Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-434/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja ČH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nikolini Mršić odvjetnici iz Karlovca, P.R.Vitezovića 8/1, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, zastupan po prokuristi HH i UH, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava temeljem izjave, nakon glavne javne rasprave zaključene 13. veljače 2025. u nazočnosti odvjetnice Nikoline Mršić, po objavi 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Pljenidba i prijenos novčanih sredstava ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem zahtjeva za naplatu novčanih potraživanja ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, koja se vodi na temelju izjave o suglasnosti zapljene primanja OV-1607/2005 od 16. veljače 2005. godine sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, počev od dana dospijeća pa sve do isplate po stopi propisanoj za odnose iz ugovora između trgovaca i osobe javnog prava, se proglašavaju nedopuštenim.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 735,89 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 6. 3. 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj Ovr- 410/2024 od 2. srpnja 2024. godine odgađa se ovrha po službenoj dužnosti do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe I prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem zahtjeva za naplatu novčanih potraživanja ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, koja se vodi na temelju izjave o suglasnosti zapljene primanja OV-1607/2005 od 16. veljače 2005. godine nedopuštenim. Nalaže se ovrhovoditelju B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, da ovršeniku ČH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati trošak ovog postupka u iznosu od 125,00 EUR.

2. Nadalje, zaključkom se upućuje ovršenik ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50.stavka 1.točke 7. i 11. Ovršnog zakona.

3. Tužitelj je po punomoćnici primio navedeno rješenje dana 16.srpnja 2024. te podiže tužbu u otvorenom roku.

Dokaz: uvid u citirano rješenja, pribava spisa Ovr-410/2024

4. Tužitelj je dana 01. veljače 2024. kada je primio isplatu mirovine utvrdio da mu je obustavljen iznos od 228,53 eura da bi tek uvidom u sustav e-građani našao da mu je na mirovini „nepravomoćna ovrha“. Tužitelj je tada podnio zahtjev u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje područna služba [adresa] da utvrdi što mu se usteže sa mirovine.

5. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje mu je predao sljedeću kopiju dokumentacije; zahtjev za ovrhu na novčanim primanjima temeljem izjave o suglasnosti zapljene primanja OV-1607/2005, izvadak iz poslovnih knjiga, izjavu o suglasnosti za zapljenu ovršenika od dana 16.02.2005. na kojoj je javnobilježnički ovjeren potpis ovršenika dana 17.02.2005. pod posl.br. OV-1607/2005 po javnom bilježniku Željki Horvat Pernar, za iznos duga od 7.000,00 eura.

6. Tužitelj podnosi ovu tužbu, a osobito iz razloga propisanih čl. 50 st. 1. točke 1. i 11. Ovršnog zakona, a sve kako je pobliže opisano u nastavku. Predmetna izjava izdana je 2005. godine te se na nju ima primijeniti tada važeći Ovršni zakon koji je bio na snazi u trenutku izdavanja Izjave o suglasnosti o zapljeni i prema čijim odredbama je suglasnost izdana. Stoga, budući da Izjava ima pravni učinak rješenja o ovrsi, ovršenik mora imati mogućnost osporavanja pravilnosti i zakonitosti postupka prisilnog namirenja. (tako i Općinski građanski sud u Zagrebu, pravomoćno Rješenje posl.br. Ovr-1051/2020). Također navedeno stajalište izraženo je i zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Zagreb Su-IV-184/2024 od dana 14.lipnja 2024.godine 8.“pravo na zaštitu ovršenika proizlazi iz čl.29.st.1.Ustava RH i iz čl.6.Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda- te odredbu čl.202.st.2.Oz-a treba tumačiti ekstenzivno u smislu da izvornom ovršeniku- potpisniku izjave (ČH) treba omogućiti pravo na podnošenje prijedloga radi proglašenja pjenidbe i prijenosa nedopuštenim pozivajući se na pravo na pristup sudu i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Dokaz; Županijski sud u Šibeniku Gž-Ovr-263/2022

7. Tužitelj se Izjavom o zapljeni obvezao vjerovniku Hypo Alpe Adria Bank d.d.Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB; 14036333877 u u svojstvu jamca platca da će ispuniti obvezu AH sada Č iz Ugovora o kreditu br.016-279/2005 od dana 14.02.2005. Temeljem navedenog Ugovora o kreditu, Banka je stavila na raspolaganje glavnom dužniku ugovoreni iznos. Tužitelj ne posjeduje citirani ugovor. Dokaz; službenim putem od tuženika pribava Ugovora o kreditu br.016-279/2005, podaci o otkazu ugovora o kreditu, ugovor o prijenosu potraživanja između Hipo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb i B2 Kapital d.o.o., službenim putem pribava sve dokumentacije koju B2Kapital spominje u Zahtjevu za ovrhu na novčanim sredstvima a nisu dostavili u prilogu poslodavcu tuženika, dostava podataka o naplati potraživanja od strane tuženika ili prednika

8. Tužitelj smatra da su takve odredbe Ugovora o kreditu nepoštene i ništetne.

9. Tužitelj nadalje ističe prigovor zastare. U konkretnom slučaju imaju se primijeniti odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za 5 godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da je ovršenik Banci kao sredstvo osiguranja dana 17.02.2005. dao Izjavu o suglasnosti za zapljenu te javnobilježnički ovjerio svoj potpis, jasno je da se ne radi o ispravi koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao), već je na njoj samo ovjerio kao istinit potpis ovršenika. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju ima se primijeniti opći zastarni rok.(5 godina). Također, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na svojoj sjednici 19.11.2018., Su-IV-4/18-17 zauzeo pravno shvaćanje da se na tražbine iz ovakvih isprava na kojima je samo ovjeren potpis kod javnog bilježnika i koje nisu potvrđene (solemnizirane) kod javnog bilježnika ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO /91, sada članka 225. ZOO.

10. S obzirom da je tražbina ovrhovoditelja/tuženika temeljem otkaza Ugovora o kreditu dospjela iako ovršenik/tužitelj ne može znati točno kada budući da o istom nema podataka, ali sigurno nekada puno prije 24.10.2014.godine (budući da tuženik tvrdi da su mu tada ustupljena potraživanja od strane Hypo Alpe Adria Bank d.d.Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB; 14036333877 (tako proizlazi iz obavijesti o ustupu potraživanja od 03.11.2014. koju tužitelj vidi prvi put nakon što je ista bila podnesena uz zahtjev za ovrhu na novčanim sredstvima), a tuženik do sada nije poduzeo nikakve radnje kojima bi prema ovršeniku prekinuo tijek zastare, to je zastara u konkretnom slučaju svakako nastupila.

11. Nadalje, tužitelj ističe da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv njega samo temeljem Izjave o suglasnosti za zapljenu koja je izdana Hypo Alpe Adria Bank d.d.Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB; 14036333877. Prema navodima tuženika, predmetno dospjelo potraživanje preneseno je na njega, iako sukladno odredbama članka 32.st.2. Ovršnog zakona, ovrhovoditelj/tuženik ovršenikovom/tužiteljevom poslodavcu/Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nije dostavio ispravu iz koje je vidljivo da je tražbina prenesena na njega. Imajući u vidu da je ovršni postupak strogo formalan postupak, tako i zahtjev ovrhovoditelja u smislu odredaba Ovršnog zakona mora biti strogo formalan i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti. Stoga tužitelj smatra da tuženik ničim nije dokazao prijenos tražbine sa starog na novog ovrhovoditelja pa je time takav njegov zahtjev nepotpun i po njemu se ne može postupati. Naime, tuženik traži ovrhu na temelju isprave proizašle iz potrošačkog ugovora, a koja nije prošla sudsku kontrolu te za koju tražbinu je nastupila zastara zbog čega drži da je ovakva ovrha nezakonita. Sukladno zaključku sjednice Vrhovnog suda Su IV-87/2022, sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetene) ugovorne odredbe. Sve to imajući u vidu presudu Suda EU broj C-407/18 od 26.6.2019., a koja je obvezujuća za ovaj sud i koju sud ima primijeniti na ovaj konkretni slučaj.

12. Kako tužitelj smatra da je predmetno potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja neosnovano, kao i zastarjelo, tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne izjave jer nema nikakvo potraživanje prema tužitelju.

13. Prvenstveno, valja utvrditi kada je došlo od raskida Ugovora o kreditu jer načelno Banka otkazuje Ugovor o kreditu ukoliko korisnik kredita ne plati dva dospjela anuiteta i to na način da će Izjavu o otkazu kredita uputiti korisniku kredita. Tužitelj nikada nije zaprimio izjavu o otkazu kredita koja izjava je ključna za utvrđenje dana dospjelosti potraživanja kao i početak računanja zastarnog roka. Tužitelj ugovor nema budući je prošlo skoro 20 godina od sklapanja. Zastara se računa od prvog dana nakon dana kada je potraživanje u cijelosti dospjelo na naplatu.

14. Tužitelj napominje da je do stupanja u mirovinu bio u radnom odnosu i nikada nije bio ovršen po ovoj osnovi niti je izvršena naplata potraživanja od strane tuženika ili prednika prema tužitelju. Da je doista postojalo potraživanje zašto tuženik nikada tužitelja nije pozvao na plaćanje niti dobrovoljno niti prisilno.

Dokaz; pribava podataka od tuženika vezano za raniju naplatu od strane tužitelja po

Izjavi o suglasnosti ili Ugovoru

Dokaz; službenim putem pribava podataka od izvornog vjerovnika vezano za izjavu o raskidu ugovora i dostave tužitelju, službenim putem pribava ugovora s klauzulom ovršnosti, pribava izjave o ustupu prava o prijenosu potraživanja

15. Slijedom iznesenih razloga tužitelj predlaže donijeti slijedeću presudu: "I. Pljenidba i prijenos novčanih sredstava ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem zahtjeva za naplatu novčanih potraživanja ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, koja se vodi na temelju izjave o suglasnosti zapljene primanja OV-1607/2005 od 16. veljače 2005.godine sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl.29.st.2.Zakona o obveznim odnosima, počev od dana dospjeća pa sve do isplate po stopi propisanoj za odnose iz ugovora između trgovaca i osobe javnog prava, se proglašavaju nedopuštenim iz razloga propisanih čl.50.st.1.t.7. Ovršnog zakona, te čl.50.st.1.t.11. Ovršnog zakona.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

16. Tuženik u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev smatra neosnovanim. Tuženik smatra kako je predmetna tužba prije svega nedopuštena. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020 (dalje u tekstu OZ20) propisano je kako nakon primitka obavijesti o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ20, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ20 ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Odredbom čl. 209. st. 1. OZ20 propisano je da ako o ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnunaplatu, FINA će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. S obzirom na to da se predmetna ovrha ne vodi temeljem isprava iz odredbe čl. 209. st. 1. OZ20 niti na FINA-i to tužitelj nije niti smio biti upućen na pokretanje ove parnice niti mu ova tužba može biti dopuštena.

17. Tuženik ističe kako tražbinu prema tužitelju ima s osnove Ugovora o kreditu broj 016-279/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zalaganjem sredstava na deviznom depozitu. Tražbinu po navedenom ugovoru o kreditu tuženik je stekao ustupom tražbine od strane ranijeg Vjerovnika, Banke i to temeljem Ugovora o ustupu od dana 07. rujna 2016. Tražbina po navedenom ugovoru je osigurana kako predmetnom izjavom o zapljeni potpisanom od strane Tužitelja, ujedno i jamca po Ugovoru o kreditu tako i Rješenjem o ovrsi broj Ovrv-2059/10, a u kojem je kao ovršenik naveden Korisnik kredita.

18. Rješenje o ovrsi posl.br.OVRV-2059/2010 zavedeno je na FINI dana 07.08.2014., a prema obavijesti Banke je isknjiženo sa FINE dana 04.08.2018., te tražbina po istome zastarijeva za 10 godina, što znači da nije nastupila zastara tražbine.

19. Tuženik predlaže da Naslov pozove Financijsku agenciju radi dostave dokaza o tome kada je Rješenje o ovrsi broj Ovrv-2059/2010 isknjiženo. Tužitelj nije u pravu kada ističe da se u konkretnom slučaju valja primijeniti zastarni rok od 5 godina, budući da kako otkazom ugovora o kreditu cjelokupna tražbina dospijeva na naplatu, pa kako Rješenje o ovrsi posl.br.OVRV-2059/2010 nije u zastari, tako nije ni nastupila zastara tražbine. Slijedom navedenog, a sukladno članku 126. Zakona o obveznim odnosima, prekid zastare tražbine prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu. Slijedom svega navedenoga, predlaže se da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka.

20. U dokaznom postupku sud je pročitao rješenje i zaključak Općinskog suda u Karlovcu broj: Ovr-410/2024-3 od 2. 7. 2024., zahtjev za ovrhu na novčanim primanjima temeljem izjave o suglasnosti zapljene primanja OV-1607/2005, izvadak iz poslovnih knjiga, izjavu ČH, obavijest o ustupanju potraživanja, obavijest o ustegama iz mirovinskih primanja, raskid ugovora o kreditu broj 016- 279/2005, prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, Ilica 297 broj: Ovrv-2059/10 od 20. 10. 2010., ugovor o kreditu broj: 016-279/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zalaganjem sredstava na deviznom depozitu, ugovor o ustupu tražbina, dokument potraživanja na dan 24. 10. 2014.

21. Ne stoji tvrdnja tuženika da je predmetna tužba nedopuštena. Tužitelj osnovano navodi da je bio ovlašten na podnošenje predmetne tužbe, a sve to sukladno stajalištu izraženom i zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Zagreb Su-IV- 184/2024 od dana 14. lipnja 2024.8.“pravo na zaštitu ovršenika proizlazi iz čl.29.st.1. Ustava RH i iz čl.6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda - te odredbu čl.202.st.2. Oz-a treba tumačiti ekstenzivno u smislu da izvornom ovršeniku, konkretno ovdje tužitelju ČH kao potpisniku izjave treba omogućiti pravo na podnošenje prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pozivajući se na pravo na pristup sudu i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

22. Iz dokumentacije spisa proizlazi:

-Zaključkom Općinskog suda u Karlovcu broj: Ovr-410/2024-3 od 2. 7. 2024. upućuje se ovršenik ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. Ovršnog zakona, koja pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ČH se temelji na zahtjevu za naplatu novčanih potraživanja ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, koja se vodi na temelju izjave o suglasnosti zapljene primanja OV-1607/2005 od 16. veljače 2005.

-Predmetna izjava izdana je 2005. te se na nju ima primijeniti tada važeći Ovršni zakon koji je bio na snazi u trenutku izdavanja Izjave o suglasnosti o zapljeni i prema čijim odredbama je suglasnost izdana.

-Tužitelj se Izjavom o zapljeni obvezao vjerovniku Hypo Alpe Adria Bank d.d.Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB; 14036333877 u svojstvu jamca platca da će ispuniti obvezu AH iz Ugovora o kreditu br.016-279/2005 od dana 14.02.2005.

-Temeljem navedenog Ugovora o kreditu, Banka je stavila na raspolaganje glavnom dužniku ugovoreni iznos.

23. S obzirom da je ovršenik Banci kao sredstvo osiguranja dana 17.02.2005. dao Izjavu o suglasnosti za zapljenu te javnobilježnički ovjerio svoj potpis, to se ne radi o ispravi koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao), već je na njoj samo ovjerio kao istinit potpis ovršenika. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju ima se primijeniti opći zastarni rok. (5 godina). Osnovano tužitelj ističe da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv njega samo temeljem Izjave o suglasnosti za zapljenu koja je izdana Hypo Alpe Adria Bank d.d.Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB; 14036333877. Prema navodima tuženika, predmetno dospjelo potraživanje preneseno je na njega, iako sukladno odredbama članka 32.st.2. Ovršnog zakona, ovrhovoditelj ovršenikovom poslodavcu konkretno Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nije dostavio ispravu iz koje je vidljivo da je tražbina prenesena na njega, jer tuženik to ničim ne dokazuje. Nadalje, osnovano tužitelj smatra da zahtjev ovrhovoditelja u smislu odredaba Ovršnog zakona mora biti strogo formalan i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, stoga se ima smatrati da tuženik ničim nije dokazao prijenos tražbine sa starog na novog ovrhovoditelja pa je time takav njegov zahtjev nepotpun i po njemu se ne može postupati jer tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne izjave jer nema nikakvo potraživanje prema tužitelju. Tuženik nije dokazao da bi tužitelj zaprimio izjavu o otkazu kredita koja izjava je ključna za utvrđenje dana dospjelosti potraživanja kao i početak računanja zastarnog roka. Zastara se računa od prvog dana nakon dana kada je potraživanje u cijelosti dospjelo na naplatu. Tuženik nije dokazao ni da bi tužitelj ikada bio ovršen po ovoj osnovi niti da bi bila izvršena naplata potraživanja od strane tuženika ili prednika prema tužitelju, pa opravdano postavlja pitanje da je doista postojalo potraživanje zašto tuženik nikada tužitelja nije pozvao na plaćanje niti dobrovoljno niti prisilno.

24. Nadalje, tužitelj osnovano napominje da nije obuhvaćen rješenjem o ovrsi Ovrv-2559/10 od dana 20.10.2010. godine kao jamac već je rješenje o ovrsi izdano samo u odnosu na glavnog dužnika AH što je razvidno iz samog rješenja. Kako je već navedeno zahtjev za naplatu protiv ovršenika Ovdje tužitelja ČH nije bio pokrenut temeljem rješenja o ovrsi Ovrv- 2559/10 od dana 20.10.2010. već temeljem izjave o suglasnosti zapljene primanja OV-1607/2005 od 16. veljače 2005. Dakle, tužitelj ne može ovršavati ovršenika ovdje tužitelja rješenjem o ovrsi Ovrv-2559/10 od dana 20.10.2010., budući istim nije obuhvaćen niti takova ovršna isprava može na njega proizvoditi učinak. Stoga nije od utjecaja navod tuženika da je navedeno rješenje o ovrsi zavedeno na Fini 07.08.2014. i isknjiženo dana 04.08.2018., sve to jer je navedena izjava u zastari. U konkretnom slučaju imaju se primijeniti odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO) kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za 5 godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Već je navedeno da je ovršenik Banci kao sredstvo osiguranja dana 17.02.2005. dao Izjavu o suglasnosti za zapljenu te javnobilježnički ovjerio svoj potpis, da se ne radi o ispravi koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao), već je na njoj samo ovjerio kao istinit potpis ovršenika, stoga se u konkretnom slučaju ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Također, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na svojoj sjednici 19.11.2018., Su-IV-4/18-17 zauzeo pravno shvaćanje da se na tražbine iz ovakvih isprava na kojima je samo ovjeren potpis kod javnog bilježnika i koje nisu potvrđene (solemnizirane) kod javnog bilježnika ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO /91, sada članka 225. ZOO.

25. Budući je tužitelj dokazao i opravdao razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. Ovršnog zakona, odlučeno je kao u izreci rješenja.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP- a. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 75 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 150,00 eura (Tbr.7.t.1.), sastavljanje podneska od 22. 11. 2024. – očitovanje na odgovor na tužbu, iznos od 150,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 13. 2. 2025. iznos od 150,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu iznos od 75,00 eura (Tbr.9.t.3.), zbrojeno 525,00 eura što uvećano za PDV iznosi 656,25 eura. Tom iznosu treba dodati trošak sudske pristojbe za tužbu od 39,82 eura i pristojbe za presudu od 39,82 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 735,89 eura. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 6. ožujka 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Odvjetnica Nikolina Mršić

2. B2 KAPITAL d.o.o. Radnička cesta 41, Zagreb