Poslovni broj: Gž R-90/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Andreju Bašoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika I.G.I. d.o.o., Rijeka, Korzo 30, OIB: 46610251247, zastupanog po zastupniku po zakonu AF, a on po Neli Šuši, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pr-698/2018-31 od 21. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pr-698/2018-317 od 21. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je nedopuštenom odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. studenog 2018. kojom se tužitelju otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 31. siječnja 2018. (točka I. izreke), te je određen sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji su stranke sklopile 31. siječnja 2018., s danom 4. studenog 2019. kada tužitelju prestaje radni odnos kod tuženika (točka II. izreke).

1.1. Nadalje je tom presudom naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati tri ugovorene mjesečne plaće koje je tužitelj primao prije odluke o otkazu, u ukupnom bruto iznosu od 1.704,16 eura, uvećanom za zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude (21. siječnja 2025.) pa do isplate, dok je u preostalom dijelu, iznad 1.704,16 eura do zatraženog iznosa od 2.272,21 eura, tužbeni zahtjev odbijen (točka III. izreke). Također je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata tekućih na iznose u točkama III. i IV. izreke (točka V. izreke).

1.2 Odlukom o troškovima sadržanom u toj presudi naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.062,50 eura odbijen kao neosnovan (točka VI. izreke presude).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista preinači i tužbeni zahtjev odbije, uz nadoknadu parničnog troška i troška žalbenog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio sve žalbene navode i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu u cijelosti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je ocjena dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu koji je tuženik - poslodavac dao radniku - tužitelju, odlukom od 5. studenog 2018., a s tim u svezi i zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu i isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini ugovorenih mjesečnih plaća koje je tužitelj primao prije odluke o otkazu.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i iz stanja spisa proizlazi slijedeće odlučno činjenično stanje:

- da je između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika 31. siječnja 2018. zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme na temelju kojeg se tužitelj obvezao obavljati poslove pizzajola u restoranu tuženika,

- da je tužitelj zadnji dan bio na poslu 3. studenog 2018.

- da je tuženik kao poslodavac 5. studenog 2018. donio odluku o izvanrednom otkazu predmetnog ugovora o radu kojom je izvanredno otkazao taj ugovor zbog osobito važnih činjenica zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć, bez prava na otkazni rok, a koja odluka je tužitelju nesporno uručena 20. studenog 2018.,

- da je tužitelj tuženiku pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava 26. studenog 2018. kojeg je tuženik zaprimio 28. studenog 2018., te odbio odgovorom na zahtjev za zaštitu prava od 6. prosinca 2018.,

- da je tuženik kao razloge izvanrednog otkaza o radu naveo da je tužitelj na radnom mjestu konzumirao opojne droge, u više navrata bio ekscesan i bezobrazan u odnosu prema direktoru i kolegama, te da je zadnji put na radnom mjestu bio 3. studenog 2018., a o svom nedolasku nakon tog dana da nije obavijestio poslodavca,

- da iz iskaza svjedoka EF proizlazi da nije nikada tužitelja vidio da bi konzumirao drogu,

- da iz iskaza svjedoka JF proizlazi da je zajedno s tužiteljem i još nekoliko djelatnika tuženika konzumirao marihuanu zbog čega je zz tuženika AF nekim djelatnicima dao otkaz, ali tužitelju i svjedoku ne, da je zz tuženika pomogao tužitelju posudbom novca, da konzumacija marihuane nije utjecala na sposobnost tužitelja da radi svoj posao, te da se ne sjeća je li tužitelj ikada konzumirao alkohol, ali da je imao problema s kockanjem, te da zz tuženika na dan incidenta s tužiteljem nije bio pod utjecajem alkohola niti da je vrijeđao tužitelja,

- da iz iskaza BF proizlazi da se tužitelj kritične prigode porječkao sa zz tuženika, ali da ne zna iz kojih razloga, te da mu ništa u vezi tog događaja nije poznato, da nije vidio tužitelja da bi konzumirao drogu, te da je tužitelj znao biti malo nervozniji, ali da to u poslu kojim se bave nije ništa neuobičajeno, on konkretno da s tužiteljem nije imao nikakvih problema, ali da mu je poznato da se tužitelj svađao s RF, te da ima posredna saznanja o tome da nije bio u dobrim odnosima niti s konobaricom TF,

- da iz iskaza svjedoka ZF proizlazi da je tužitelj bio stalno nervozan, da je vrijeđao konobare i kolege, te da su svi zaposlenici tuženika osjetili olakšanje da je tužitelj otišao, da su se na ponašanje tužitelja žalili šefu kuhinje BF i zz tuženika, da mu je poznato da se s tužiteljem o njegovom neprimjerenom ponašanju razgovaralo, te da je nervoza dio posla ugostitelja jer je njihov posao fizički i mentalno naporan. Nadalje iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da mu nije poznato da bi tužitelj konzumirao drogu, te da bi samo nakratko tijekom rada izašao zapaliti cigaretu. Isto tako da mu nije poznato da bi zz tuženika vrijeđao tužitelja ili da je ikoga ikada fizički napao,

- da iz iskaza svjedoka MF proizlazi da nije vidio da bi tužitelj na poslu konzumirao droge, da nikada nije fizički napao druge kolege ili goste, te da je jednom prilikom podigao glas na suprugu zz tuženika prigovarajući joj da mu ona nije nadređena,

- da iz iskaza svjedoka FF proizlazi da je zajedno s tužiteljem na radnom mjestu konzumirao marihuanu, da su su to radili i drugi kolege, te da su svi imali problema sa zz tuženikom, ali da je samo tužitelj dobio otkaz. Nadalje iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da ga je tužitelj vrijeđao i da je cijeli restoran čuo kada bi se tužitelj derao i psovao, te da je i zz tuženika znao povisiti ton i na njega, ali da to nije bilo učestalo, te da o samom incidentu nema saznanja jer taj dan nije bio na radnom mjestu,

- da iz iskaza ĐF proizlazi da je više puta vidio da je tužitelj konzumirao travu (hašiš) i davao drugima, da ga je vrijeđao na nacionalnoj osnovi, te da je bio agresivan, da se vrijeđanje dogodilo više puta, te da je isto prijavio supruzi zz tuženika a onda i samom tuženiku, da nije čuo da bi zz tuženika ikada vrijeđao tužitelja, a u svezi otkaznog razloga - bezobraznog i ekscesivnog ponašanja tužitelja da mu je sam tužitelj rekao da mu se nije dalo raditi te da ga uopće nije briga,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da ga je predmetnog dana zz tuženika počeo vrijeđati pred svima, da ga je pitao zašto je dan prije otišao ranije, da je došao za njim u kuhinju i počeo ga vrijeđati, galamiti, unoseći mu se u lice zbog čega se osjećao ugroženim, te da je skinuo pregaču i rekao da neće više raditi te izašao iz kuhinje i otišao u skladište, ali da ga je zz tuženika slijedio i nastavio vrijeđati, da je pitao zz tuženika zašto ga napada pijan i drogiran nakon čega ga je zz tuženika uhvatio za vrat i bacio. Tužitelj da je nakon toga otišao na hitnu, da je bio izgreben po vratu i dosta uplašen i potresen, zbog čega je ostao na bolovanju, a u međuvremenu da je dobio odluku o otkazu, te da je obavijest o bolovanju i doznaku poslao poštom poslodavcu. Nadalje iz iskaza tužitelja proizlazi da je prije 15-20 godina bio kažnjavan radi posjedovanja opojnih droga, ali da marihuanu više ne konzumira, da nije nudio drogu drugim djelatnicima drogu niti da je pušio s njima, te da je psihičko maltretiranje od strane zz tuženika bilo sustavno jer mu je pozajmio novac zbog čega ga je tretirao kao roba, a njegov odnos s drugim zaposlenicima da je bio više-manje dobar, te da se s nekima i danas privatno druži,

- da iz iskaza zz tuženika proizlazi da je predmetnog dana s prijateljem otišao u restoran nešto pojesti, da nije je bilo stresno razdoblje u kuhinji, da nije je bio pijan jer je prije toga vozio sina, te da mu je prišao konobar MF i obavijestio ga da je prethodnog dana negdje oko 00:15 dobio narudžbu za dostavu, da su u kuhinji trebali biti JF i tužitelj, ali da u kuhinji nije bilo nikoga tko može napraviti narudžbu, zbog čega je narudžba morala biti otkazana, te da je u trenutku razgovora s MF naišao tužitelj kojeg je pitao za pojašnjenje u svezi protekle večeri, ali da je tužitelj počeo galamiti, mahati rukama, praviti scene, nakon čega je skinuo pregaču, bacio je, ostavio započetu narudžbu i izašao iz kuhinje,a on da je otišao za tužiteljem u skladište gdje ga je zatekao s cigaretom te da mu se s tom cigaretom unio u lice nakon čega da je tužitelja refleksno odgurnuo, a tužitelj da mu je zaprijetio da će ga prijaviti policiji zbog napada što je i učinio Po povratku s policije da mu je ĐF rekao da tužitelj na poslu konzumira prodaje i daje drugim djelatnicima marihuanu što on do tada nije znao, da mu je isto rekla i TF, konobarica, koja da mu je rekla još i da se tužitelju ne smije ništa reći, da je agresivan, da uvijek govori da je u pravu, te da mu je ZF rekao da tužiteljevo raspoloženje ovisi o rezultatu na kladionici. Nadalje je tužitelj u iskazu naveo da se nadao da će se tužitelj drugi dan pojaviti na poslu, pa da će moći raščistiti nastalu situaciju, ali da tužitelj nije pojavio niti taj, a niti idući dan, te da ne zna je li tužitelj poslao doznake jer o tome vodi brigu knjigovodstvo. U svezi ranijeg odlaska s posla JF istog dana kada je to učinio i tužitelj iskazao je da mu nije poznato je li JF zbog toga bio sankcioniran.

7. Slijedom navedenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da su razlozi na kojima se temelji predmetna odluka o otkazu navedeni uopćeno jer nisu argumentirani konkretnim okolnostima, te da se u obrazloženju navodi da je tužitelj u više navrata bio ekscesan i bezobrazan, kao i da je na radnom mjestu konzumirao opojne droge, slijedom čega da iz predmetne odluke o otkazu nije jasno je li tužitelju stavljena na teret jednokratna konzumacija opojne droge na radnom mjestu ili u više navrata, niti su navedene konkretne situacije kada se to u više navrata tužitelj ekscesivno i bezobrazno ponašao prema drugim djelatnicima, a što je sve u odluci o otkazu moralo biti navedeno, kao što je bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da u obrazloženju odluke o otkazu navede koje su to okolnosti zbog kojih tužitelju nije omogućio iznošenje obrane u svezi s razlozima predmetnog otkaza, u smislu odredbe članka 119. stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64.23. – u daljnjem tekstu: ZR).

8. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Navedena činjenična utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, dok se način na koji tuženik u žalbi osporava činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda ne može prihvatiti pravilnim, jer nema uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka.

10. Prema odredbi članka 116. stavka 1. ZR-a, poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, bez poštivanja propisanog ili ugovorenoga otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pri tom povreda u odluci o otkazu mora biti precizno i konkretno opisana, kako bi se shvatio poslodavčev stav zašto smatra da nastavak radnog odnosa više nije moguć.

11. Kod izvanrednog otkaza ne postoji obveza poslodavca da upozori radnika na obveze iz radnog odnosa i da mu ukaze na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja tih obveza, ali kada izvanredno otkazuje ugovor o radu poslodavac je na temelju članka 119. stavak 2. ZR-a dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Pri tom poslodavac u obrazloženju odluke o otkazu treba navesti sadržaj obrane ili navesti okolnosti zbog koji radniku iznošenje obrane nije omogućio.

12. Žalbom tuženika prvenstveno se osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda vezano za narav i težinu tužiteljevog postupanja kritične prigode te ocjenjivanje istog u odnosu na postojanje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelju omogući obranu koje pravo bi mu pripadalo u skladu s odredbom članka 119. ZR-a, te se posljedično tome osporava pravilnost zaključka suda o nepostojanju opravdanog razloga za izvanredni otkaz predmetnog ugovora o radu.

12.1. Nadalje, žalbom tuženik ističe i da je odluka o otkazu obrazložena na način da se iz nje sa sigurnošću može zaključiti zbog kojih se razloga tužitelju daje otkaz ugovora o radu, kao i da u odluci nije bilo moguće taksativno nabrojati sve situacije u kojima je tužitelj konzumirao marihuanu na radnom mjestu i bio ekscesan u odnosu na kolege i zz tuženika, a pogotovo što te situacije nisu jedini razlog zbog kojeg je predmetna odluka o otkazu donesena, već one u svojoj ukupnosti predstavljaju obrazac ponašanja kontinuiranog kršenja obveza iz radnog odnosa što je dovelo do gubitka povjerenja od strane tuženika i predstavlja osnovni razlog za otkazivanje ugovora o radu.

13. Pritom neosnovano, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, tuženik u žalbi izdvaja dijelove iskaza saslušanih svjedoka i zz tuženika te iznosi subjektivnu ocjenu tih iskaza, jer je prvostupanjski sud analizirajući provedene dokaze u odnosu na postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, utvrdio stvarnu težinu incidenta koji se nesporno dogodio 3. na 4. studenog 2018. između tužitelja i tuženika, kao što je pravilno utvrdio i da odluka o otkazu ne sadrži dostatno obrazloženje razloga zbog kojih se razloga tužitelju daje otkaz ugovora o radu.

14. Nadalje, iz provedenih dokaza ne bi proizlazilo da je zz tuženika došao do saznanja o konzumaciji droge od strane tužitelja i o ponašanju tužitelja prema drugim radnicima tek po povratku s policije nakon incidenta s tužiteljem i to baš iz razgovora s ostalim zaposlenicima, a o čemu da ranije ni na koji način nije bio obaviješten, jer su pojedini svjedoci iskazivali da su se na ponašanje tužitelja kontinuirano žalili šefu kuhinje, supruzi zz tuženika, kao i samom zz tuženika, da se tužiteljem razgovaralo da će popraviti svoje ponašanje, te da je cijeli restoran u više navrata mogao čuti kad je tužitelj vikao i psovao, slijedom čega se da zaključiti da su ti zaposlenici, pa i zz tuženika s ponašanjem tužitelja bili upoznati od ranije. Pritom se ponovo ističe da su i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, svi navedeni razlozi morali biti konkretizirani u obrazloženju predmetne odluke o otkazu, a što je nesporno izostalo jer obrazloženje izvanrednog otkaza ne sadrži precizan opis osobito teških povreda radne obveze, slijedom čega postoji dvojba u pogledu koje povrede radne obveze tuženik tereti tužitelja. Također se napominje da pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da su za pravnu valjanost odluke o otkazu mjerodavni razlozi navedeni u obrazloženju te odluke, te da se oni ne mogu dodatno obrazlagati u sudskom postupku koje ima za predmet ocjenjivanje valjanosti te odluke o otkazu, kao što se tijekom sudskog postupka ne mogu isticati i drugi razlozi koji su doveli do odluke o izvanrednom otkazu a koji nisu bili taksativno navedeni i opisani u osporavanoj odluci.

14.1. Nadalje, sve kada bi u postupku bilo dokazano da je tužitelj na radnom mjestu konzumirao drogu i u više navrata bio ekscesan i bezobrazan prema kolegama, a što nije nesporno dokazano jer u tom pogledu tužitelja izričito terete samo iskazi dva od saslušanih sedam svjedoka i to baš svjedoka ZF i ĐF, dok su svjedoci JF, FF i FF iskazali kako su i oni s tužiteljem konzumirali marihuanu u sklopu objekta tuženika, iz provedenog postupka proizlazi da bi tuženik za neprimjereno ponašanje tužitelja znao od ranije, te da se tužitelja ranije upozoravalo na potrebu promjene ponašanja, slijedom čega u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 116. stavka 2. ZR-a kojom je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se temelji odluka o izvanrednom otkazu.

15. Nadalje, da bi se ispunili uvjeti za donošenje odluke o otkazu u skladu s odredbom članka 119. stavka 2. ZR-a bilo je potrebno da u konkretnom slučaju postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelju omogući obranu koje pravo bi mu pripadalo u skladu s odredbom članka 119. ZR-a. međutim, iz stanja spisa, a prije svega iz samog iskaza zz tuženika proizlazi da se nakon spornog događaja nadao da će se tužitelj sutradan pojaviti na radnom mjestu te da će moći razgovorom riješiti nastalu spornu situaciju, iz čega bi proizlazilo da je postojala mogućnost da bi obrana tužitelja, da ju je imao prilike iznijeti, možda odvratila tuženika od namjere donošenja odluke o otkazu, a što je sve također pravilno zaključio prvostupanjski sud.

16. U pogledu žalbenog navoda tuženika da je tužitelj bio u obvezi dostaviti obavijest o bolovanju – doznaku, kojom bi opravdao izostanak s posla 5. studenog 2018. ističe se da iz iskaza tužitelja proizlazi da je doznaku poslao tuženiku poštom, dok iz iskaza zz tuženika proizlazi kako brigu o tome vodi služba za knjigovodstvo, pri čemu on sam od te službe navedene podatke nije ni zatražio, slijedom čega je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda kako tuženik tu činjenicu opravdanosti izostanka tužitelja s posla prije donošenja odluke o otkazu u kojoj se kao razlog navodi i neopravdani izostanak s posla, uopće nije provjeravao, pa je i ovaj prigovor tuženika trebalo odbiti kao neosnovan.

17. Budući da je u konkretnom slučaju ugovor o radu otkazao poslodavac to je u smislu odredbe članka 135. stavak 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu bio na poslodavcu, a u konkretnom slučaju poslodavac takve dokaze nije dostavio zbog čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je odluka tuženika nedopuštena.

18. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sudski raskid ugovora o radu s 4. studenim 2019. jer je tužitelj 5. studenog 2019. zasnovao novi radni odnos, kao što je pravilno utvrdio i obvezu tuženika na naknadu štete tužitelju propisanu odredbom članka 125. stavka 2. ZR-a u visini od tri ugovorene mjesečne plaće, a koje odluke tuženik posebnim žalbenim navodima niti ne pobija.

19. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se pravilno temelji na Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, pri čemu se ističe da se ni ta odluka ne pobija posebnim žalbenim navodima.

20. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku, nema pravo niti na naknadu troška žalbenog postupka, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, vezano uz odredbu članka 166. ZPP-a.

U Splitu 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Šimičić