Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1006/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-455/2023-8 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća 06. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-455/2023-8 od 26. travnja 2024. u točki I. izreke u cijelosti, točki II. izreke u odnosu na ukupno dosuđen iznos od 739,78 eur zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, osim u odnosu na pojedinačne iznose glavnog duga i tijek zatezne kamate, te u točki IV. izreke za tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 688,26 eur s zateznom kamatom.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se djelomično preinačava citirana presuda suda prvoga stupnja u točki II. izreke u odnosu na pojedinačne iznose glavnog duga i tijek zatezne kamate te u točki IV. izreke za tužiteljici dosuđen parnični trošak preko iznosa od 688,26 eur i sudi:

- na iznos od 5,25 eur sa zateznom kamatom od 1. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 5,25 eur sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 5,25 eur sa zateznom kamatom od 1. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 4,03 eur sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 3,16 eur sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 4,08 eur sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 3,26 eur sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 3,30 eur sa zateznom kamatom od 1. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 4,16 eur sa zateznom kamatom od 1. listopada 2009 do isplate,

- na iznos od 3,40 eur sa zateznom kamatom od 1. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 4,21 eur sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 3,51 eur sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 3,56 eur sa zateznom kamatom od 1. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 5,67 eur sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 3,67 eur sa zateznom kamatom od 1. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 4,36 eur sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 3,78 eur sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 10,27 eur sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 9,74 eur sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 13,64 eur sa zateznom kamatom od 1. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 18,74 eur sa zateznom kamatom od 1. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 18,28 eur sa zateznom kamatom od 1. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 18,81 eur sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 18,40 eur sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 26,77 eur sa zateznom kamatom od 1. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 27,98 eur sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 26,89 eur sa zateznom kamatom od 1. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 27,29 eur sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 27,02 eur sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 33,11 eur sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 32,90 eur sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 44,52 eur sa zateznom kamatom od 1. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 44,77 eur sa zateznom kamatom od 1. listopad 2011. do isplate,

- na iznos od 36,68 eur sa zateznom kamatom od 1. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 36,88 eur sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 36,82 eur sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 36,89 eur sa zateznom kamatom od 1. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 37,08 eur sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 69,42 eur sa zateznom kamatom od 1. travnja 2012. do isplate, po stopi do 31. srpnja 2015. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.491,15 eur (preko iznosa od 688,26 eur do iznosa od 2.179,41 eur) s zateznom kamatom.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška te zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita sklopljenog 11. ožujka 2005. između tužiteljice kao korisnice kredita i prednika tuženika, Slavonske banke d.d. Osijek odnosno Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb u čl. 2., čl. 3. st. 1. t. 2., čl. 3. st. 1. t. 5., čl. 4. st. 1. u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sve pobliže navedeno kao u izreci presude.

2. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 739,78 eur na ime razlike preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

3. Točkom III. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 23. st. 1. i 2. istog Ugovora o kreditu i dio zahtjeva za isplatu iznosa od 55,64 eur (s zateznom kamatom).

4. Točkom IV. izreke tuženiku je naloženo nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.179,41 eur s zateznom kamatom dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen.

5. Protiv te presude u točkama I., II. i dosuđujućem dijelu točke IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice te istu obveže na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

7. Žalba je djelomično osnovana.

8. U ovom žalbenom postupku predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita sklopljenog 11. ožujka 2005. između tužiteljice kao korisnice kredita i prednika tuženika, kao kreditora kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.

9. Nije sporno da je predmetnim ugovorom o kreditu prednik tuženika odobrio tužiteljici kredit u protuvrijednosti iznosa od 13.600 CHF za kupnju osobnog vozila. Sporno je jesu li predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne, ima li tužiteljica slijedom toga pravo na restitucijski zahtjev. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, te je li nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja. Sporna je i odluka o naknadi troškova parničnog postupka.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Tuženik u žalbi nadalje ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a koju obrazlaže navodima da mu je onemogućeno raspravljanje s obzirom na okolnost da sud nije proveo dopunsko vještačenje na način kako je to tuženik predlagao, zatim da sud nije saslušao javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor, da vještak nije odgovorio na njegove primjedbe na nalaz i mišljenje.

13. Prije svega treba reći da iz stanja u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud tuženiku na njegov zahtjev radi očitovanja na pisani nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke dao dopunski rok za očitovanje, da se tuženik podneskom od 17. svibnja 2022. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka. Iz sadržaja tog podneska proizlazi da je tuženik stavio primjedbu na nalaz i mišljenje iz razloga jer da je vještak trebao izvršiti izračun koristeći promjenjivu kamatnu stopu koju je tuženik koristio za kunske kredite a ne po početnoj otplatnoj kamatnoj stopi te po početnom tečaju. Iz daljnjeg sadržaja tog podneska proizlazi da tuženik u istome polemizira s pravnim pitanjima, o kojima se vještak ne može očitovati.

14. U ovom žalbenom stadiju postupka predmet spora je restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF a ne o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa stoga, primjedba tuženika na nalaz i mišljenje u tom dijelu ne stoji, tim više što je ovaj drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tuženika povodom ranije prvostupanjske presude, istu preinačio u odnosu na usvajanje restitucijskog zahtjeva tužiteljice zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način da je taj zahtjev odbio kao neosnovan jer je ocijenio da je nastupila zastara tog dijela tužiteljičinog potraživanja.

15. Nezavisno od toga, prvostupanjski sud je u nastavku postupka nakon donošenja ukidnog rješenja, na ročištu od 28. ožujka 2024. saslušao vještakinju knjigovodstvene struke, koja se očitovala na tuženikove primjedbe, nakon čega, tuženik daljnjih dokaznih prijedloga nije imao.

16. Prema tome, u opisanim okolnostima, tuženiku je omogućeno raspravljanje o nalazu i mišljenju vještaka, te nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

17. U odnosu na prigovore tuženika da sud nije proveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika, treba reći da prema stanju u spisu tuženik taj dokazni prijedlog nije ni istaknuo, a osim toga, u ovoj vrsti parnica, saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, nije potrebno, jer se javni bilježnici ne mogu očitovati o spornim pravnim pitanjima jesu li ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, ništetne.

18. U odnosu na daljnje žalbene prigovore treba odgovoriti da je prvostupanjski sud u nastavku postupka prihvatio dokazni prijedlog tuženika te je saslušao svjedoka ĆP, te tužiteljicu kao stranku u postupku. U odnosu na žalbene prigovore da je sud propustio vještačenjem utvrditi tzv. negativnu tečajnu razliku i da je sud, istu trebao uzeti u obzir prilikom utvrđivanja visine potraživanja tužiteljice treba reći da prema stanju u spisu tuženik u odnosu na to nije istakao prigovor prijeboja ili prigovor radi prebijanja kao ni podnio protutužbu pa u takvim okolnostima, te sukladno revizijskoj odluci broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023 koju je donijelo prošireno vijeće Vrhovnog suda RH, prema kojoj ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene strane nije na određen način istaknut procesno-pravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), odnosno ako nije podnesena protutužba tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

19. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor da tužiteljica nema svojstvo potrošača u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP) jer iz sadržaja predmetnog ugovora jasno proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru, koji je tužiteljica zaključila radi kupnje osobnog vozila za vlastite potrebe.

20. Prvostupanjski sud je imajući u vidu stranački iskaz tužiteljice, iskaz saslušanog svjedoka, cijeneći da iz stranačkog iskaza tužiteljice proizlazi da tužiteljici prilikom sklapanja ugovora pojedine ugovorne odredbe nisu razjašnjene, a posebno da joj tuženik nije predočio moguće rizike do kojih može doći kod kredita u CHF zbog promjene tečaja, da se o ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF nije pregovaralo i da tužiteljica nije imala mogućnsot utjecati na sadržaj ugovornih odredbi pri tom cijeneći učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. donesene u predmetu zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više banaka između ostalih i protiv prednika tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d. te potom i pravne učinke presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, prvostupanjski sud je i prema shvaćanju ovoga suda pravilnom primjenom odbredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. ZZP ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09. 79/09, 89/09. 133/09, 78/12, 56/13, 41/14, 110/15, 14/19) zaključio da su predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne, slijedom čega je pravilan i daljnji zaključak suda da tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev odnosno povrat preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

21. Žalbeni navodi tuženika u suprotnom nisu osnovani jer sva opisana pravna stajališta prvostupanjskog suda proizlaze i iz recentne prakse Vrhovnog suda RH, donijete u pravno identičnim predmetima.

22. Pravilno se prvostupanjski sud u obrazloženju presude pozvao na odredbe čl. 1111., st. 1. i čl. 1115., st. 1. ZOO, prilikom odlučivanja o restitucijskom zahtjevu tužiteljice.

23. Pritom je prvostupanjski sud pravilno na temelju provedenog financijskog vještačenja utvrdio visinu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 739,78 eur pri čemu je pravilan zaključak suda da je nalaz i mišljenje izrađen objektivno i u skladu s dokumentacijom u spisu, a navedeno proizlazi i iz usmenog očitovanja vještaka na održanoj glavnoj raspravi.

24. Tuženik u žalbi neosnovano ustraje kod prigovora zastare, tužiteljičinog potraživanja jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbi čl. 241., čl. 245. i čl. 225. ZOO-a zaključio da tužiteljičina tražbina zastarijeva u roku od 5 godina, da je u konkretnom slučaju zastara tužiteljičine tražbine zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF počela teći od pravomoćnosti donošenjem citirane presude Visokog trgovačkog suda, 14. lipnja 2018., slijedom čega je rok zastare istekao 14. lipnja 2023., a kako je tužiteljica tužbu podnijela 09. rujna 2021. tužiteljičino potraživanje nije u zastari pa stoga žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.

25. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost u primijeni materijalnog prava (čl. 365., st. 2. ZPP-a), valja reći da je prvostupanjski sud pojedinačne iznose glavnog duga navedene u izreci pobijane presude pogrešno naveo, sukladno podnesku tužiteljice od 22. siječnja 2024., kojim je tužiteljica preinačila tužbu i tražila isplatu većeg iznosa odnosno 795,42 eur slijedom čega su i pojedinačni iznosi glavnog duga pogrešno navedeni, pri čemu je sud točkom III. izreke, koju tužiteljica žalbom ne pobija, odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatu 55,64 eur (preko 739,78 eur).

26. Sukladno navedenom, te budući da tužiteljici pripada ukupan iznos glavnice duga od 739,78 eur zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, tužiteljici pripadaju pojedinačni iznosi glavnog duga pobliže navedeni u izreci ove presude što je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka knjigovodstvene struke (list 335-336), pa je u tom dijelu, djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika prvostupanjska presuda preinačena, kao u izreci ove presude.

27. Osnovani su žalbeni navodi tuženika u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška, jer, s obzirom na djelomičan uspjeh tužiteljice u parnici za odlučivanje o naknadi parničnog troška u primjenu dolazi odredba čl. 154., st. 2. ZPP- a a ne odredba čl. 154., st. 5. ZPP-a. Ne radi se o neznatnom neuspjehu tužiteljice u parnici, budući je tužbeni zahtjev tužiteljice pravomoćno odbijen za restitucijski zahtjev zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u ukupnom iznosu od 33,11 eur, zatim za daljnje iznose od 22,55 eur i 55,64 eur, koje odbijajuće dijelove kako ranije prvostupanjske presude tako i ove presude tužiteljica žalbom nije pobijala. Osim toga djelomično je odbijen i zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 23., st. 6. predmetnog ugovora.

28. Budući da je tužiteljica tužbom tražila isplatu ukupnog iznosa od 828,53 eur, da joj je pravomoćno dosuđen iznos od 739,78 eur treba zaključiti da je tužiteljica samo djelomično uspjela u parnici.

29. Ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljica u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspjela u omjeru od 50%, zatim u odnosu na visinu 83%, što ukupno iznosi 133% i podijeljeno sa 2 iznosi 66,50% slijedom čega proizlazi da uspjeh tuženika iznosi 33,50%. Kad se tužiteljičin omjer uspjeha umanji za tuženikov proizlazi da konačan uspjeh tužiteljice u parnici iznosi 33%, pa je primjenom tog omjera, treba dosuditi parnični trošak.

30. Žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da je sud za odlučivanje o naknadi parničnog troška trebao imati u vidu Tarifu iz 2022. ("Narodne novine" 126/22) nisu osnovani jer za odlučivanje o naknadi parničnog troška u primjenu dolazi Tarifa ("Narodne novine" br. 138/23) koja je stupila na snagu 26. studenog 2023., dok je pobijana presuda donijeta 26. travnja 2024., slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno vrijednost jednoga boda računao u iznosu od 2 eur, primjenom tbr. 54. Tarife/23.

31. Djelomično su osnovani žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je sud pogrešno tužiteljici priznao naknadu parničnog troška za sastav podneska od 22. siječnja 2024. kojim je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev u punom iznosu primjenom tbr. 8.1 Tarife, jer tužiteljici za sastav tog podneska pripada 50% nagrade primjenom tbr. 8.3 Tarife. Sud je tužiteljici za sastav tog podneska priznao nagradu u iznosu od 150,00 eur uvećanu za PDV, dok tužiteljici pravilnom primjenom materijalnog prava treba priznati za sastav tog podneska 75 eur, za PDV 18,75 eur ili ukupno 93,75 eur. S obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, istoj treba priznati razmjerno konačnom uspjehu u parnici i troškove sudskih pristojbi kao i trošak vještačenja, pri čemu, budući da je restitucijski zahtjev tužiteljice zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odbijen zbog zastare, tužiteljici pravilnom primjenom materijalnog prava treba priznati za sve navedene troškove, za cjelovit uspjeh u parnici ukupan iznos od 2.085,66 eur što razmjerno uspjehu u parnici od 33% iznosi 688,26 eur koji je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo dosuditi tužiteljici a preostali dio njezina zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.491,15 eur trebalo je odbiti kao neosnovan.

32. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. točka 3. ZPP-a.

33. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak jer tuženik s žalbom u odnosu na odluku o glavnoj stvari nije uspio, isto tako niti tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).

33. Prvostupanjska presuda u točkama III. izreke i odbijajućem dijelu točke IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 06. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić