Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-52/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CP, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točki 1. i 7. i stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Kzd-3/2023. od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba optuženog CP, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na pet kaznenih djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. opisanim pod točkom 1) izreke pobijane presude, te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II Uslijed odluke pod I i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora i to; za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11. pod točkom 1) izreke pobijane presude, kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine; za dva kaznena djela iz članka 188. stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 105/04., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11., 125/11. i 143/12., dalje: KZ/97.) pod točkama 2) i 3) izreke pobijane presude u trajanju od po 8 (osam) godina za svako kazneno djelo; za četiri kaznena djela iz članka 154. stavka 1. točki 1. i 7. i stavka 2., a u vezi s člankom 153. stavkom 2. KZ/11., pod točkama 4), 5), 6) i 7) izreke pobijane presude, u trajanju od po 8 (osam) godina za svako kazneno djelo, te za kazneno djelo iz članka 106. stavka 1. KZ/11. pod točkom 8) izreke pobijane presude u trajanju od 3 (tri) godine, te se na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. optuženi CP osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 19 (devetnaest) godina, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme lišenja slobode od 22. ožujka 2023. pa nadalje.
III U ostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci optuženi CP proglašen je krivim zbog pet kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11. i jednog kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11., pod točkom 1) izreke, dva kaznena djela iz članka 188. stavaka 1. i 3. KZ/97., pod točkama 2) i 3) izreke, četiri kaznena djela iz članka 154. stavka 1. točki 1. i 7. i stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 2. KZ/11., pod točkama 4), 5), 6) i 7) izreke, te kaznenog djela iz članka 106. stavka 1. KZ/11., pod točkom 8) izreke, činjenično i pravno opisanih u prvostupanjskoj presudi. Optuženiku su utvrđene kazne zatvora na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. u trajanju od jedne godine i šest mjeseci za svako kazneno djelo iz točke 1) izreke, te u odnosu na kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11. u trajanju od dvije godine, za kazneno djelo pod točkom 1), na temelju članka 188. stavka 3. KZ/97. u trajanju od osam godina, za svako kazneno djelo iz točki 2) i 3), na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11. u trajanju od po osam godina, za svako kazneno djelo iz točki 4), 5), 6) i 7) izreke, te na temelju članka 106. stavka 1. KZ/11. u trajanju od tri godine, za kazneno djelo iz točke 8) izreke, pa je optuženi CP, na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvadeset i pet godina.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom CP je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode i to od 22. ožujka 2023. pa nadalje.
2. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) optuženi CP oslobođen je obveze plaćanja troškova iz članka 145. stavka 2. točki 1. do 6. ZKP/08. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 7. ZKP/08. optuženi CP obvezan je na plaćanje nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika žrtava, Stanke Maučić Maček, odvjetnice u [adresa] i Vlade Vladike, odvjetnika u [adresa].
3. Protiv navedene presude žali se optuženi CP po branitelju Mihaelu Arčonu, odvjetniku u [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni te predlaže da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem ili da se preinači pobijana presuda u cijelosti tako da se donese oslobađajuća presuda za optuženika za sva kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis je sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Žalba optuženika je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.
7. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da se pobijana presuda ne može ispitati jer je proturječna sama sebi i razlozima, razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i znatno proturječni te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih iskaza i isprava. Ti žalbeni navodi su djelomično osnovani jer se u odnosu na pet kaznenih djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. opisanih pod točkom 1) izreke pobijane presude ista ne može ispitati jer je izreka presude za ta kaznena djela nerazumljiva, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupaka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. To iz razloga jer se pod točkom 1) izreke pobijane presude navodi da su kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11. (ukupno pet), počinjena u razdoblju od početka 2005. do 18. veljače 2019. i to u odnosu na djecu od kojih je prvo rođeno tek 2006., a posljednje 2017. Stoga je nerazumljiva izreka presude u odnosu na ova kaznena djela jer se optuženik tereti za počinjenje navedenih kaznenih djela u inkriminiranom razdoblju od 2005. kada još nije bilo rođeno niti jedno dijete, (dijete ČP, rođeno je 2006., a potom druga djeca, PP 2010., C 2014., Č 2015. i P 2017.). Osim toga, optuženiku se stavlja na teret da je u vremenskom razdoblju od 2005. do 2019. protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u prisutnosti djece pa tako i prvog djeteta TP koje je tek rođeno 2006., učestalo suprugu psihički i fizički zlostavljao, prijeteći da će je prijaviti da živi ilegalno u Republici Hrvatskoj i da će joj oduzeti djecu te da ju je tukao i maltretirao i da su tom prilikom bila prisutna djeca. Upravo imajući u vidu godinu rođenja prvog djeteta, a to je tek 2006., kao i kasnije rođenu djecu, izreka prvostupanjske presude pod točkom 1) je nerazumljiva u odnosu na kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Naime, predmet optužbe određen je činjeničnim opisom koji mora sadržavati opis radnji koje je poduzeo optuženik, a iz kojih proizlaze zakonska obilježja pojedinih kaznenih djela, vrijeme i mjesto počinjenja, kao i ostale okolnosti potrebne da bi se kazneno djelo što točnije odredilo, što u konkretnom slučaju nije učinjeno, pa je slijedom navedenog valjalo ukinuti dio prvostupanjske presude i to točku 1) izreke za kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11.
8. Prilikom ponovnog suđenja prvostupanjski sud će, ovisno i o eventualnoj intervenciji državnog odvjetnika, precizirati vremenska razdoblja i počinjenje kaznenih djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. i to posebno u odnosu na svako od petero djece, odrediti točan činjenični opis i za koje vremensko razdoblje se tereti optuženik i u odnosu na koje dijete, te ocijeniti je li optuženik poduzeo i koje radnje navedene u činjeničnom opisu optužnice u pravcu počinjenja kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. u odnosu na svako dijete ponaosob, te ga ovisno o tome proglasiti krivim ili ga osloboditi optužbe. Prvostupanjski sud će osim toga provesti sve do sada provedene dokaze, a po potrebi i nove.
9. U odnosu na ostala kaznena djela navedena pod točkama 1), te 2) do 8) izreke prvostupanjske presude, suprotno žalbenim navodima, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je prvostupanjski sud analizirao sve provedene dokaze kako zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti te dao jasne, razumljive i dostatne razloge o svim bitnim elementima kaznenih djela za koje se tereti optuženik bez proturječja u danoj argumentaciji, a što sve proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja.
10. U odnosu na kaznena djela navedena pod točkama 1), te 2) do 8) izreke pobijane presude, drugostupanjski sud je ispitivao pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nije pronašao povrede kaznenog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti.
11. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u žalbi analizira iskaze ispitanih svjedoka ĐP, MP, ZP, PP, TP, KP, UP, HP, GP, AP i OP te prigovara kombiniranom psihologijsko-psihijatrijskom vještačenju kao i psihijatrijskom vještačenju optuženika. Optuženik u žalbi analizira podneske Centra za socijalnu skrb Rijeka, socijalnu anamnezu Centra za socijalnu skrb Zagreb i screenshot poruke te navodi da sumnja u pravilnost i pouzdanost utvrđenja svih odlučnih činjenica u odnosu na sva kaznena djela koja se optuženiku stavljaju na teret.
11.1. Naime, ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 20. obrazloženja pobijane presude, analizirajući iskaze svjedokinje ĐP i MP, utvrdio da su isti u skladu s iskazima ispitanih žrtava, uzeo u obzir da navedeni svjedoci objektivno nemaju nikakvog razloga lagati na sudu i da su njihovi iskazi vjerodostojni. Suprotno žalbenim navodima optuženika, svjedokinja ĐP je iskazivala o onome što joj je povjerila žrtva ŠP, kako ju optuženik vrijeđa, tuče i omalovažava, kao i da je jedne prilike nazočila fizičkom nasilju optuženika prema žrtvi te je to i opisala. Također je iskazivala i o tome kako joj se žrtva ŠP povjerila da ju je optuženik silovao. Svjedok MP je iskazivao o tome u kojem razdoblju je živio kod optuženika i žrtve te kako se optuženik ponašao prema žrtvi ZP kada je bio u alkoholiziranom stanju, da je više puta vidio masnice na žrtvinim rukama, vratu, licu ispod očiju, navodeći da optuženik nije imao nikakvu interakciju s djecom, kao i da je znao prebiti suprugu "ko vola u kupusu" spočitavajući joj da se sramoti u školi zbog djece kao i da je jedne prilike vidio da žrtvi nedostaje pramen kose. Iskazivao je i u pogledu ponašanju optuženika prema djeci, koje da je bilo nasilno, udarao ih je, gađao igračkama, a T da je znao podići i tresti. Djecu da je vrijeđao određenim izrazima te da je optuženik pretežno ležao, igrao igrice i radio kavu te imao samo još volje da pije, tuče i "seksa" žrtvu. Također je iskazivao i o onome što mu je žrtva pričala pa tako i u pogledu silovanja, da je žrtva bila potištena pa da nije inzistirao na detaljima u pogledu toga. Nadalje je naveo da je na rođendan žrtve, 13. travnja 2018., optuženik bio pijan, tukao je žrtvu rukama i nogama po tijelu, uslijed čega su djeca plakala te je opisao i daljnje postupanje prema žrtvi u trenutku kada ju je bacio na pod i više puta udarao šakama po glavi, tijelu i gazio ju nogama. Također je opisao kako je optuženik na svakom rođendanu žrtvu vrijeđao, tukao i zlostavljao, a također i djecu. U tim prigodama je bila i nazočna i svjedokinja ĐP. Osim toga, ovaj svjedok je iskazivao da nema razloga lagati i lažno optuživati optuženika jer da s njim nema nikakve veze pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi optuženika u tom pravcu.
11.2. U odnosu na pitanje vjerodostojnosti iskazivanja ZP, supruge optuženika, za istaknuti je da je prvostupanjski sud pod točkom 79. obrazloženja prvostupanjske presude naveo kako je iskaz žrtve detaljan i okolnosan te da daje jasnu sliku događaja te da je sud prije svega provjerio vjerodostojnost njezinog iskazivanja, a također i vjerodostojnost iskazivanja TP i PP koji su od izuzetnog značaja, prilikom čega je uzeo u obzir i činjenicu da je u trenutku iskazivanja na sudu, žrtva ČP bio u dobi od 17 godina, a PP u dobi od 13 godina, da su iskazivali o kriminogenom ponašanju vlastitog oca, njihovi iskazi su detaljni koliko mogu biti, s obzirom da su u trenutku događanja bili znatno mlađi. Također, u pogledu iskazivanja ZP i TP, provedeno je i psihijatrijsko i psihologijsko vještačenje kojim je utvrđeno da nemaju odstupanja koja bi ih priječila sposobnost pouzdanog iskazivanja, a kod opisivanja događanja da imaju odgovarajuću emocionalnu pratnju u što se uostalom uvjerio i prvostupanjski sud prilikom njihovog ispitivanja na raspravi, što je utjecalo na dojam uvjerljivosti iskazivanja ovih svjedoka. Nadalje, vještaci su utvrdili da je optuženikovo ponašanje kod žrtava ZP i TP ostavilo posljedice jer se kod njih razvio PTSP za koji vještaci savjetuju da ga je potrebno liječiti. Osim toga, ispravno je prvostupanjski sud naveo da su iskazi žrtava ZP, TP i PP u bitnome potkrijepljeni iskazima svjedoka ĐP i MP kao i sadržajem tekstualnih poruka koje su razmjenjivali optuženik i žrtva ŠP, slijedom čega su iskazi svjedoka ZP, TP i PP ocijenjeni vjerodostojnima, a koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11.3. U pogledu iskazivanja svjedokinje KP prvostupanjski sud je ispravno naveo da njezino iskazivanje nije od osobitog značaja pa da se u odnosu na njega prvostupanjski sud nije posebno osvrtao te da je moguće da ista na žrtvi ZP nije vidjela bilo kakve ozljede jer da je neposredni kontakt sa žrtvom ostvarivala kada žrtva nije imala modrica ni drugih ozljeda po tijelu. U pogledu iskazivanja svjedokinje HP, prvostupanjski sud je dao obrazloženje pod točkom 24. obrazloženja pobijane presude, navodeći da je riječ o osobi koja nema nikakav kontakt s bilo kojom osobom koja je involvirana u premetu, a kontakt s optuženikom i žrtvom bio je ograničen na šest profesionalnih susreta, kojom prilikom je ginekološki pregledala žrtvu te je također prilikom iskazivanja navela da je bilo čudno da je optuženik uvijek bio prisutan na svakom pregledu unutar sobe u kojoj se obavljao ginekološki pregled, ali je to pripisivala kulturološkom miljeu iz kojeg dolaze. Ispravno je prvostupanjski sud naveo da ova svjedokinja ni na koji način nije zainteresirana za ishod postupka pa stoga nema ni razloga lažno iskazivati na sudu te je njen iskaz ocijenjen vjerodostojnim jer nije u suprotnosti s bilo kojim drugim provedenim dokazom. Slijedom navedenog, ni u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
11.4. Nadalje, u pogledu iskazivanja svjedoka UP, prvostupanjski sud ga je ocijenio nevjerodostojnim kao što je to obrazloženo pod točkom 22. obrazloženja pobijane presude jer iz dokaznog postupka slijedi da je od strane državnog tijela i postupajući po službenoj dužnosti, tijelo kojemu je svrha zaštita i briga oko obitelji, a posebno djece, a to je Hrvatski zavod za socijalni rad, u više navrata utvrdio kako je žrtva ŠP odgovoran roditelj koji na primjeren način skrbi o djeci te nije utvrđeno da bi žrtva ŠP na bilo koji način bila problematična ponašanja i nema indicija da bi bilo što činila na štetu optuženika CP. Osim toga i Hrvatski zavod za socijalni rad (prije Centar za socijalnu skrb) je utvrdio da zajednička djeca CP i ZP ne žele imati kontakt s optuženikom jer ga se plaše te da se optuženik nije htio zaposliti jer ne želi plaćati uzdržavanje za djecu zbog čega je ispravno prvostupanjski sud zaključio da se razumnim nameće zaključak kako iskaz ovog svjedoka nije vjerodostojan već je iskonstruiran u cilju pogodovanja optuženiku s kojim je u kontakt došao u Zatvoru u Rijeci.
11.5. Navodi žalbe su neosnovani u vezi iskazivanja svjedoka GP, AP i OP, jer ih prvostupanjski sud, pod točkom 21. obrazloženja pobijane presude, nije ocijenio vjerodostojnim iz razloga što su u suprotnosti s iskazima žrtava i svjedoka ĐP i MP. Naime, GP i AP, kao i OP su zajednicu između optuženika i žrtve ZP te odnos optuženika prema djeci pokušali prikazati normalnim odnosno uobičajenim. Međutim, kako su iskazi žrtava ZP, TP i PP kao i svjedoka ĐP i MP ocijenjeni vjerodostojnim od strane prvostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud naveo da iz tih razloga iskazi svjedoka GP i AP kao i OP nisu vjerodostojni jer ovi svjedoci iskazuju dijametralno suprotno od žrtava i svjedoka ĐP i MP, što je sve ispravno prvostupanjski sud naveo pod točkom 21. obrazloženja pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11.6. U odnosu na kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje žrtava ZP i TP, prvostupanjski sud je dao iscrpnu analizu pod točkom 9. obrazloženja pobijane presude te je pod točkom 25. obrazloženja pobijane presude naveo kako stranke ni opunomoćenici žrtava nisu imali primjedbe na navedeno vještačenje te ga je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim. To se također odnosi i na psihijatrijsko vještačenje optuženog CP kojim je utvrđeno da je optuženik osoba s razvijenim miješanim poremećajem osobnosti i uz štetnu upotrebu alkohola, da je u vrijeme učina kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno te da je raspravno sposoban.
11.7. Prvostupanjski sud je dao jasno i razložno obrazloženje, pod točkama 10.4 do
10.7 pobijane presude, o sadržaju podnesaka Centra za socijalnu skrb Rijeka, Centra za socijalnu skrb Zagreb te Općinskog suda u Rijeci, a koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te iz navedenih podnesaka proizlazi kako djeca ne žele viđati oca, odnosno optuženika, kojega se plaše, nemaju s njim nikakav kontakt te da nisu utvrđene nikakve zapreke da majka ŠP samostalno provodi skrb nad djecom s kojima ima emotivan, topao i podržavajući odnos te adekvatno reagira na potrebe djece, uvažava i slijedi upute stručnjaka te je predloženo da se susreti oca, optuženog CP, s djecom ne odrede, a također je utvrđeno da su obitelji bile izrečene mjere obiteljsko-pravne zaštite u vidu intenzivne stručne pomoći kao i potpore te da je za vrijeme provođenja mjera suradnja ZP s Centrom za socijalnu skrb bila na iznimnoj razini te je utvrđeno da je žrtva ŠP naporno radila da bi djeci osigurala sve potrebno i da pokazuje dostatne roditeljske kapacitete, primjerenu osobnu i roditeljsku snagu za skrb o djeci te njihovim zdravstvenim, obrazovnim i emocionalnim potrebama. Suprotno tome, iz socijalne anamneze za optuženog CP utvrđeno je da se ne želi zaposliti, da izbjegava plaćanje uzdržavanja za djecu, da ima vezu s novom partnericom i da kontakt s djecom koju ima u vezi s ŠP ne želi ostvariti. Nadalje, i iz mišljenja Centra za socijalnu skrb Zagreb proizlazi kako optuženik pokušava ŠP prikazati lošom majkom i nevjernom suprugom, a svoju odgovornost pokušava umanjiti, nezaposlen je, uzdržava ga trenutna partnerica kao i da nema namjeru zasnovati radni odnos i doprinositi za uzdržavanje obitelji, što je sve navedeno pod točkom 10.9. pobijane presude. U tom pravcu, činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno kako se to ističe u žalbi.
11.8. Nadalje, u odnosu na priložene screenshot poruke koje su razmjenjivali optuženi CP i žrtva ŠP, prvostupanjski sud se izjasnio pod točkom 11. obrazloženja pobijane presude. Iz poruka proizlazi da je optuženik svjestan svega što je napravio jer traži pomirbu sa žrtvom te da traži da mu oprosti za silovanja, isto tako žrtva obavještava optuženika da se želi rastaviti jer da joj je dosta nasilja, silovanja i alkohola te optuženiku odgovara da mu ne želi oprostiti. Iz tih poruka proizlazi da žrtva piše optuženiku da ju je mučio, tjerao ju da pije, silovao, tukao i da je tek rođeno dijete bacio iz dječjeg krevetića, a zbog svega toga da ga je žrtva zamrzila, na što joj optuženik odgovara da je ona njegova i ničija i da ju neće pustiti, traži da mu oprosti zbog kose jer joj je iščupao pramen kose. Na optuženikovo traženje da razgovaraju, žrtva navodi da mu se više ne želi javljati i da nakon 14 godina više nema o čemu razgovarati. Ove poruke sud je ocijenio vjerodostojnima, što je obrazloženo i pod točkom 26. obrazloženja pobijane presude, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11.9. Optuženik se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da prvostupanjski sud nije proveo dokaz uvidom u 34 fotografije, koje su dostavljene od strane optuženika u studenom 2023., a na kojim fotografijama se vidi da su djeca sretna s ocem, a radi se o Uskrsu iz 2022. Također navodi da prvostupanjski sud nije proveo dokaze navedene pod točkom 16. obrazloženja pobijane presude, a posebno se to odnosi na uvid u predmet Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp J- 560/2019. od 18. veljače 2019. sve na okolnost radi li se o presuđenoj stvari u odnosu na kaznena djela iz točke 1) izreke pobijane presude te da nije proveden dokaz pribavljanjem liječničkog kartona obiteljskog liječnika ZP.
11.10. Suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno u odnosu na fotografije koje su priložene sudu, a odnose se na komunikaciju djece s ocem u 2022., jer se to inkriminirano razdoblje optuženiku ne stavlja na teret.
