Poslovni broj: Usž-4109/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Marine Kosović Marković predsjednice vijeća , mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Jelene Rajić , članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog zapisničara , u upravnom sporu tužitelja KDiz Novog Zelanda , [adresa], [adresa]:

[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]i PDiz [adresa], [adresa], koje zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić-Begović , odvjetnica u Zagrebu , Ksaverska cesta 35A , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske , Zagreb , Ulica grada Vukovara 49 , OIB: 72910430276 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu , Zagreb , Savska cesta 41 , OIB: 16488001145 i Grada Zagreba , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , OIB: 61817894937 , radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-5945/2023-10 od 6. rujna 2024. , na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-5945/2023-10 od 6. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske , Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , KLASA: UP/II-942-01/21-01/234 , URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 26. rujna 2023. , te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Trećeg područnog odsjeka (Trešnjevka, Trnje, Peščenica), KLASA: UP/I-942-01/18-11/51, URBROJ: 251-19-11-4/004-21-44 od 22. ožujka 2021.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za povrat u vlasništvo poslovnog prostora u prizemlju ulične zgrade u [adresa], površine 20,00 m[2] , sagrađene na z.k. č. br. [katastarska čestica], površine 630 m (175,2 čhv), upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka 1. izreke) uz odluku da svaka stranka snosi svoje troškove (točka 2. izreke).

2. Tužitelji su podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističu da su u spis dostavili presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-414/87 od 7. veljače 1989., kojom je utvrđeno da je njihov prednik AD KD kupio suvlasnički dio oduzetih nekretnina u [adresa] prije provedbe nacionalizacije i to temeljem ugovora o kupoprodaji koji su kao kupci potpisale i zaključile njegove sestre. Ne smatraju odlučnim što u času nacionalizacije nije bilo upisano pravo suvlasništva u korist njihovog prednika obzirom da je ono nesporno kasnije utvrđeno sudskom odlukom. Mišljenja su da u ovom postupku povrata nije moguće ocjenjivati isprave i donositi odluke na njihovu štetu niti je moguće tumačiti mjerodavne propise pretjeranim formalizmom. Iznose da su prvostupanjski sud i upravna tijela bili dužni voditi računa o materijalnoj istini, odnosno utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke. Stoga nedopustivim smatraju zanemarivanje postojanja navedene pravomoćne presude kojom je riješeno prethodno pitanje utvrđenja prava vlasništva. Predlažu da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora. Potražuje i trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 1.718,75 €.

3. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6. Prema podacima spisa predmeta tužitelji su u skladu s odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi) zatražili povrat poslovnog prostora u prizemlju ulične zgrade u [adresa], površine 20,00 m[2] , sagrađene na z.k. č. br. [katastarska čestica], površine 630 m (175,2 čhv), upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je nacionalizirana danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“, 52/58.) rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Donji grad, broj: 02/KN-15421/2-1960 od 10. svibnja 1960. Tim rješenjem je utvrđeno da je zgrada nacionalizirana prijašnjim suvlasnicima ĆD u 2/16 dijela, KDK u 2/16 dijela, LD u 2/16 dijela, JD u 4/16 dijela, VD i CD svakom u 1/16 dijela, HD i FD svakoj u 2/16 dijela. Kao posebni dijelovi predmetne zgrade su na zahtjev imenovanih prijašnjih suvlasnika izuzeti od nacionalizacije i ostavljeni u vlasništvo stanovi utvrđeni rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Donji grad, Zagreb Broj: 02/KN- 1542/1960 od 9. lipnja 1960.

7. Tužitelji svojim žalbenim prigovorima ne dovode u sumnju da su ĆD, KDK, LD, JD, ĐD, CD, TD i FD, aktom o oduzimanju utvrđeni kao stvarni suvlasnici predmetne nekretnine, ali smatraju da su oni ovlaštenici naknade obzirom da su pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 7. veljače 1989. kao nasljednici AD utvrđeni kao suvlasnici stanova kao posebnih dijelova zgrade u [adresa], sve u 40/100 dijela (2/5 dijela).

8. Člankom 9. stavkom 1. Zakona o naknadi određeno je da se prava iz ovoga Zakona priznaju fizičkoj osobi - prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda.

8.1. Prijašnjim vlasnikom u smislu Zakona o naknadi smatraju se fizičke i pravne osobe kojima je imovina oduzeta na temelju propisa iz članka 2. istog Zakona te akata i načina propisanih člankom 3. istog Zakona, odnosno njihovi nasljednici i pravni slijednici (čl. 1. st. 5. Zakona o naknadi).

9. Budući da predmetna nekretnina nije oduzeta predniku tužitelja AD, što u ovom postupku nije ni sporno, ovaj Sud nalazi kako je pravilno utvrđeno da prednik tužitelja nije prijašnji vlasnik u smislu članka 9. Zakona o naknadi da bi njemu, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima pripala prava iz Zakona o naknadi. Slijedom navedenog tužitelji u konkretnom slučaju nisu ovlaštenici prava na naknadu za predmetni poslovni prostor.

10. Ne utječe na drugačije rješenje ove upravne stvari pozivanjem tužitelja na presudu Općinskog suda u Zagrebu od 7. veljače 1989. , kojom se utvrđuje da su nasljednici iza prijašnjih vlasnika ĆDi KDKobvezani izdati valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu suvlasništva na opisanim stanovima u 40/100 dijela (2/5 dijela) u zgradi u [adresa]u [adresa]. Ovo iz razloga što navedenom presudom nije utvrđeno da je u trenutku nacionalizacije suvlasnik oduzeo nekretnine bio ADkao prednik tužitelja kako bi se pravilno ocijenio prvostupanjski sud.

11. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja , to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 135. stavke 1. ZUS-a , odlučiti kao u točki I. izreke, a kako tužitelji nisu uspjeli sa svojom žalbom, trebalo je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a odbiti njihov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu , 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković