REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VUKOVARU

Vukovar, Županijska 31

OIB 69370038985

Poslovni broj: K-159/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Vlatku Lončaru, sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv optužene BPŠ, zbog kaznenog djela iz članka 133. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - dalje KZ/11.), u povodu izmijenjene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru (dalje ODO), poslovni broj: K-DO-215/2015-22 od 8. lipnja 2016. (izmijenjena 7. veljače 2019., 13. svibnja 2019. i 30. ožujka 2020.), nakon javne rasprave održane u nazočnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Vukovaru Branke Tomić, optužene BPŠ, branitelja odvjetnika Filipa Miličića, opunomoćenice oštećene BP odvjetnice ZPŠ, oštećene ZP, oštećene ŠP uz opunomoćenika, a u odsutnosti oštećenog IP, **.**.2025. objavio je, a 6. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Na osnovu odredbe članka 455. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70 /17., 126/19, 80/22. i 36/2024 – dalje ZKP/08.)

optužena BPŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći B i SP, rođene Z, rođena **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], gdje i stanuje, državljanka Republike Hrvatske, dipl. knjižničarka, VSS, zaposlena u Gradskoj knjižnici Vukovar, s mjesečnim primanjima oko 1.100, eura, razvedena, majka troje punoljetne djece, loše imovno stanje, vlasnica vlastite kuće u kojoj živi i osobnog automobila Opel Meriva 2010. godište, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni niti prekršajni postupak, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana,

k r i v a  j e

što je:

u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2013. do 5.veljače 2016. kao ravnateljica Gradske knjižnice Vukovar, u nakani da na radu drugog vrijeđa i ponizi, zaposlenicima

Gradske knjižnice Vukovar i to:

- OP, koja radi na radnom mjestu knjižničar informator u razdoblju od 1.siječnja 2013. pa sve dok oštećena nije podnijela kaznenu prijavu 18. lipnja 2015. govorila joj da ne zna što uistinu radi, da podriva uspješan rad i normalu svakog rada kao sindikalni predstavnik, govorila da ometa rad ustanove, da skriva svoje poslove od drugih, da ne traži pomoć u poslu kada je potrebno, nije osigurala čišćenje radnih prostorija pa su djelatnici sami obavljali poslove čišćenja od 12. veljače 2015. do 2. travnja 2015. tako da je CP donosila svoj usisavač i čistila, preopteretila je na način da joj je mijenjala radno mjesto na kojem je napravila plan i program na drugo radno mjesto, gdje je morala ponovno raditi plan, na koji način je bila duplo opterećena, tražila da odustane od radionica koje su već bile zakazane, i odobrene od školskih vijeća, prozivala je za neorganiziranost, slala okružnice putem e-maila u kojima ju je omalovažavala, dozvolila da radi na radnom mjestu za koje je predviđena visoka i viša stručna sprema, iako CP ima srednju stručnu spremu, kritizirala neprestano njen rad, odbijala njene prijedloge, premještala je na radno mjesto u Ogranak u Borovu, odbijala komunikaciju, tražila da joj dostavlja izvješća o radu sindikata Gradske knjižnice kao i da se snimaju sastanci sindikata što je ista odbila, smijenila je kao člana stručnog vijeća nakon prigovora na raspored, govorila joj da je glupo to što radi, vrijeđala je govoreći joj da špijunira JP koja je radila na dječjem odjelu, koje sve gore navedene radnje su kod oštećenika CP prouzrokovale oštećenje njezinog duševnog zdravlja radi stresnih okolnosti u radnoj sredini što je sve prouzrokovalo zdravstvene probleme i oštećenje i pogoršanje njenoga zdravlja,

- IP zaposlenom na radnom mjestu informatora na studijskomodjelu u Ogranku Borovo u razdoblju od 1. siječnja 2013. pa sve dok nije podnio kaznenu prijavu dana 18. lipnja 2018. davala kratke rokove za izvršenja planova i programa, govorila mu da nije u stanju uraditi najjednostavnije stvari, da nije u stanju organizirati tečaj, da ne razumije osnovne zadatke, kritizirala kakve to slike šalje, govorila da je lijen i nesposoban, neodgovoran, aljkav, da pogrešno shvaća zadatke, prigovarala da čita novine na radnom mjestu, iako je to morao raditi jer je zadužen za izradu hemeroteke, govorila mu da se sve što radi prati, da se njegov rad nadzire,da je pod velikim povećalom, u okružnici od 7.studenog 2013. upućenoj Ogranku Borovu navela da je davno prešla sve granice zgroženosti te da sutra do 10.00 sati uradi izvješće sa slikama, u okružnici od 12. prosinca 2013. napisala da svojim postupcima narušava ugled knjižnice, da nije sposoban napraviti otvorenje izložbe, da se nije potrudio dobro napraviti ni fotografije koje joj je poslao, u okružnici od 10.veljače 2014. upućenim Ogranku Borovo navela da je zanimljivo i nadasve smiješno kako im se sve mora crtati i objašnjavati po nekoliko puta, kao i da su pokupili ideje drugih kolega,u okružnici od 21. svibnja 2014. navela da su svojim ponašanjem sami sebe isključili iz svega i da takvim ponašanjem štete samo sebi,da nisu u stanju izmjeriti dimenzije tepiha , napisati jednostavan popis stvari koje trebaju,da je njihovo ponašanje nedopustivo i da više neće tolerirati njihovo ignoriranje osnovnih radnih navika, te da će ukoliko ponovno dođe do takvih propusta snositi sankcije, tijekom 2015.unatoč traženju nije organizirala čišćenje radnih prostorija koje je čistio s ostalim djelatnicama , radi čega je ošt. IP morao potražiti pomoć u KBC Osijek, Klinici za psihijatriju radi narušenja duševnog zdravlja što je sve prouzrokovalo zdravstvene probleme i oštećenje i pogoršanje njegovog zdravlja,

- ZP zaposlenoj na radnom mjestu pomoćnog knjižničara u Ogranku Borovu govorila da joj je dosta njenog plakanja, kukanja, slanja poruka, tražila od nje da se očituje o radu IP, te da iznese neistine vezano za njegov rad, a kad to nije učinila, rekla joj da ga štiti i da su joj od tog trenutka zatvorena vrata njene kancelarije, te da joj se može obratiti samo pismenim putem, vrijeđala ju i ismijavala pred radnim kolektivom i pred korisnicima knjižnice govoreći da je nesposobna, neradnica, lijena i spora, ismijavala njene programe, kao što je bio projekt "Eko spremnik", govorila da su njeni prijedlozi, nezanimljivi, glupi, dosadni, nemaštoviti, da je neobrazovana, da ne zna raditi, rasporedila je na rad na studijski odjel iako nema odgovarajuću kvalifikaciju, nije poduzela mjere kako bi se čistile i održavale prostorije knjižnice Ogranka Borovo gdje čistačica nije dolazila, već je ZP zajedno sa IP čistila prostorije, brisala prašinu, prala prozore na knjižnici, donosila usisavač od kuće, a kad je saznala da je protiv nje podnesena kaznena prijava ZP rekli da zna što je rekla u policiji, da će se boriti svim sredstvima, te da će svi problemi biti riješeni ako povuče kaznenu prijavu, uslijed čega je kod ošt. ZP došlo do psihičkih smetnji prouzrokovanih stresnim okolnostima u radnoj sredini, odnosno do narušavanja, oštećenja i pogoršanja njenog zdravlja,

- BP zaposlenu na radnom mjestu knjižničara u Ogranku Lovas prozivala da ne šalje izvješća s radionica, slike i e-mailove, iako je ona to činila, govorila joj da ništa ne radi, da je lijena i nesposobna, a kad bi je upitala što da uradi, rekla joj "da uradi nešto", ismijavala je pred drugim kolegama, govorila da nije u stanju 10 godina položiti stručni ispit, ostavljala joj kratke rokove za izvršenje zadataka što je bilo nemoguće izvršiti u okviru radnog vremena, prijetila joj otkazom, dozvolila da ona sama vrši poslove čišćenja u Ogranku jer čistačica nije dolazila, odbila joj izdati potvrdu koja joj je trebala za stručno usavršavanje, radi čega je došlo do psihičkih smetnji kod oštećene prouzrokovanih stresnim okolnostima u radnoj sredini, odnosno do oštećenja i pogoršanja njenoga zdravlja,

dakle, na radu druge vrijeđala i ponižavala i time narušila njihovo zdravlje,

čime je počinila četiri kaznena djela u stjecaju protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja - zlostavljanje na radu, opisano i kažnjivo po članku 133. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - dalje KZ/11.) u vezi s člankom 51. KZ/11.,

pa se na osnovu odredbe članka 133. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 51. stavak 1. KZ/11. optuženoj BPŠ za kazneno djelo počinjeno na štetu: ošt. ĐP

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA 3 (TRI) MJESECA,

ošt. IP

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA 3 (TRI) MJESECA,

ošt. ZP

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA 3 (TRI) MJESECA,

ošt. BP

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA 3 (TRI) MJESECA,

te se na osnovu odredbi članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optužena BPŠ

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA 8 (OSAM) MJESECI,

a na osnovu odredbe članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženoj BPŠ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako što se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja 2 (dvije) godine ne počini kazneno djelo,

II/ Na osnovu odredbe članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08. optužena BPŠ dužna je platiti troškove kaznenog postupka i to trošak vještačenja u iznosu 895,88 eura (osamsto devedeset i pet eura i osamdeset i osam centi), paušalni trošak u iznosu 50,00 eura (pedeset eura), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, kao i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika BP i ĐP, a sukladno odredbi članka 148. stavak 4. ZKP/08. o visini tih troškova će sud donijeti posebno rješenje kada se pribave podaci o tim troškovima.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru (dalje ODO) podiglo je pred ovim sudom optužnicu poslovni broj: K-DO-215/2015-22 od 8. lipnja 2016., koja je izmijenjena na raspravi 7. veljače 2019., podneskom ODO poslovni broj: K-DO- 215/2015 od 13. svibnja 2019., podneskom od 30. ožujka 2020., protiv optužene BPŠ, zbog četiri kaznena djela, u stjecaju, protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – zlostavljanje na radu, opisano i kažnjivo u članku 133. stavak 1. KZ/11., u vezi s člankom 51. KZ/11., na štetu oštećenika BP, ZP, ĐP i IP, koja djela su pobliže činjenično i pravno opisana u izreci presude.

2. Na upit suca kakav stav zauzima u odnosu na kaznena djela koja joj se optužnicom stavljaju na teret, optuženica se očitovala da se ne smatra krivom niti za jedno od četiri kaznena djela.

3. Nakon što je ovaj sud u dva navrata donio oslobađajuću presudu u ovoj kaznenopravnoj stvari, u oba navrata je drugostupanjska presuda ukinuta i predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to u drugom navratu pred drugim sucem.

U odnosu na odluku pod točkom I/ izreke

4. U dokaznom postupku na raspravi koja je započela 17. lipnja 2024. i trajala u kontinuitetu do 6. ožujka 2025., sud je na prijedlog obrane ispitao u svojstvu svjedoka DP, svjedokinju EP, na prijedlog ošt. BP ispitao svjedokinju PP, te uz suglasnost stranaka, branitelja, oštećenika i opunomoćenika oštećenika pročitao obavijest Nezavisnog sindikata bibliotečnih djelatnika Hrvatske Inspektoru rada od 29. siječnja 2015.g. (lista 6,7 spisa), odgovor ravnateljice BPŠ od 21.05.2014.g. (lista br. 38 spisa), odluka Gradske knjižnice Vukovar od 14.01.2015.g. (lista br. 19 spisa), statut Gradske knjižnice Vukovar (lista br. 38-68 spisa), pravilnik o radu (lista 20-36 spisa), pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Gradske knjižnice Vukovar (lista 36-44 spisa), rješenje o imenovanju ravnateljice Gradske knjižnice Vukovar od 12.03.2012.g. (lista br. 69-70 spisa), ugovor o radu između LP i Gradske knjižnice Vukovar od 16.01.2002.g. lista br. 71/73 spisa), ugovor o radu za NP od 07.04.2003.g. (lista br. 74 – 75 spisa), odluka o imenovanju osobe za zaštitu dostojanstva radnika od 22.01.2015.g. (lista br. 77 spisa), obavijest Centru za mir pravne savijete i psihologijsku pomoć Vukovar od 28.01.2016.g. (lista br. 78 -80 spisa), dopis predsjednika upravnog vijeća od 06. kolovoza 2016. godine (lista 60 spisa), predstavka zaposlenika Gradske knjižnice Vukovar od 20.07.2015.g. (lista br. 61-64 spisa), odgovor ravnateljice na predstavku od 10.08.2015.g. (lista 64-68 spisa), odgovor ravnateljice na predstavku od 22. listopada 2015. g. (lista 69-77 spisa), izvješće o obavljenom stručnom nadzoru u gradskoj knjižnici Vukovar i ogranku Borovo od 12. listopada 2015. godine (lista 78- 82 spisa), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru u Gradskoj knjižnici Vukovar i ogranku Borovo od 09.09.2015.g. (lista br. 85-87 spisa), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru u Gradskoj knjižnici Vukovar i ogranku Borovo od 15. 09.2015.g. (lista br. 88-89 spisa), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru u Gradskoj knjižnici Vukovar od 06.04.2015. g. (lista 90-91 spisa), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru u Gradskoj knjižnici Vukovar od 05.05.2015. g. (lista 92-95 spisa), odgovor BPŠ na optužbe djelatnika Gradske knjižnice Vukovar s upućenim e-mailovima (lista br. 96-113 spisa), dopis ŠPŠ Nezavisnom sindikatu bibliotečnih djelatnika Hrvatske (lista 113-116 spisa), odluka Gradske knjižnice Vukovar od 14. siječnja 2015. godine (lista 116 spisa), prijepis e- mailova upućenih ogranku Borovo (lista br. 118-173 spisa), dokumentacija u košuljici (lista 174-231 spisa), medicinska dokumentacija za ošt. NP (lista 232-249 spisa)dopis od 21.05.2014.g. (lista br. 119 spisa), pročitao obavijest Ministarstvu rada Mirovinskog sustava od 07.04.2015.g. (lista br. 221 spisa), pritužba CP od 27.06.2014.g. (lista br. 229-300 spisa), zapisnik sa sastanka Nezavisnog sindikata bibliotečnih djelatnika , Hrvatsko sindikalne podružnice Gradske knjižnice Vukovar, od 14.11.2014.g. (lista br. 231-232 spisa), zapisnik sa sastanka Nezavisnog sindikata bibliotečnih djelatnika , Hrvatsko sindikalne podružnice Gradske knjižnice Vukovar, od 01.10.2014.g. (lista br. 233-234 spisa), odgovor ravnateljice od 22.10.2015 (lista br. 248-256 spisa), medicinska dokumentacija za ošt. CP (lista br. 257-261 spisa), elektronska prepiska (lista br. 286-290 spisa), ugovor o radu BP od 30.09.2010.g. (lista br. 267 (304) spisa), odgovor na optužbe BP (lista br. 307/308 spisa), ugovor o financiranju knjižničarske djelatnosti i aneks ugovora za potrebe općine [adresa] od 07.03.2014 godine (lista 309-313 spisa), medicinska dokumentacija za ošt. BP (lista br. 319-321 spisa), odgovor zaposlenici BP od 13.01.2016.g. (lista br. 328-330 spisa), elektronska komunikacija ošt. BP s ravnateljicom LP (lista br. 331-340 spisa), ugovor o radu za ZP od 10.12.1998.g. (lista br. 354 – 355 spisa), odgovor na optužbe djelatnice ZP (lista br. 356/358 spasi), medicinska dokumentacija za ošt. ZP (lista 359-363, 369, 380-384, 387-389), preslika elektronske komunikacije (lista br. 370-379 spisa), ugovor o radu od 21.10.2002.g. (lista br. 394), odgovor LP na optužbe MP (lista br. 397-400 spisa), pisano očitovanje BPŠ (lista 401 spisa), zahtjev za pisano očitovanje od 23.09,2013.g. (lista br. 404 spisa), medicinska dokumentacija za MP (lista br. 403-404 spias), pismeno očitovanje MP od 24.09.2013.g. (lista br. 405,406 spisa), elektronska komunikacija (lista br. 407-423 spisa), stručno medicinska ocjena HZZO za NP i otpusno pismeno OŽB Vukovar (lista br. 460-461 spisa), sudsko psihijatrijski nalaz i mišljenje za ošt. CP od 28.03.2016.g. (lista br. 472-483 spisa), sudsko psihijatrijski nalaz i mišljenje za ošt. MP, ZP i BP od 28.03.2016.g. (lista br. 508-510 spisa), iskaz svjedoka ošt. CP s zapisnika ovoga suda broj K- 364/16 od 26. travnja 2017.g. (lista 484), iskaz svjedoka ošt. CP s zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 5. svibnja 2017.g. (lista 488), iskaz svjedoka ošt. ZP s zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 5. svibnja 2017.g. (lista 489), medicinska dokumentacija za djelatnicu EP (lista 577-579 spisa), izjava o povlačenju, odustajanju od 1. veljače 2016. godine (lista 580 spisa), iskaz svjedoka EP sa zapisnika ODO-a u [adresa] broj K-DO-436/15 od 22. siječnja 2016. (lista 581-583 spisa), presuda Prekršajnog suda u Vukovaru od 29. travnja 2015. (lista 632-642 spisa), presuda Visokog prekršajnog suda RH od 18. studenog 2015. (lista 643-647 spisa), iskaz svjedoka ošt. CP sa zapisnika ovoga suda broj K- 364/16 od 26. travnja 2017. g. (lista 484-487 spisa), iskaz ošt. CP sa zapisnika ODO-a u [adresa] broj K-DO-217/15 od 1. ožujka 2016. (lista 437-441 spisa), iskaz svjedoka ošt. CP sa zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 5. svibnja 2017. g. (lista 488-489 spisa), iskaz svjedoka ošt. ZP sa zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 5. svibnja 2017. g. (lista 488-489 spisa), iskaz ošt. ZP sa zapisnika ODO-a u [adresa] broj K-DO-217/15 od 1. ožujka 2016. (lista 447- 450 spisa), iskaz svjedoka ošt. BP sa zapisnika ovoga suda broj K- 364/16 od 18. rujna 2017. g. (lista 499- 501 spisa), iskaz ošt. BP sa zapisnika ODO-a u [adresa] broj K-DO-217/15 od 29. veljače 2016. godine (lista 443- 445 spisa), iskaz svjedoka IPŠ sa zapisnika ovoga suda broj K- 364/16 od 17. listopada 2017. (lista 521-522 spisa), iskaz svjedoka VP sa zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 17. listopada 2017. (lista 522-523 spisa), iskaz svjedoka EP sa zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 17. listopada 2017. (lista 522-525 spisa), iskaz svjedoka FP sa zapisnika ovoga suda broj K- 364/16 od 17. listopada 2017. g. (lista 525 spisa), iskaz svjedoka FP sa zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 8. siječnja 2018. (lista 539-541 spisa), iskaz svjedoka ŽP sa zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 21. ožujka 2018. g. (lista 546-547 spisa), iskaz svjedoka UP sa zapisnika ovoga suda broj K- 364/16 od 21. ožujka 2018. g. (lista 547-549 spisa), iskaz svjedoka UP sa zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 21. ožujka 2018. g. (lista 547-549 spisa), iskaz svjedoka JP sa zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 26. travanj 2018. (lista 551-555 spisa), iskaz svjedoka ošt. MP sa zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 18. lipnja 2018. (lista 561-565 spisa), dopis EP od 04. siječnja 2016. g. (lista 573 spisa), zapisnik od 10. prosinca 2015. (lista 574-576 spisa), spis ODO-a u [adresa] broj KR-DO-282/15 sa prilozima (lista 649-709 spisa), iskaz svjedoka svjedoka ŠPŠ sa zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 12. rujna 2018. g. (lista 568-572 spisa), iskaz svjedoka svjedoka ŠPŠ sa zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 23. listopad 2018. g. (lista 588-591 spisa), iskaz svjedoka svjedoka ĆP sa zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 15. siječnja 2019. (lista 592-594 spisa), iskaz svjedoka svjedoka ĆP sa zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 07. veljače 2019. (lista 595-596 spisa), iskaz svjedoka svjedoka ČP sa zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 07. veljače 2019. (lista 596-598 spisa) i iskaz sudsko medicinskog vještaka psihijatra Ivana Požgain sa zapisnika ovoga suda broj K-364/16 od 1. travnja 2019. (lista 601-603 spisa), iskaz svjedokinje KP sa rasprave 3. ožujka 2022., iskaz svjedoka ošt. IP sa rasprave 3. ožujka 2022., iskaz svjedoka ošt. BP sa rasprave 3. ožujka 2022., iskaz svjedoka ošt. ZP sa rasprave 3. ožujka 2022., čita se dopis ravnateljici KP od 27. lipnja 2014. (list 762-763 spisa), mail korespondencija (list 764-765 spisa), dopis Gradske knjižnice Vukovar od 9. ožujka 2022. (list 767 spisa), pregledava se preslika računa i ponude trgovačkog društva Fordi d.o.o. (list 769-700 spisa), (list 773-778 spisa), pregledava se predmet prometa u razdoblju od 1.1.2012. do 10. svibnja 2016. Gradske knjižnice Vukovar izlistan od strane Addiko banke d.d. (list 771-772, 780 spisa), čita se iskaz svjedokinje GP sa raspravnog ročišta 21. travnja 2022., čita se preslika dopisa Centra za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć Vukovar (list 877-878 spisa), pregledava se poslovna dokumentacija, računi izdani od trgovačkog društva Debenc plus d.o.o. Gradskoj knjižnici Vukovar ( list 879-880 spisa), te računi izdani Gradskoj knjižnici od strane trgovačkog društva Komunalac d.o.o. (list 881-882 spisa), pregledava se račun broj HKV-PK-004-2015 od 9. siječnja 2015. (list 883 spisa), pregledavaju se računi trgovačkog društva Fordi d.o.o. (list 885-887 spisa), te računi trgovačkog obrta [obrt] izdani Gradskoj knjižnici (list 888-891 spisa), čita se dopis Gradske knjižnice Vukovar od 9. ožujka 2022. (list 884 spisa), pregledavaju se tablično prikazani podaci za razdoblje (list 892-897 spisa), te pročitao izvadak iz kaznene evidencije za opt. SPŠ nakon što je ista ispitana na kraju dokaznog postupka.