11.11. Ujedno, suprotno žalbenim navodima, izvršen je uvid u odluku Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp J-560/2019. što proizlazi iz točke 10.1. obrazloženja pobijane presude, gdje sud u tom dijelu iscrpno analizira zakonski opis prekršaja, ne prihvaćajući tvrdnju obrane kako bi bilo riječ o presuđenoj stvari jer je optuženik u tom predmetu proglašen krivim za prekršaj nasilničkog ponašanja u obitelji koji ulazi u vremensko razdoblje utuženog razdoblja unutar kojeg je počinio kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11. na štetu žrtve ZP. Sud je dao iscrpno obrazloženje pod prethodno navedenom točkom zašto se ne radi o presuđenoj stvari, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Također je proveden dokaz uvidom u odluku P-Ob-367/2019. o čemu se očitovao prvostupanjski sud pod točkom 10.3-10.5. obrazloženja presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te tako i na provedeni dokaz uvidom u odluku R1 Ob 487/2019. sve pod točkom 4. obrazloženja pobijane presude. Za neprovođenje određenih dokaza predloženih od strane optuženika navedenih pod točkom 16. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud je dao valjane razloge zašto nisu prihvaćeni, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Slijedom svega navedenog nisu osnovani žalbeni navodi optuženika u tom pravcu u pogledu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11.12. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, od strane prvostupanjskog suda izvršen je uvid u podatke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kako proizlazi iz točke 4. obrazloženja pobijane presude pa i u podnesak Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, iz kojeg proizlazi vremensko razdoblje u pogledu izabranog doktora u djelatnosti opće medicine za žrtvu ŠP, pa ni u tom pravcu nije nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kako se navodi u žalbi.
12. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik navodi da nije počinio niti jedno kazneno djelo za koje je osuđen prvostupanjskom presudom te da u obzir treba uzeti protek vremena i dob optuženika. Suprotno žalbenim navodima optuženika, ispravno je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Naime, ispravno su kao olakotne okolnosti optuženiku cijenjene da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv i da s novom partnericom ima dijete u dobi od 2 godine, dok su mu kao otegotne okolnosti cijenjene upornost u počinjenju kaznenih djela, kao i da je inkriminirano ponašanje optuženika trajalo 14 godina, da je žrtva ŠP kao posljedicu optuženikovog postupanja razvila PTSP, kao i da je neželjene spolne odnose sa žrtvom ZP ostvarivao ispred djece. Također mu je kao otegotnim uzeto u obzir da se ne brine o djeci koju ima sa žrtvom, neredovito održava kontakte sa djecom i čak je izjavio da ne želi doprinositi za njihovo uzdržavanje i ne želi se zaposliti kako bi izbjegao obavezu plaćanja uzdržavanja.
12.1. S obzirom da je prvostupanjska presuda ukinuta za pet kaznenih djela iz članka 177 stavak 2. KZ /11. navedenih pod točkom 1) izreke prvostupanjske presude, ovaj drugostupanjski sud je prihvatio utvrđene pojedinačne kazne u odnosu na ostala kaznena djela pod točkama 1, 2), 3), 4), 5), 6), 7) i 8) izreke pobijane presude. Slijedom toga, prvostupanjsku presudu trebalo je preinačiti u odluci o jedinstvenoj kazni zatvora te je optuženi CP na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devetnaest godina, čime je djelomično prihvaćena i njegova žalba u dijelu odluke o kazni. Nadalje, na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme lišenja slobode.
12.2. Ispravno su cijenjene olakotne i otegotne okolnosti po prvostupanjskom sudu, a koju ocjenu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, cijeneći i težinu počinjenih kaznenih djela te posljedice, koje okolnosti su došle do izražaja prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora. Stoga je optuženiku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od devetnaest godina te ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se upravo ovakvom kaznom izraziti adekvatna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Ovako odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora, optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije. Nadalje, u obzir je uzeta i ličnost počinitelja jer se radi o osobi za koju je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da ima miješani poremećaj osobnosti i štetnu uporabu alkohola, te je optuženik često bio pijan odnosno prekomjerno konzumirao alkohol kao i da miješani poremećaj ličnosti nije duševna bolest već da je to dio karaktera. Posebno je trebalo uzeti u obzir, činjenicu da optuženik ni nakon počinjenja kaznenih djela za koja se tereti ne održava redovit kontakt s djecom, ne želi se o njima brinuti ni doprinositi za njihovo uzdržavanje te pobude iz kojih su kaznena djela počinjena, posljedice, kao i njihova pogibeljnost.
13. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
