REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Usi-8/2024-9

[adresa] N 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u postupku izvršenja ovosudne presude poslovni broj 1 Us I- 1446/2020-32 od 12. rujna 2022., donesene u upravnom sporu tužitelja NZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Babić, odvjetnik u Puli, Radićeva 47/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi svojstva osiguranika osobe s invaliditetom, 6. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja za izvršenje presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj 1 Us I-1446/2020-32 od 12. rujna 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom ovog Suda poslovni broj Us I-1446/2020-32 od 12. rujna 2022. u točki I. izreke poništena su upravna rješenja (rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/20-01/03309609801, URBROJ: 341-99-05/3-20-004644 od 21. listopada 2020. i prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Puli, KLASA: UP/I 141-06/20-01/03309609801, URBROJ: 341-13-05/3-20-8484 od 17. lipnja 2020.). U točki II. izreke tužitelju je utvrđeno svojstvo osiguranika – osobe s invaliditetom od 1. siječnja 2019. te je utvrđeno da tužitelj ispunjava uvjete da mu se od 1. siječnja 2019. računa staž osiguranja s povećanim trajanjem i da mu se snizi dobna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu sukladno čl. 26. i čl. 27. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem („Narodne novine“, broj 115/18, dalje: ZOSPT iz 2018.). U točki III. izreke naloženo je prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti te presude donese potrebne provedbene odluke u cilju ostvarivanja prava tužitelja iz točke II. izreke te presude.

2. Tužitelj je dana 18. srpnja 2024. podnio ovom Sudu zahtjev za izvršenje navedene presude na temelju čl. 155. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS), jer smatra da je novo rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I 140-02/23-01/03309609801, URBROJ: 341-13-05/3-23-16873 od 28. lipnja 2024. koje je doneseno u izvršenju navedene presude doneseno protivno izreci te presude, pravnom shvaćanju ili primjedbama Suda. Tužitelj u zahtjevu navodi kako smatra da je prvostupanjsko tijelo djelomično postupilo po navedenoj presudi jer mu je od 1. siječnja 2019. računalo staž osiguranja s povećanim trajanjem, ali mu nije snizilo dobnu granicu za stjecanje prava na starosnu mirovinu sukladno čl. 26. i čl. 27. ZOSPT iz 2018., radi čega mu je navedenim rješenjem priznato pravo na prijevremenu, umjesto na punu starosnu mirovinu.

3. Prvostupanjsko tijelo se je očitovalo kako je u cijelosti postupilo po navedenoj presudi i da tužitelj pogrešno tumači način na koji se snižava dobna granica radi stjecanja prava na starosnu mirovinu te pojašnjava kako zakonska odredba ne predviđa mogućnost snižavanja u razmjernom dijelu kako to tužitelj traži već da je izričito propisano da se snižavanje dobne granice odnosi "po jednu godinu za svakih 5 godina staža osiguranja koji se računa 12/15". Obrazložilo je kako je u postupku za mirovinu po zahtjevu tužitelja od 24. siječnja 2023. utvrđeno da je tužitelj rođen dana **.**.1958. što znači da je do dana umirovljenja 1. veljače 2023. navršio 64 godine i 07 mjeseci života, te da je do zaključno s 31. siječnja 2023. navršio ukupni mirovinski staž od 40 godina, 10 mjeseci i 9 dana, a od toga efektivno 39 godina, 10 mjeseci i 1 dan te 1 godinu, 0 mjeseci i 1 dan staža s povećanim trajanjem po stopi uvećanja 12/15 navršenog u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. siječnja 2023. Obrazložilo je da je tužitelj ostvario uz uvećanje po stopi 12/15 staž u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. siječnja 2023., a to razdoblje efektivno iznosi 4 godine i 1 mjesec, znači iznosi kraće od potrebnih 5 godina staža efektivno, stoga da nije bilo zakonske osnove za primjenu čl. 181. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO), odnosno za snižavanje dobne granice radi prava na starosnu mirovinu. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je stava da s obzirom da tužitelj nije uz uvećanje po stopi 12/15 navršio potrebnih minimalno 5 godina staža efektivno, to da nije ispunio potrebne uvjete za snižavanje dobne granice iz čl. 181. ZOMO, tako da nije bilo zakonske osnove da mu se počevši od 1. veljače 2023. prizna pravo na starosnu mirovinu te da mu je stoga rešenjem prvostupanjskog tijela od 28. lipnja 2024. određena od 1. veljače 2023. prijevremena starosna mirovina.

4. Tužitelj smatra da mu je za ovo razdoblje od 4 godine i 1 mjesec, trebalo obračunati razmjeran dio snižavanja dobne granice, odnosno 9,8 mjeseci ili izraženo u mjesecima i danima 9 mjeseci i 24 dana. Smatra da je trebalo primijeniti obračun razmjernog dijela snižavanja dobne granice budući da ZOSPT iz 2018. (koji se ovdje primjenjuje kao lex specialis) u niti jednoj odredbi pa tako niti u odredbi čl. 27. ne propisuje minimalno trajanje staža osiguranja koje se računa s povećanim trajanjem kao uvjet primjene prava na sniženje dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu. Navodi kako da je prvostupanjsko tijelo pravilno izvršilo navedenu presudu i da je pravilno protumačilo i primijenilo odredbu čl. 27. ZOSPT iz 2018. da bi tada utvrdilo da mu se dobna granica za snižavanje prava na starosnu mirovinu snižava za 9 mjeseci i 24 dana, odnosno na njegove 64 godine, 2 mjeseca i 6 dana i da bi u tom pravcu donijelo rješenje o priznavanju prava na punu starosnu mirovinu, a ne na prijevremenu starosnu mirovinu, i bez umanjenja polaznog faktora (penalizacije) od 0,2 % za svaki mjesec ranijeg odlaska u mirovinu, a sukladno čl. 85. st. 2. ZOMO. Stoga predlaže da Sud na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZUS presudom bez održavanja rasprave naložiti prvostupanjskom tijelu dužnost izvršenja navedene presude na način da je tužitelju osim obračuna staža s povećanim trajanjem po čl. 26. ZOSPT iz 2018. dužan izvršiti i obračun razmjernog sniženja dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu po čl. 27. st. 3. ZOSPT iz 2018. uz primjenu mjere iz čl. 155. st. 2. ZUS te uz nalog prvostupanjskom tijelu da je dužno tužitelju naknaditi trošak ovog postupka.

5. Dakle, u postupku izvršenja sporno je tumačenje odredbe čl. 27. st. 3. ZOSPT iz 2018. i je li prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku postupilo u skladu s tom odredbom. Tužitelj smatra da minimalno trajanje staža osiguranja nije propisano kao uvjet za primjenu te odredbe i da je stoga tužitelju trebalo obračunati razmjeran dio snižavanja dobne granice razmjerno ostvarenom stažu osiguranja koje se računa 12/15 mjeseci, odnosno da je za 4 godine i 1 mjesec, trebalo obračunati razmjeran dio snižavanja dobne granice, odnosno 9,8 mjeseci ili izraženo u mjesecima i danima 9 mjeseci i 24 dana. Prvostupanjsko tijelo smatra da se za primjenu navedene odredbe mora raditi minimalno o 5 godina staža osiguranja koji se računa 12/15 mjeseci i da nije moguće obračunavati razmjeran dio snižavanja dobne granice kako to smatra tužitelj.

6. Čl. 33. ZOMO propisano je da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

7. Čl. 181. st. 1. ZOMO propisano je da se iznimno od čl. 33. ZOMO dobna granica propisana za stjecanje starosne mirovine snižava ovisno o postignutom stažu osiguranja s povećanim trajanjem odnosno stupnju povećanja staža.

8. Čl. 27. st. 1. ZOSPT iz 2018. propisano je da snižavanje dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu ovisi o dužini razdoblja za koje se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem i stupnju povećanja staža osiguranja. St. 3. istog članka propisano je da se osiguranicima - osobama s invaliditetom iz čl. 1. točke 3. tog Zakona snižava dobna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu iz čl. 33. i čl. 180. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, br. 157/13., 33/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 62/18.) po jednu godinu za svakih 5 godina provedenih u osiguranju koje se računa 12 mjeseci kao 15 mjeseci.

9. Čl. 155. st. 1. ZUS propisano je da ako tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje u izvršenju presude donese novu odluku koja je protivna izreci presude, pravnom shvaćanju ili primjedbama suda, sud će nakon primitka odgovora na zahtjev za izvršenje ili isteka roka za dostavu odgovora na zahtjev za izvršenje, presudom bez održavanja rasprave poništiti odluku koja je donesena protivno izreci presude, pravnom shvaćanju ili primjedbama suda i naložiti tuženiku odnosno tijelu nadležnom za izvršenje da u određenom roku izvrši presudu. U st. 2. istog članka propisano je da u izreci presude iz ovoga članka sud će čelniku nadležnog javnopravnog tijela izreći novčanu kaznu sukladno odredbama čl. 154. ovoga Zakona.

10. Čl. 156. st. 2. ZUS propisano je da će Sud rješenjem odbiti zahtjev za izvršenje ako se zahtjev odnosi na tijelo koje nije obveznik izvršenja presude ili ako je zahtjev neosnovan zbog drugih razloga.

11. Cijeneći sadržaj citiranog čl. 27. ZOSPT iz 2018., Sud utvrđuje da sporna odredba propisuje da se tužitelju snižava dobna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu po jednu godinu za svakih 5 godina rada u zanimanju na kojem se staž osiguranja računa 12 mjeseci kao 15 mjeseci. Dakle, mora proći razdoblje od 5 godina da bi došlo do snižavanja dobne granice. Prije nego prođe razdoblje od 5 godina, uopće ne nastaju uvjeti za snižavanje dobne granice, pa stoga tužitelj pogrešno smatra da mu je za navedeno razdoblje od 4 godine i 1 mjesec trebalo obračunati razmjeran dio snižavanja dobne granice, odnosno 9,8 mjeseci ili izraženo u mjesecima i danima 9 mjeseci i 24 dana.

12. Tužitelj je, kako je navedeno, ostvario uz uvećanje po stopi 12/15 staž u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. siječnja 2023., navedeno razdoblje efektivno iznosi 4 godine i 1 mjesec, znači iznosi kraće od potrebnih 5 godina staža, stoga nije bilo zakonske osnove za snižavanje dobne granice radi stjecanja prava na starosnu mirovinu te je pravilno prvostupanjskim rješenjem tužitelju određena od 1. veljače 2023. prijevremena starosna mirovina.

13. Nadalje, navodi se i to da je Sud donio meritornu odluku kojom je presuđeno, suprotno od upravnih tijela, da tužitelj kao samozaposlena osoba s invaliditetom iako je samostalni obveznik doprinosa za mirovinsko osiguranje ostvaruje pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem i pravo na snižavanje dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu na jednak način kao i zaposlena osoba s invaliditetom i to od 1. siječnja 2019. Ali time Sud nije presudio da se tužitelju treba sniziti dobna granica i da treba ostvariti pravo na starosnu mirovinu, nego da s osnova svojstva osiguranika – osobe s invaliditetom iako je samozaposlena osoba ispunjava uvjete da mu se od 1. siječnja 2019. računa staž osiguranja s povećanim trajanjem i da mu se snizi dobna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu, koju je potom prvostupanjsko tijelo obračunalo u ponovnom postupku.

14. Kada je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku pristupilo obračunavanju staža utvrdilo je da je tužitelj do umirovljenja, dakle zaključno do 31. siječnja 2023., navršio ukupni mirovinski staž od 40 godina, 10 mjeseci i 9 dana, a od toga efektivno 39 godina, 10 mjeseci i 1 dan te 1 godinu, 0 mjeseci i 1 dan staža s povećanim trajanjem po stopi uvećanja 12/15 u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. siječnja 2023. Dakle, tužitelj je u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. siječnja 2023. ostvario staž osiguranja s povećanim trajanjem po stopi uvećanja 12/15, međutim kao što je već navedeno to razdoblje iznosi 4 godine i 1 mjesec, što je kraće od 5 godina staža, pa stoga nije bilo uvjeta za primjenu citirane odredbe čl. 27. st. 3. ZOSPT iz 2018.

15. Budući da je u tijeku postupka izvršenja utvrđeno da je tuženik izvršio presudu u skladu s izrekom presude, pravnom shvaćanju ili primjedbama Suda, te da su navodi tužitelja radi kojih smatra da presuda nije pravilno izvršena neosnovani, to je Sud odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja na temelju citirane odredbe čl. 156. st. 2. ZUS.

16. Točka II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. i 7. ZUS.

U Rijeci 6. ožujka 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (čl. 156. st. 4. ZUS u svezi s čl. 128. ZUS).

DNA:

- opunomoćeniku podnositelja Marku Babiću, odvjetniku u Puli, Radićeva 47/I

- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnom uredu u Puli, Pula, Danteov trg 4