REPUBLIKA HRVATSKA
P-1433/2023-21
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužiteljice HŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], ul. 3. studenog 1944. 19, koju zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darija Silov i Ivan Milin u Šibeniku, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko- upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 20. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice DŽ, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 6. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužiteljica HŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], ul. 3. studenog 1944. br. 19, stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine katastarske oznake kat. čest. br. [katastarska čestica] (Z. U. [broj ZK uloška]) K. O. [katastarska općina], koji dio je na Geodetskom situacijskom nacrtu kojeg je izradio RŽ dipl. ing. geod. označen slovima A-B-C-D-E-F-A, površine 659 m2, koja Geodetska situacija je istovjetna Skici mjesta očevida koju je izradio vještak mjernik MŽ ing. geod. na kojoj skici dio kat. čest. br. [katastarska čestica] (Z. U. [broj ZK uloška]) K. O. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice je označen oznakom 1-2-3-4-5-6-7-1, koji Geodetski situacijski nacrt i skica mjesta očevida su sastavni dio ove presude.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je vlasnica realnog dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] opisanog u izreci ove presude stekavši ga 2020. darovanjem od majke JŽ koja, pak, da je istu stekla nasljeđivanjem svoje majke BŽ, a ona nasljeđivanjem supruga SŽ koji ga je stekao pok. ŠŽ koji je istog stekao 1964. kupnjom od NŽ, a on odmah nakon 2. svjetskog rata. Ujedno je navela da je u zemljišnim knjigama ovog suda za K. O. [katastarska općina] kao vlasnica
P-1433/2023/21
predmetne nekretnine upisana tuženica. Osim toga, navela je da se sporni realni dio predmetne nekretnine u posjedu nje i njezinih pravnih prednika nalazi makar od 1950. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, a sukladno rezultatima u postupku provednog očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, tužiteljica je konačno predložila donošenje presude sadržaja kao u izreci ove presude.
2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza dostavljenih uz tužbu ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, suviše toga navodeći da je predmetna nekretnina u katastarskom operatu upisana kao posjed: Hrvatske šume p.o. Zagreb - Uprava šuma Split, Šumarija Šibenik, a kojim upisom da je oborena presumpcija poštenog posjeda. Slijedom navedenog, da tužiteljica predmet spora nije mogla steći darovanjem budući da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava negoli ih sam ima. Stoga je predložila da se zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan.
3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 27. studenog 2023., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku H (nom. MŽ) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., [adresa] i zaprimljene u sudu 11. ožujka 2024., Geodetskog situacijskog nacrta izrađenog od strane dipl. ing. geod. H (nom. MŽ) Mikulandre 22. travnja 2016., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-847/01 od 19. veljače 2002. i br. O-614/2003 od 19. kolovoza 2023., Ugovora o darovanju nekretnina od 5. veljače 2020., iskaza svjedoka ZŽ i ŠŽ, te iskaza tužiteljice, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužiteljice nalazi osnovanim.
6. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:
- da odgovarajući realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (koji je na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice prikazan kao površina od 659 m2 omeđena brojkama 1-2-3-4-5-6-7-1, odnosno koji je na Geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od strane dipl. ing. geod. H (nom. MŽ) Mikulandre 22. travnja 2016. jednako prikazan, i to kao površina omeđena slovima A-B-C-D-E-F-A) u naravi predstavlja zemljište - uređeni vrt koji je u cijelosti ograđen starima kamenim suhozidom i na dijelu kojeg se zatiče stara kamena štala (staja) te koji je u istom obliku vidljiv i na ortofoto snimku iz 1968., s tim da je predmet spora položen nedaleko od zgrade katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina] na 1. katu koje je položen stan u vlasništvu tužiteljice,
- da je predmetna kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od 2006. upisana kao vlasništvo tuženice, s tim da je ta nekretnina u razdoblju od 1995. - 2006. bila upisana kao vlasništvo: „Hrvatske šume“ p.o. Zagreb, Uprava šuma Split, Šumarija Šibenik, a od 1968. - 1995. kao Društveno vlasništvo, nositelj prava korištenja „Šumsko gospodarstvo Šibenik“ odnosno „Kras“ šumsko turističko poduzeće Šibenik; da je predmetna nekretnina prema podacima iz katastarskog operata upisana kao posjed: „Hrvatske šume“ p.o. Zagreb, Uprava šuma Split, Šumarija Šibenik,
- da se predmet spora, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka ZŽ /rođ. 1929./ i ŠŽ /rođ. 1943./, koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na odgovarajućem realnom dijelu predmetne nekretnine, a kojim iskazima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužiteljice isticane u tom smislu u činjeničnom
P-1433/2023/21
supstratu tužbe), odnosno provedenih materijalnih dokaza (i to rezultata očevida provedenog na licu mjesta - kojim su zatečeni tragovi dugogodišnjeg posjeda predmeta spora, i to stari kameni suhozid kojim je isti u cijelosti odijeljen od susjednih parcela te stara kamena štala položena na dijelu istog koji u naravi predstavlja uređeni i održavani vrt, te koji u naravi ne predstavlja šumu ili šumsko zemljište), niz generacija nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu pravnih prednika tužiteljice, i to počev od NŽ koji je predmet spora iskrčio kao prvi vrt na predmetnom području te ga oko sredine 60-ih godina prošlog stoljeća tj. u vrijeme doseljenja tužiteljičinih djeda i bake na predmetno područje prodao djedu tužiteljice SŽ pok. ŠŽ, a koji su predmet spora kontinuirano koristili u poljoprivredne (kao vrt) odnosno gospodarske svrhe (za čuvanje blaga, i to početno koza, a poslije svinja).
7. Nadalje, u svezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:
- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužiteljice glede predmeta ovog postupka kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima tj. 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasničkom režimu ranijeg društvenog uređenja (društveno vlasništvo, odnosno općenarodna imovina),
- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.
8. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).
P-1433/2023/21
9. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed pravnih prednika tužiteljice glede predmeta spora izvršavan makar počev od početka 50-ih godina prošlog stoljeća (od kojeg vremena su svjedoci saslušani u dokaznom postupku imali neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta), a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok činjenica na koje tuženica ukazuje u prilog nesavjesnosti odnosno nepoštenja rečenog posjeda, i to postojeće posjedovno stanje glede predmetne nekretnine u katastarskom operatu, sama za sebe, a polazeći od gornjih utvrđenja ovog suda, ne odriče posjedu izvršavanom glede predmeta spora od naprijed imenovanih pravnih prednika tužiteljice kvalitet savjesnosti odnosno poštenja, pa kako u konkretnom slučaju u svezi potraživanja tužiteljice ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je pravni prednik tužiteljice, i to djed joj SŽ pok. ŠŽ, odgovarajući realni dio predmetne nekretnine stekao ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, a po supruzi imenovanog BŽ njegovim nasljeđivanjem, te konačno po tužiteljici darovanjem od potonje imenovane, a na temelju čega je tužiteljica stekla valjani pravni osnov za stjecanje predmeta spora, zbog čega je zahtjevu tužiteljice valjalo udovoljiti i presuditi kao u izreci.
10. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.
Šibenik, 6. ožujka 2025.
SUDAC
Toni Grgurin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.
DN-a:
- tužiteljici, po punomoćnicima
- tuženici, po zakonskom zastupniku
