REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-90/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika A1 HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 (ranije Metronet telekomunikacije d.d.), kojeg zastupa punomoćnik Edin Karakaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o., radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba, Palmotićeva 43a, poslovni broj Ovrv-3620/09 od 9. prosinca 2009. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 17.198,75 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27. prosinca 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 15% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 9. prosinca 2009. do 30. lipnja 2011. po stopi od 15% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.116,61 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 6. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku osam dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja, javni bilježnik Vladimir Marčinko iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 129.583,95 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27. prosinca 2008. do isplate te nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.098,18 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, pa je sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru osporava utuženo potraživanje u cijelosti navodeći da je svaki operator korisnik pa tako i tuženik sukladno čl. 2.1.1.3. Standardne ponude HT- Hrvatskih telekomunikacija d.d. za uslugu pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji (dalje u tekstu: Standardna ponuda) dužan razmjerno snositi troškove ugradnje takvih uređaja, njihovog održavanja i potrošnje električne energije. Međutim, svaki operator korisnik dužan je snositi samo stvarne troškove potrošnje električne energije klimatizacijskih uređaja. Navodna tražbina tužitelja po računu broj 41100892 odnosi se na trošak potrošnje električne energije klimatizacijskih uređaja koji prelazi stvarni utrošak električne energije. Tuženik je podmirio nesporni dio utuženog računa koji se odnosi na stvarne troškove potrošnje električne energije dok je razliku do punog iznosa utuženog računa tuženik reklamirao i odbio ju podmiriti, jer tužitelj obračunava električnu energiju koja uopće nije utrošena.

4. U tijeku postupka, nastavljenog po pravilima parničnog postupka, tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev navodeći da se odnosi na isplatu naknade za potrošnju električne energije za klimatizacijske uređaje u kolokacijskim prostorima i na trošak održavanja klimatizacijske opreme sukladno Standardnoj ponudi od 11. listopada 2005. koja je stupila na snagu 22. studenog 2005., Ugovoru o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji od 9. svibnja 2006. (dalje u tekstu: Ugovor) i sukladno rješenju HAKOM-a od 16. veljače 2009. Potrošnju električne energije tužitelj je obračunavao sukladno Standardnoj ponudi na osnovu deklarirane snage uređaja. Cijena po kWh za operatora korisnika ista je kao i za tužitelja, a izračun se temelji na procijeni potrošnje do trenutka dok tuženik o vlastitom trošku ne ugradi posebno kontrolno brojilo. Trošak održavanja također je reguliran Standardnom ponudom prema kojoj održavanje klimatizacijske opreme snose svi operatori korisnici koji dijele unutrašnju kolokaciju u jednakim dijelovima. Tuženik je mogao ugraditi posebno kontrolno mjerilo pa je na taj način imao mogućnost utvrditi stvarnu potrošnju. Dakle, tužitelj je obračunavao usluge održavanja i napajanja klima uređaja električnom energijom sukladno rješenju HAKOM-a donesenog u stručnom nadzoru od 16. veljače 2009. kojim je HAKOM provjeravao sve elemente tog obračuna te je naložio da tužitelj od dana donošenja tog rješenja obračunava usluge na način na koji je istim i određeno te tužitelj od tog dana obračunava usluge održavanja i napajanja klima uređaja električnom energijom kako mu je naloženo rješenjem HAKOM-a. Tužitelj je i prije donošenja tog rješenja, pa i u konkretnom slučaju, obračunavao usluge održavanja i napajanja klima uređaja električnom energijom na ispravan način sukladno metodologiji i obračunu koji se primjenjivao prema važećoj Standardnoj ponudi, a HAKOM je nakon stručnog nadzora 16. veljače 2009. kod obračunavanja naknade za klimatizaciju naložio samo izmjenu u pogledu izbacivanja stavke "marža" 10% te istodobnim ubacivanjem stavke „trošak kapitala“ 10,88%, a što je za tuženika nepovoljnije nego do donošenja rješenja (razlika od 0,88%). Stoga je stručnim nadzorom regulatorne agencije potvrđena ispravnost obračunavanja naknade za klimatizaciju kolokacijskog prostora. Uvjeti obračuna i naplate usluge klimatizacije kolokacijskog prostora uređeni su čl. 3.5. Dodatka 11. Standardne ponude gdje se navodi da se potrošena električna energija plaća od datuma primopredaje kolokacijskog prostora u mjesečnim obrocima, a na osnovu deklarirane snage uređaja te da se stvarna potrošnja električne energije obračunava jednom godišnje jedino u slučaju kada je na zahtjev i o trošku operatora korisnika instalirano kontrolno brojilo za mjerenje potrošnje električne energije.

5. U odnosu na navode tužitelja, tuženik ističe da čl. 60. Zakona o telekomunikacijama propisuje da je operator sa znatnijom tržišnom snagom dužan drugim operatorima omogućiti pristup izdvojenoj lokalnoj petlji. Troškovi i cijene za lokalne petlje i pripadajuću opremu moraju biti nediskriminirajući i objektivni te objavljeni na prikladan način. Cijene moraju biti troškovno usmjerene, odnosno moraju osigurati davatelju lokalne petlje pokrivanje stvarnih troškova, uključujući i razumnu stopu povrata na ulaganja. Operatori sa znatnijom tržišnom snagom moraju omogućiti pristup svojoj izdvojenoj lokalnoj petlji pod istim uvjetima pod kojima tu uslugu koriste sami ili s njima povezana društva. Ova načela sadržana su i u Zakonu o elektroničkim komunikacijama koji je derogirao Zakon o telekomunikacijama, a koji je stupio na snagu 1. srpnja 2008. Stoga kad tužitelj pruža usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji tuženiku, za te usluge cijene mora temeljiti na stvarnim troškovima pruženih usluga i tužitelj ima teret dokaza troškovne usmjerenosti cijena tih usluga. Tužitelj nije naplaćivao održavanje klima uređaja i mjesečnu potrošnju električne energije u skladu sa ugovorima između stranaka, Standardnom ponudom i važećim propisima te je netočan navod tužitelja da je HAKOM potvrdio ispravnost obračuna naknade za klimatizaciju odnosno potrošnju električne energije.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave i financijskim vještačenjem te je ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23: dalje ZPP), tužbeni zahtjev utvrđen osnovanim u cijelosti osim u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka.

7. Predmet spora je isplata iznosa od 17.198,75 EUR / 129.583,95 kn sa zateznim kamatama od 27. prosinca 2008. s osnove potrošnje električne energije za klimatizacijske uređaje u kolokacijskim prostorima, odnosno mjestima spajanja telefonske mreže tuženika kao operatora, odnosno korisnika na telekomunikacijsku mrežu tužitelja kao operatora-davatelja, prema računu br. 41100892 od 26. studenog 2008.

8. Tužitelj je kao nacionalni operator sa znatnijom tržišnom snagom s tuženikom odnosno s njegovim pravnim prednikom kao „drugim operatorom“ sklopio Ugovor o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji od 9. svibnja 2006., a sastavni dio Ugovora čini tužiteljeva Standardna ponuda za uslugu pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji od 22. studenoga 2005.

9. Između stranaka je sporno ima li tužitelj pravo potrošnju električne energije naplaćivati prema deklariranoj snazi uređaja ili samo prema stvarnoj potrošnji i je li tužitelj naplaćivao održavanje klima uređaja i mjesečnu potrošnju električne energije u skladu sa Ugovorom između stranaka, Standardnom ponudom i važećim propisima.

10. Uvidom u Ugovor od 9. svibnja 2006. (list 126-227 spisa) i Standardnu ponudu od 22. studenoga 2005. (list 37-125 spisa) sud je utvrdio da je potpisom Ugovora tuženik prihvatio uvjete i cijene utvrđene u Standardnoj ponudi tužitelja u sadržaju u kojem je odobrena od strane HAKOM-a 20. listopada 2005., a koja je sastavni i neodvojivi dio Ugovora. Nadalje, ugovoreno je i da ukoliko Standardna ponuda tužitelja bude izmijenjena ili dopunjena, na Ugovor će se automatski primjenjivati tako izmijenjena ili dopunjena Standardna ponuda.

11. Uvidom u Standardnu ponudu od 22. studenog 2005. sud je utvrdio da je u dodatku 11, odredbi čl. 3.5. određeno da se potrošena električna energija plaća od datuma primopredaje kolokacijskog prostora u mjesečnim obrocima, a na osnovu deklarirane snage uređaja. Stvarna potrošnja se obračunava jednom godišnje u slučaju kada je na zahtjev i o trošku operatora instalirano kontrolno brojilo za mjerenje potrošnje električne energije.

12. Prema čl. 2.1.1.3. Dodatka 2 Standardne ponude, troškove održavanja klimatizacijske opreme snose svi operateri korisnici koji dijele zajedničku unutrašnju kolokaciju u jednakim dijelovima.

13. Uvidom u rješenje Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije od 16. veljače 2009. (list 239-241 spisa) sud je utvrdio da je Agencija na temelju odredaba čl. 14. st. 4., čl. 114. st. 1. t. 17., t. 19., st. 6. i čl. 116. st. 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine broj 73/08), a sukladno čl. 60. st. 3. Zakona o telekomunikacijama (Narodne novine broj 122/03, 158/03, 60/04 i 70/05) i čl. 3. st. 6. Pravilnika o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji (Narodne novine broj 45/05) nakon provedenog postupka stručnog nadzora nad tužiteljem u svezi izračuna troškova i cijena za ugradnju i uporabu klimatizacijskih uređaja u kolokacijskim prostorima donijela navedeno rješenje kojim je naloženo tužitelju da od zaprimanja tog rješenja vrši obračun troškova ugradnje i korištenja klimatizacijskih uređaja isključivo u skladu s dostavljenim prikazom troškova i cijena nabave i korištenja klimatizacijskih uređaja iz dopisa tužitelja od 29. listopada 2008. na način da se izbaci stavka marža u iznosu od 10% iz konačnog obračuna te da primijenjeni trošak kapitala iznosi 10,88%.

14. Uvidom u odluku Vijeća Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije od 17. srpnja 2009. (list 470-474 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj određen operatorom sa značajnom tržišnom snagom na tržištu veleprodajnog (fizičkog) pristupa mrežnoj infrastrukturi (uključujući dijeljeni li potpuni izdvojeni pristup) na fiksnoj lokaciji te su mu određene regulatorne obveze pristupa i korištenja posebnih dijelova mreže, nediskriminacije, transparentnosti, nadzora cijena i vođenja troškovnog računovodstva te obveza računovodstvenog razdvajanja. Odlučeno je i da Standardna ponuda tužitelja od 22. studenog 2005. ostaje na snazi do dana objave nove standardne ponude za uslugu izdvojenog pristupa lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima u skladu s uvjetima iz dokumenta „Analiza tržišta veleprodajnog (fizičkog) pristupa mrežnoj infrastruktri (uključujući dijeljeni ili potpuni izdvojeni pristup) na fiksnoj lokaciji.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja mr.sc. Zrinka Ručevića (list 610-620, 630-633 i 656 spisa), a koji je ovaj sud prihvatio kao argumentiran i objektivan te na koji stranke nisu imale prigovor, sud je utvrdio da je mjesečna naknada za potrošnju i održavanje klimatizacijskih uređaja u kolokacijskim prostorima tužitelja određena u skladu s podacima i odredbama iz Standardne ponude od 22. studenog 2005. i rješenju Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije od 16. veljače 2009. te iznosi ukupno 411,37 kn za klimatizacijski uređaj Toshiba RAV SM 562 i 522,51 kn za klimatizacijski uređaj Toshiba RAV SM 802, zatim da ukupna mjesečna naknada za potrošnju i održavanje klimatizacijskih uređaja u kolokacijskim prostorima tužitelja po svim lokacijama obuhvaćenim računom tužitelja broj 41100892 od 26. studenog 2008. te određena u visini prema broju operatora korisnika u pojedinoj kolokaciji iznosi 10.319,95 kn, te da ukupni iznos obveze tuženika za potrošnju i održavanje klimatizacijskih uređaja za razdoblje od datuma instalacije do 31. listopada 2008. po svim lokacijama obuhvaćenim računom tužitelja broj 41100892 od 26. studenog 2008. iznosi 149.992,50 kn, odnosno više nego što je tužitelj obračunao računom broj 41100892.

16. Sukladno uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz rješenja poslovni broj Pž-4283/2023 kojom je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-521/2023 od 30. listopada 2023. u točkama I. i III. izreke i predmet vraćen u tom dijelu na ponovno suđenje, sud je pozvao vještaka da dopuni nalaz i mišljenje na način da utvrdi je li tužitelj ispostavio utužene račune sukladno odredbama Standardne ponude i rješenju i Odluci HAKOM-a u pogledu električne energije (čl. 3.5. Dodatka 11. Standardne ponude) te u pogledu podjele troškova sukladno broju korisnika na pojedinoj kolokaciji (čl. 2.1.1.3. Dodatka 2. Standardne ponude) te da utvrdi je li tužitelj u obračunu koristio upravo cijenu električne energije koju je i on plaćao HEP-u s napomenom da iz dostavljenih računa, specifikacije i ranije provedenog vještačenja nije razvidno u kojoj je količini i po kojoj je cijeni tužitelj nabavljao električnu energiju u utuženom razdoblju, a ti su elementi ključni za utvrđenje točnosti obračuna spornih troškova.

17. Vještak je dopunio nalaz i mišljenje navodeći da je, kao što je već navedeno u osnovnom nalazu i mišljenju od 7. listopada 2021., nakon provedenog nadzora nad tužiteljem u svezi izračuna troškova i cijena za ugradnju i uporabu klimatizacijskih uređaja u kolokacijskim prostorima, Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije 16. veljače 2009. donijela rješenje kojim je tužitelju naloženo da iz obračuna troškova i cijena nabave i korištenja klimatizacijskih uređaja izbaci stavku ''marža'' u iznosu od 10 % te da primijenjeni trošak kapitala iznosi 10,88 %. U skladu s navedenim, vještak je korigirao izračun mjesečnih troškova potrošnije i održavanja korištenja klimatizacijskih uređaja Toshiba RAV SM 562 i Toshiba RAV SM 802. (Tabela 1 iz osnovnog nalaza i mišljenja.). U svim ostalim elementima, tužitelj se prilikom izdavanja predmetnog računa pridržavao odredbi Standardne ponude i Rješenja i Odluke HAKOM-a u pogledu električne energije. Vezano uz podjelu troškova u skladu s brojem korisnika na pojedinoj kolokaciji, iz specifikacije koju je tužitelj priložio uz podnesak od 21. rujna 2012. (list 26 – 27 spisa), a koja se odnosi na predmetni račun, vidljivi su ukupni mjesečni, kao i ukupni iznosi obveza (do 31. listopada 2008.) za Metronet d.o.o. po svakoj kolokaciji. Iz iznosa mjesečnih obveza za kolokaciju, razvidno je da isti približno odgovaraju onima koje je vještak utvrdio u svom izračunu u osnovnom nalazu i mišljenju (stupac 'g' Tabele 2 iz osnovnog nalaza i mišljenja). Iz Tabele 2 je također vidljivo da je ukupna mjesečna naknada za Metronet d.o.o. za svaku kolokaciju utvrđena uzimajući u obzir broj korisnika na svakoj pojedinoj kolokaciji (stupac 'f' Tabele 2 iz osnovnog nalaza i mišljenja). Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj troškove iz utuženog računa obračunao u skladu s brojem korisnika na pojedinoj kolokaciji. U odnosu na dio zadatka kojim se traži očitovanje je li tužitelj u obračunu koristio upravo cijenu električne energije koju je i on plaćao HEP-u, ističe da se podaci o cijeni električne energije već nalaze u spisu predmeta, odnosno u Analizi Energetskog instituta Hrvoje Požar (list 435 – 462 spisa), ustanove u vlasništvu Republike Hrvatske. S obzirom na to da se podaci iz navedene analize o cijeni električne energije mogu uzeti u obzir pri izradi nalaza i mišljenja te da ne postoje pojedinačni računi HEP-a za pojedinu lokaciju iz kojih bi se jednostavno mogao iščitati iznos cijene kWh kao i činjenicu da su računi HEP-a ispostavljeni tužitelju prije više od 15 godina (pa je upitno mogu li se isti pribaviti), vještak je pri izradi dopunskog nalaza i mišljenja uzeo u obzir podatke o cijeni električne energije koja je utvrđena u Analizi Energetskog instituta Hrvoje Požar. Prema tim podacima prosječna cijena za električnu energiju koju je tužitelj plaćao HEP-u u razdoblju između siječnja 2009. i rujna 2017. iznosila je 0,6391 kn/kWh. Iz dopisa od 12. prosinca 2008. (list 419– 420 spisa) u kojem se na zahtjev Hrvatske Agencije za poštu i elektroniku, tužitelj očitovao o načinu izračuna troška potrošnje električne energije za rad klimatizacijskih uređaja, razvidno je da je jedinična cijena električne energije koju je tužitelj obračunavao u predmetnom razdoblju iznosila 0,6 kn/kWh. Navedenu cijenu je vještak primijenio i u svom izračunu ukupne mjesečne cijene potrošnje i održavanja klimatskih uređaja iz osnovnog nalaza i mišljenja od 7. listopada 2021. (redni broj 4 Tabele 1 iz osnovnog nalaza i mišljenja). Iz navedenog proizlazi, da je cijena električne energije koju je tužitelj obračunavao svojim korisnicima u utuženom razdoblju, manja od one koju je plaćao HEP-u u razdoblju od 2009. pa nadalje.

18. Dakle, u skladu s utvrđenjima i izračunima iz osnovnog, prvog dopunskog i drugog dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zrinka Ručevića sud je utvrdio da se tužitelj prilikom obračuna troškova zaračunatih u utuženom računu pridržavao odredbi (osim izmjena zatraženih u Rješenju Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije od 16. veljače 2009.) iz Standardne ponude i Rješenja i Odluke HAKOMa u pogledu električne energije (čl. 3.5. Dodatka 11. Standardne ponude) te u pogledu podjele troškova u skladu s brojem korisnika na pojedinoj kolokaciji (čl. 2.1.1.3. Dodatka 2. Standardne ponude), kao i da je jedinična cijena električne energije koju je tužitelj obračunavao u utuženom razdoblju svojim korisnicima iznosila 0,6 kn/kWh, a što je niže od prosječne cijene za električnu energiju koju je tužitelj plaćao HEP-u, a koja je utvrđena u Analizi Energetskog instituta Hrvoje Požar od 20. listopada 2017. (0,6391 kn/kWh).

19. Dakle, stranke su 9. svibnja 2006. zaključile Ugovor kojim je tuženik prihvatio uvjete i cijene utvrđene u Standardnoj ponudi tužitelja koja je odobrena od Hrvatske agencije za telekomunikacije kao regulatornog tijela, te je prema Standardnoj ponudi tužitelja određeno da se potrošena električna energija plaća od datuma primopredaje kolokacijskog prostora u mjesečnim obrocima, a na osnovu deklarirane snage uređaja. Stvarna potrošnja se obračunava jednom godišnje samo u slučaju kada je na zahtjev i o trošku operatora instalirano kontrolno brojilo za mjerenje potrošnje električne energije, a tuženik takav zahtjev nije postavio. Tijekom postupka tuženik nije dokazao niti da je takav zahtjev postavio tužitelju niti da je prije utuženog razdoblja o svom trošku instalirao kontrolno brojilo za mjerenje potrošnje električne energije sukladno odredbama Standardne ponude, a na temelju čega bi mu tužitelj bio u obvezi obračunavati stvarnu potrošnju električne energije i to jednom godišnje.

20. Pogrešan je stav tuženika da bi u ovom postupku bilo potrebno utvrđivati jesu li cijene u skladu s troškovnom usmjerenosti. Prema odredbi čl. 60. st. 1. Zakona o telekomunikacijama (Narodne novine, broj 122/03, 158/03, 60/04 i 70/05) operatori nepokretnih javnih telefonskih mreža, koje je Vijeće Agencije odredilo operatorima sa znatnijom tržišnom snagom na mjerodavnom tržištu usluga nepokretnih javnih telefonskih mreža, i to javnih govornih usluga i usluga prijenosa govora, zvuka, podataka, dokumenata, slika i drugog u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži, moraju, na zahtjev drugih operatora, omogućiti pristup svojoj izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima, prema načelima transparentnosti, ravnopravnosti, nediskriminacije i troškovne usmjerenosti, dok prema odredbi st. 3. toga članka, cijene pružanja usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima utvrđuju se u skladu s načelima transparentnosti, nediskriminacije, objektivnosti i troškovne usmjerenosti, te se moraju temeljiti na stvarnim troškovima pruženih usluga, uključujući i razumnu stopu povrata na ulaganja. Navedena zakonska odredba ne primjenjuje se u ovoj pravnoj stvari, budući da je za nadzor i regulaciju cijena, u skladu s odredbom čl. 12. st. 1. t. 2. Zakona o telekomunikacijama, nadležna Hrvatska agencija za poštu i telekomunikacije, dok je za utvrđivanje postojanja povrede tržišnog natjecanja nadležna Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o telekomunikacijama). Stoga preispitivanje troškovne opravdanosti cijena (koje je tužitelj ponudio, a tuženik prihvatio), ne može biti predmet raspravljanja u parničnom postupku koji se vodi radi isplate naknade za potrošnju električne energije za klimatizacijske uređaje u kolokacijskim prostorima i trošak održavanja klimatizacijske opreme sukladno Ugovoru. Nadalje, odluka Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije od 17. srpnja 2009. prema kojoj je tužitelj obvezan najkasnije do 1. listopada 2009. objaviti standardnu ponudu za uslugu izdvojenog pristupa lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima u skladu s uvjetima iz dokumenta Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije iz toč. III te odluke, ne primjenjuje se u konkretnom slučaju već se primjenjuje od stupanja na snagu te odluke te je u toč. IV odluke navedeno da Standardna ponuda tužitelja od 22. studenog 2005. ostaje na snazi do dana objave nove standardne ponude.

21. Slijedom navedenog, tuženik je dužan platiti tužitelju potrošenu električnu energiju na osnovu deklarirane snage uređaja, a ne kako to tuženik tvrdi na temelju stvarne potrošnje električne energije te je dužan platiti troškove održavanja klimatizacijske opreme u jednakim dijelovima kao i svi operateri korisnici koji dijele zajedničku unutrašnju kolokaciju sukladno čl. 3.5. Dodatka 11 i čl. 2.1.1.3. Dodatka 2 Standardne ponude.

22. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka UD na okolnost pravilnosti obračuna naknade za klimatizaciju, odnosno je li tužiteljevo potraživanje po utuženom računu obračunato na način kako mu je HAKOM naložio rješenjem od 16. veljače 2009. te je li navedene iznose raspodijelio sukladno Standardnoj ponudi odnosno prema broju operatora korisnika u pojedinoj kolokaciji, jer je navedenu činjenicu sud utvrdio vještačenjem. Sud je odbio i dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza telekomunikacijskim i financijskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja stvarnog troška pruženih usluga odnosno održavanja i napajanja klimatizacijskih uređaja te je odbio njegov prijedlog za dopunom nalaza i mišljenja na način da se utvrdi stvarna potrošnja električne energije na temelju nabavne cijene po kwh kao nevažan, a kao što je već obrazloženo.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

24. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

25. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, a ova Tarifa stupila je na snagu 25. studenog 2023. Prema odredbi čl. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tužitelj postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

26. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za sastavljanje podnesaka od 8. studenoga 2019., 13. travnja 2021., 28. lipnja 2021. i 27. siječnja 2025., svako u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 OT), za sastavljanje podnesaka od 3. svibnja 2021., 9. studenoga 2021., 29. travnja 2022. i 9. svibnja 2024., svako u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za sastavljanje podneska od 18. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/3 OT), za zastupanje na ročištima 7. srpnja 2021., 11. listopada 2023., 21. svibnja 2024. i 19. veljače 2025., svako u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25%, što iznosi 1.100,00 EUR (Tbr. 42 OT), trošak vještačenja u iznosu 398,17 EUR / 3.000,00 kn, trošak sudske pristojbe na presudu 218,44 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 6.116,61 EUR. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 6. ožujka 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.