Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-112/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dobrile Ćuruvija kao predsjednice vijeća, sutkinje Nade Sambol kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Jarmilke Kučera-Slivar kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Marinku i Marinu Brajku, odvjetnicima u Đakovu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2139/2022-22 od 21. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja i žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2139/2022-22 od 21. studenog 2024.
II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2139/2022-22 od 21. studenog 2024. presuđeno je tako da izreka glasi:
„Nalaže se tuženiku Raiffeissenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju HO iznos 2.098,60 eur sa zateznom kamatom tekućom na:
- iznos 8,79 eura od 01.03.2009. do isplate;
- iznos 8,79 eura od 01.03.2009. do isplate;
- iznos 15,80 eura od 01.04.2009. do isplate;
- iznos 5,43 eura od 01.05.2009. do isplate;
- iznos 4,26 eura od 01.07.2009. do isplate;
- iznos 0,37 eura od 01.08.2009. do isplate;
- iznos 0,37 eura od 01.08.2009. do isplate;
- iznos 1,78 eura od 01.09.2009. do isplate;
- iznos 4,31 eura od 01.10.2009. do isplate;
- iznos 4,31 eura od 01.10.2009. do isplate;
- iznos 0,65 eura od 01.11.2009. do isplate;
- iznos 1,30 eura od 01.11.2009. do isplate;
- iznos 4,95 eura od 01.12.2009. do isplate;
- iznos 7,88 eura od 01.01.2010. do isplate;
- iznos 11,57 eura od 01.03.2010.do isplate;
- iznos 10,83 eura od 01.04.2010.do isplate;
- iznos 17,80 eura od 01.06.2010.do isplate;
- iznos 22,41 eura od 01.06.2010.do isplate;
- iznos 27,40 eura od 01.07.2010.do isplate;
- iznos 34,69 eura od 01.08.2010.do isplate;
- iznos 25,68 eura od 01.09.2010.do isplate;
- iznos 45,11 eura od 01.10.2010. do isplate;
- iznos 38,09 eura od 01.11.2010. do isplate;
- iznos 39,98 eura od 01.12.2010. do isplate;
- iznos 49,83 eura od 01.01.2011. do isplate;
- iznos 55,99 eura od 01.02.2011. do isplate;
- iznos 48,18 eura od 01.03.2011. do isplate;
- iznos 52,43 eura od 01.04.2011. do isplate;
- iznos 46,33 eura od 01.05.2011. do isplate;
- iznos 57,02 eura od 01.06.2011. do isplate;
- iznos 73,85 eura od 01.07.2011. do isplate;
- iznos 89,76 eura od 01.08.2011. do isplate;
- iznos 104,38 eura od 01.09.2011.do isplate;
- iznos 79,12 eura od 01.10.2011. do isplate;
- iznos 76,46 eura od 01.11.2011. do isplate;
- iznos 74,50 eura od 01.12.2011. do isplate;
- iznos 70,69 eura od 01.01.2012. do isplate;
- iznos 76,78 eura od 01.02.2012. do isplate;
- iznos 82,65 eura od 01.03.2012. do isplate;
- iznos 78,97 eura od 01.05.2012. do isplate;
- iznos 80,16 eura od 01.06.2012. do isplate;
- iznos 80,16 eura od 01.06.2012. do isplate;
- iznos 83,13 eura od 01.07.2012. do isplate;
- iznos 80,09 eura od 01.08.2012. do isplate;
- iznos 81,04 eura od 01.09.2012. do isplate;
- iznos 79,39 eura od 01.09.2012. do isplate;
- iznos 75,13 eura od 01.11.2012. do isplate;
- iznos 79,64 eura od 01.12.2012. do isplate;
te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 1.733,18 eur sa zateznom kamatom od 21. studenog 2024. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se od svakog pojedinog dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.„
2. Protiv presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev, a tuženici dosudi parnični trošak. Protiv odluke o parničnom trošku žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da se tužitelju dosudi daljnji trošak od 262,90 EUR koji prvostupanjski sud nije prihvatio.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dani su jasni i neproturječni razlozi o bitnim činjenicama koji nisu u protivnosti sa izvedenim dokazima. Presuda sadržava sve što je propisano odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a, a prvostupanjski sud se mogao pozvati na odredbu članka 502.c ZPP-a i na utvrđenje iz presude u kolektivnom sporu, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 338. stavak 4. i članak 502.c ZPP-a. Nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 155. ZPP-a i dao razloge zbog kojih nije tužitelju dosudio i trošak u iznosu 262,90 EUR. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženika zanemario u potpunosti, čak i ako ih je proveo za takvo postupanje ne daje nikakve razloge. Prvostupanjski sud je izveo sve predložene dokaze od strane tuženika, osim saslušanje javnog bilježnika za što je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer dužnost javnog bilježnika nije bila upoznati tužitelja sa parametrima o kojima ovisi promjena tečaja CHF. Promotivni uvjeti tuženika ne mogu nadomjestiti činjenicu da stranke nisu pregovarale o promjeni tečaja CHF, jer iz istih ne proizlaze parametri sa kojima bi tužitelj bio upoznat o kojima ovisi promjena tečaja CHF.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa s osnova preplate zbog promjene tečaja ugovorene valute CHF temeljem ništetne ugovorne odredbe o vezanosti i plaćanju anuiteta za tečaj CHF.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor o kreditu 7. listopada 2005. kojim je tuženica tužiteljici odobrila kredit u visini od 27.270,77 CHF u protuvrijednosti u kunama koji je tužitelj otplatio.
8. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare novčane tražbine neosnovanim, jer je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. zastara prekinuta u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 125/11. - dalje: ZOO/05) i da je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., 14. lipnja 2018. zastara počela ponovo teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute. Kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 13. travnja 2022., podnijeta je u roku od pet godina propisanom člankom 225. ZOO-a.
9. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošača koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a revizija odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.
10. Presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a izraženo pravno stajalište prihvaćeno povodom revizije banaka, između ostalih i tuženice, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev2221/2018-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03.) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člankom 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača.
11. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja te od odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj 41/14. - dalje u tekstu: ZZP/14), kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, sud prvog stupnja zaključuje da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF nepoštena, a onda i ništetna u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03.
12. Pri ocjeni žalbenih tvrdnji tuženika o postojanju žalbenih razloga iz odredbe članka 355. i članka 356. ZPP-a, važno je reći da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu vođena u skladu sa odredbama članka 131. do članka 141.b ZZP/07. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu sa odredbom članka 140. toga Zakona (odnosno članka 120. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača - ”Narodne novine” broj 41/14., 110/15. - dalje: ZZP/14), kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog temeljem članka 131. navedenog Zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga Zakona i drugih propisa navedenih u članku 131. toga Zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za nadoknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.
13. S obzirom da predmetnu parnicu pokreće pojedini potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 140. ZZP/07 (članak 120. ZZP/14) nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici tužitelj je bio u skladu sa odredbom članka 502.c ZPP-a, ovlašten pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici u skladu sa odredbom članka 138-a ZZP/07 (članak 118. ZZP/14), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača. Tuženik nije dokazao da su stranke pregovarale.
14. Sud prvog stupnja izvodi pravno utemeljeni zaključak da je ugovorna odredba u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje rata kredita u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom deviznom tečaju za valutu CHF na dan ispunjenja obveze nepoštena odredba u smislu odredbe članka 81. i 82. ZZP/03, važećeg u vrijeme zaključenja ugovora, jer se radilo o odredbi iz koje nisu bili jasno vidljivi parametri za promjenu tečaja CHF, jer se radilo o odredbi unaprijed formuliranog ugovora sačinjenog po tuženici, i jer se o toj odredbi nije pregovaralo. Stoga je pravilan i zaključak suda o njenoj ništetnosti u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03. Suprotno žalbenim navodima tužitelj se može pozivati na ništetnost ugovornih odredbi, neovisno što je kredit otplaćen, jer primjenom članka 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se. U odnosu na žalbene navode da je dosuđeni iznos trebalo umanjiti za tzv. negativne razlike, kada je tečaj za CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit, ističe se da prvostupanjski sud pravilno o tome nije odlučivao jer tuženik nije istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev ili materijalnopravni prigovor prijeboja.
15. Kako je temeljem pravilno prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužitelj zbog promjene tečaja CHF više platio 2.098,60 EUR, tuženica je dužna vratiti tužitelju navedeni iznos temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja primjenom članka 1115. ZOO-a, jer je tuženica nesavjesni stjecatelj, jer je do stjecanja došlo po njoj sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.
16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno prvostupanjski sud nije tužitelju dosudio zatraženi trošak putovanja punomoćnika na ročište 14. listopada 2024. u iznosu od 262,90 EUR, za trošak benzina, jer trošak zastupanja odvjetnika, čije je sjedište izvan suda pred kojim se vodila parnica ne može iznositi više nego što je trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište u sudu pred kojim se vodi postupak. Zatraženi trošak prema troškovniku odnosi se na trošak punomoćnika tužitelja koji je svojim vozilom putovao na ročište 11. listopada 2024. i prema priloženom troškovniku poziva se na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., 138/23.). Dakle, to je trošak punomoćnika, a ne trošak tužitelja. U odnosu na pozivanje na pravno stajalište izraženo u odluci Županijskog suda u Puli broj Gž-800/2024 ističe se, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske već izrazio u više odluka istovjetno pravno shvaćanje, kao i ovaj drugostupanjski sud.
17. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena je presuda.
18. Tužitelj i tuženica nisu uspjele sa žalbom, pa im se ne dosuđuje trošak žalbe.
Bjelovar, 6. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Dobrila Ćuruvija