4.1. Stranke i branitelj nisu imali primjedbi na ovako izvedene dokaze.

5. Optužena BPŠ izneseći svoju obranu na kraju dokaznog postupka na raspravnom ročištu 11. prosinca 2024. izjavila je da nikada nije vrijeđala, ponižavala ili omalovažavala bilo kojeg zaposlenika gradske knjižnice u [adresa] gdje je bila ravnateljica, a nikada nije niti jednog zaposlenika tjerala da obavlja poslove koji su izvan djelokruga njegovog zanimanja. To se odnosi kako na druge zaposlenike, isto tako i na zaposlenike koji su u odnosu na nju podnijeli kaznenu prijavu i to NP, ZP, IP i BP, te je osporila iskaze svih oštećenika kao neistinite i ostala u cijelosti pri svemu što je iskazala u ranijoj obrani tijekom postupka, te istakla da više nema ništa za izjaviti u prilog navoda njezine ranije obrane 9. svibnja 2019. i 8. lipnja 2020.

5.1. Na upit branitelja, a vezano za funkcioniranje čišćenja ogranka knjižnice u Borovu, optužena je u svojoj obrani navela da je ogranak gradske knjižnice [adresa] u [adresa] se nalazi na prvom katu tržnog centra u [adresa] i da je u vrijeme dok je ona bila ravnateljica ogranak te knjižnice čistila EP koja je dolazila 1 do 2 puta tjedno u čišćenje, pri tome je obavljala čišćenje prostorija gradske knjižnice, a sanitarni čvor je bio zajednički sa ostalih poslovnim prostorima koji su se nalazili u tržnom centru i čišćenje istog obavljala je tvrtka Komunalac d.o.o., te da je čistačici EP omogućila sva sredstva koja su joj potrebna za čišćenje za što postoji dokumentacija (narudžbenica). Što se tiče čišćenja ogranka knjižnice u [adresa] prostorije knjižnice nalazile su se na prvom katu zgrade u kojem je sjedište imala općina [adresa] pa je tako čišćenje cijele prostorije u kojem je djelovao ogranak knjižnice obavljala čistačica koja je djelatnik općine Lovas, to je potvrdila u svom iskazu pred sudom i načelnica općine [adresa] GP koja je detaljno izjavila i objasnila raspored prostorija u toj zgradi. Navodi kako nikada nije nalagala djelatnicima čišćenje onog dijela prostorija za što je bila zadužena čistačica već su djelatnici bili zaduženi očistiti samo svoj radni prostor tako da isti bude uredan, a taj radni prostor obuhvaća njihov radni stol, te prostor tzv. igraonice koji sačinjava četiri radna stola na kojima su se provodile aktivnosti vezane uz tu igraonicu koju je knjižnica organizirala. Od svojih zaposlenika zahtijevala je komunikaciju putem maila kako bi onda imala dostupne podatke vezane uz njihov rad, koja je kasnije bila dužna podastrijeti osnivaču grada [adresa]. Vezano uz optužbe IP napomenula je da je imenovani mailovima upućenim njoj povodom obima svog rada "nabildavao" podatke s obzirom da iz statističkih podataka o njegovom radu evidentno proizlazi da je on imao 1,6 korisnika u sat vremena, pa njegova teza o preopterećenosti na poslu jednostavno nije istinita. Pozvala se na referat vezano uz mail 16. lipnja 2013., a vezano uz mail 7. studenog 2013. upućen ogranku Borovo u kojem se navodi da joj se više ne da raspravljati i upozoravati, upitana da pojasni kontekst tog maila i kome je isti upućen optužena brani se kako je mail upućen djelatnicima koje su u to vrijeme radili u ogranku Borovo IP i HP, a vezano za mnoštvo pritužbi koje su zaprimljene u svezi s njihovim radom i to najčešće od kolektivnih korisnika knjižnice kao što je to bio HEP, jer naime isti nisu pravilno naplaćivali usluge kolektivnim korisnicima jer se unatoč desetogodišnjem radu u knjižnici u programu "Crolist" još uvijek nisu snalazili kako bi izdali pravovaljanu naplatu kolektivnim korisnicima. Zbog toga je ona u predmetnom mailu istim djelatnicima se obratila riječima "da joj se ne da više raspravljati i upozoravati", te da ukoliko IP i Karaula imaju poteškoća oko snalaženja u tom programu da će se za to organizirati tečaj, što su oni odbili. Vezano uz mail od 7. studenog 2013. koji je poslan IP sadržaja "što radi, kako se predstavlja ne odgovara istini, do kada misli ovako raditi, ukoliko potencira natjecanje tko je više zgrožen sa njezinim rječnikom, tračanjem itd." optužena se brani i pojašnjava da su često bile pritužbe korisnika knjižnice npr. da za vrijeme čitanja ih IP zapričava, da ogovara nju kao ravnateljicu, nije napravio niti jedan program za što je bio zadužen, nije animirao korisnike, a za što je dobivala učestale pritužbe od korisnika knjižnice tj. kako se isti na potpuno neprofesionalan način odnosio prema korisnicima, opterećujući ih ogovaranjem i sličnim stvarima koje uopće korisnike ne trebaju zanimati. Napominje da se gospodin IP žalio kako nije sposoban odraditi radionice za koje je bio zadužen iako je bio profesor hrvatskog jezika i književnosti i imao bogato iskustvo rada u četiri osnovne škole prije no što je stupio na posao u knjižnicu, pa je u svezi tih njegovih pritužbi o nesposobnosti organizacije radionice gradska knjižnica Vukovar čak za njega uplatila dvogodišnji studij knjižničarstva u sklopu Filozofskog fakulteta pri Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Unatoč tome, isti se osjećao nesposoban za rad po vlastitim navodima. Na upit branitelja, a vezano za mail poruku od 12. prosinca 2013. upućene IP sadržaja "da je ovo sramota od programskog događaja i da on svojim postupcima narušava ugled knjižnice, da je otvaranje tuđe izložbe najmanje posla, a da za to nije sposoban, katastrofa, nju je sramota, a trebalo bi biti i njega", a koju mu je uputila, optužena odgovara da je predmetni mail upućen kako bi mu se referirala na njegov izvještaj koji je podnio putem e-maila prethodnog dana o izložbi gospodina Š koji je slikar optužena odgovara da se to odnosi na činjenicu da je IP organizirao izložbu u roku od dva dana, a da nije poslao pozivnice za tu izložbu što po njenom mišljenju je potpuno neprofesionalno i neodgovorno jer kako da se obavijeste oni koji žele doći na izložbu ako nisu dobili pozivnice barem nekoliko dana prije same izložbe, a također ni sadržaj pozivnice nije napisan na način kako je to do tada bilo uobičajeno.

Na daljnji upit branitelja da pojasni okolnosti vezano uz mail koji je uputila 20. veljače 2014. oštećenoj ZP u kojem je istoj navela da "da se više neće natezati sa njom, da ima pametnijeg posla, da se njoj također savjetuje da se uhvati posla", optužena odgovara kako je taj mail poslala zbog krivog upisa u knjižnicu korisnice I kojoj je produljen upis, a da nije platila, što knjižnici pričinjava materijalnu štetu, a na što su mi ZP i IP na to odgovorili da im nije jasno zašto se ovako s njima komunicira što odgovaraju oboje iako se njezin mail odnosio samo na ZP jer je iz programa Crolist vidljivo da je toj korisnici I produžena članarina bez uplate. Vezano uz mail od 21. svibnja 2014. upućen ogranku Borovo sadržaja "da su ispali neozbiljni i nemarni, da ukoliko su se žalili o nesuradnji da su ispali vrlo neprofesionalni, da nisu u stanju izmjeriti i poslati dimenzije tepiha, napisati jednostavan popis stvari, da je njihovo ponašanje nedopustivo, i da neće više tolerirati osnovnih radnih navika", a koji mail se odnosio na ZP i IP koji su radili tada u ogranku Borovo, optužena odgovara kako je zamolila S i IP da izmjere dimenzije tepiha koji se nalazio u ogranku i isti zamijene u trgovini u neposrednoj blizini koje je prethodno platila toj trgovini gradska knjižnica, na što je čekala godinu i pol dana da isti to učine, pa je zbog toga reagirala mailom ovakvog sadržaja. Vezano uz mail od 27. rujna 2013. upućen IP sadržaja "da je njegovo pismo proslijedila odvjetniku, da ističe da je narušen njegov profesionalni i ljudski kredibilitet, da nju stalno potkopava svojim načinom rada", optužena na upit pojašnjava da je mail takvog sadržaja poslala iz razloga što je bila revoltirana Matuzovićevim postupanjem jer je ovaj na posao koji je obavljao u ogranku Borovo dovodio svoju djecu i s njima pisao domaće zadaće, a što je po njenom mišljenju potpuno neprihvatljivo i vezano uz isto je čak i gradonačelnik od korisnik dobivao pritužbe koje su njoj proslijeđene. Vezano uz mail od 29. listopada 2013. u kojem se navodi "ponovno neuspjela organizacija programa, puno priče malo rada", optužena na upit branitelja odgovara da je taj mail uputila IP jer nije organizirao program druženja učenika viših razreda "Osnovne škole Blago Zadro" sa štićenicima Doma za starije i nemoćne osobe u [adresa] i to svojom greškom jer nije uspio iskomunicirati sa knjižničarkom "Osnovne škole Blago Zadro". Na upit branitelja da objasni okolnosti maila od 10. veljače 2014. upućenom IP i ZP u kojem se navodi "da je zanimljivo i smiješno kako mu sve mora crtati nekoliko puta", optužena odgovara da je bila nezadovoljna njihovim radom, nekreativnošću, pasivnošću, te im je u smislu toga i ranije davala upute kako bi realizirali određene događaje, što isti nisu učinili.

Nadalje, osporava da su ovdje oštećeni djelatnici gradske knjižnice ikada podnijeli zahtjev za zaštitu prava radnika, a što je uređeno Zakonom o radu, te dalje u svojoj obrani ističe da je za vrijeme njezinog mandata u gradsku knjižnicu u [adresa] došlo više desetak razno raznih inspekcija po anonimnim prijavama i prijavama djelatnice ŠP zbog čega je velik dio svog radnog vremena morala pisati razno razna očitovanja inspekcijama, Inspekcija rada, sanitarna inspekcija, prosvjetna inspekcija, inspekcija zaštite na radu i Matična služba gradske knjižnice u Vinkovcima kao krovna služba za vukovarsko-srijemsku županiju koja vrši nadzor obavljanja poslova, kojom prilikom niti jedna od navedenih inspekcija, a bilo ih je sigurno više od 30 nije utvrdila niti jedan propust u radu niti je gradska knjižnica Vukovar bila u svojstvu okrivljenika u prekršajnom postupku nakon tih inspekcija. Što se tiče zapisnika Matične inspekcije Vinkovci brani se kako je utvrđeno zapisnikom uredno stanje, no napominje kako je ta inspekcija u svom zapisniku navela kako su u gradskom knjižnici u [adresa] narušeni međuljudski odnosi. Na upit branitelja je li kao ravnateljica zbog tih narušenih međuljudskih odnosa kontaktirala Centar za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć, optužena odgovara da jest i da je povodom toga izvršena medijacija u svrhu mirnog rješavanja sukoba vezano uz narušene međuljudske odnose u svrhu čega je došao ispred tog Centra DP koji je organizirao medijaciju koja nije uspješno provedena jer ovdje oštećenici nisu imali sluha surađivati, a nakon tog posjeta gospodina DP zaprimila je kao ravnateljica pisani podnesak naslovljen kao "Predmet-mobing u gradskoj knjižnici Vukovar" od 23. siječnja 2015., koje izvješće je dostavljeno na više nadležnih adresa.

Nadalje, a vezano uz pitanja zamjenice ODO koji se tiču problema čišćenja u [adresa] i u [adresa] vezano uz to da 50 dana od veljače do travnja 2015. nije bilo čistačice, optužena odgovara da je taj događaj vezan uz godišnji odmor ili bolovanje čistačice EP, ne sjeća se točno da li je bilo bolovanje ili godišnji, no u tom razdoblju je za čišćenje ogranka u Borovu i knjižnice u [adresa] angažirana tvrtka "Fordi" koja je obavljala poslove čišćenja. Ne sjećam se točno je li tvrtka čistila baš u navedenom razdoblju, no čim su se pojavili problemi oko čišćenja brani se kako je reagirala promptno angažirajući tu tvrtku za obavljanje čišćenja. Na daljnji upit zamjenice da se referira na dokumentaciju iz koje je vidljivo da tvrtka Fordi u tom razdoblju nije obavljala čišćenje već u drugom razdoblju 5. i 6. rujan 2015. i 13. rujan 2015. optužena odgovara da je to bio splet okolnosti zbog bolovanja čistačice i da dozvoljava da u tom razdoblju nije nitko angažiran za čišćenje, no svatko od djelatnika uključujući i nju obavljao je poslove pranja svog stola, ili bacanje smeća i drugo. Čim su se stvorili uvjeti za angažiranje kvalitetnog čišćenja pri čemu misli na dubinsko čišćenje, pranje prozora, tepiha i drugo angažirana je tvrtka Fordi. Na daljnji upit zamjenice ODO, a vezano uz problem oko tepiha za kojeg je naložila O i IP da izmjere i odnesu u trgovinu koja se nalazila u blizini ogranka Borovo, tj. da pojasni da li je to dvoje djelatnika moralo samo izmjeriti tepih ili i odnijeti tepih, optužena odgovara da ih je zamolila da izmjere tepih pa kad knjižnica plati da je zamolila IP pošto dolazi na posao iz Osijeka i prolazi pored te trgovine, da preuzme tepih i donese ga u ogranak Borovo. Na daljnji upit zamjenice ODO je li u ogranku Borovo postojao usisavač za usisavanje tepiha, optužena odgovara da je usisavač postojao, no prvi put u iskazima oštećenika saznala je da se taj usisavač pokvario i da je ZP donosila svoj privatni usisavač, no pojašnjava da ju nitko o tome nije obavijestio niti poslao narudžbenicu u svrhu popravka ili nabavljanja novog usisivača, naime, posao je funkcionirao tako da ukoliko u ogranku Borovo nešto nedostaje djelatnici koji tamo rade pošalju narudžbenicu njoj kao ravnateljici i ona onda stupa u nabavku, no nikada nije dobila od ZP, IP niti nekog drugog djelatnika naruždbenicu za nabavljanje novog usisivača odnosno popravak postojećeg. Na upit zamjenice ODO da se izjasni je li to posao knjižničara da šalju narudžbenice optuženica odgovara da je to bio posao IP konkretno u ogranku Borovo jer je on bio voditelj ogranka. Stvari su počele u ogranku Borovo funkcionirati vezano uz te nabavke tek dolaskom ŠP koja me je obavijestila i za taj usisavač da je pokidao, pa smo nedugo nakon toga nabavili novi. IP me prije toga nikada nije kontaktirao niti obavijestio drugim putem da je usisavač pokidan. Na daljnji upit zamjenice ODO da pojasni komunikaciju sa djelatnicima tj. je li ista vršena samo putem okružnica odnosno mailova ili je ikada bio sazvan zajednički sastanak na kojem bi sudjelovali oštećenici, a vezano uz probleme koji se tiču predmetnog kaznenog postupka, tj. da pojasni način rješavanja problema optužena odgovara da je dva puta godišnje bio zajednički sastanak svih djelatnika sa ravnateljicom tj. sa njom, a drugi problemi i tekući poslovi rješavali su se putem mail korespondencije. Vezano uz probleme koji se tiču ovog predmetnog kaznenog postupka kolegica KP je u četiri do pet navrata sazivala sastanak sa predsjednikom upravnog vijeća no isti nikada nije bio niti održan jer se upravo ona nije pojavila niti na jednom od sastanaka.

Odgovarajući na pitanje opunomoćenice ošt. ŠP je li ikada odredila termin sastanka kako bi KP pa i ostali mogli doći na sastanak optužena odgovara da nije ona određivala termine sastanaka već je dogovor oko termina sastanaka bio između ŠP i predsjednika upravnog vijeća, a da bi ona kao ravnateljica naknadno o tome dobila obavijest, a vezano uz prezentaciju na Međunarodnom skupu u Vinkovcima gdje je knjižnicu trebala predstavljati KP i djelatnica AP, pa pošto je kolegica AP završila na bolovanju, optužena negira da je KP zajedno sa njom završavala pripreme vezano uz to predstavljanje, jer nikada nije bila na međunarodnom skupu u Vinkovcima. Na daljnji upit ošt. ŠP na osnovu kojih podataka je računala statistiku za normu djelatnika, optužena odgovara da je to vidljivo iz programa "Crolist" koji je knjižničarski program. Na daljnji upit je li taj program za statistiku obavljala za sve četiri godine misleći na razdoblje od 2013. do 2016. optužena odgovara da je taj program koristila za statistiku samo za jednu godinu ne zna je li se radilo 2014. ili 2015., a za ostale godine uopće nije unosila statističke podatke. Na daljnji upit je li broj mailova koji su mogli primiti ogranci pa tako i ogranak o Borovu bio ograničen pa na pitanje je li provjeravala jesu li djelatnici u ogranku u Borovu uopće i zaprimali mailove koje im je upućivala i je li to provjeravala optužena odgovara da je na sve upućene mailove djelatnicima u ogranku Borovo dobila odgovor od istih pa je iz toga evidentno da su mailovi i zaprimljeni, te da se radilo o nesporazumu u slučaju kada je u svojoj ranijoj obrani prebacivala HP da ju je više od 30 puta prijavljivala inspekciji, jer je točno da ju je KP u četiri navrata prijavila inspekciji.

5.2. U svojoj ranijoj obrani tijekom postupka optužena se branila kako je HP tijekom svog mandata ravnateljice od siječnja 2013. do ožujka 2013. promijenila samo dva radna mjesta, čemu se ŠP nije protivila niti iskazivala nezadovoljstvo i to u jednom navratu radi toga što je ŠP izražavala nezadovoljstvo suradnjom sa IP, pa ju je premjestila na njezin zahtjev na studijski odjel u centralnu knjižnicu, a potom je vraćena u rujnu 2014. u ogranak u [adresa], gdje joj je bio plan da bi imenovana kao stručna i kompetentna osoba ostvarila suradnju sa dvije osnovne i tri srednje škole koju nije uspio ostvariti IP, kojemu je u tu svrhu Gradska knjižnica uplatila i studij knjižničarstva u trajanju dvije godine, no IP je tu suradnju odbijao ostvariti navodeći kako nije kompetentan za te poslove i iste je odbijao raditi. Takvim premještajem NP nije bila zadovoljna po navodima obrane optužene, te joj se zbog toga i žalila dopisima. Za NP navodi kako ju je smatrala sposobnom, stručnom i kreativnom, te ju je u nekoliko navrata i pohvaljivala i nagrađivala slobodnim danima, no kako je CP kao djelatnica često nije obavještavala o temama i načinu svog rada, pozivala ju je da remeti normalnu komunikaciju i svakodnevni rad, što joj je ova uzvratila prijavama inspekciji, ne znajući motive i razloge zbog čega. Osporava da je bilo kome naređivala poslove čišćenja i da je problem čišćenja nastao tijekom 2013. kada je čistačica EP odbila čistiti prostorije u ogranku knjižnice Borovo naselje radi sukoba sa IP, zbog čega je naložila poslove čišćenja angažiravši tvrtku "Fordi".

Za IP navela je kako je bio raspoređen na poslove, sukladno opisu radnog mjesta i njegove stručne spreme, te njegovom temeljenom zvanju profesora knjiženosti i diplomiranog knjižničara. Međutim, odbijao je raditi poslove svog radnog mjesta, govoreći da je za njih nekompetentan. Gradska knjižnica Vukovar platila je njegov studij knjižničarstva i to sukladno obvezi iz Zakona o knjižnicama. IP radio je u ogranku Borovo naselje gdje je frekvencija korisnika značajno manja nego u [adresa], te je zbog toga imao dodatni zadatak izrade hemoroteke, tj. obavezu da prati novinske članke u vezi grada [adresa], riječ je o četiri dnevna tiska i dva tjednika. Iz statistike za siječanj 2015. godinu vidi se da je broj korisnika u ogranku Borovo naselje u prosjeku 18 korisnika i to dnevno, gdje je u prosjeku izdano 68 knjiga, a to je 6 knjiga u jednom satu. U manjem broju aktivnosti koje je proveo IP, dobila je, kao ravnateljica, informaciju o nezadovoljstvu učitelja, nastavnika i stručnog kadra osnovnih škola o dobivenim sadržajem knjižnice, te da su sami pripremali program i održavali ga u knjižnici, a ne IP koji je to trebao učiniti. Nikada mu nije prijetila otkazom, zato što je iz Osijeka, a kako je on to tvrdio. Isplaćivani su mu putni troškovi u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno, sve do odluke Grada Vukovara, kao osnivača, da se ukidaju putni troškovi i da se pravilnici Gradske knjižnice imaju suglasiti sa pravilnicima Grada Vukovara. Kako bi zaštitila kolegu MP, kontaktirala je Grad Vukovar kao osnivača i upravno vijeće Gradske knjižnice Vukovar da se za njega primjeni stari obračun putnih troškova, kako IP ne bi bio na gubitku.

U svojoj obrani nadalje navodi kako je točno da je upućivala kritike MP, jer je smatrala da kao ravnatelj, ima pravo i obvezu sugerirati kolegama kako poboljšati rad i uslugu same knjižnice. Točno je da mu je uputila kritiku kako CP (sada HP) obavlja umjesto njega njegov posao za koji je on plaćen. Na sve njezine zahtjeve i kritike nije bilo odgovora od strane MP. A veliki šok i nevjerica, njoj kao ravnateljici, bio je dolazak djevojčice O.R., s njenom majkom u knjižnicu sa pričom da IP seksualno uznemirava djevojčicu O.R. koja je u to vrijeme bila učenica 8. razreda osnovne škole. Pokazala joj je, pri tome, ruke i noge, koje su bile pune ožiljaka, sa optužbom da su ona i IP cijeli radni dan provodili zajedno. Djevojčica O.R. se rezala, te je ožiljke osobno vidjela, bila je pred samoubojstvom. Isto tako majka djevojčice dostavila joj je i SMS poruke, neprimjerenog sadržaja, između kolege MP i djevojčice O.R. Kao ravnateljica poslala je tri pisana zahtjeva, na koje IP nije odgovorio, već se samo javio SMS porukom da kontaktira njegova odvjetnika i on je odmah otišao na bolovanje. Iz priče djevojčice O.R. i njezine majke saznala je da je i policija bila pozvana u službene prostore Gradske knjižnice Vukovar, a o tome je IP uopće nije izvijestio. Nakon saznanja o navedenim događajima sa djevojčicom, sve informacije kojima je raspolagala predala je DORH-u, kako bi zaštitila i ustanovu i sebe kao ravnateljicu, od moguće tužbe roditelja.

IP uručila je dvije opomene i to prvu zbog čistačice EP, koja je pokušala samoubojstvo, zato što ju je IP optužio da će zbog nje on izgubiti posao, kuću i da će se morati preseliti punici, što je EP jako potreslo i otišla je na obalu Dunava, ali je pozvana pomoć i završila je na psihijatriji. Isto tako, u nekoliko navrata, opominjala je MP da ne dovodi svoju djecu na radno mjesto. Smatrala je neprimjerenim da djeca provode 8 sati na radnom mjestu, te djelatnik nije mogao biti fokusiran, odnosno predan svom poslu i zato je dobio drugu opomenu. Radni zadaci koji su se tražili od MP temeljili su se na ugovoru o radu, rokovi su bili definirani knjižničnim poslovanjem. IP uskraćivao je bilo kakvu komunikaciju i informaciju i u potpunosti ju je ignorirao kao ravnateljicu Gradske knjižnice Vukovar i nije odgovorio na bilo kakav njezin upit o problemima u njegovom radu i o negativnim komentarima od strane stručnih djelatnika u osnovnim školama u [adresa]. MP su uručene dvije opomene i to isključivo uzrokovane njegovim ponašanjem, jer nije sudjelovao u projektima, nije predlagao projekte, niti je bio zainteresiran za njihovo provođenje, a rad na projektima ulazio je u redovan opis posla, i to na temelju ugovora o radu, u kojem stoji da je dužnost svakog djelatnika obrazovati se i osposobljavati. Navodi kako je sebe smatrao nekompetentnim za provođenje radionica iako ima visoku stručnu spremu i radio je, prije Gradske knjižnice Vukovar, u osnovnim školama. Osim toga, optužena se brani da IP nije odradio program za Tehničku školu u Borovu naselju, pa su taj program odradili kolege iz Centralne ustanove, iako ga je bilo jednostavnije odraditi u ogranku Borovo naselje, ali je IP za odrađivanje tog programa bio nezainteresiran, te je to bio povod da mu ona kao ravnateljica uputi dopis od 10. veljače 2014. godine i mail u kojem u zadnjoj rečenici stoji "jako je zanimljivo i nadasve smiješno kako vam se sve mora crtati i objašnjavati po nekoliko puta."

U odnosu na ošt. ZP, optužena je izjavila da ZP nikada nije vrijeđala, ismijavala, nije govorila da je nesposobna, neradnica, lijena, spora, neobrazovana, nemaštovita. Dapače, raspoređivala ju je na radna mjesta koja su imala manji broj korisnika. ZP je za vrijeme njezinog dolaska za ravnatelja radila na odjelu za obradu, a u isto vrijeme se pokazala potreba za radom na vanjskim odjelima, odnosno korisnicima. Zaista ju je jedanput upitala u čemu je problem, da bi voljela riješiti nastalu situaciju, a ZP joj je rekla da to nije zbog nje, da ona sa njom nema problema, već samo sa JP, a sve je to bilo u 2015. godini, kada ju je ZP počela optuživati. Nije, kao ravnateljica, ni naslućivala, da postoji bilo kakav problem između kolegice ZP i nje, imali su izuzetno korektne odnose, nikada nije tražila od ZP da špijunira IP, niti bilo kojeg drugog djelatnika. Nadalje optužena se brani da je ZP došla sa prijedlogom o provođenju eko programa pod nazivom "Eko spremnik", gdje je imala ideju da se vreće za smeće rasporede po ogranku i tržnom centru, a ona je odbila takvu ideju, i vjerojatno se kolegica našla uvrijeđena, a da je taj prijedlog bio prihvaćen, Gradska knjižnica bi morala kupiti te vreće za otpad i brinuti o smještaju tog otpada. Temeljem ugovora o radu, ZP je imala obvezu organizirati i surađivati u animatorskim i pedagoškim akcijama, te je ove poslove po čl. 2. Ugovora o radu imala obavljati u mjestu [adresa], a prema potrebi i u drugom mjestu gdje postoji knjižnica, odnosno ogranak.

U odnosu na BP optužena je iznijela sljedeće: Status ogranka u [adresa] reguliran je Ugovorom između Gradske knjižnice Vukovar i Općine Lovas uz prethodnu suglasnost Ministarstva kulture i Županijske matične službe. Ogranak u [adresa] ima funkciju općinske narodne knjižnice i u potpunosti je financira Općina Lovas. BP nikada nije rekla da je lijena, nesposobna, već uvijek se brinula i skrbila oko ogranka Lovas, te je nastojala da ogranak Lovas bude na istom nivou kao i ogranak u [adresa] i [adresa]. BP je bila jedini djelatnik koji nije imao položen stručni ispit jer ga bivša ravnateljica Gradske knjižnice Vukovar nije htjela platiti smatrajući da je to dužnost Općine Lovas, koja je osnivač te knjižnice i koja je odabrala BP za taj posao. Dolaskom na mjesto ravnateljice odmah je uputila BP na polaganje stručnog ispita, međutim ona je promašila pripremu, koja se održavala u Zagrebu, zakasnila je, te ga odgodila i položila ispit u zimskom roku. Gradska knjižnica Vukovar je svojim sredstvima platila ispit. Nikada joj nije zadavala kratke rokove za izvršenje radnih zadataka, vrlo mali broj korisnika je imala dnevno, 5 ili nikoga. Aktivno je bilo upisanih 100-tinjak korisnika na godinu. Čišćenje prostora u ogranku Lovas nije u nadležnosti Gradske knjižnice Vukovar, već isključivo Općine Lovas, čiji je to prostor. Plan i program rada kao i izvješće o svom radu pisala je BP, te je ona plan i to izvješće branila sama pred općinskim vijećem, bez da je ona, kao ravnateljica, u njega imala uvid. Ističe da joj nije ona kao ravnateljica nalagala da samostalno piše planove i izvješća već si je to pravo dala sama, te se prozvala i voditeljem ogranka Lovas. BP ju je optužila da joj nije dala zatraženu potvrdu za stručno usavršavanje. Zaista 15.12.2015. godine objavljen je natječaj za drugi upisni krug na program za stjecanje knjižničarskih kompetencija namijenjen kandidatima koji su zaposleni u knjižnicama a imaju obvezu pristupiti polaganju stručnog ispita za knjižničara, koji je viša stručna sprema. BP ima položen stručni ispit za pomoćnog knjižničara, odnosno za srednju stručnu spremu, te obavlja poslove sukladno ugovoru o radu i položenom stručnom ispitom. Kao ravnateljica takvu potvrdu nije bila u mogućnosti izdati, jer BP nije obavljala poslove više stručne spreme, odnosno poslove knjižničara, te bi se takva potvrda kosila sa uvjetima natječaja koji je raspisala Općina Lovas. Temeljem odluke [adresa], BP, ukinut je topli obrok i putni trošak budući da radi na udaljenosti manjoj od 3 km od mjesta življenja. Djelatnica BP bila je zaposlena na 4 sata, odnosno pola radnog vremena temeljem natječaja Općine Lovas i ona kao ravnateljica nije mogla promijeniti te uvjete. BP poštivala kao svoju stariju kolegicu, da joj nije bilo jasno kakav problem postoji između njih dvije i da je taj problem pokušala riješiti, da je BP samostalno pisala plan i program svog rada, i izvješća o svom radu te ga samostalno iznosila na sjednicama Općine Lovas, a da načelnica Općine Lovas nije bila zadovoljna njezinim radom, te joj je prijetila otkazom, što je BP uznemiravalo. Osobno ona, kao ravnateljica brinula se o nabavci nove opreme i poboljšanju rada ogranka Općine Lovas.

U odnosu na NP (sada HP) optuženica se brani kako je imenovana radila na studijskom odjelu u Centralnoj knjižnici, a ona ju je, kao ravnateljica rasporedila u ogranak Borovo naselje, gdje ostaje sve dok joj nije uputila zahtjev da je vrati u Centralnu knjižnicu što je i učinila i to na studijski odjel, gdje je radila sve do rujna 2014. godine, a potom je ponovno vraćena u ogranak Borovo naselje, te da nije bila raspoređivana na druga radna mjesta, niti u kraćim rokovima. Potom pojašnjava da u Centralnoj knjižnici Vukovar osim CP (sada HP) ima još 16 ljudi, odnosno da ih sada ima još i više, a da je njezinim dolaskom za ravnatelja bilo potrebno organizirati rad na tri lokacije, u dvije smjene, sa postojećim kadrom, a tada je bio manjak djelatnika, jer su imali zabranu zapošljavanja u to vrijeme. U opisu posla knjižničara i informatora je da rade sa korisnicima knjižnice i da je to primarni posao knjižnice i da su svi opisi poslova sukladni pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada knjižnice iz 2010. godine. Izjavila je da je inspekcija u listopadu 2015. godine utvrdila narušene međuljudske odnose, te da je ona, kao ravnateljica, u to vrijeme, dobila tužbe četvero oštećenika, te je zbog tih optužbi bila ispitivana od strane OPŠ, osobe za zaštitu dostojanstva radnika i pokušala je riješiti nastalu situaciju, ali su djelatnici koji su je optuživali odbijali bilo kakvu komunikaciju sa njom. Na jednoj od sjednica stručnog vijeća htjela je riješiti situaciju koja je nastala između CP (sada HP), koja je radila na studijskom odjelu i JP, TP i ČP, a CP (sada HP) je nju, kao ravnateljicu, poslala u tri pičke materine, lupala je fasciklom po stolu, te otišla na bolovanje, zbog čega ju je ona pisanim putem obavijestila da više nije podobna biti članom stručnog vijeća, te ju je 14. siječnja 2015. smijenila kao člana stručnog vijeća. Vezano uz e-mail od 12. prosinca 2013. upućen MP, optužena je izjavila da je povod tom e-mailu bio taj što je IP izradio pozivnice za izložbu Š od 11. prosinca 2013., a da je te pozivnice izradio bez loga gradske knjižnice, bez naziva izložbe, bez navođenja vremena u kojem se izložba može pogledati, te da je e-mail od 21. svibnja 2014. poslala ogranku Borovo naselje, nakon što je više od godinu dana čekala da joj se dostave dimenzije tepiha na dječjem odjelu, a te je dimenzije tražila i 29. kolovoza 2014., kada je još uvijek molila da se, sve što se pokvari, pokida, dojavi njoj ili ŽP kako bi se moglo pravodobno reagirati.

Na upit punomoćnice ošt. ZPŠ, odvjetnice iz [adresa] da optužena pojasni okružnicu koja se u spisu premeta nalazi na listi 165 ili 190 spisa, optužena je izjavila da je spomenutu okružnicu poslala svim djelatnicima, pa tako i oštećenicima, u kojem je pozivala djelatnike da pošalju svoje ideje za neke projekte, te ističe kako je CP (sada HP) sudjelovala u jednom europskom projektu i to, "Knjižnica za novo doba", za kojeg je dobila i certifikat.

Napominje kako su njezine ovlasti i dužnosti kao ravnateljice u Gradskoj knjižnici Vukovar propisane odredbom čl.23. Statuta gradske knjižnice pa tako i da izdaje nalog pojedinim djelatnicima knjižnice, u svezi sa provedbom određenih poslova, da organizira rad, raspoređuje djelatnike na pojedina radna mjesta, izrađuje planove i programa rada Gradske knjižnice Vukovar, te sve ovlasti i dužnosti koje su propisane kako spomenutim statutom tako i Pravilnikom, a vezano uz to da li su se oštećenici žalili na plan i program i raspored na radna mjesta u vrijeme kada je bila ravnateljica, optužena je izjavila da IP nije, da je CP (sada HP) tražila premještaj iz ogranka Borovo naselje, na studijski odjel u Centralnu knjižnicu, zbog problema sa kolegom MP, a ona joj je kao ravnateljica u tome udovoljila. Potom ističe da je bilo potrebno organizirati redovan rad sa korisnicima knjižnice sa drugim djelatnicima kada su bila dugotrajna bolovanja, godišnji odmori i dva porodiljna dopusta u njezinom mandatu. Na konkretan upit braniteljice optužene da li je optužena kao ravnateljica davala oštećenicima poslove više spreme, od one koje oni imaju, iako jeste, da li se netko žalio, da nije kompetentan ili sposoban te poslove raditi, optužena je izjavila da su poslovi bili definirani ugovorom o radu, imala je obrnutu situaciju sa kolegom MP, koji je sam sebe smatrao nekompetentnim za provođenjem radionica, iako ima visoku stručnu spremu i radio je prije Gradske knjižnice Vukovar u osnovnim školama, a da se ostali oštećenici nisu žalili na dodijeljene im poslove. Ističe kako dolaskom nove ravnateljice događaju se razmještanja s jednog na drugo radno mjesto, optužena je izjavila da je napravljena nova organizacija rada i poslova, da je ona 6 mjeseci radila u zavičajnoj zbirci, nakon toga preseljena je u ogranak Borovo naselje, gdje je radila 8-9 mjeseci, te je ponovno preseljena u Odjel za mlade spajalica. Također je u prilog navoda svoje obrane izjavila da su oštećenici u njenom mandatu, posebno KP, u 2013. godini, KP provela je na bolovanju 80 radnih dana, u 2014. godini KP je bila 52 radna dana na bolovanju, a u 2015. godini 77 radnih dana, pa je bio veliki problem organizirati rad na poslovima djelatnika koji su bili na bolovanjima.

6. Usporedbom obrane opt. BPŠ i optužbe tj. činjeničnog opisa iz optužnice, tijekom postupka utvrđeno je kako je jedino nesporno da je optuženica u inkriminirano vrijeme obavljala poslove ravnateljice Gradske knjižnice u Vukovaru, a da su oštećenici bili zaposlenici, a sve drugo je sporno jer obrana osporava i činjenice koje bi predstavljale obilježja terećenog kaznenog djela i krivnju optuženice.

7. Da bi utvrdio je li se događaj odvijao upravo na onakav način kako je to opisano u optužnici, a radi utvrđenja spornih činjenica, sud je na prijedloge optužbe, obrane i po službenoj dužnosti proveo dokaze kako je to opisano pod točkom 4. obrazloženja presude.

7.1. Dokazi koji se odnose na sporne činjenice su oni dokazi koji su proturječni obrani glede osporenih činjenica, a koji predstavljaju dokaze koji su važni za ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza o spornim činjenicama.

7.2. Kao eklatantni primjer takvog dokaza u konkretnom slučaju upravo predstavljaju ponajprije iskazi oštećenika koji su ispitani u svojstvu svjedoka na ranijim raspravnim ročištima, a čije iskaze je uz suglasnost stranaka, branitelja i opunomoćenika oštećenika, na raspravi pročitao. Iskazi oštećenika dani su na raspravnim ročištima uz potpuno poštivanje konfrontacijskog načela i prava obrane, a to zbog toga što je prilikom iskaza oštećenika na raspravi nazočili optužena i njena braniteljica koji su oštećenicima koji su iskazivali u svojstvu svjedoka mogli postavljati pitanja.

8. Ispitana kod ovoga suda dana 3. ožujka 2022. svjedok-oštećena KP (ranije CP) je navela da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dala u ODO u Vukovaru dana 1. ožujka 2016. te kod iskaza koji je dala kod ovoga suda dana 26. travnja 2017. i dana 5. svibnja 2017., te su ovi iskazi pročitani na raspravi.

8.1. U prethodnom postupku oštećena CP (sada KP), u bitnom je izjavila, da je u Gradskoj knjižnici Vukovar zaposlena od 2002. godine, te da je do 2012. godine radila na dječjem odjelu kao informator, za koje se zahtijevala visoka stručna sprema, a da je od 2012. godine po odluci nove ravnateljice BPŠ počela raditi u ogranku Borovo naselje na radnom mjestu informatora i bibliotekara, za koje se, isto tako, zahtijevala visoka stručna sprema, a ona je imala samo srednju stručnu spremu. U jesen, 2012. ravnateljica BPŠ, raspoređuje je na studijski odjel Centralne knjižnice, u [adresa], i to nakon što je napisala izvješće o radu s kolegom RP. Nadalje navodi da je tri puta raspoređivana iz Centralne knjižnice Vukovar u Borovo, te su njezini planovi i programi uglavnom propadali, jer ih je morala mijenjati s promjenom radnih mjesta, odnosno da ju je ravnateljica preopteretila na način da joj je mijenjala radno mjesto, na kojem je napravila plan i program, na drugo radno mjesto, gdje je morala ponovo raditi plan i program, te je bila duplo opterećena. Potom napominje da je ravnateljica od nje tražila da odustane od radionica, koje su već bile zakazane i odobrene od školskih vijeća, prozivala je za neorganiziranost, slala okružnice putem e-maila, u kojima ju je omalovažavala, kritizirala neprestano njezin rad, odbijala njezine prijedloge, smijenila je kao člana stručnog vijeća, govorila joj da je glupo to što radi, vrijeđala je, optuživala da špijunira JP, koja je radila na dječjem odjelu, govorila joj da ne zna što uistinu radi, da podriva uspješan rad i normalu svakog rada, kao sindikalni predstavnik, da ometa rad ustanove, da skriva svoje poslove od drugih, da ne traži pomoć u poslu kada je potrebno te da ravnateljica nije osigurala čišćenje radnih prostorija, pa su djelatnici sami obavljali poslove čišćenja i to od 12. veljače 2015. godine do 02. travnja 2015. godine, a ona osobno je donosila svoj usisivač, te čistila, što je sve prouzročilo oštećenje i pogoršanje njezinog duševnog zdravlja.

8.2. Na raspravnom ročištu 26. travnja 2017. ostala je u cijelosti kod potonjeg iskaza i dodala kako se na raspored poslova sa visokom stručnom spremom žalila najprije usmeno ravnateljici, sad okr. BPŠ, te stručnom vijeću, gradonačelniku grada [adresa] BA, a po njegovim uputama i nadležnim inspekcijama, koje nisu utvrdile nikakve nepravilnosti u radu ravnateljice BPŠ i same gradske knjižnice., te je izjavila da je do jeseni 2012. radila u ogranku Borovo naselje i to u igraonicama i radionicama za djecu, vrtićke dobi, osnovnoškolske i srednjoškolske dobi, a potom se požalila ravnateljici BPŠ da joj je teško raditi samoj u radionici ogranka Borovo naselje, gdje joj je IP odbio pomagati u radu. Nadalje navodi da joj je ravnateljica ponudila posao na studijskom odjelu u Centralnoj knjižnici u Vukovaru, a ona je prihvatila taj posao u studijskom odjelu, jer joj je to tada odgovaralo. U studijskom odjelu, radila je od 9. mjeseca 2012. pa sve do ljeta 2014.. Potom je od 7. mjeseca 2014. pa do kraja mandata ravnateljice BPŠ i tri mjeseca nakon isteka njezinog mandata, ponovo radila u ogranku Borovo naselje i to po odluci ravnateljice BPŠ, koja je bila vrlo zadovoljna njezinim radom u tom ogranku i imala u nju veliko povjerenje i željela je da ona ponovo preuzme rad s djecom u tom ogranku. Navodi da je ona apsolvent Filozofskog fakulteta u Osijeku, da je dvije školske godine radila kao profesor hrvatskog jezika i književnosti u strukovnoj školi, prije nego je započela raditi u Gradskoj knjižnici Vukovar, i to kao apsolvent, da joj je ostao samo diplomski rad na spomenutom fakultetu, te da ima završenu srednju školu gimnaziju. Svjedokinja je izjavila da je ravnateljica izuzetno cijenila njen rad i znanje, kvalitetu njezinog rada, ali nije uvažavala činjenicu da je ona tim radom preopterećena, jer je pedantna, te joj je ravnateljica prigovarala što nije tražila njezinu pomoć, a da joj ta pomoć nije trebala, jer se ona dobro organizirala i osjećala se doraslom osobama, mentorima, vrhunskim znalcima s kojima je, u svom poslu surađivala, te da ravnateljica BPŠ nikada nije njoj direktno prijetila da će dobiti otkaz, niti usmeno niti pisanim putem, već je, samo posredno, putem VP, ravnateljica rekla da će dijeliti otkaze djelatnicima sa srednjom stručnom spremom, te je izjavila da ravnateljica nju nije vrijeđala u okružnicama često, možda jednom ili dva puta, i to tako da ju je u jednoj okružnici ravnateljica prozivala jer je psovala ravnateljicu i JP na stručnom vijeću, da je ravnateljica nije prozivala niti upozoravala na propuste u radu, da ju je ravnateljica pohvaljivala u okružnicama koje je slala svim djelatnicima, da ju je ravnateljica slala na seminare i radionice, da je čistačica u ogranak Borovo naselje dolazila samo kad bi ona intervenirala kod ravnateljice ili je pismeno upozoravala, te su djelatnici sami morali čistiti prostorije zbog vrtićke djece, koja su svakodnevno dolazila u taj dječji odjel i radi očuvanja higijenskog minimuma.

Nadalje, oštećena svjedokinja je izjavila da je ona, kao povjerenica sindikata, upozoravala na probleme međuljudskih odnosa, da joj je ravnateljica to spočitavala, te se obratila Centru za pravnu pomoć, a taj je centar utvrdio da zlostavljanja na radu nema, te je njoj uputio dopis, u kojem se ona proziva i u kojem se navodi kako ponekad oni koji štite sindikat znaju postati zlostavljači, te je svjedokinja mišljenja da su se te prozivke spomenutog centra odnosile upravo na nju. Potom je u svom iskazu navela da je i prije dolaska ravnateljice BPŠ radila na dječjem i studijskom odjelu i to po usmenim nalozima bivših ravnateljica, ali da ona osobno nije bila uključena u programska događanja, da se ravnateljici BPŠ žalila na kolegu MP, da odrađuje i njegov posao u ogranku Borovo naselje, da je ravnateljica BPŠ hvalila njezinu kreativnost i to u okružnicama koje je slala svim djelatnicima, da je ravnateljica nije upozoravala da pretjerani rad iscrpljuje njezino zdravlje, već joj je nametala sve više obaveza, a potom ju je nazivala neorganiziranom i da ima široki tematski raspon, da ravnateljica nije uviđala povezanost njezinog rada, a da se taj tematski raspon dogodio upravo zato što ju je ravnateljica premještala s jednog radnog mjesta na drugo, na što se ona žalila pisanim putem i ravnateljici i upravnom vijeću, i inspekcijama i to bezuspješno, a da je sve zadatke i projekte odrađivala po nalogu ravnateljice koja je imala povjerenja u nju. Na konkretan upit raspravnog suca kakve je neistine ravnateljica BPŠ iznosila o svjedokinji i kakve dokaze o tome ima svjedokinja ošt. CP (sada KP) izjavila je kako je ravnateljica govorila da ona ometa redovan rad ustanove, ali joj nije poznato o kakvim se neistinama radi, ali misli da ih je očito bilo jer nitko nikada nije reagirao na njezine primjedbe, te da je sve probleme s ravnateljicom, najprije željela riješiti mirnim putem.

Svjedokinja je, na raspravi dana 3. ožujka 2022. upitana da objasni, obzirom da je izjavila da je bila preopterećena poslom, da li je tražila pomoć, a svjedokinja odgovara da joj je pomoć trebala i da ju je tražila od kolege IP, te da je tražila pomoć pisano i usmeno od ravnateljice, ali da ju nije dobila. Ističe da je ona bolesna, da ima psorijatični artritis i da je psihijatar dokazao da je to direktno povezano sa stresom i da se aktivira od stresa. Navodi nadalje da joj je jednom prilikom ravnateljica dala šest dana slobodnog nakon jednog velikog projekta koji je radila kako ne bi završila na bolovanju, jer da je često radi posla išla na bolovanje, a dalje odgovarajući na pitanja izjavila je da su radili planove i programe kada dođe na novo radno mjesto, svjedokinja odgovara da su radili po uputi ravnatelja. Period za koji su se donosili novi planovi i programi je određivalo stručno vijeće, a stručno vijeće je se sastajalo povremeno pa su se po takvom njihovom nalogu i donosili planovi i programi. Nadalje, svjedokinja odgovara da je odustajala od radionica u slučaju kada je promijenila radno mjesto, jer nije mogla dovršiti radionicu budući više nije bila na tom radnom mjestu. Ravnateljica mi je odbijala moje prijedloge odnosno odbila mi je prijedlog u ljeto 2013. kada sam radila plan i program, ona je jednostavno moj prijedlog odbila, a odbijanje prijedloga je u njezinoj ovlasti i ona to može učiniti. Svjedokinja odgovara da je ona smijenjena iz razloga što se nije slagala sa načinom na koji se radilo i sa svojom preopterečenošću. Ravnateljica joj je rješenje o smjeni uručila, iako je na rješenju bilo zabilježeno da ga je primila ranije, tako da je rješenje kojim je odlučila već bilo pravomoćno iako sam ja njega primila tada prvi puta. Nadalje, navodi da dok je bila u Borovu dolazila je firma za čišćenje Frodi, i to dva puta ukupno u dvije godine i žalili su se kako ne mogu očistiti koliko je prljavo, zbog čega je bila ljuta jer je morala sama čistiti. Postoji o tome i pisani trag. Nije se žalila radi toga IP, jer nije znala da je on voditelj, a zajedno smo se žalili ravnateljici jer smo to zajedno radili, odnosno zajedno čistili. Kada joj je ravnateljica odbijala prijedloge to nije bilo na korektan način, a bilo je i ružnih riječi sa njene strane. Svjedoči da ih je ravnateljica sve vrijeđala i govorila da su nesposobni, da ona ne zna što mi radimo te riječi je ona upućivala svima pojedinačno, a u odnosu na druge je to čula na stručnom vijeću. Ismijavao se rad djelatnika i tuđe kompetencije od strane BPŠ, koja je takva svoja mišljenja iznosila o djelatnicima i javno u okružnicama.

8.3. Ispitana kod ovoga suda dana 3. ožujka 2022. svjedok-oštećena ZP je izjavila da ostaje kod svog iskaza kojeg je dala na zapisniku u ODO u Vukovaru dana 1. ožujka 2016. i iskaza kojeg je dala kod ovoga suda dan 5. svibnja 2017. U prethodnom postupku ošt. ZP, u bitnom je izjavila, da je u Gradskoj knjižnici Vukovar zaposlena od 1992. godine i nije imala nikakvih problema sve do dolaska na mjesto ravnateljice BPŠ, kada ju je putem e-maila rasporedila na rad u ogranak Borovo i to na petnaest dana, ali se raspored odužio na dvije godine. Ravnateljica je od nje tražila da se očituje o radu MP, očekujući da iznese neistine vezane za njegov rad, a kada je to odbila, rekla joj je da ga štiti, i da su joj od tog trenutka zatvorena vrata njene kancelarije. Od tada i to tijekom 2013. pa sve do sada ravnateljica ju je vrijeđala, ismijavala pred radnim kolektivom, pred korisnicima knjižnice, govoreći da je nesposobna, neradnica, lijena i spora, što su čuli sve kolege i iz Centralne knjižnice u Vukovaru. Potom se ravnateljica rugala njezinom prijedlogu da se realizira projekt Eko spremnik sa djecom rekavši "Jel´ hoćete da stojite na vratima držeći veliku crnu vreću u koju će korisnici ubacivati smeće", te je govorila da su njeni prijedlozi nezanimljivi, glupi, dosadni, nemaštoviti, da je neobrazovana, ne zna raditi. Rasporedila ju je na rad na studijski odjel iako nema odgovarajuću kvalifikaciju. Nadalje je izjavila da ravnateljica nije poduzela mjere kako bi se čistile i održavale prostorije knjižnice ogranka Borovo, jer čistačica nije dolazila, pa je sa MP čistila prostorije, brisala prašinu, prala prozore, donosila usisivač od kuće, nagovarala je da povuče kaznenu prijavu, uslijed čega je kod nje došlo do psihičkih smetnji, te oštećenja, narušavanja i pogoršanja njenog zdravlja.

Na raspravi pred ovim sudom od 05. svibnja 2017. godine ošt. ZP ostala je u cijelosti kod takvog iskaza, s tim da je pojasnila kako je u ogranku Borovo naselje, odlukom ravnateljice, radila od 2012. godine do srpnja 2014. godine, a nakon toga vraćena je u [adresa], gdje je radila na studijskom odjelu i odjelu za odrasle i to istovremeno, a radi se o poslovima visoke stručne spreme, za koji nije bila plaćena. Kada ju je ravnateljica optužila da nije zaključala knjižnicu, pa je knjižnica bila cijelu noć otvorena, spočitala je ravnateljici kako za plaću srednje stručne spreme obavlja poslove visoke stručne spreme, a ravnateljica joj je rekla da bi joj plaća bila i manja kada bi radila samo u obradi kao pomoćni knjižničar. Nadalje, ova svjedokinja iskazuje da je prvi ugovor o radu dobila 1992., kada je započela raditi u Gradskoj knjižnici Vukovar, a potom i 1998., te da u oba ugovora stoji da radi sve poslove kao pomoćni knjižničar i poslove po nalogu ravnatelja. Svjedoči kako ju je ravnateljica BPŠ vrijeđala i ismijavala, a da je sve počelo u studenom 2012. godine kada je ravnateljica od nje zatražila i to mail-om da se očituje o radu kolege MP, a kada je ona to učinila ravnateljica joj je spočitala da nije ona taj mail napisala, već netko drugi, što je nju povrijedilo te joj je rekla da su njezina vrata za nju zatvorena, i da joj se može samo pismeno obratiti, ako je posao u pitanju, a da je na radnom kolektivu u Centralnoj knjižnici rekla da oni koji rade u ogranku Borovo su neradnici i nesposobni, da se to odnosilo na nju i kolegu MP, unatoč tome što ih nije poimence označila. Načine vrijeđanja od strane optužene svjedokinja opisuje na način da ju je ravnateljica nazvala telefonom i rekla da se to tako ne radi, da bi joj radionice trebale biti bolje, da je lijena, da se pomjeri malo, da počne nešto raditi, a to su korisnici mogli čuti jer su bili ispred nje upravo u vrijeme kada ju je nazvala ravnateljica, te da ravnateljica nije prihvatila i ismijala je njezin prijedlog za Eko knjižnicu, te da nije prihvatila njezin prijedlog za projekt Eko kutak, koji se trebao održati u okviru Tehničke škole. Na daljnje upite svjedokinja je izjavila da je ona, po usmenom nalogu ravnateljice, odrađivala poslove CP (sada KP) i MP, kada su oni bili na bolovanju, da je ravnateljica tražila od nje da se očituje o radu MP, a da ravnateljica nikada nije tražila da špijunira MP, i da joj nikad nitko to nije rekao. Odgovarajući na upite raspravnog suca je li ravnateljica od nje tražila da pisano ili usmeno iznosi neistine o radu MP, svjedokinja je izjavila da ravnateljica BPŠ nikada od nje, ni pisanim putem ni usmeno nije tražila da iznosi neistine o radu MP, te da ona ne optužuje ravnateljicu za događaje u vezi sa EP i MP.

Na konkretan upit raspravnog suca, je li svjedokinja tražila zaštitu dostojanstva svjedokinja je izjavila da nije, niti je pokretala radni spor zbog toga što je radila poslove visoke spreme, a nije pokretala jer svoj posao voli, te smatra da je sposobna za svako radno mjesto i sa visokom i sa srednjom spremom, da može raditi i sa djecom, da je sposobna obaviti svaki posao bilo koje stručne spreme, jer je u razdoblju od 1978. – 1982. studirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i to jugoslavenske jezike i književnost, na kojem je sve ispite položila, samo nije diplomirala, jer se udala.

Ispitana kod ovoga suda dana 3. ožujka 2022. svjedokinja je navela da nije izjavila žalbu kada je premještena na studijski odjel, a u isto vrijeme je radila dva odjela. Nadalje navodi da se prostor u knjižnici u [adresa] sastojao se od jedne velike prostorije u kojoj su svi odjeli bili zajedno, odnosno nisu fizički bili razdvojeni. Sanitarni čvor nije bio sastavni dio knjižnice već su morali izlaziti iz prostorije. Navodi da je nakon odlaska ravnateljice, ona na odjelu za odrasle kao pomoćni knjižničar, ali sada je njih dvoje na tom odjelu. U svom iskazu opisuje kako je cijela ova situacija sa bivšom ravnateljicom bila strašno stresna, bila je pod velikim pritiskom, išla sa grčem na posao i sa grčem se vraćala sa posla. Ujutro se znala ustati plačući i da joj se ne ide na posao, ali je odlazila jer je samohrana majka i posao joj je bio nužan. Kada je došla nova ravnateljica, počela se osjećati normalno kao čovjek i bilo joj je ugodno raditi i odlaziti na posao. Oboljela je od tahikardije nespecifične i to u mjesecu travnju 2016.

8.4. U prethodnom postupku svjedok-ošt. IP, u bitnom, je izjavio da je od 2002. godine zaposlen u Gradskoj knjižnici Vukovar na radno mjesto informator, na studijskom odjelu, sve do prosinca 2011., a odlukom ravnateljice BPŠ imenovan je voditeljem ogranka knjižnice u [adresa]. Potom pojašnjava da je na tom radnom mjestu prije njega radila ravnateljica BPŠ i JP. Nakon što ga je imenovala za voditeljem ogranka ravnateljica mu je pojasnila da će on nastaviti s radom gdje su ona i ZA prethodno stale, te će obavljati posao hermoteke, vezane bilo za grad, bilo za osobe iz njihove radne sredine, a kolegici HP je rekla da će nastaviti dobru praksu suradnje sa školama i vrtićima. U veljači 2012. godine, kada je prvi put došla u obilazak ravnateljica mu je rekla da je nezadovoljna njegovim radom, da nije imao dobru suradnju sa školama i vrtićima, rekla mu da se trgne, a on je ostao šokiran. Početkom svibnja 2012. godine dobio je prvu opomenu u kojoj se navodi da je počinio povredu radne obveze jer je vrijeđao, vikao, galamio, prijetio čistačici EP otkazom, radi čega je EP otišla na bolovanje i htjela izvršiti samoubojstvo. U vrijeme kada EP, čistačice, nije bilo morali su sami čistiti radne prostorije i to sve do travnja mjeseca 2014. godine. Ravnateljica mu je davala kratke rokove za izvršenje planova i programa, govorila mu da nije u stanju uraditi najjednostavnije stvari, da nije u stanju organizirati tečaj, da ne razumije osnovne zadatke, kritizirala kakve to slike šalje, govorila da je lijen i nesposoban, neodgovoran, aljkav, da pogrešno shvaća zadatke, prigovarala da čita novine na radnom mjestu, iako je to morao zbog hermoteke, govorila mu da prati što radi, da je pod povećalom. Nadalje navodi, da je ravnateljica u okružnici od 07. studenog 2013. godine navela da je prešao sve granice zgroženosti, a u okružnici od 12. prosinca 2013. godine da narušava ugled knjižnice, da nije sposoban napraviti otvorenje izložbe, niti fotografije za izložbu, a u okružnici od 10. veljače 2014. godine navela da je smiješno kako im se sve mora crtati i objašnjavati i po nekoliko puta, da su pokupili ideje drugih kolega, a u okružnici od 21. svibnja 2014. godine navela da su svojim ponašanjem sami sebe isključili iz svega, da takvim ponašanjem štete samo sebi, da nisu u stanju izmjeriti dimenzije tepiha, napisati jednostavan popis stvari koje trebaju, da je njihovo ponašanje nedopustivo, da će snositi sankcije, radi čega je sve morao potražiti pomoć u KBC Osijek radi narušenja, oštećenja i pogoršanja njegovog zdravlja.

Na raspravi pred ovim sudom od 18. lipnja 2018. godine svjedok-ošt. IP ostao je u cijelosti kod svog iskaza kojeg je dao u prethodnom postupku, te je dodao da je odnos ravnateljice BPŠ prema njemu od prvog dana bio takav da je osjećao i doživljavao mobing u odnosu na svoj rad i to tako da je ponižavan, omalovažavan, da ne izvršava rad kako treba i da njegov programski rad ne ispunjava očekivanja ravnateljice. Opisuje da mu ga je ravnateljica vrijeđala i ponižavala jer je smatrala da programske zadatke navodno nije dobro odradio, da radionice koje je provodio i koje je proveo on osobno u ogranku Borovo naselje, ravnateljica mu je osporila, govoreći da to nije on provodio, nego da su te zadatke provodili volonteri, odnosno njihovi vanjski suradnici, a tu obavijest ravnateljice o tome on je primio putem e-maila, koji je bio upućen njemu kao kritika na njegov rad, odnosno na njegov nerad. Na konkretan upit punomoćnice ošt. ZPŠ, da li ga je ravnateljica omalovažavala pred drugima i pred kim, svjedok je izjavio da ga je omalovažavala pred ŠA, na način da je govorila pred njom da on prima najveću plaću, a da mu rad nije kvalitetno obavljen, a na daljnji upit koji dio posla nije dobro obavljao, po prigovoru ravnateljice, svjedok je izjavio da nije bio spreman ostvariti suradnju prema osnovnim školama i vrtićima, u smislu da nije prezentirao planove i programe, a taj je dan i njegov dvanaestogodišnji sin bio nazočan u knjižnici, kao član knjižnice, što mu je ravnateljica predbacila, govoreći mu da svoju djecu ne može tako dovoditi u knjižnicu, dok radi, a da on osobno u tome nije vidio ništa sporno, dijete se zabavljalo, kao i svako dijete, a ne sjeća se na kojem je odjelu tada bio njegov sin, a bio je na računalu. Na konkretan upit punomoćnice ošt. ZPŠ, da li je svjedok održavao radionice s djecom, svjedok je izjavio da je održavao i to dva puta tjedno, a na daljnji upit od kada je uvedena ta obveza i s kojom djecom, odnosno kojim uzrastom je radio, svjedok je izjavio da ne zna od kada je uvedena ta obveza, ali od trenutka kada je ravnateljica naložila da se te radionice provode, one su se provodile, ali radionice s djecom provodile su se i prije dolaska ravnateljice BPŠ, za vrijeme bivše ravnateljice IA. Odgovarajući na daljnja pitanja od kada je osobno svjedok počeo provoditi radionice, svjedok je izjavio od 2013.g., ali vjerojatno i ranije, ne može se sjetiti, a provodio je radionice s malom djecom od 3-4 godine, odnosno predškolskom djecom, koju su u knjižnicu dovodili njihovi roditelji, te je on istovremeno morao biti informator na odjelu i istovremeno provoditi igraonice, radionice, djeca su nešto crtala, bojala, što je njemu često bilo otežavajuće, kao djelatniku jer je istovremeno morao posluživati i korisnike, koji bi dolazili posuđivati knjige, kao i studente u potrazi za literaturom, a sve to u sklopu radnog vremena. Svjedok je izjavio da je neke radionice osmišljavao sam, a neke u suradnji s radnim kolegama i to s KP i ZP. Nije sebe smatrao kompetentnim za rad s djecom predškolske dobi, ali je naloge ravnateljice izvršavao, unatoč činjenici da je on prvenstveno po stručnoj spremi profesor hrvatskog jezika i dipl. knjižničar i nije imao iskustva u radu s djecom. Radio je u osnovnoj školi s učenicima petog razreda, kojima je bio razrednik, a u drugoj školi s učenicima od 5-8 razreda, kao i u trećoj školi. Svjedok je također izjavio da su problema sa ravnateljicom SPŠ imali i kolegica ZP, koja se morala očitovati o radu sa njim po zahtjevu ravnateljice, a koja je s njim radila od 5. rujna 2012.g. pa do 2014.g., da mu je ZP pokazala dopis ravnateljice upućen putem e-maila, u kojem stoji "dosta mi je tvog kukanja i plakanja", u smislu da se ZP žalila na njegov rad, pa se u tom smislu ZP trebala očitovati, kako bi ravnateljica poduzela daljnje korake.

Vezano uz čišćenje u ogranku Gradske knjižnice u Borovu Naselju izjavljuje da je spremačica dolazila i bila je redovita dok se njoj nisu počeli događati problemi i to EP, a kada je EP otišla na bolovanje njezin posao obavljala je druga spremačica i to UP, dok je bila zaposlenica, a kada nije dolazila djelatnici su radili posao čistačice, a to se događalo 2014., misli, nije siguran, a možda i 2015., da su oni svakodnevno vodili brigu o higijeni i čistoći prostora, dok se nije našlo rješenje da im se uputi netko tko će čistiti prostor, a u ogranku prostor je čistio on osobno i kolegice koje su radile sa njim, ZP i KP, dok u centralnoj knjižnici koliko se sjeća nitko nije obavljao poslove čistačice. Odgovarajući na upit opunomoćenice ošt. BP je li protiv njega išla neka kaznena prijava, u vezi neke maloljetnice, svjedok je izjavio da ima saznanja, da je kaznena prijava podnesena protiv njega ODO-u u [adresa], da ju je podnijela ravnateljica SPŠ, a da je prijava odbijena, a da je nije podnijela ni učenica, ni njezina majka, a poznato mu je da se on optuživao da je maloljetnoj učenici davao knjige koje nisu bile primjerene za njezinu dob, da je dijete neprimjereno dodirivao, milovao po kosi, razmjenjivao SMS poruke, ali da on nikada nije u ODO u Vukovaru bio pozvan na razgovor, a na daljnji upit punomoćnice ošt. ZPŠ, kako je onda znao da je prijava protiv njega podnesena, ako nije bio pozvan, tko mu je to rekao, tko je o tome imao saznanja, svjedok je izjavio da nakon što je slučaj eskalirao on je pozvao policiju i to zato što je majka učenice dolazila u knjižnicu i neprimjereno ga vrijeđala, govoreći mu da je pedofil, da se razvratno ponašao prema njenoj kćeri, to sve na poslu, dok je radio u okviru svog radnog vremena, te je pozvao policiju, da to prijavi i dao iskaz policajcu o toj mlt. učenici, postupak protiv majke se vodio na sudu prekršajnom, zbog ometanja djelatnika na radnom mjestu, govorila je glasno, te su svi korisnici mogli čuti, a ne zna kako se taj postupak završio na prekršajnom sudu. Odgovarajući na upit opunomoćenika koliko je smjena bilo u ogranku Borovo naselje, svjedok je izjavio da su bile dvije smjene, da je jedan djelatnik radio prijepodne a jedan djelatnik poslijepodne, i to tako da je on radio u jednoj smjeni, a kolegica ZP u drugoj smjeni, a potom je i sa KP radio, on u jednoj, ŠP u drugoj smjeni, te da je CP (sada KP) radile poslove visoke stručne spreme, svjedok je izjavio, da su kolegice ZP i KP radile sve poslove pa tako i visoke stručne spreme, i to sa studentima, osiguravale literature učenicima srednje škole i studentima, provodile programske aktivnosti, tipa književne večeri, otvarale izložbe, radile na promociji slika i slično. Na daljnji upit da li su poslovi igraonice, odnosno radionice poslovi visoke stručne spreme, svjedok je izjavio da nisu, a da je on te radionice i igraonice vodio, iako ima visoku stručnu spremu, nije imao kompetencije u radu s djecom, jer te poslove igraonice i radionice s djecom mogu raditi osobe koje su stručno obučene na pedagoškom fakultetu.

Vezano uz sadržaje mail-ova koje je ravnateljica slala zaposlenicima u gradskoj knjižnici, svjedok je izjavio da je u tim mail-ovima bilo prigovora na način provođenja programskih aktivnosti, da je on imao obavezu izrezivati novine i raditi hemeroteku i to o svim važnim događajima, koji se zbivaju u gradu [adresa], a da taj posao prema ocjeni ravnateljice nije uradio dobro, odnosno nije uradio do kraja, sve što se od njega tražilo, a da je njega dočekalo 10 kutija neizrezanih novina, pa je on rekao zašto je to sve njega čekalo ali ih je ipak na kraju odradio, sve je zaostatke riješio i u određenom vremenu je sve to morao dostaviti ravnateljici, kao na primjer do sljedećeg dana, do 13 sati, a prije njega na hemeroteci radile JP i BPŠ.

Odgovarajući na upite koliko je često ravnateljica BPŠ dolazila u obilazak ogranka Borovo, a nakon što je svjedok započeo u tom ogranku raditi i kada je prvi puta došla u ogranak Borovo, svjedok je izjavio da je prvi puta po njegovom sjećanju, ravnateljica došla u siječnju 2012.g., da je prvi put bio na bolovanju 2012.g., i to zbog prouzročenog stresa na poslu, da su se neugodnosti prema njemu od strane ravnateljice BPŠ događale najviše upravo u 2012.g., a na konkretan upit zamjenice ODO-a u [adresa] da svjedok pojasni kada je u razdoblju od 2013.g. do 2015.g. bio na bolovanju i zbog čega, svjedok je izjavio da se ne može sjetiti ali da svu dokumentaciju ima u spisu predmeta, a na daljnji upit zamjenice ODO-a u [adresa], koliko je u tom razdoblju bio često na bolovanju, svjedok je izjavio kako misli da nije bio više puta godišnje. Na konkretan upit zamjenice ODO-a u [adresa], da li je od 2013.g. do 2015.g. ravnateljica BPŠ dolazila u ogranak Borovo naselje, svjedok je izjavio da je dolazila nedovoljno često, a na upit raspravnog suca da objasni što znači nedovoljno često, svjedok je izjavio da je ravnateljica BPŠ dolazila 3- 4 puta godišnje, u ogranak Borovo. Na daljnji konkretan upit zamjenice ODO-a u [adresa], da li je svjedok obavještavao ravnateljicu o provedenim aktivnostima, svjedok je izjavio da jeste, putem mail-a i slao je i fotografije o događanjima, a na daljnji upit da li je svjedok dobivao povratnu informaciju od ravnateljice BPŠ, svjedok je izjavio da je dobivao povratne informacije i uglavnom su mu bile upućivane kritike, kao na primjer kada je organizirao izložbu slika da odaziv nije bio dobar i slično i da nikada nije dobio pohvalu, a da se on trudio očekujući da će to ravnatelj prepoznati, ali je ravnateljica smatrala da ga nema za što pohvaliti, a da ga je ZP hvalila u očitovanju koje je ravnateljica tražila o njemu i to apsolutno govoreći da je pouzdan, vrijedan i predani radnik, dobar kolega i prijatelj, a radilo se o službenom mail-u ogranka Borovo naselje i sjeća se da je u tom mail-u pročitao da su im vrata njezina ureda zatvorena i da mogu kontaktirati isključivo službenim dopisom, vezanim za posao, a radilo se o mail-ovima poslanim nakon očitovanja ZP. U cijelom inkriminiranom razdoblju komunikacija se odvijala putem službenih mail-ova i ne sjeća se da je ikada imao sastanak s ravnateljicom, u uredu oči u oči, već samo putem različitih dopisa. Nadalje, odgovarajući na upite je li svjedok nazočio sastancima upravnih vijeća, svjedok je izjavio da nije, da je bio član stručnog vijeća, ali se ne sjeća datuma kada je bio razriješen te službe. Sastanci su se održavali u nazočnosti ravnateljice, a da on nije bio nazočan, jer je bio na svom radnom mjestu u ogranku Borovo naselje, a ne zna razloge zašto je isključen iz stručnog vijeća, niti zna razloge do danas, a stručno vijeće je predlagalo programe rada knjižnice, kao i programe rada njegova ogranka, a o tim programima on je obavještavan putem mail-a , da je stručno vijeće imalo pet članova, da je svatko mogao biti član vijeća, bez obzira na stručnu spremu. Na konkretan upit zamjenice ODO-a u [adresa] da li se svjedok žalio na ravnateljicu CPŠ drugim zaposlenicima, ili nekom tijelu, koje je štitilo prava radnika, svjedok je izjavio da se žalio na ponašanje ravnateljice sindikatu, sindikalnom povjereniku, te mu je sindikat našao odvjetnika, te osobi za zaštitu dostojanstva SA, pa se žalio kolegici HP i to kao sindikalnom povjereniku i drugim kolegama koji su komunicirali s njim i to najviše 2012.g. i 2015.g., te je kolegica HP o njegovim pritužbama obavijestila inspektorat rada, inspektorat rada je obavio nadzor, on je davao iskaz, a završilo je tako da ravnateljica CPŠ nije bila sankcionirana. Svjedok je izjavio da je KP u Gradskoj knjižnici obavljala sve poslove i to poslove visoke stručne spreme, unatoč tome što ima srednju stručnu spremu i da je to bio jedan od prigovora ravnateljici CPŠ, a da za te poslove visoke spreme nije bila plaćena, a bilo je problema s čišćenjem prostorija u ogranku Borovo naselje, jer su jedno vrijeme u ogranku Borovo bili bez spremačice, a ne sjeća se koliko dugo, a da je i mjesec dana po njemu dugo.

Također, u svom iskazu navodi kako mu je ravnateljica prijetila govoreći i putem maila upućivala mu kritike da je neodgovoran, aljkav, manjkav u izvršavanju svojih zadataka, da nije u stanju uzeti mjere tepiha, npr. i izvršavati nekakve zadane zadatke i da će za svoj rad, odnosno nerad biti sam kriv, ako dođe do sankcija, a da su mu iz grada i to političari, koji su tada vladali, prigovarali "što jedan C ima raditi u Vukovaru", jer je za vrijeme mandata ravnateljice CPŠ prodao kuću u [adresa] i naselio se u Osijeku, a da mu je to osobno prenijela ravnateljica CPŠ. Također mu je prijetila da se njegov rad prati i to više puta, i da mu je više puta prigovarala što je iz Osijeka, a ne iz [adresa].

Svjedok vezano uz kratke rokove koje mu je ravnateljica dala pojašnjava da su to kratki rokovi vezani za programska događanja, koja su bila njegova dužnost, svjedok je izjavio da je dobivao naputke, da u vrlo kratkom roku obavi neki zadatak, da u najkraćem roku dostavi novinsku građu, koja se odnosi na neko događanje ili da podnese izvješće u najkraćem roku o nekim radionicama koje je provodio. Na daljnji upit branitelja okr. Biserke Treneski, da svjedok objasni izradu hemeroteke, svjedok je izjavio da je njegov zadatak bio da iz dnevnih novina izreže članak koji po bilo kojoj osnovi tematizira [adresa], ili neku osobu koja je porijeklom iz [adresa], a živi u drugom mjestu, te da je morao pratiti Jutarnji list, Večernji list, Glas Slavonije, 24 sata, sportske novosti, Nacional, Globus, a na daljnji upit branitelja okr. koliko je dnevno svjedoku to oduzimalo vrijeme, svjedok je izjavio da mu je za praćenje novina i hemeroteke potrebno dnevno jedan sat od 60 minuta. Na konkretan upit braniteljice u čemu se sastojao dnevni rad svjedoka, kao informatora, svjedok je izjavio da je uz hemeroteku izvršavao dnevne redovne radne obveze, zaduživanje i razduživanje knjiga korisnicima, davanje drugih usluga, kopiranja, printanja, skeniranja, pronalaženje literatura na zahtjev učenika i studenata i provodio igraonice i radionice u dane kada su one bile u planu, a na daljnji upit koliko je dnevno ili mjesečno u prosjeku bilo tih zaduživanja ili razduživanja knjiga, svjedok je izjavio da to ne može odgovoriti, jer bi bilo neprecizno, ali se o tome vodila dnevna evidencija i na mjesečnoj bazi se slala u centralnu ustanovu, a odgovarajući na daljnji upit branitelja koliko je mjesečno bilo radionica, književnih večeri, svjedok je izjavio da je minimalno bilo osam radionica i igraonica mjesečno, a mjesečno je bilo dvaput obrada lektira ili nekog drugog školskog predmeta, a mjesečno barem jedanput književne večeri ili u dva mjeseca jednom. Svjedok je izjavio da su zajedno provodili sve te zadatke, koje je nabrojao, on i kolegice u suprotnoj smjeni a s njim je radila ZP ili CP (sada KP). Nadalje izjavljuje da je on bio voditelj odjela u [adresa], a na daljnji upit branitelja okr. kakve je ovlasti svjedok imao kao voditelj odjela, u ogranku Borova naselja, svjedok je izjavio da se on nikada nije nametao kao šef i da su sve zajedno radili. Na daljnji upit braniteljice da li je svjedok, kao voditelj odjela, tražio čistačicu za vrijeme odsutnosti EP, svjedok je izjavio da je on kao voditelj odjela tražio i to putem mail-a, a ravnateljica CPŠ je poslala povratnu informaciju da će to biti riješeno, angažirana je bila jedna tvrtka za čišćenje prostora, a dok ta tvrtka nije došla on i ŠP su čistili prostor. Na daljnji upit braniteljice da li je optužena BPŠ direktno svjedoku rekla dobit ćeš otkaz jer si iz Osijeka, svjedok je izjavio da mu je rečeno da je upućena kritika što je on iz Osijeka, što su J zaposleni a ne Đ, a da je on to doživio kao prijetnju, no da mu ravnateljica nije izravno prijetila da će dobiti otkaz jer je iz Osijeka.

Odgovarajući na upit branitelja je li u svom radu dobivao opomene, upozorenja od strane optužene BPŠ, kao ravnateljice, svjedok je izjavio da mu je BPŠ rekla da mora napraviti program rada, te mu je prigovarala da je njegov odnos prema čistačici EP neprimjeren, i spočitavala mu je kao posljedicu da se EP htjela ubiti, a potom mu je prigovarano, što nije dao svoju mentorsku ocjenu za kolegu OA, a to mu je bio zadatak. Na daljnji upit braniteljice, da li je svjedok dobivao pisane opomene, svjedok je izjavio da su bile opomene putem mail-a, za njegove propuste u radu, da temeljito ne provodi svoje programe, da je to manjkavo, neorganizirano i nepotpuno, da je dobio tri opomene pred otkaz i to za programe, za čistačicu EP i za OA. Na konkretan upit braniteljice da li je svjedok bio opomenut zbog mlt. korisnice O. R., svjedok je izjavio da mu optužena BPŠ nije dala nikakvu opomenu u vezi te maloljetnice. Na daljnji upit braniteljice da li je bilo pritužbi od strane korisnika knjižnice na njegov rad, u ogranku Borovo, svjedok je izjavio da isključivo pamti pohvale za svoj rad i to od nastavnika, od djece, profesora, odgajateljica u vrtiću, da mu je dolazila majka od spomenute maloljetnice, učenice O. R. i to dva puta, prvi puta je došla kada je učenica O. R. htjela obznaniti svoju odluku da će si nauditi, odnosno sebi život oduzeti, a njemu da zahvali što je imao razumijevanja, za njezine probleme, što ju je htio saslušati, htjela mu je pokloniti prsten, kojeg on nije prihvatio, a njemu nije bilo normalno da mu dijete želi darovati prsten, te je taj prsten djevojčici vratio i rekao da vrati mami i rekao je djevojčici da će se on svakako s njezinom majkom susresti i da će o tome razgovarati, da je majku upozorio da si djevojčica želi oduzeti život, a majka mu je zahvalila i rekla mu da se ne javlja djevojčici i da će ona dalje preuzeti nadzor nad svojom kćerkom. Potom je majka ponovno došla drugi dan, bila je uznemirena već s vrata, došla mu je za pult i rekla mu u smislu da je pedofil, izvrijeđala ga, da je zapravo njezino dijete upropastio, da je htio iskoristiti, da je milovao po kosi i dirao za ruku, da joj je davao knjige da čita koje nisu bile primjerene njezinoj dobi i bila je vrlo ljuta na njega, taman je ušao i neki drugi korisnik, koji je mogao čuti sve što mu je rekla, prijetila mu policijom i prijetila da će zvati njegovu suprugu ili da se javi direktoru, a on joj je rekao neka uradi što hoće, da on nije ništa loše napravio i onda mu odgovorila da će otići kod ravnatelja, izašla je i to je i učinila. Uslijed svega navedenog svjedok navodi da je zadobio moždani udar 2016. u studenom mjesecu, a ravnateljica je onda bila PP, koja je došla na mjesto ravnatelja u ožujku 2016.

Svjedok je također iskazao da se žalio pred svojim radnim kolegicama ali se ne sjeća da li se žalio i pred ŽP, da se žalio da je dobivao opomene ali ne i da je dobio predotkaz, jer ne zna ni što to znači. Na daljnji upit raspravnog suca zašto EP nije više dolazila čistiti prostorije u ograncima Borovo naselje, svjedok je izjavio da se i on zbog toga zabrinuo, kada je vidio da EP ne dolazi, a onda je od nekih kolega čuo da je kolegica na bolovanju i da je završila u bolnici, a da ne zna zašto je završila u bolnici, a iz dopisa ravnateljice BPŠ je doznao zašto, a u tom je dopisu stajalo da je on EP vrijeđao i prijetio joj, a da on EP u životu nije povrijedio i imali su izuzetno dobar i korektan odnos. Na konkretan upit raspravnog suca da li su svjedok i CP (sada KP) bili u konfliktu s EP, svjedok je izjavio da za kolegicu CP (sada KP) ne zna reći, a da on nikada nije bio u konfliktu s EP. Na upit raspravnog suca da li je svjedok EP govorio da je ona mezimica ravnateljice BPŠ, pa da ju je nekih poslova oslobodila, svjedok je izjavio da se toga ne sjeća. Na upit raspravnog suca da li se osobno ravnateljici BPŠ požalio što mu daje tematski rad s djecom, svjedok je izjavio da joj se nije požalio, već je te radionice odrađivao. Na daljnji upit da li je svjedok bio pozvan u gradsko vijeće na razgovor s čelnicima gradskog vijeća, svjedok je izjavio da je cijeli kolektiv išao u vijećnicu na razgovor s gradonačelnikom, njemu je bilo neugodno, jer je osjećao da o nekim stvarima mora progovoriti, posebno o EP, a ne zna koji je bio interes za EP. Na daljnji upit raspravnog suca svjedok je izjavio da nije bolovao od kičme, ali ga je znala ponekad zaboljeti, a moguće je da se požalio kolegama. Na konkretan upit raspravnog suca da li je djevojčica O. R. bila korisnik knjižnice ogranka Borovo naselje, svjedok je izjavio da je bila i ona i njezini roditelji, da je u vrijeme, kada je zaduživala knjige, djevojčica imala 14 a poslije 15 godina, a na daljnji upit kako je svjedok znao da se djevojčica htjela ubiti, a kako je to sam u svom iskazu rekao, svjedok je izjavio iz razgovora s djevojčicom, koja je u razgovoru s njim izražavala svoje nezadovoljstvo, svojim životom i načinom na koji provodi svoj život. Objašnjavajući zašto bi djevojčica to rekla baš njemu, svjedok je izjavio da su dolazili učenici osmog razreda i pripremali su se za neke predmete i to pred Uskrs, za vrijeme korizme, te su ga djeca znala ispitivati o uskrsnuću i životu poslije života, o kojima ih je on iz nekog svog iskustva obučavao. Na daljnji upit raspravnog suca svjedok je izjavio da ne zna o čemu knjiga "Čarobnjak" piše, niti ju je preporučivao djevojčici, da je djevojčica dolazila u knjižnicu s prijateljicom ali ne uvijek, dolazila je i sama, a na daljnji upit svjedok je izjavio da se ne sjeća da li je djevojčici preporučivao knjigu "Život poslije života". Izričito navodi kako s tom djevojčicom nije izmjenjivao sms poruke, te da je mama djevojčici prigovarala zašto je samo u knjižnici, da je po cijeli dan u knjižnici, djevojčica je dolazila svaki dan, nosila sa sobom dnevnik. Na konkretan upit raspravnog suca dali je svjedok nagovarao putem SMS-a da dolazi u knjižnicu, bez znanja roditelja, svjedok je izjavio da se toga ne sjeća, a da se ne sjeća ni da li se toj djevojčici žalio na svoju ženu.

Svjedok je pojasnio u svom iskazu da mu je dužnost kao voditelja bila da se brine da knjižnica funkcionira u smislu izdavanja knjiga, da se provode razne aktivnosti vezano za školu i vrtiće, zatim briga o prostoru odnosno da prostor funkcionira te o drugim aktivnostima kao što je i međuljudski odnosi između nas koji radimo kao i odnos prema strankama. Ako je trebalo usisavati i to sam činio, nije mi to bio problem, posuđivali smo usisavač iz susjednog lokala jer je naš bio u kvaru. Nadalje mogu kazati da je taj prostor knjižnice čistila firma Forti dva puta tjedno, no da su sami čistili dok ta firma nije došla i to usisavali i zasigurno obavljali više poslova no što se tiče čišćenja njihovog radnog stola. Čistili su kompletan prostor.

Vezano uz zadobiveni moždani udar izjavljuje kako mu je liječnica rekla da je moždani dobio zbog stresa.

8.5. Ispitana kod ovoga suda dana 3. ožujka 2022. svjedok-oštećena BP je izjavila da ostaje kod svoje izjave koju je dala u ODO u Vukovaru dana 29. veljače 2016. i na zapisniku kod ovoga suda dana 18. rujna 2018.

U prethodnom postupku ošt. BP izjavila je u bitnom da je u Gradskoj knjižnici Vukovar, ogranku Lovas zaposlena od 2003. godine, s tim da je na radno mjesto pomoćnog knjižničara zaposlena na neodređeno vrijeme temeljem Ugovora o radu. Navodi da je do prvih problema sa ravnateljicom JPŠ došlo tijekom ožujka ili travnja 2012. godine, kada ju je ravnateljica na redovnom sastanku, prozvala da ne šalje izvješća sa radionica, slike i e-mailove, iako je ona to činila, da ju je ravnateljica vrijeđala govoreći da ništa ne radi, da je lijena i nesposobna, a kada bi je ona upitala što treba da uradi ravnateljica joj je odgovorila, "uradi nešto". Tvrdi da ju je ravnateljica najčešće vrijeđala pred FP, ĆP i CP (sada KP). Za izvršenje zadataka ravnateljica joj je ostavljala kratke rokove, tako da ih nije mogla izvršiti u okviru radnog vremena, prijetila joj otkazom, dozvolila da ona sama vrši poslove čišćenja u ogranku Lovas, jer čistačica nije dolazila, odbila joj izdati potvrdu koja joj je trebala za stručno usavršavanje, radi čega je kod nje došlo do psihičkih smetnji, te oštećenja i pogoršanja njezinog zdravlja.

Na raspravi pred ovim sudom od 18. rujna 2017. svjedok-ošt. BP ostala je u cijelosti kod svog iskaza kojeg je dala u prethodnom postupku.

Kao razloge zbog kojih je prestala raditi u gradskoj knjižnici u [adresa], svjedokinja navodi da je prestala raditi u veljači 2017.g. je dala otkaz, jer je shvatila da se mora maknuti iz dotadašnje radne sredine, zbog svog psihičkog zdravlja i jer je shvatila da kolektiv više nikada neće funkcionirati, iako je bilo pomaka dolaskom nove ravnateljice a posebno se uznemirila bolešću IP i njoj je liječničkim nalazom utvrđena depresija. Odgovarajući na upit kakva saznanja ima svjedokinja o odnosu okrivljene prema drugim kolegama u inkriminiranom razdoblju, svjedokinja je izjavila da su se sve kolege žalile na odnos ravnateljice prema njima i to ne samo osobe koje su oštećene u ovom postupku već i druge.

Na upit braniteljice svjedokinja je izjavila da je u Gradskoj knjižnici Vukovar počela raditi 2003.g. i to u Ogranku Lovas, a na daljnji upit tko je financirao rad tog Ogranka, svjedokinja je izjavila da je financirala Općina Lovas, a to joj je poznato iz aneksa ugovora između Općine Lovas i Gradske knjižnice Vukovar, a da ona smatra da je bila uposlenica Gradske knjižnice Vukovar. Na daljnji upit braniteljice, da svjedokinja objasni da li je slala izvješća s radionica, slike i mailove u Gradsku knjižnicu Vukovar, svjedokinja je izjavila da ih je slala i to JP, a kako je to bilo odlučeno na jednom od prvih sastanaka ravnateljice s zaposlenicima, te da je na nekom od sljedećih sastanaka ravnateljica pitala zašto ne šalje slike, izvješća, a potom ju je napala JP tvrdeći da ne šalje izvješća, slike i mailove s radionica i tražila je da to čini na njezin privatan mail, što je nadalje i činila, a do tada ih je slala na mail dječjeg odjela Vukovar, Gradske knjižnice Vukovar, na ime JP. Osobno ne zna tko je tada taj dječji odjel vodio, niti zna tko je vodio i druge odjele u Gradskoj knjižnici Vukovar, a da joj je ravnateljica JPŠ prigovorila da ne radi dobro, jer ne šalje te slike. Na konkretan upit braniteljice, pred kim i na koji način ju je ismijavala ravnateljica JPŠ, a kako to stoji u optužnici, svjedokinja je izjavila da je ravnateljica JPŠ rekla da je nepismena i to pred bivšom tajnicom Gradske knjižnice ŽP, koja više nije uposlenica Gradske knjižnice, ali se ne sjeća zašto joj je to ravnateljica rekla, odnosno ne sjeća se kojim je povodom to rekla, a na konkretan upit braniteljice, pred kojim kolegama je ravnateljica JPŠ ismijavala svjedokinju, svjedokinja je izjavila da osobno nju nije neposredno ismijavala, odnosno izravno, već da je ravnateljica ismijava čula je od drugih kolega i to od kolega ĐP (sada KP), ĆP i FP, od tih kolega je imala najviše informacija da je ravnateljica JPŠ kritizirala njezin rad. Na daljnje konkretne upite braniteljice, kada je svjedokinja imala uvjete da položi stručni ispit, odnosno nakon koliko godina staža, na poslovima pomoćnog knjižničara, svjedokinja je izjavila da ona to ne zna, da je na taj stručni ispit za pomoćnog knjižničara poslala osobno ravnateljica JPŠ, da ona ne zna da li je to tada bilo po zakonu, da je ona od ravnateljice tražila da je pošalje na razlikovni studij knjižničarstva, jer je imala fakultet, ali ne srodan poslu, po zvanju je bila dipl. ing. tekstilne tehnologije, a ravnateljica joj je rekla da prvo položi stručni ispit za pomoćnog knjižničara i da se poslije sama školuje na razlikovnom studiju, a misli da se to sve događalo 2013. ili 2014.g., ali nije sigurna. Na daljnji upit braniteljice, da svjedokinja objasni kakve je to kratke rokove imala za izvršavanje zadataka i kojih zadataka, svjedokinja je izjavila da je uz redovnu djelatnost Gradske knjižnice i to rad s korisnicima, ulaganje knjiga, vođenje dnevne i mjesečne statistike, imala i zadatak educirati djecu i ljude sa nekim zanimljivostima, ali nije dobila konkretne zadatke, što treba raditi u vezi educiranja djece i odraslih osoba. Potom pojašnjava da se edukacija vršila po programskim sadržajima kao na primjer ekologija ili edukacija o poznatom književniku. Na daljnji upit braniteljice, tko je sačinjavao taj program, po kojem je ona obavljala edukacije, svjedokinja je izjavila da je taj program osobno sačinjavala ona i da je po tom svom programu izvršavala zadatke, te da ju je ravnateljica JPŠ programom često zaduživala petkom pred kraj radnog vremena, pa je taj program morala raditi u svoje slobodno vrijeme. Iskazuje kako je korisnika knjižnice bilo u mjestu [adresa], svjedokinja je izjavila od 80 do 100, ali da korisnici nisu samo članovi knjižnice, već i oni koji zatraže da im se nešto kopira ili da koriste Internet, ili da im se da bilo kakva vrsta informacije i da o tome postoje svi statistički podaci, koji su uredno vođeni i koji se mogu vidjeti u statističkim podacima Gradske knjižnice Vukovar. Navodi da joj je ravnateljica JPŠ prijetila otkazom, konkretan datum ne može odrediti, a da je to bilo razdoblje 2014.g. – 2015., da je upitan rad knjižnice i njeno radno mjesto.

Na upit braniteljice, tko je trebao čistiti radne prostorije knjižnice u [adresa] svjedokinja je izjavila osoba koja je zadužena za čišćenje, čistačica, te da je o nedostatku čistačica često upozoravala ravnateljicu JPŠ radi čišćenja na tom prostoru govoreći joj kako uz sve druge poslove ne može ona i čistiti knjižnicu, ponajprije iz razloga što joj to nije u opisu posla. Čistila je od 2003. do 2016. odnosno do svog zadnjeg radnog dana u knjižnici.

Na upit raspravnog suca svjedokinja je izjavila da je Gradska knjižnica Vukovar plaćala razlikovni studij ŠPŠ i bivšoj ravnateljici JPŠ, da ona ima takve informacije, a i kolega IP je išao na dopunski studij koji je plaćala Gradska knjižnica Vukovar, te je izjavila da je krajem 2015. odlučila završiti dopunski studij u Zadru i to na studiju informacijskih znanosti, ali je taj studij tražio potvrdu da je ravnateljica suglasna s tim, a ravnateljica je odbila joj izdati takvu potvrdu. Nadalje, svjedokinja je izjavila da je završila srednju kemijsku i geološku školu u Zagrebu, u trajanju od četiri godine i da je na poslovima pomoćnog knjižničara radila sa srednjom stručnom spremom.

U daljnjem tijeku svog iskaza ošt. BP izjavila je da ju je ravnateljica upozorila da joj neće moći isplatiti plaću, misli za mjesec veljaču 2015. a povodom razgovora o opstojnosti knjižnice u [adresa], a na kraju joj je tu plaću ravnateljica isplatila. Nije se žalila nikada na uvjete rada Upravnom vijeću, jer nije imala informaciju da se uopće može žaliti tom vijeću, a to se mogla žaliti samo na sjednicama sindikata, pred povjerenikom, a u to vrijeme je povjerenik bila KP. Svjedokinja je iskazala da je u Ogranku Lovas radila pola radnog vremena, u trajanju od četiri sata dnevno, a ne osam sati i to kroz cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa u Gradskoj knjižnici Vukovar, te da je ravnateljica JPŠ bila dužna nju obavijestiti o natječaju za radna mjesta dviju knjižničarki, u zamjeni knjižničarki koje su otišle na porodiljni dopust, te za taj natječaj ona nije saznala na vrijeme, već je saznala kada je bio protekao rok prijavljivanja. Na konkretan upit raspravnog suca zašto je svjedokinja podnijela kaznenu prijavu tek pred kraj mandata bivše ravnateljice, svjedokinja je izjavila "a zar bi se vi usudili". Napominje da je od ravnateljice tražila da ju uputi na stručno usavršavanje i na daljnje školovanje, što je ona odbila, a po tadašnjem zakonu je imala pravo na trošak knjižnice završiti knjižničarstvo. Zbog svega toga, a posebno nagomilanog stresa jer je pila antidepresive i bila u teškom psihičkom stanju, a od nove ravnateljice je dobila mjesec dana neplaćenog kako bi se snašla, naposljetku je otišla iz knjižnice nakon što je došla nova ravnateljica s tim da napominje da nova ravnateljica nije uzrok njenog odlaska, već ravnateljica CA za čijeg mandata je u knjižnici Vukovar bila zaposlena kao pomoćni knjižničar, a obavljala je poslove voditelja, a zbog toga je i otišla izričito zbog nagomilanog stresa. a takav stres joj je uzrokovao upravo odnos sa mojom bivšom ravnateljicom. Nakon što je dala otkaz, svjedokinja navodi da je otišla u Njemačku i radila kao sobarica.

9. Nakon detaljne reprodukcije, gotovo doslovne, obrane opt. BPŠ i iskaza oštećenika u ovom kaznenom predmetu, evidentno je kako su iskazi svih oštećenika u suprotnosti s obranom optužene, iz razloga što optužena u obrani negira da se događaj odvio na onakav način kako joj se to optužnicom stavlja na teret, dok svi optuženici ponaosob upravo suprotno optuženicu terete.

9.1. Vidljivo je kako ošt. CP u iskazu navodi da je optužena za vrijeme dok je bila ravnateljica i njoj pretpostavljena govorila joj da ne zna što radi, podrivala njezin uspješan rad, spočitavala joj da ometa rad ustanove, da ne traži pomoć u poslu ukoliko nešto joj zatreba što ne može odraditi, da im ravnateljica nije osigurala čišćenje prostorija pa je ošt. CP sama donosila svoj usisavač u knjižnicu i čistila. Također iz iskaza imenovane oštećenice vidljivo je da joj je ravnateljica mijenjala radno mjesto preopteretivši ju na takav način jer je promjena uslijedila kada je već napravila plan i program rada, pa ju tada premještala na drugo radno mjesto, tako da je bila duplo opterećena i morala je odustajati od radionica koje su već bile zakazane, ravnateljica ju je uslijed toga prozivala za neorganiziranost, omalovažavala je u pisanim okružnicama koje je slala putem e-maila i koje su bile vidljive svima, primoravala ju da radi na radnom mjestu za koje je predviđena visoka i viša stručna sprema, unatoč tome što CP ima srednju stručnu spremu. Neprestano je kritizirala njezin rad, učestalo joj odbijala prijedloge, vrijeđala ju riječima kako je "glupo to što radi", spočitavala joj da špijunira kolegicu JP koja je radila na dječjem odjelu. Iz iskaza ošt. ĐP proizlazi da je zbog svega toga imenovana uslijed stresnih okolnosti u radnoj sredini nastalih postupanjem ravnateljice i oboljela, što se manifestiralo kroz brojne zdravstvene probleme i oštećenje i pogoršanje njenog zdravlja.

9.2. Iz iskaza ošt. IP proizlazi kako mu je optuženica u inkriminirano vrijeme zadavala vrlo kratke rokove za izvršenje planova programa, pa kada iste nije mogao izvršiti u tako kratkom roku omalovažavala ga riječima da nije u stanju uraditi najjednostavnije stvari, da ne razumije osnovne zadatke, da je lijen, nesposoban, neodgovoran, aljkav, prigovarala mu da pogrešno zadatke shvaća, da čita novine na radnom mjestu iako to nije radio zbog hobija i zabave nego u sklopu svojih zaduženja jer je bio zadužen za izradu hemeroteke, prijetila mu kako prati i nadzire njegov rad, da je pod velikim povećalom, u okružnici slanoj putem e-maila koja je bila dostupna i drugim djelatnicima u knjižnici, a datirana je na 7. studeni 2013. i upućena ogranku Borovo napisala kako je zgrožena njegovim radom, u okružnici od 12. prosinca 2013. napisala kako svojim postupcima narušava ugled knjižnice, da nije sposoban napraviti otvorenje izložbe, u okružnici od 10. veljače 2014. navela da je smiješno kako mu se sve mora crtati i objašnjavati po nekoliko puta, u okružnici od 21. svibnja 2014. za njega i kolegicu ZP navela da su svojim ponašanjem sami sebe isključili iz svega i da takvim ponašanjem štete samo sebi, da nisu u stanju izmjeriti dimenzije tepiha, napisati jednostavan popis stvari, da je njihovo ponašanje nedopustivo i da za to više neće biti tolerancije, prijetila da će snositi sankcije. Nadalje, iz iskaza imenovanog oštećenika vidljivo je kako tereti ravnateljicu opt. SPŠ kako tijekom 2015. unatoč višestrukom traženju nije organizirala čišćenje radnih prostorija u ogranku knjižnice u Borovu gdje je radio, uslijed čega je s ostalim djelatnicama morao sam čistiti kompletan prostor ogranka knjižnice u Borovu, a ne samo svoj radni stol i uže radno okruženje. Zbog svega navedenog, ošt. IP je morao potražiti pomoć u KBC Osijek, Klinici za psihijatriju.

