REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-81/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja VV iz [adresa], Ive [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Poreč-Parenzo, Poreč, Gimnastička 2, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Poreč-Parenzo KLASA: UP/I- 216-04/24-02/354, URBROJ: 511-08-27-24-2 od 22. travnja 2024. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-04/24-02/354, URBROJ: 511-08-27-24-2 od 22. travnja 2024., donesenim po službenoj dužnosti, utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] te je određeno da je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) u roku od 30 dana, računajući od dostave tog rješenja. Nadalje, određeno je i da je tužitelj dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te je određeno da će se, u slučaju ako ne izvrši to rješenje, prisilno udaljiti iz EGP-a.

2. Radi osporavanja zakonitosti navedenog rješenja, tužitelj je pravodobno podnio tužbu ovom sudu, osporavajući to rješenje u cijelosti. Tužitelj navodi da mu je nezakonito učinjena dostava rješenja tuženika od 23. listopada 2023., KLASA: UP/I- 216/02/23-22/249, URBROJ: 511-08-27-23-1, kojim je odlučeno o njegovom zahtjevu za produljenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, s obzirom da mu je ono dostavljeno putem oglasne ploče 8. prosinca 2023. Naime, tužitelj ističe da je imao službeno prijavljenu adresu u Republici Hrvatskoj, a da je tuženik raspolagao i drugim njegovim podacima poput broja mobilnog telefona i email adrese. S obzirom na to te mjerodavne odredbe o dostavi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) tužitelj smatra da mu je dostava tog rješenja obavljena protivno kogentnim zakonskim odredbama. Nadalje, tužitelj navodi da je osporeno rješenje nerazumljivo i zapravo kontradiktorno, s obzirom da je državljanstvo njegove supruge razlog zbog kojeg bi mu trebalo odobriti zahtjev za odobrenje privremenog boravka sa svrhom spajanja obitelji, a ne razlog radi kojeg njegov zahtjev treba odbiti. U nastavku tužbe tužitelj iznosi mjerodavne činjenice za rješavanje ove upravne stvari pa tako navodi da je sklopio brak s hrvatskom državljankom 26. lipnja 2021., a zbog čega mu je odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji te mu je 1. rujna 2021. izdana dozvola boravka s rokom trajanja do 1. rujna 2023. Nadalje, navodi da je krajem srpnja 2023. podnio zahtjev za produljenje privremenog boravka kao član obitelj, da je u više navrata dolazio kod tuženika radi rješavanja tog zahtjeva, a da je u međuvremenu njegova supruga počela raditi u Republici Austriji te da je on obaviješten od strane tuženika da mora podnijeti novi zahtjev i to zahtjev za privremeni boravak u svrhu rada. Stoga da je on u listopadu 2023. podnio novi zahtjev za produljenje privremenog boravka u svrhu rada te da je ponovno odlazio kod tuženika i tražio pojašnjenja u svezi rješavanja njegovog zahtjeva na što da mu nije konkretno odgovarano. Stoga smatra da je povrijeđen čl. 11. st. 10. ZUP-a, odnosno načelo pristupa podacima i zaštite podataka, budući da mu unatoč njegovim pokušajima nije omogućen uvid u spis predmeta i pristup potrebnim podacima te da mu nisu pružene druge obavijesti, savjeti i stručna pomoć, a zbog čega je povrijeđeno i načelo pomoći neukoj stranci te načelo učinkovitosti i ekonomičnosti. Tužitelj navodi da mu nije pojašnjeno iz kojih razloga je doneseno osporeno rješenje o povratku, osim općenitog navoda da nije postupio po rješenju od 23. listopada 2023., a koje mu je nezakonito dostavljeno pa smatra da za osporeno rješenje ne postoji pravna osnova njegovog donošenja. Tužitelj je naveo i da je 8. svibnja 2024. podnio po treći put zahtjev za dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, a na što je Hrvatski zavod za zapošljavanje dao pozitivno mišljenje 15. svibnja 2024. Nadalje, tužitelj je naveo i da su mu donošenjem osporenog rješenja povrijeđena ustavna prava, kao i prava zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužitelj predlaže da se u sporu provede dokaz saslušanjem stranaka, djelatnika tuženika, da se pribave podaci o djelatniku-službenoj osobi tuženika koja je donijela rješenje te uvidom u spis predmeta upravnog postupka. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika od 22. travnja 2024. te predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Tužitelj potražuje naknadu troškova spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da su navodi tužitelja iz točke 2. tužbe nejasni te da se ne odnose na ovdje osporeno rješenje, s obzirom da je predmet tužbe rješenje o povratku od 22. travnja 2024., a koje je doneseno radi trenutnog nezakonitog boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj, a ne rješenje tuženika od 23. listopada 2023., kojim je rješavano o zahtjevu tužitelju, odnosno kojim je odbijen zahtjev tužitelja za produljenje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji. Tuženik napominje da u trenutku donošenja rješenja o povratku, a koje je predmet tužbe, tužitelj u Republici Hrvatskoj nije imao odobren privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, niti je u postupku imao zahtjev za odobrenje privremenog, dugotrajnog ili stalnog boravka. Nadalje, tuženik je istaknuo da je osporeno rješenje doneseno radi nezakonitog boravka tužitelja, na temelju čl. 184. st. 1. i čl. 186. st. 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/20, 114/22 i 151/22, dalje: ZS), s obzirom da je tužitelj u trenutku donošenja osporenog rješenja nezakonito boravio u [adresa]. U odnosu na tužbeni navod kojim je tužitelj ukazao na povredu svojih ustavnih prava u provedenom postupku, tuženik je istaknuo da tužitelj nije naveo na koji je točno način tužitelj zakinut za svoja prava, odnosno kojim je postupcima i radnjama odnosno obvezama tužitelj diskriminiran u provedenom upravnom postupku u kojem je doneseno tuženo rješenje. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Među strankama je nesporno da je tužitelju rješenjem tuženika KLASA: UP/I- 216/02/23-22/249, URBROJ: 511-08-27-23-1, od 23. listopada 2023. odbijen zahtjev za produženje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja s obitelji, da mu je tim rješenjem bio određen rok za napuštanje EGP-a te da je to rješenje tužitelju bilo dostavljeno. Nesporno je i da tužitelj nije postupio po tom rješenju te da on u vrijeme donošenja ovdje osporenog rješenja nije imao valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, dakle zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj. Nadalje, nije sporno niti da je tužitelju nakon donošenja ovdje predmetnog rješenja, rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Sv. Ivan Zelina KLASA: UP/I-216-02/24-09/155227, URBROJ: 511-19-41-24-2 od 17. srpnja 2024., izdana dozvola za boravak i rad za sezonskog radnika do 90 dana bez mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

5. Sporno je u ovom sporu, je li zakonito tuženik odlučio osporenim rješenjem o tužiteljevom povratku, odnosno napuštanju EGP-a u određenom roku.

6. U sporu je provedena rasprava na ročištima održanim 16. listopada 2024. i 5. ožujka 2025.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora, a odbio je ostale dokazne prijedloge tužitelja iz razloga što su se odlučne činjenice za rješavanje ove upravne stvari mogle utvrditi uvidom u spis upravnog postupka i ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom čl. 184. st. 1. ZS-a propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijeti rješenje o povratku. St. 2. istog članka propisano je da će se rješenjem iz st. 1. ovoga članka utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

10. Odredbom čl. 186. st. 1. ZS-a propisano je da Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, donosi rješenje o povratku.

11. Odredbom čl. 187. st. 3. ZS-a propisano je da ako je državljaninu treće zemlje naknadno odobren privremeni boravak, dugotrajno boravište, stalni boravak ili međunarodna zaštita, rješenje o povratku ukinut će se tim odobrenjem ili posebnim rješenjem.

12. Odredbom čl. 57. st. 2. ZS-a propisano je da se privremeni boravak u svrhu rada iz st. 1. t. 7. ovoga članka izdaje kao dozvola za boravak i rad.

13. Primarno je potrebno istaknuti da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 22. travnja 2024. protiv kojeg je tužitelj podnio tužbu, a ne rješenja istog tijela od 28. listopada 2023. Dakle, u ovom sporu se ocjenjuje zakonitost rješenja o povratku, a ne rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za produljenje privremenog boravka. Stoga se svi tužbeni navodi koji se odnose na rješenje tuženika od 28. listopada 2023. ocjenjuju neodlučnima za rješavanje ove upravne stvari iz razloga jer se ne može kroz institut tužbe protiv jednog upravnog akta osporavati zakonitost drugog upravnog akta protiv kojeg tužba nije podnesena. Naime, tužitelj je mogao pokrenuti (poseban) upravni spor i protiv tog rješenja, ako je to smatrao potrebnim radi zaštite svojih prava i pravnih interesa.

14. Imajući u vidu nesporne činjenice u ovoj upravnoj stvari te citirane zakonske odredbe ZS-a, ocjena je suda da je osporeno rješenje tuženika pravilno i zakonito. Naime, u trenutku donošenja osporenog rješenja, tužitelj nije imao zakonit boravak u Republici Hrvatskoj zbog čega je bio ispunjen zakonski uvjet za donošenje predmetnog rješenja o njegovom povratku. Naime, jedina zakonom propisana pretpostavka za donošenje rješenja o povratku jest ta da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa]. U skladu s navedenim te cijeneći da to rješenje sadržava sva zakonom propisana utvrđenja, ocjena je suda da je osporeno rješenje pravilno i zakonito.

15. Nadalje, predmetom ovog spora nisu niti eventualno naknadno podneseni posebni zahtjevi tužitelja za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, a tužitelju u slučaju da o njima nije odlučeno, preostaju na raspolaganju pravna sredstva predviđena za nedonošenje akata u roku. Osim toga, skreće se pažnja strankama spora i na čl. 187. st. 3. ZS-a, sukladno kojem će se ukinuti rješenje o povratku državljaninu treće zemlje kojem naknadno bude odobren privremeni boravak.

16. S obzirom da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom postupku, da su odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, ocjena je suda da nije osnovan tužbeni navod da su osporenim rješenjem povrijeđena tužiteljeva ustavna prava te prava zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

17. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje: ZUS) odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kako je to navedeno pod toč. I. izreke ove presude.

18. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 6. ožujka 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- tužitelju VV, [adresa], P [adresa]

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Istarskoj, Policijskoj postaji Poreč-Parenzo, Poreč, Gimnastička 2