Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1316/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Energo metan d.o.o., Samobor, Vlade Gotovca 2, OIB: 12564015252, kojeg zastupaju punomoćnici Vladimir Miočinović i Tatjana Lindić, odvjetnici iz Samobora, protiv tuženika GS iz [adresa], (sada u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], radi povrata stečenog bez osnove, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-390/2024-2 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-390/2024-2 od 30. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku GS iz [adresa],, OIB: [osobni identifikacijski broj] da plati tužitelju Energo metan d.o.o., Samobor, Vlade Gotovca 2, OIB:12564015252, iznos od 1.207.975,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12.11.2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev usvoji i tuženik obveže na naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da ostaje kod svih dosadašnjih navoda te da tužitelj neopravdano vodi sudski postupak protiv njega.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode tužitelja i navode tuženika u odgovoru na žalbu, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, a nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi jer presuda ne proturječi sama sebi u izreci niti u razlozima koji su navedeni u obrazloženju, te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.207.975,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. studenog 2010. do isplate, a koji iznos tužitelj potražuje s osnove stjecanja bez pravne osnove sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev, a svoju odluku temelji na obrazloženju da niti jedan dokaz ne povezuje tuženika s osnivanjem trgovačkog društva Dejan projektiranje d.o.o., otvaranjem računa u poslovnim bankama Zagrebačkoj i Hypo banci i naposljetku s podizanjem novčanih sredstava u iznosima od 280.000,00 kn u poslovnici ZABA Vrbani, Rudeška cesta 171, Zagreb, 317.000,00 kn u poslovnici ZABA Špansko, F. Tenchinija 2A, Zagreb, 210.000,00 kn u poslovnici HYPO Slavonska avenija 6, Zagreb, 390.000,00 kn u poslovnici HYPO, Slavonska avenija 6, Zagreb i 10.180,00 kn u poslovnici HYPO, Slavonska avenija 6, Zagreb, da je u kaznenom postupku tuženik oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prikrivanjem protuzakonito dobivenog novca opisano po čl. 279. st. 1. i 4. Kaznenog zakona, da je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K-141/15 okrivljenik ŽS, bivši zaposlenik Samoborske banke d.d., oglašen krivim za počinjene kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja jer je na temelju neoriginalne pristupnice i nepotpune dokumentacije, osobi koja se predstavila kao ĐS, omogućio korištenje Internet bankarstva Samoborske banke d.d., a time i neovlašteni pristup računima tužitelja, da je navedena neovlaštena osoba 11. studenog 2020 inicirala isplate s računa tužitelja na više računa raznih sudionika, ukupan iznos od 2.903.445,00 kn, pa između ostalog i račun tuženika, da je sporno jesu li na nalozima temeljem kojih je na šalterima banaka isplaćen ovdje utuženi iznos, potpis tuženika, a tužitelj i nakon kaznenog postupka, ranije prvostupanjske odluke i odluke višeg suda nije predložio grafološko vještačenje kojim bi se utvrdilo da je upravo tuženik potpisnik predmetnih naloga, a time i da je novac doista podigao.

8. Osnovano u žalbi tužitelj ukazuje da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti te da u ovoj parnici nije od odlučnog značaja je li tuženik počinio kazneno djelo ili ne, već je odlučna činjenica je li dio imovine tužitelja (utuženi iznos) prešao u imovinu tuženika, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda ili zakonu.

9. Također pravilno tužitelj u žalbi navodi da tuženik tijekom postupka nikada nije osporio da je osnovao trgovačko društvo Dejan projektiranje d.o.o. i da je za svoje društvo otvorio transakcijske račune kod Zagrebačke banke d.d. i Hypo Alpe–Adria Bank d.d. pa se ne može prihvatit zaključak prvostupanjskog suda da su ove činjenice sporne.

10. Suprotno žalbenim navodim tužitelja, prvostupanjski sud je međutim, pravilno zaključio da u postupku nije dokazana odlučna činjenica, a to je da je tuženik podigao osobno u gotovini utuženi novčani iznos na šalterima banaka s računa Dejan projektiranje d.o.o., kao pozajmicu, a na temelju naloga za plaćanje na kojima je potpisan tuženik i tako stekao imovinu za koju nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda ili druge nadležne vlasti, zakonu.

11. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da je u postupku teret dokaza na onoj strani koja tvrdi da određena činjenica ili pravni odnos postoji.

12. Tužitelj tvrdi da je tuženik s računa Dejan projektiranje d.o.o. podigao osobno kao pozajmicu utuženi iznos i to dokazuje priloženim nalozima za isplatu. Tuženik je u podnesku od 11. lipnja 2021. osporio da je sudjelovao u bilo kakvom prijenosu i podizanju gotovine, te smatra da je to bilo moguće jedino na osnovi krivotvorenih - lažnih dokumenata. Ovakvom tvrdnjom tuženik zapravo osporava da se na navedenim nalozima za isplatu nalazi njegov potpis.

13. Imajući u vidu činjenicu da je u kaznenom postupku broj K-141/15 koji se vodio kod Općinskog suda u Novom Zagrebu protiv okrivljenika SS, nesporno utvrđeno da je osoba po imenu ĐS krivotvorenim ispravama ostvarila mogućnost pristupa novčanim sredstvima na žiro računu tužitelja putem Internet bankarska, to ukazuje i na sumnju da bi se i u konkretnom slučaju, podizanja novca sa računa Dejan projektiranje d.o.o., moglo raditi o istom obrascu postupanja, odnosno zlouporabi osobnih dokumenata tuženika i krivotvorenju potpisa. U takvoj situaciji, kada tuženik osporava sudjelovanje u bilo kojoj novčanoj transakciji na tužitelju je teret dokaza da je na nalozima za isplatu potpis tuženika.

14. Navodi tužitelja u žalbi da se grafološko vještačenje ne bi ni moglo provesti jer se isto ne može provoditi bez nespornog potpisa tuženika, a tuženik se ne odaziva na pozive suda, su hipotetske naravi, s obzirom da navedeno vještačenje nije predloženo niti se vještak očitovao o nemogućnosti provedbe vještačenja.

15. Dakle, u situaciji kada prvostupanjski sud na temelju dokaza koje je bio ovlašten izvesti i koji su mu bili dostupni nije mogao izvesti zaključak o postojanju odlučne činjenice da je tuženik podigao utuženi novčani iznos i tako stekao imovinu bez valjane pravne osnove propisane u čl. 1111. ZOO-a, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbijen.

16. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom ne ostvaruje pravo na troškove žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a).

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac