Poslovni broj: Usž-4212/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković , predsjednice vijeća , Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja ŽGiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu , Ulica Republike Austrije 20 , OIB: 95093210687 , radi prava na stambeno zbrinjavanje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-6162/2023-9 od 18. rujna 2024. , na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-6162/2023-9 od 18. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , klasa: UP/II-371-01/23-03/04 , urbroj: 531-03-4-23-3 , od 24. listopada 2023. godine.

1.1. Rješenjem tuženika od 24. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Sisačko-moslavačke županije , Upravnog odjela za prostorno uređenje , graditeljstvo i obnovu, Odsjeka za imovinsko pravne poslove i obnovu , klasa: UP/I-371-01/22-08/01 , urbroj: 2176-08-03-22-35 od 30. prosinca 2022. kojim je utvrđeno da tužitelj ne ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na adresi u [adresa], [adresa].

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude ne navodeći iz kojeg zakonom predviđenog razloga je pobija, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobijana zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi navodi da se u [adresa] doselio 1999. godine kao neophodan stručni kadar na traženje tadašnjeg gradonačelnika Grada Gline, a Komisija za privremeno preuzimanje i korištenje imovine, tužitelju je rješenjem dodijelila predmetni stan na korištenje. Tužitelj ističe da je nakon toga upravno tijelo Grada Gline s njime sklopilo ugovor o naknadi za korištenje stana. Naknadu po naprijed navedenom ugovoru tužitelj je uredno isplaćivao do 2006. godine, kada prestaje dobivati uplatnice za najam predmetnog stana. Naglašava da su Grad Glina i Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje 2006. godine sklopili ugovor o najmu za predmetni stan, u kojem je tužitelj stanovao, a prema kojem se Grad Glina obvezala plaćati najam. Nadalje ističe da je 12. ožujka 2020. podnio zahtjev za otkup predmetnog stana i da zahtjev do danas nije riješen. Zahtjev za otkup tužitelj temelji na suglasnosti Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice područnog ureda Petrinja, od 29. kolovoza 2006., a u kojoj je greškom, umjesto tužitelja, kao korisnik stambenog zbrinjavanja upisan Grad Glina. Ističe da je Grad Glina navedenu grešku uočila tek 4. siječnja 2022. Tvrdi da je ugovor o najmu stana sklopljen bez njegova znanja. Smatra da se na konkretan slučaj imaju primijeniti odredbe članka 42. i članka 43. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, a ne odredba članka 10. stavka 2. istog Zakona. Također tvrdi da u odluci o dodjeli stana ne postoji klauzula prema kojoj bi korištenje stana na bilo koji način moglo biti oduzeto. Apostrofira da ni u kojem trenutku nije osporio nadležnost Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i obnovu, Sisačko-moslavačke županije za pokretanje upravnog postupka. Predlaže Sudu usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom presudom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, a niti postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja Sisačko-moslavačke županije, Upravnoga odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i obnovu, Odsjeka za imovinsko pravne poslove i obnovu, klasa: UP/I-371-01/22-08/01, urbroj: 2176-08-03- 22-35 od 30. prosinca 2022. kojim je utvrđeno da tužitelj ne ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na adresi u [adresa], a koje rješenje je potvrđeno rješenjem tuženika.

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da je Općina Glina, Komisija za privremeno preuzimanje i korištenje imovine, klasa:

370-01/95-01/08, urbroj: 2176/16-01-95-405, od 19. rujna 1995. tužitelju kao povratniku dala na korištenje stan s adresom u [adresa];

- da su Grad Glina, Upravni odjel za gospodarstvo, planiranje, razvoj i obnovu i tužitelj sklopili ugovor o naknadi za korištenje predmetnog stana, klasa: UP/-371-01/98- 01/307, urbroj: 2176/16-03-98-1 (datum nije vidljiv), kojim je tužitelju kao korisniku predmetni stan dan na privremeno korištenje do obnove obiteljskog objekta, odnosno do početka korištenja trajnog smještaja;

- da je na temelju izvršene revizije Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice, Regionalnog ureda Petrinja, klasa: 371- 01/06-01/08, urbroj: 530-12-15-06/4478, od 30. lipnja 2006., utvrđeno da zbrinjavanje tužitelja nije u skladu sa zakonom budući da isti nema preporuku naprijed navedenog ministarstva;

- da je na temelju zamolbe Grada Gline, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice izdala suglasnost Gradu Glini kao korisniku stambenog zbrinjavanja, za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam predmetnog stana u državnom vlasništvu, klasa: 019-06/01-31/1-C4, urbroj: 530-19-

03-06-142928-19919, od 29. kolovoza 2006.;

- da je sukladno izvatku iz zemljišne knjige, od 4. srpnja 2017., vlasnicom predmetnog stana - čk.br. 39/2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana Republika Hrvatska;

- da je Gradonačelnik Grada Gline, odlukom klasa: 371-01/10-01/08, urbroj: 2176/20- 04-18-2, od 22. listopada 2018., tužitelju kao potrebnom stručnom kadru dao na privremeno korištenje predmetni stan (budući da je Grad Glina na temelju suglasnosti od 29. kolovoza 2006. dobila predmetni stan u najam i isti preuzela zapisnikom o primopredaji, klasa: 019-06/10-01/135, urbroj: 538-06-08-10-1, od 17. rujna 2010.);

- da sukladno očitovanju Gradonačelnika Grada Gline, klasa: 371-01/10-01/08, urbroj:

2176-20-1-22-26, od 25. svibnja 2022., Grad Glina nema s tužiteljem sklopljen ugovor o privremenom korištenju predmetnog stana (a koji je predviđen odlukom od 22. listopada 2018.);

- da su Grad Glina kao najmoprimac i Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje kao najmodavac sklopili ugovor o najmu, klasa 371-01/18-04/1325, urbroj:

510-06-05-02/08-19-02, od 21. studenog 2019., kojim je predmetni stan u državnom vlasništvu dan u najam Gradu Glini, na temelju izvršne suglasnosti od 29. kolovoza 2006.; i

- da je 4. siječnja 2022. Gradonačelnik Grada Gline, dopisom klasa: 371-01/10-01/08, urbroj: 2176-20-1-22-22 raskinuo ugovor o najmu od 21. studenog 2019. te zatražio vraćanje i primopredaju predmetnog stana najmodavcu.

8. Odredbom članka 42. stavak 1. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine“, broj: 106/18. i 98/19., dalje: Zakon) propisano je da osobama određenih struka i zanimanja za čijim radom postoji posebno iskazana potreba, a koji nemaju riješeno stambeno pitanje na području jedinice lokalne samouprave na kojoj se osigurava stambeno zbrinjavanje može se osigurati stambena jedinica u državnom vlasništvu na područjima primjene ovoga Zakona sukladno raspoloživom stambenom fondu.

8.1. Odredbom članka 42. stavak 2. Zakona propisano je da u svrhu stambenog zbrinjavanja korisnika iz stavka 1. ovoga članka Središnji državni ured na zahtjev tijela državne uprave i jedinica lokalne samouprave sklapa sporazum kojim se tijelu državne uprave i jedinici lokalne samouprave ustupa stambena jedinica na upravljanje.

9. Raskidom ugovora o najmu od 21. studenog 2019., koji je Gradonačelnik Grada Gline uputio Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje (dalje: SDU) dopisom od 4. siječnja 2022., prestala je pravna osnova na kojoj je tužitelj mogao ostvarivati pravo na stambeno zbrinjavanje u predmetnom stanu u državnom vlasništvu. S obzirom na to, prestao je sporazum između Grada Gline i SDU-a propisan odredbom članka 42. stavka 2. Zakona. Osim toga, valja reći i kako je tužitelj na raspravi dana 11. rujna 2024. naveo kako više nije neophodni kadar jer je u mirovini.

9.1. Unatoč tome što su se upravna tijela i prvostupanjski sud pozvali na odredbu članka 10. stavka 2. Zakona, koja propisuje zapreku za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje u slučaju kada je osoba vlasnik useljive kuće (a u upravnom je postupku utvrđeno da je tužitelj vlasnik useljive kuće u [adresa]) u odnosu na tužitelja su svejedno prestale zakonske pretpostavke iz odredbe članka 42. Zakona. Naime, više ne postoji pravna osnova na temelju koje bi tužitelj koristio stan koji je u državnom vlasništvu.

9.2. Kraj stanja takve stvari, nije razmatran prigovor koji tužitelj prvi put iznosi tek u žalbi, a odnosi se na tvrdnju da je došlo do greške u suglasnosti Ministarstva mora, turizma, prometa i razvoja od 2006. godine gdje je kao korisnik stambenog zbrinjavanja umjesto tužitelja , upisan Grad Glina . Ovo iz razloga što se, sukladno odredbi članka 130. stavka 3. ZUS-a , u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice.

10. Slijedom iznijetog, odluke upravnih tijela i prvostupanjskog suda su zakonite, te nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja .

11. Žalbeni prigovor kojim tužitelj ističe da je zahtjev za otkup predmetnog stana podnio 12. ožujka 2020. nije od utjecaja budući da to nije predmet upravnog spora. Također, iz spisa predmeta jasno proizlazi da je korištenje stana tužitelju bilo predviđeno kao privremeno jer mu ničime nije stvorena pravna pozicija trajnog korištenja. Stoga, prigovor tužitelja da ne postoji klauzula kojom bi korištenje stana moglo biti oduzeto također nije od utjecaja.

12. Kako razlozima žalbe nije dovedena u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu , 6. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković