostupanjski sud se u obrazloženju presude poziva na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 , 126/22, dalje: Tarifa) te navodi da za svaku radnju tužiteljice dosuđuje trošak u iznosu od 200,00 eura. S obzirom da se u vrijeme važenja navedene Tarife vrijednost boda mijenjala i ona je iznosila 10,00 kn, odnosno 15,00 kn prema Izmjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 126/22) te imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 3.014,38 eura, niti po jednoj od navedenoj vrijednosti boda ne dobije se iznos od 200,00 eura za svaku radnju kako je to prvostupanjski sud dosudio.
23. Stoga je valjalo ukinuti pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka i u tom dijelu vratiti na ponovni postupak.
24. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano i ponovno odlučiti o troškovima postupka primjenom važeće Tarife i u okvirima postavljenog zahtjeva, koju će valjano obrazložiti.
25. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
26. Slijedom navedenog, a na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
27. Ne pobijano rješenje i presuda u dijelu toč. III. izreke, ostaju neizmijenjeni.
Osijek, 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Banac