9.3. Iz iskaza ošt. ZP proizlazi da je bila zaposlena u gradskoj knjižnici još od 1992. i nikada nije imala nikakvih problema sve do dolaska opt. BPŠ na mjesto ravnateljice koja je od nje tražila da iznosi neistine vezane uz rad njenog kolege u ogranku knjižnice u [adresa] IP sa kojim je radila, a kada je to odbila učiniti, optužena joj je prigovarala da ga štiti i da su joj zbog toga vrata njene kancelarije od sada zatvorena. Tijekom cijele te 2013. oštećena izjavljuje kako ju je ravnateljica ismijavala pred radnim kolektivom, vrijeđala riječima da je nesposobna, neradnica, lijena i spora, a to je znala činiti i pred korisnicima knjižnice, rugala se njezinim prijedlozima posebice o realizaciji projekta "Eko spremnik", govorila joj da su njeni prijedlozi glupi, dosadni, nezanimljivi, nemaštoviti, vrijeđala ju da je neobrazovana i da ne zna raditi. Također ju je optuženica rasporedila za rad na studijski odjel iako za to nema odgovarajuću kvalifikaciju, a da ravnateljica kao odgovorna osoba nije poduzela mjere kako bi se u ogranku knjižnice u Borovu čistile i održavale prostorije, jer nije omogućila uredno dolaženje čistačice, pa su ona i kolega IP prali prozore, čistili prostorije, brisali prašinu, usisavali, često puta donoseći usisavač od kuće, pa kada su zbog svega podnijeli protiv ravnateljice kaznenu prijavu vršila je na njih pritisak da kaznenu prijavu povuku. Zbog svega toga je kod ove oštećenice došlo do psihičkih smetnji, oštećenja i narušavanja kao i pogoršanja zdravstvenog stanja. Iz iskaza ošt. BP proizlazi da je ista bila zaposlena u ogranku knjižnice u mjestu [adresa] na radnom mjestu pomoćnog knjižničara na neodređeno vrijeme po osnovu ugovora o radu, te da je do prvih problema njenih na poslu došlo otkad je ravnateljica Gradske knjižnice u Vukovaru, pod čijom je inguerencijom ogranak Lovas, postala opt. BPŠ, pa je tako ista ju često prozivala neosnovano da ne šalje izvješća sa radionica, slike i e- mailove, iako je ona to činila, vrijeđala ju govoreći joj da ništa ne radi, da je lijena i nesposobna, kada bi ju upitala da joj da savjet oko nekog problema odgovarala joj je otresito riječima "uradi nešto", znala ju je vrijeđati i pred kolegama i to FP, ĆP i KP, ostavljala joj vrlo kratke rokove za izvršenje zadataka tako da je morala raditi prekovremeno jer ih nije mogla izvršiti u okviru radnog vremena, prijetila joj otkazom, onemogućila redovno čišćenje prostorija u [adresa] jer čistačica nije dolazila, pa je morala sama čistiti, odbijala joj izdati potvrde koje su joj trebale radi stručnog usavršavanja zbog čega je kod imenovane došlo do psihičkih smetnji, oštećenja i pogoršanja zdravstvenog stanja.

10. Analizirajući iskaze oštećenika i uspoređujući ih sa obranom optužene, jasan je zaključak kako su obrana optužene i iskazi svih oštećenika dijametralno suprotni, jer iz obrane optuženice se da zaključiti da iskaze svih oštećenika osporava, dok iz iskaza svih oštećenika ponaosob proizlazi kako je optužena ostvarila svojim ponašanjem sve radnje koje joj se u optužnici stavljaju na teret odnosno da je oštećenici KP, IP, ZP i BP terete da je počinila upravo one radnje koje predstavljaju zakonski opis kaznenog djela zlostavljanje na radu iz članka 133. stavak 1. KZ/11. jer oštećenici na detaljan i okolnosan opisuju da ih je opt. BPŠ na radu i vezi s radom vrijeđala i ponižavala i na taj način narušila im zdravlje, a kazneno djelo zlostavljanja na radu iz citiranog članka Kaznenog zakona čini onaj tko na radu ili u vezi s radom drugog vrijeđa, ponižava, zlostavlja ili na drugi način uznemirava i time naruši njegovo zdravlje.

10.1. U slučaju kada bi sud raspolagao samo iskazima oštećenika kao jedinim dokazima i uspoređujući ih i analizirajući sa obranom optužene koja sve negira, svakako bi imao nedoumicu utvrditi je li optuženica u konkretnom slučaju počinila radnje za koje su je optuženici svojim kaznenim prijavama teretili i na taj način inicirali ovaj kazneni postupak ili te radnje nije počinila.

11. Upravo radi utvrđivanja spornih činjenica i otklanjanja naprijed opisane situacije, sud je u ovom kaznenom predmetu proveo niz dokaza personalne i materijalne prirode s ciljem utvrđivanja spornih činjenica.

12. Slijedom toga, u svojstvu svjedoka na raspravi su ispitani na prijedlog obrane svjedoci DP i EP, na prijedlog ošt. BP svjedokinja PP, te su uz suglasnost stranaka, branitelja i opunomoćenika oštećenika ispitani svjedoci GP, ŠPŠ, ĆP, ČP, ĐPŠ, VP, FP, ŽP, UP, JP.

12.1. Od pobrojanih provedenih personalnih dokaza valja napomenuti da svjedoci VP, EP, FP, IPŠ, UP i ĆP iskazuju na način koji upućuje na to da su iskazi oštećenika o spornim činjenicama istiniti.

12.2. To zbog toga što svjedokinja FP u svom iskazu svjedoči o narušenim odnosima i nesuglasicama sa optuženom ravnateljicom, koje je i ona imala, iskazuje da je odnos optužene prema ošt. IP bio neprofesionalan, da je osobno vidjela okružnice u kojima je optužena kritizirala Matuzovićev rad, da je zbog njezinog ponašanja vladao kolektivni strah, da se većina djelatnika zbog toga nije osjećala dobro, da ih je ravnateljice kao kaznu vodila na sastanak u gradsko vijeće, da su troje kolega po njenom mišljenju neosnovano dobili predotkaz uključujući i ošt. IP.

12.3. Iz iskaza svjedokinje IPŠ proizlazi da je optužena ravnateljica CA i JP kao njena najbliža suradnica bile izvor straha u Gradskoj knjižnici u Vukovaru, te navodi da ih je ravnateljica optužena često prozivala za svaštarenje, nerad, te iskazuje da se uslijed takvih prozivki i nakon sastanaka sa ravnateljicom osjećala loše i uplašeno kao dijete koje u vrtiću dobiva packe. Imenovana svjedokinja također iskazuje kako je osobno nazočila u trenucima kada je optužena ravnateljica ismijavala plan rada i programe ošt. ZP i ošt. BP, na način da je govorila da su to gluposti.

12.4. Svjedokinja UP u iskazu navodi kako je većina djelatnika izlazila uplakana iz ureda optužene ravnateljice, a i ako nisu bili uplakani izlazili su nervozni i uznemireni, te da joj se ošt. IP često znao požaliti da dobiva nekakve okružnice od ravnateljice, no nije znala o čemu. Također svjedoči kako je ošt. ŠA često puta viđala da plače na poslu i znala je da je to vezano uz posao, iako ne zna detalje i uzroke, a viđala je uplakanu i ZP koju je ravnateljica na prvom sastanku opisala kao neradnicu, zbog čega se ZP jako loše osjećala.

12.5. Svjedok ĆP u svom iskazu navodi da je jednom prilikom ošt. KP prošla kraj njega u knjižnici uplakana jer je ravnateljica tražila od nje da špijunira dječji odjel, također je posvjedočio kako je meta verbalnih napadaja od strane ravnateljice učestalo bio i ošt. IP čiji rad je ravnateljica jako omalovažavala govorivši mu da je nesposoban, a svjedok navodi kako je u okružnicama prozivala i ošt. BP da je nesposobna, spora i lijena.

12.6. Iz iskaza svjedokinje VP vidljivo je kako je imenovana posvjedočila da je i ona protiv ravnateljice BPŠ podnijela kaznenu prijavu i to u lipnju 2015., ali se nakon dogovora sa ravnateljicom odlučila kaznenu prijavu povući. Imala je osobnih problema za vrijeme rada u knjižnici kada je ravnateljica bila optužena CA ponajviše iz razloga što je radila na blagajni i morala je sav novac nositi u FINU i to ne samo novac od Gradske knjižnice u Vukovaru gdje joj je bilo radno mjesto, već i od svih ogranaka, što je smatrala prevelikom odgovornošću jer uopće nije niti odgovorna za novac iz ogranaka, zbog čega je imala nesanice i loše spavala. Kada se ravnateljici na isto potužila svjedoči da je svoj problem riješila i odlučila odustati od kaznene prijave. Za ošt. NP navodi kako ista nije bila niti svjesna značaja podnijete kaznene prijave, a tvrdi da se ova osvijestila i predomislila kada je shvatila da problem sa ravnateljicom može sama riješiti. U svom iskazu tvrdi da se ne sjeća što je bio sadržaj njezine kaznene prijave, no sjeća se da je podnijela kaznenu prijavu zbog nesuglasica sa ravnateljicom, no tvrdi da nije bio riječ o "mobingu".

12.7. Svjedokinja ŽP u svom iskazu navodi kako je u inkriminiranom razdoblju u kolektivu stalno bilo nekih nesuglasica i da su odnosi bili složeni, te iznosi da kada je na mjesto ravnateljice stupila opt. BPŠ, da je ona imala određene planove i vizije s ciljem unapređenja načina poslovanja u odnosu na vrijeme prije nje, no da kolektiv nije bio dovoljno spreman na to, zbog čega je postojao raskorak između onoga što je kolektiv mogao odraditi i onoga što je ravnateljica očekivala. O odnosu ravnateljice sa oštećenicima nisu joj poznati detalji, no zna kako ravnateljica i IP nisu mogli naći kompromis u vezi određenih problema, zbog čega mu je ravnateljica često prigovarala u smislu da nedovoljno kvalitetno obavlja posao, a ti prigovori išli su i putem okružnica u e-mail korespondenciji koja je bila dostupna svima. Svjedoči da su se ti prigovori odnosili ne na redovan posao nego na dodatni posao u smislu održavanja radionica. Također se sjeća kako su u odnosu na ravnateljičino ponašanje i njezine zahtjeve negodovali VP, JA, IPŠ i CP. Posvjedočila je kako su se neki djelatnici žalili da ne znaju točno što ravnateljica od njih traži i da ih stalno prati osjećaj da nisu dobro obavili posao, a za što i zna da im je ravnateljica CA prigovarala.

12.8. Iz iskaza svjedokinje EP koja je obavljala poslove čišćenja proizlazi da nema nikakvih saznanja o odnosu ravnateljice CA prema djelatnicima ZP, HP, IP i BP jer se nije bavila tim stvarima, radila je svoj posao i njoj se osobno nitko nije požalio na ravnateljicu. Svjedokinja izjavljuje da su joj u radu čišćenja u ogranku u Borovu gdje je išla dva puta tjedno i centrale u [adresa] u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 5. veljače 2016. omogućena sva sredstva kako bi nesmetano mogla obavljati svoj posao. Posvjedočila je da je imala određenih psihičkih problema za vrijeme dok je ravnateljica bila CA zbog čega je i ležala na psihijatriji, ali da je to zbog njenog privatnog života i potvrdila je da je protiv ravnateljice podnijela kaznenu prijavu, no navodi da je istu i povukla. Nakon što joj je predočen njezin iskaz iz državnog odvjetništva u kojem je navela da ju je optužena ravnateljica CA uznemiravala i ponižavala na radu, izjavila je da ne može odgovoriti na pitanje. Potvrđuje da je išla u odvjetnički ured opunomoćenice ošt. BP radi podnošenja kaznene prijave protiv ravnateljice CA i to zbog problema na poslu, a kao taj problem na raspravi navodi da joj se ravnateljica počela prijetiti kako će dobiti otkaz ukoliko podreže boriće koji su se nalazili u kaljevima u holu knjižnice. Od podnošenja kaznene prijave za mobing protiv ravnateljice CA izjavljuje da je odustala jer bi to njoj bio uz sve životne probleme nepotreban stres kojem se nije htjela dalje izlagati. Potvrdila je da je bila na bolovanju za vrijeme rada u ogranku Borovo, no ne sjeća se u kojem razdoblju.

13. Iz iskaza svih svjedoka opisanih pod točkom 12. do 12.8. obrazloženja evidentno proizlazi upravo ono što opisuju na detaljan i okolnosan način i svi oštećenici u svojim iskazima, a to je neprimjeren odnos ravnateljice optužene BPŠ prema oštećenicima OP, IP, ZP i BP, a da je tomu tako vidljivo je iz iskaza svjedokinje FP koja iskazuje kako je zbog ponašanja optužene u knjižnici vladao kolektivni strah i da se većina djelatnika zbog toga nije osjećala dobro, iskaza svjedokinje IPŠ koja iskazuje kako su optužena ravnateljica CA i JP kao njena najbliža suradnica bile izvor straha u Gradskoj knjižnici u Vukovaru, te navodi da ih je ravnateljica CA često prozivala za svaštarenje, nerad, te iskazuje da se uslijed takvih prozivki i nakon sastanaka sa ravnateljicom osjećala loše i uplašeno kao dijete koje u vrtiću dobiva packe. Imenovana svjedokinja također iskazuje kako je osobno nazočila u trenucima kada je optužena ravnateljica ismijavala plan rada i programe ošt. ZP i ošt. BP, na način da je govorila da su to gluposti, iskaza svjedokinje UP koja u svom svjedočkom iskazu navodi kako su djelatnici često izlazili uplakani iz ureda ravnateljice zbog njezinog ponašanja prema njima, te potvrđuje kako se posebice loše ponašala prema IP i ZP, svjedok ĆP opisuje kako je ošt. KP prošla kraj njega u knjižnici uplakana jer je ravnateljica tražila od nje da špijunira dječji odjel, također je posvjedočio kako je meta verbalnih napadaja od strane ravnateljice učestalo bio i ošt. IP čiji rad je ravnateljica jako omalovažavala govorivši mu da je nesposoban, a svjedok navodi kako je u okružnicama prozivala i ošt. BP da je nesposobna, spora i lijena. Svjedokinja VP i EP potvrđuju kako su također protiv optuženice podnosile kaznene prijave od kojih su naknadno odustale i to EP zbog njezinih prijetnji otkazom, a svjedokinja VP zbog preopterećenja i nametanja opsega posla koji nije u njenom opisu posla, a i svjedokinja ŽP iako u svom iskazu niti jednom riječju ne potvrđuje navode optužnice, svjedoči kako je u kolektivu bilo vrlo loše stanje međuljudskih odnosa i uznemirenosti djelatnika zbog zahtjeva ravnateljice koje ona osobno ne smatra neopravdanim.

13.1. Sud iskazima svih navedenih svjedoka u potpunosti vjeruje iz razloga što se radi o nepristranim i izravno nezainteresiranim osobama za ishod ovog kaznenog predmeta, svjedoci jasno, precizno i okolnosno svjedoče o svojim saznanjima, kako posredne tako i neposredne prirode, a njihovi iskazi relevantni su i bitni za odlučivanje u ovom kaznenom predmetu.

13.2. Analizirajući iskaze potonjih svjedoka sud je utvrdio da svi svjedoci na gotovo identičan način opisuju okolnosti kojima su svjedočili, što je još jedan razlog zbog čega sud ove iskaze smatra vjerodostojnima i u potpunosti im vjeruje, a tim više što na vjerodostojnost iskaza svjedoka VP, EP, FP, IPŠ, UP, ĆP i ŽP upućuju i materijalni dokazi izvedeni u ovom kaznenom postupku.

14. Što se tiče dokaza materijalne prirode koje čine ponajprije e-mail korespondencija optužene sa oštećenicima, također proizlazi da je opt. BPŠ oštećenike ŠA, ZP, MP i BP omalovažavala, ponižavala i vrijeđala na način i riječima kako to upravo opisuju oštećenici, a posredno opisuju i svjedoci, u svojim iskazima.

14.1. Iz materijalnih dokaza je razvidno da je opt. CA u e-mail poruci od 16. lipnja 2013. godine upućenom ošt. MP navela da li on zna što spada u redovni rad, da pumpa svoju statistiku, da ne nabraja dalje što sve piše, ali da zna da ga prati, u e-mail poruci od 7. studenog 2013. godine upućenom ogranku Borovo navodi da joj se više ne da raspravljati i upozoravati, u e-mail poruci od 7. studenog 2013. godine poslanog ošt. MP navodi da je na pravi blesavu, da sve što radi i kako se predstavlja ne odgovara istini, dokle misli tako, ukoliko potencira natjecanje tko je više zgrožen sa njegovim rječnikom tračanjem te ponašanjem već je davno prešao sve granice zgroženosti, u e-mail poruci od 12. prosinca 2013. godine upućen ošt. MP da je ovo sramota od programskog događaja i da svojim postupcima narušava ugled knjižnice, da je otvorenje tuđe izložbe najmanje posla, a da za to nije sposoban, katastrofa, nju je sramota, a trebalo bi biti i njega.

14.2. Nadalje, pregledavanjem e-mail poruke od 20. veljače 2014. godine razvidno je kako opt. BPŠ ošt. ZP navodi se da se više neće natezati s njom da ima pametnijeg posla, da se njoj također savjetuje da se uhvati posla. U okružnici od 21. svibnja 2014. godine optužena Ogranku Borovo naselje navodi da su ispali neozbiljni i nemarni, da ukoliko su se žalili o nesuradnji da su ispali vrlo neprofesionalni, da nisu u stanju izmjeriti i poslati dimenzije tepiha, napisati jednostavan popis stvari, da je njihovo ponašanje nedopustivo i da neće više tolerirati ignoriranje osnovnih radnih navika, te da će ukoliko ponovno dođe do takvih propusta snosit sankcije, u e- mail poruci upućenoj ošt. MP od 27. rujna 2013. godine da je njegovo pismo proslijedila odvjetniku, da ističe da je narušen njegov profesionalni i ljudski kredibilitet, da nju stalno potkopava svojim ponašanjem i načinom rada, dana 29. listopada 2013. godine navodi "ponovo neuspjela organizacija programa, puno priče malo rada", dana 10. veljače 2014. godine u e-mail poruci navodi da je zanimljivo i nadasve smiješno kako mu sve mora objašnjavati i crtati po nekoliko puta. Pored navedenog, u spisu postoje i druge e-mail poruke koji su iz razdoblja prije 1. siječnja 2013. godine iz kojih jer razvidno ophođenje opt. CA prema zaposlenicima, no kako iste ne potpadaju inkriminiranom razdoblju sud ih neće posebice citirati, ali su također indikativne da bi se utvrdio modus operandi postupanja optuženice prema zaposlenicima, posebice u ovom kaznenom predmetu oštećenicima.

14.3. Nadalje, iz pritužbi ošt. ŠP upućenih optuženoj 27. lipnja 2014. i 1. srpnja 2014., te iz odgovora optuženice na iste datiranog s 2. srpnja 2014., vidljivo je kako optužena ravnateljica govori u prepisci ošt. HP "da nije istina da je promijenila do sada tri odijela, već puno više, da ona osobno smatra da je to samo iskustvo u radu, da ne usvaja njene kritike već nastavlja po starom i da će pronaći mir koji zaslužuje", što svakako ne potpada pod rječnik primjeren pretpostavljenoj osobi u radu osobu nižeg ranga, no potpada pod uznemiravanje u smislu radnje koju čini zakonski opis terećenog kaznenog djela.

14.4. Iz e-mail poruke poslane od strane Ogranka u Borovu od 2. travnja 2015. godine koji je upućen opt. CA jasno proizlazi kako djelatnici ogranka u [adresa] traže od ravnateljice da im se u ogranak pošalje čistačica koja nije bila od 12. veljače 2015. godine, te u smislu toga govori i e-mail poruka od 19. kolovoza 2015. godine u kojem se moli optuženicu da se pošalje čistačica. Iz navedenog je razvidno da nikakve mjere nisu poduzete i da nikakva tvrtka nije obavljala poslove čišćenja, što jasno ukazuje kako optužena ravnateljica, iako je za to jedina nadležna, nije ošt. ZP i ošt. IP na njihove zahtjeve u ogranak u Borovo poslala čistačicu, a što je rezultiralo time da su imenovani morali čistiti kompletne prostorije, a ne samo svoj radni stol kao što to optužena navodi u svojoj obrani. Da je nedvojbeno tome tako upravo upućuje i zapisnik sa sastanka sindikalne podružnice od 1. listopada 2014. godine na kojem je donesen zaključak da je potrebno hitno riješiti problem nedostatka spremačice koja ne dolazi u ogranke otkako je djelatnica UP dobila premještaj.

15. Vezano uz personalne dokaze pribavljene ispitivanjem svjedoka DP, te svjedokinje GP valja napomenuti da imenovani svjedoci nemaju neposredna saznanja, svjedokinja GP kao načelnica općine [adresa] koja je bila zadužena za održavanje objekta u kojem se nalazi ogranak knjižnice u [adresa] nema relevantnih saznanja o okolnostima bitnih za utvrđivanje činjeničnog stanja, dok svjedok DP u svom iskazu, a kao osoba koja je ispred Centra za mir u [adresa] u suradnji sa javnim pravobraniteljem bila pozvana od strane opt. BPŠ na intervenciju u knjižnicu, svoja saznanja o kojima je svjedočio crpi iz razgovora sa optuženom, JP i dvije spremačice čijem se imena ne sjeća, tako da iskaz ovog svjedoka sud ne smatra vjerodostojnim jer je svoja saznanja o događajima i okolnostima o kojima je svjedočio saznao od izravno zainteresirane strane za ishod ovog kaznenog postupka, zbog čega se iskaz navedenog svjedoka nema potrebe reproducirati.

15.1. Iskaze svjedokinja JP i DPŠ sud smatra pristranim i usmjerenim ka izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti opt. BPŠ jer se radi o osobama koje su na strani optužene, njene biske suradnice, posebice svjedokinja JP, a sud njihove iskaze ne smatra vjerodostojnim posebice iz razloga jer su u suprotnosti sa svim izvedenim dokazima personalne prirode, materijalnim dokazima, a isto tako i u suprotnosti sa provedenim medicinskim vještačenjem.

16. Vezano uz provedeno medicinsko vještačenje na okolnosti narušenja posebice psihičkog zdravlja oštećenika, provedeno po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Ivanu Požgainu prim. dr. med. specijalistu psihijatru, proizlazi da ošt. CP ima psihičke smetnje zbog kojih je psihijatrijski liječena, koje su rezultirale opsežnim psorijatičnim promjenama na tijelu, hipersenzitivnošću i emocionalnom nestabilnošću, posebno pri spominjanju okolnosti vezanih u radnoj sredini, iz kojih je razloga vještak zaključio kako su te smetnje prouzročene okolnostima u njezinoj radnoj sredini, osjećajima pritiska i frustriranosti koje je ona doživljavala u inkriminiranom razdoblju u radnoj sredini. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju od 28. ožujka 2016. zaključio da su te psihičke smetnje posljedica stresnih okolnosti u njezinoj radnoj sredini, a koje stresne okolnosti su dovele do oštećenja njezinog duševnog zdravlja zbog čega je gotovo već tri godine u aktivnom psihijatrijskom tretmanu. Vještak je pri ovakvom pisanom nalazu i mišljenju u bitnome ostao i u svome iskazu na raspravi. Pisani nalaz i mišljenje vještaka i dopunu istog danu na raspravi sud prihvaća jer je dana od strane stručne osobe, stalnog sudskog vještaka, koji je sukladno pravilima svoje struke u potpunosti odgovorio na sva pitanja iz naloga kojeg je izdao sud.

16.1. Psihijatrijsko vještačenje provedeno je i u odnosu na ošt. IP, ošt. ZP i ošt. BP po istom vještaku koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 28. ožujka 2016. koji je u odnosu na ošt. IP utvrdio da se prvi put javio psihijatru u proljeće 2012. radi određenih psihičkih smetnji koje su nastale kao reakcija na stresne okolnosti na poslu, kojom prilikom mu je postavljena dijagnoza akutne stresne reakcije i ordinirana terapija. Psihijatru se ponovno javio u travnju 2015. opetovano zbog stresnih okolnosti u radnoj sredini gdje mu je utvrđena polimorfna anksiozno depresivno simptomatologija u smislu psihomotornog nemira pri ekploraciji događaja u radnoj sredini, a vještak je utvrdio da se na jasan način može utvrditi uzročno posljedična povezanost između stresnih okolnosti u radnoj sredini i narušenja duševnog zdravlja kod ovog oštećenika.

16.2. U odnosu na ošt. BP istim nalazom i mišljenjem vještak je također utvrdio psihičke smetnje u vidu anksiozno depresivnog poremećaja koje su nedvojbeno u uzročno posljedičnoj vezi sa stresnim okolnostima u radnoj sredini, a isto je utvrđeno i kod ošt. ZP. Pisani nalaz i mišljenje vještaka i dopunu istog danu na raspravi sud prihvaća jer je dana od strane stručne osobe, stalnog sudskog vještaka, koji je sukladno pravilima svoje struke u potpunosti odgovorio na sva pitanja iz naloga kojeg je izdao sud. U bitnome je vještak u odnosu na ove oštećenike identično izjavio i u dopuni nalaza i mišljenja ispitan na raspravi.

17. Analizirajući potonje dokaze posebice iskaze oštećenika, međusobno i u vezi s iskazima svjedoka VP, EP, FP, IPŠ, UP i ĆP, te uspoređujući ove personalne dokaze i stavljajući ih u odnos sa materijalnom dokumentacijom koja je analizirana pod 14. do 14.4. obrazloženja i provedenim sudsko medicinskim vještačenjem na okolnosti narušenja zdravlja oštećenika, te uspoređujući ih sa obranom optužene, nakon sumiranja činjenica, a s obzirom na sve izneseno, sud je nedvojbeno utvrdio da je opt. BPŠ u inkriminirano vrijeme oštećenu ZP vrijeđala i ismijavala pred radnim kolektivom i korisnicima knjižnice govoreći joj da je neradnica, lijena, spora, nesposobna, ismijavala njene programe i prijedloge govoreći joj da su glupi, dosadni, nezanimljivi, nemaštoviti, raspoređivala ju na rad na odjel iako za to nema kvalifikaciju, nije poduzimala mjere kako bi joj omogućavala radni prostor čistim, oštećenu BP ponižavala riječima da je lijena, nesposobna, ismijavala njezin rad pred drugim kolegama, ostavljala joj kratke rokove za izvršenje zadataka, prijetila otkazom, odbijala izdati potvrdu koja joj je trebala za stručno usavršavanje, dopuštala uslijed nemogućnosti da pronađe čistačicu da sama vrši poslove čišćenja, ošt. IP vrijeđala i ponižavala da nije u stanju uraditi najjednostavnije stvari, da ne razumije osnovne zadatke, da je lijen, nesposoban, neodgovoran, aljkav, nije organizirao čišćenje radnih prostorija koje je morao čistiti sam sa kolegicom, ošt. ŠA optuživala da podriva normalan i uspješan rad u svojstvu sindikalnog predstavnika, nije organizirala čišćenje radnih prostorija zbog čega je ova sama morala čistiti ponekad i usisavati sa vlastitim usisavačem kojeg je nosila od kuće, preopteretila ju sa poslom, omalovažavala je učestalim kritikama, optuživala ju za špijuniranje kolegice JP, uslijed čega svega je kod svih pobrojanih oštećenika došlo do pogoršanja psihičkog stanja čime je svojim postupcima narušila njihovo zdravlje.

17.1. Ovakav opis kritičnog događaja dan od strane oštećenika, pobrojanih svjedoka, utvrđen pregledavanjem mailova i drugih dokaza materijalne prirode, te provedenim sudsko medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru u potpunosti predstavlja zakonski opis kaznenog djela zlostavljanja na radu iz članka 133. stavak 1. KZ/11.

18. Kraj takvog stanja stvari, ovakvim svojim radnjama opt. BPŠ je ispunila objektivnu komponentu kaznenog djela koje joj se u optužnici stavlja na teret u odnosu na sve oštećenike, a kojemu je zaštićeni objekt radni odnos i socijalno osiguranje, te je suprotno navodima obrane nedvojbeno utvrđeno da je u postupanju optuženika ispunjeno i biće kaznenog djela zlostavljanja na radu iz članka 133. stavak 1. KZ/11., pri čemu je optužena bila svjesna svih obilježja potonjeg kaznenog djela i nije bila u zabludi o biću djela.

19. Ubrojivost optuženice tijekom postupka nije dovedena u pitanje.

20. Shodno svemu navedenom, utvrđeno je da je opt. BPŠ svojim radnjama ostvarila biće odnosno zakonska obilježja citiranog kaznenog djela, takvo ponašanje je protupravno, pri čemu valja napomenuti da obrana svijest o protupravnosti nije niti osporavala, niti ima razloga za isključenje protupravnosti u konkretnom slučaju, a nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

21. Nadalje, na strani optuženice egzistira krivnja u obliku izravne namjere i to prvog stupnja jer je bila svjesna svih obilježja djela koje je počinila i to u odnosu na svako djelo prema svakom oštećeniku ponaosob, htjela je ostvarenje djela, išla za tim da ostvari obilježja kaznenog djela svakog pojedinačno i stalo joj je do toga da ista počini.

21.1. Naime, kod izravne namjere prvog stupnja naglasak je na voljnoj sastavnici, koja je u konkretnom slučaju postojala kod optuženice jer je, unatoč tome što je kao ravnateljica Gradske knjižnice u Vukovaru znala da u okviru svojih ovlasti svojim djelatnicima mora omogućiti adekvatan rad u normalnim uvjetima, istima ne samo da navedeno nije omogućila u smislu toga da im je bila dužna omogućiti normalno funkcioniranje (čistačica, razumni rokovi i dr.) već ih je i učestalo i kontinuirano kroz dulje vremensko razdoblje opisano u optužnici kontinuirano vrijeđala i ponižavala i kroz svo vrijeme u tome bila uporna do te mjere da je kod svih oštećenika prouzročila psihičke smetnje i time narušila njihovo zdravlje.

22. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju opt. BPŠ opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja četiri kaznena djela u stjecaju protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja u odnosu na svakog oštećenika ponaosob

– zlostavljanje na radu opisano i kažnjivo po članku 133. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 51. KZ/11.

23. U odnosno na optuženicu primijenjen je Kazneni zakon („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela budući se Kazneni zakon po pitanju kazne propisane za kazneno djelo iz članka 133. stavak 1. nije promijenio niti nakon počinjenja djela, niti u vrijeme suđenja.

24. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti) i to jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke djela, prijašnji život počinitelja, njihove osobne i imovinske prilike, njihovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema oštećenicima i trud da naknade štetu.

24.1. Imajući u vidu sve pobrojane kriterije sud je kao olakotno na strani optuženice cijenio njezin prijašnji život gledajući kroz prizmu činjenice što je do sada kazneno neosuđivana, protek vremena od počinjenja djela, te ponašanje optužene nakon počinjenja djela u smislu toga da je djelo počinjeno prije desetak godina, a optuženica se nakon toga nije pojavljivala pred tijelima kaznenog progona zbog novih kaznenih djela.

24.2. Kao otegotno sud je optuženici cijenio stupanj povrede njezinih dužnosti i način počinjenja djela, kao i skrivljene učinke kaznenog djela. U smislu navedenog, kod optužene egzistira visok stupanj povrede njezinih dužnosti jer je kazneno djelo počinila kao nadređena osoba, ravnateljica, prema u odnosu na svoju funkciju podređenim osobama, djelatnicima čija je ravnateljica, koja je po svojoj funkciji dužna brinuti se kako bi djelatnici mogli nesmetano obavljati svoje poslove, funkcionirati, ispunjavati radnje zadaće, a ona ih je svojim ponašanjem u tome učestalo onemogućavala, što valja gledati i kroz prizmu otegotne okolnosti načina počinjenja djela jer je djelo prema svakom oštećeniku počinila kroz duže vremensko razdoblje dulje od tri godine. Skrivljene učinke kao otegotno sud je uzeo u obzir optuženoj jer se radi o djelima koja su zasigurno ostavila traga i nad drugim zaposlenicima s obzirom da je način počinjenja djela takav da su tome prisustvovali i drugi zaposlenici kao očevici, a neki od njih su pred sudom davali i svoj iskaz.

24.3. Pri tome valja napomenuti da je ovaj sudac svjestan da bi prilikom obrazlaganja okolnosti koje su od utjecaja na odluku o kazni i vrstu sankcije koju treba prema optuženici primijeniti trebao u odnosu na svaku utvrđujuću kaznu obrazlagati posebno olakotne i otegotne okolnosti, no olakotne i otegotne okolnosti koje egzistiraju na strani optužene u odnosu na modus operandi djela je potpuno identičan u odnosu na sve oštećenike, kao i posljedica toga, pa je ovakvo obrazloženje sud izostavio smatrajući nesvrhovitom obrazlagati svaku pojedinu kaznu.

25. Slijedom navedenog, a imajući u vidu sve pobrojane olakotne i otegotne okolnosti, pa dovodeći te olakotne i otegotne okolnosti u vezu sa stupnjem krivnje počinitelja u smislu da je optužena kazneno djelo počinila sa najvišim stupnjem krivnje (izravna namjera prvog stupnja, potpuno ubrojiva), te imajući u vidu da je za kazneno djelo propisana kazna zatvora do dvije godine što znači da je zakonski minimum onaj koji se odnosi i na kaznu zatvora u najnižoj visini, sud nalazi da u odnosu na svako djelo smatra primjerenim optuženoj utvrditi minimalne kazne zatvora tri mjeseca, pri čemu je prevladavala činjenica što je optuženica do sada neosuđivana i protek vremena od počinjenja djela u odnosu pred istaknutim otegotnim okolnostima.

25.1. Navedene utvrđene kazne zatvora sud smatra primjerenim i dovoljnim da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i utječe na počinitelje kao i druge osobe da ne čine kaznena djela, te će istovremeno optuženici omogućiti ponovno uključivanje u društvo i postići smisao vezano uz pravednost kažnjavanja i jačanje svijesti građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

26. Prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne sud je cijenio ličnost počinitelja i ukupnost počinjenih kaznenih djela, pri čemu je vezano uz ličnost počinitelja imao u vidu da se radi o do sada neosuđivanoj osobi, što znači da se nije pojavljivala kao počinitelj kaznenih djela, a vezano uz ukupnost kaznenih djela sud je prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora cijenio broj i vrstu kaznenih djela, razdoblje počinjenja, te radi li se o realnom ili idealnom stjecaju i istovrsnom (homogenom) ili raznovrsnom (heterogenom) stjecaju, slijedom čega je uzeo u obzir da se u konkretnom slučaju radi o homogenom stjecaju, iz razloga što je optuženik presuđen za četiri ista kaznena djela koja je počinila protiv različitih oštećenika, te da su djela počinjena u dužem vremenskom razdoblju.

26.1. Kraj takvog stanja stvari, a primjenom odredbi članka 51. i 52. KZ/11., opt. BPŠ osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora osam mjeseci, koju sud smatra primjerenom i dovoljnom da se njome izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i utječe na počiniteljicu da se suzdrži od počinjenja ovakvih kaznenih djela, a takva kazna će istovremeno optuženici omogućiti ponovno uključivanje u društvo i kao takva postići smisao vezano uz pravednost kažnjavanja i jačanje svijesti građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

27. Valja napomenuti da su u konkretnom slučaju ostvarene sve materijalne i formalne pretpostavke da se na ovakvu kaznu zatvora od osam mjeseci optuženici primjeni uvjetna osuda, što je sud i učinio, posebno cijeneći ličnost počiniteljice.

27.1. Imajući u vidu pobrojane okolnosti, sud smatra da nije potrebno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora jer se svrha kažnjavanja može postići i uvjetnom osudom, uz rok provjeravanja dvije godine koji sud smatra primjerenim.

27.2. To zbog toga što sud smatra da počiniteljica i bez izvršenja kazne neće više činiti kaznena djela koja niti do sada nije činila, jer je ipak u pretežitom smislu cijenio optuženičino ponašanje prije i nakon počinjenja djela.

27.3. Rok provjeravanja uz izrečenu uvjetnu osudu imenovanoj optuženici u trajanju dvije godine sud smatra dovoljnim da bi se u cijelosti ostvarila specijalna prevencija u smislu prognoze budućeg ponašanja i vremena koje je potrebno da se utječe na počinitelje da se suzdrže od ovakvog ponašanja, posebice imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela, posljedice istog i prijašnji život optuženice u smislu toga da ovog kaznenog djelo predstavlja izolirani incident u njihovom životu, pa je ovaj rok dovoljan za usklađivanje njezinog ponašanja sa opće društveno prihvatljivim ponašanjem.

U odnosu na odluku pod točkom II/ izreke

28. Odredbom članka 148. stavak 1. ZKP/08. propisano je da će sud ukoliko optuženika proglasi krivim naložiti mu da podmiri troškove kaznenog postupka.

28.1. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, a u vezi s odredbom članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08. sud je optuženiku naložio da podmiri trošak kaznenog postupka koji se sastoji troška vještačenja provedenog u ovom kaznenom predmetu po vještaku psihijatru u iznosu 895,88 eura, paušalnog troška, kao i nagrada i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika BP i ĐP koji su zastupani po odvjetnicima.

28.2. Naime, u ovom kaznenom predmetu obavljeno je sudsko-medicinsko vještačenje koje je predujmljeno odnosno plaćeno iz proračunskih sredstava u iznosu 895,88 eura.

28.3. Paušalni iznos koji je optuženici naložen platiti u visini od 50,00 eura određen je sukladno složenosti i trajanju postupka, pri čemu je sud imao u vidu da su u ovom kaznenom predmetu provedene brojne sudske radnje na koje su pozivani u svjedoci, te sukladno imovnom stanju optužene koja je zaposlena sa plaćom od 1.100,00 eura, pa uzevši u obzir navedene skupne, mješovite, objektivno-subjektivne kriterije sud je naložio optuženici plaćanje paušala u naznačenoj visini.

28.4. Opunomoćenici oštećenika koji su zastupani osobama iz reda odvjetnika naknadit će se taj trošak, a iznos će se odrediti posebnim rješenjem sukladno odredbi članka 148. stavak 4. ZKP/08. kada za to budu pribavljeni podaci.

28.5. Slijedom svega navedenog, na osnovu odredbe članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1., 6. i 8. odlučeno je kao u izreci vezano uz troškove kaznenog postupka.

29. S obzirom na to da oštećenici u ovom kaznenom predmetu nisu postavljali specificirani imovinskopravni zahtjev, o imovinskopravnom zahtjevu nema odluke, a oštećenici se sa imovinskopravnim zahtjevima upućuju u parnicu.

30. Iz navedenih razloga, na osnovu članka 455. stavak 1. i 2. ZKP/08.

Vukovar, 6. ožujka 2025.

Sudac

Vlatko Lončar

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Vukovaru na broj KO-DO-38/2024

2. Opt. BPŠ, [adresa]

3. Branitelj odvjetnik Filip Miličić

4. Odvjetnica ZPŠ, opunomoćenica ošt. BP

5. Odvjetnik Dražen Srb, opunomoćenik ošt. KP

6. ZP, [adresa]

7. IP, Osijek, Dragonjska 2

Nakon pravomoćnosti:

8. Gradska knjižnica Vukovar – na znanje

9. Na spis