Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1654/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović kao suca izvjestitelja i Berislava Babića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HK iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Božidar Husajina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja ĐK iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek, odvjetnici u Sisku, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj 17-P-6152/2018-51 od 16. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika-protutužitelja se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj 17-P-6152/2018-51 od 16. srpnja 2024.:

a) potvrđuje u odnosu na glavni zahtjev (toč. I., II. i III. izreke)

b) preinačava u odluci o parničnom trošku (toč. IV. izreke) tako da se nalaže tuženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 21.755,80 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev 16. srpnja 2024. pa do isplate u roku od 15 dana

II. Tuženiku-protutužitelju se ne dosuđuje trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da tužitelj HK ima valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva na 424/4.271 dijela kč. br. [katastarska čestica] k.o. 999901 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999901 k. o. [katastarska općina] u naravi livada i polje [adresa], koja nekretnina odgovara kč. [katastarska čestica] k.o. 335550 k. o. [katastarska općina] u posjedovnom listu br. 2872, i to slijedom Ugovora o zamjeni nekretnina od 13.2.1992., slijedom čega se nalaže tuženiku ĐK priznato to pravo tužitelju HK te mu dopustiti uknjižbu tog svog prava na teret tuženikovog vlasničkog dijela te suvlasničkog dijela sada upisanog u korist pok. VK iz [adresa], istovjetne osobi VK iz [adresa] koji je slijednik OK iz [adresa], protiv koje je tuženik ishodio presudu ovog suda P-5428/14 od 27.4.2015., i to predajom izjave u sadržaju i formi podobnoj da tužitelj to svoje pravo i upiše u zemljišnoj knjizi ovog suda i nadležnom katastru u roku od 15 dana, koje priznanje će u protivnom zamijeniti ova presuda.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika ĐK koji glasi:

" Utvrđuje se da nije sklopljen Ugovor o zamjeni nekretnina između tuženika- protutužitelja ĐK i tužitelja-protutuženika HK, predmet kojeg su nekretnine ĐK upisane na dijelu kčbr. [katastarska čestica] livada i polje, [adresa] od 4.271m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] Grad Zagreb u površini od 424m2, koja površina se u katastarskom operatu Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove grad Zagreba vodi kao kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 8 i 2.zgr. od 103m2 i dvorište od 321m2 upisano u posjedovnom listu broj 2872 k. o. [katastarska općina] i nekretnine HK upisane u posjedovni list 825 k. o. [katastarska općina], i to dio kč. br. [katastarska čestica] u površini od 450m2 od ukupne površine 744m2, obiteljska stambena zgrada s visokim potkrovljem površine 8,9 x 9,5m, garaža veličine 4 x 5m, pušnica površine 2 x 2m i svinjac površine 4 x 3m.

Nalaže se tužitelju-protutuženiku HK da tuženiku-protutužitelju ĐK naknadi trošak ovog postupka u roku od 15 dana.".

III. Odbija se eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev ĐK koji glasi: " Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zamjeni nekretnina sklopljen 13.2.1992. između tuženika-protutužitelja ĐK i tužitelja-protutuženika HK, predmet kojeg ugovora su nekretnine tuženika-protutužitleja ĐK upisane na dijelu kčbr. [katastarska čestica] livada i polje, [adresa] od 4.271m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 424m2, koja površina se u katastarskom operatu Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove grada Zagreba vodi kao kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 8 i 2.zgr. od 103m2 i dvorište od 321m2 upisano u posjedovnom listu broj 2872 k. o. [katastarska općina] i nekretnine tužitelja-protutuženika HK upisane u posjedovni list 825 k. o. [katastarska općina], i to dio kč. br. [katastarska čestica] u površini od 450m2 od ukupne površine 744m2, obiteljska stambena zgrada s visokim potkrovljem površine 8,9 x 9,5m, garaža veličine 4 x 5m, pušnica površine 2 x 2m i svinjac površine 4 x 3m, te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.

Nalaže se tužitelju-protutuženiku HK da tuženiku-protutužitelju ĐK naknadi trošak ovog postupka u roku od 15 dana.".

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak od 25.505,80 eura sa zateznom kamatom od 17.7.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik-protutužitelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka USRH, 84/08, 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11, 148/11. - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14. - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje ZPP)s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a prihvati protutužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka i troška žalbe ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP- a).

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer su u postupku pred prvostupanjskim sudom sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene za ocjenu osnovanosti tužbenog, odnosno protutužbenog zahtjeva.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje valjanog pravnog temelja, ugovora o zamjeni nekretnina za stjecanje vlasništva nekretnine u [adresa], upisane u kč. br. [katastarska čestica] k.o. br. 335550 Žitnjak i eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

8. Predmet ovog spora je i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja na utvrđenje da ugovor o zamjeni nekretnina između stranka od 13. veljače 1992. nije ni nastao, te eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je ugovor o zamjeni ništetan.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda odlučnih činjenica slijedi:

- da su stranke krajem 1991. godine pregovarale o zamjeni svojih nekretnina

- da su 13. veljače 1992. sačinile pisani ugovor o zamjeni nekretnina koji je potpisan od strane tužitelja i potpis ovjeren 22. svibnja 1992. od strane nadležnog ureda općine Peščenica, a da ugovor nije potpisan od strane tuženika

- da svaka od stranaka po ugovoru o zamjeni (čl. I. i II. ugovora) ustupa u vlasništvo i posjed svoje nekretnine i to tuženik tužitelju svoju nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Zagreb u površini od 424 m2, upisanu u Pl. 2872 k. o. [katastarska općina], br. K.o. 335550, porodična stambena zgrada spratnica veličine 8 x 9 m i garažu s podrumom veličine 5 x 6m koji su objekti izgrađeni na ovoj katastarskoj parceli (koja sada odgovara kč. br. [katastarska čestica] k.o. br. 335550 Žitnjak), a tužitelj tuženiku svoju nekretninu u Sanskom Mostu, Bosna i Hercegovina i to dio kč. br. [katastarska čestica] u površini od 450 m2 od ukupne površine 744 m2, upisane u Pl. br. 825 k. o. [katastarska općina], porodična stambena zgrada sa visokim potkrovljem veličine 8,5x9,5 m., garaže 4x5 m., pušnicu vel. 2x2 m. i svinjac veličine 4x3 m., koji su objekti izgrađeni na zamijenjenom dijelu katastarske parcele, da su zamijenjene nekretnine iste vrijednosti zbog čega zamjena slijedi bez ikakve naknade u novcu (čl. III. ugovora)

- da su parnične stranke izvršile ugovor o zamjeni stupanjem u posjed zamijenjenih nekretnina i da se tužitelj (upisan u katastar) i danas nalazi u posjedu predmetne nekretnine

- da je tuženik 9.3.2000. pred Općinskim sudom u Sanskom Mostu pokrenuo postupak tražeći da se ugovor o zamjeni nekretnina od 13. veljače 1992. utvrdi pravno nevaljanim

- da je Općinski sud u Sanskom Mostu presudom P117/2001 od 21. lipnja 2001. taj zahtjev odbio

- da je Kantonalni sud u Bihaću presudom Gž-861/01 od 22. svibnja 2002. tu presudu preinačio i utvrdio ništavim predmetni ugovor o zamjeni nekretnina

- da je tuženik pred prvostupanjskim sudom inicirao postupak za priznanje navedene strane sudske odluke Kantonalnog suda u Bihaću, te je rješenjem suda broj R1-

309/09 od 10.ožujka 2010. odbijen zahtjev

- da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem Gž-3036/10 od 18.listopada 2011. preinačio prvostupanjsko rješenje i priznao tu stranu sudsku odluku

- da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-III-105/2012 od 8. ožujka 2017. usvojio ustavnu tužbu tužitelja i ukinuo rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž- 3036/10 i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak

- da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem Gž-3708/18 od 10. srpnja 2018. potvrdio rješenje ovog suda R1-309/09 od 10. ožujka 2010. kojim je odbijen prijedlog ovdje tuženika za priznanje strane sudske odluke – presude Kantonalnog suda u Bihaću Gž-861/01

- da je tuženik ishodio presudu zbog ogluhe prvostupanjskog suda broj P-5428/14 protiv pravne prednice OK na utvrđenje da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine u Zagrebu.

10. Prema odredbi čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje ZV) pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

11. Nesporno je da su tužitelj i tuženik pregovarali i ugovorili zamjenu nekretnina, da su ugovor sačinili i u pisanoj formi, i to u skladu sa sadržajem njihovog dogovora i nakon toga stupili u posjed nekretnina koje su im prema ugovoru o zamjeni imale pripasti tužitelju i tuženiku, a isto proizlazi iz navoda stranaka, te sukladnih iskaza tužitelja i svjedoka BK (supruge tuženika) i IK (supruge tužitelja).

12. Suprotno žalbenim navodima, s pravom prvostupanjski sud iskaz svjedokinje BK da su stranke dogovorile da tužitelj potpiše ugovor u Sanskom mostu ocjenjuje neživotnim i nelogičnim već samim time što je već potpisan od strane tužitelja, te iskaz tužitelja ocjenjuje uvjerljivim da zbog ratnih okolnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini da je tužitelj tako potpisani ugovor s ostalom dokumentacijom poslao tuženiku na potpis koncem 1992. što potvrđuje i iskaz BK, da je krajem 1992. tužitelj preko nekog čovjeka poslao samo svoje papire, a ne i potpisani ugovor, koji dio iskaza prvostupanjski sud ocjenjuje neuvjerljivim, jer nema razumnog razloga da tužitelj koji je ovjerio svoj potpis na ugovoru 22. svibnja 1992. ne bi taj ugovor poslao zajedno sa ostalom dokumentacijom na potpis tuženiku.

13. Tvrdnje tuženika da je urgirao više puta potpisivanje ugovora od strane tužitelja prvostupanjski sud je također s pravom ocijenio neuvjerljivim, jer iz dokaza u spisu proizlazi zaključak suda da se tuženik aktivirao glede zamjene predmetnih nekretnina po proteku više godina od sklapanja ugovora i to sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovora kojeg je sklopio s tužiteljem, a ne sa zahtjevom da se realizira potpisivanje ugovora, a iz njegovih navoda tijekom postupka proizlazi da je razlog za to bila promjena okolnosti nakon 1995., kada je zbog geopolitičke podjele BIH do koje je u međuvremenu došlo, otišao iz [adresa] u [adresa].

14. Stoga, suprotno žalbenim navodima iz provedenih dokaza valjano prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženik ne daje valjane razloge zbog kojih bi tužitelj opstruirao ugovor o zamjeni nekretnina, nego upravo tuženik nepotpisivanjem ugovora, jer i po mišljenju ovog suda u smislu odredbe čl. 72. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/93, 7/96, 91/96, 111/99, 88/01- dalje ZOO/91) kada je pisani oblik predviđen kao uvjet za valjanost ugovora kod sklapanja dvostranog ugovora dovoljno je da obje strane potpišu jednu ispravu ili da svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani, te se ne zahtijeva jedinstvenost pisane isprave mada je ona najčešća, te je dopušteno da svaki suugovaratelj svoju izjavu volje da na posebnoj ispravi, koju je mogućnost imao tuženik.

15. Dakle, na temelju utvrđenja odlučne činjenice da su parnične stranke po sklapanju ugovora o zamjeni od 13. veljače 1992. stupile u posjed nekretnina koje su bile predmet zamjene, to proizlazi da su u cijelosti realizirale zamjenu kojim je međusobna predaja nekretnina u posjed imala karakter predaje vlasničkog posjeda, a izvršena je nesporno u kratkom roku od sklapanja ugovora, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je nedostatak forme saniran ispunjenjem ugovora, time je ugovor konvalidiran sukladno odredbi čl. 73. ZOO/91.

16. Naime, prema odredbi čl. 73. ZOO/91 ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pismena forma smatra se pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi ako su ga ugovorne strane izvršili u cijelosti ili u pretežnom dijelu obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojeg je forma propisana očito ne proizlazi što drugo, a iz ovog predmetnog ugovora nešto drugo ne proizlazi.

17. Valjano je stoga prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja uz pravilnu primjenu materijalnog prava odredbe čl. 115. st. 1., čl. 119. i čl. 120. ZV-a, da predmetni ugovor o zamjeni nekretnine predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva.

18. Suprotno žalbenim navodima okolnost što ugovor o zamjeni ne sadrži tabularnu ispravu-clausulae intabulandi ne oduzima mu pravni značaj ugovora na temelju kojeg ne bi mogao istaknuti zahtjev da mu je tuženik dužan izdati ispravu podobnu za zemljišno-knjižni prijenos prava vlasništva (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-148/08-2 od 18. veljače 2009.)

19. Stoga je valjano odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja na utvrđenje, da ugovor o zamjeni od 13. veljače 1992. nije niti nastao, odnosno da je ništetan, kao u izreci pobijane presude, jer nedostatak forme ugovora (čl. 70. ZOO/91) glede potpisa ugovornih strana i njegova ništetnost (čl. 103. ZOO/91) kako je to naprijed izloženo, je sanirana, odnosno konvalidirana ispunjenjem ugovora o zamjeni u cijelosti.

20. Slijedom izloženog valjalo je žalbu tuženika-protutužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

21. Međutim, s pravom se u žalbi tuženika osporava odluka o parničnom trošku u primjeni odredbe čl. 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23-dalje Tarifa)

22. Naime, osnovano tuženik u žalbi ističe da je tužitelju dosuđen trošak zastupanja na ročištu 27. lipnja 2017. po Tbr. 9/1 Tarife u visini s PDV-om od 2.500,00 eura iako se radi o ročištu kojom se raspravljalo o procesnim stvarima, te mu pripada trošak po Tbr. 9/2 Tarife u visini od 50% naknade, tj. u visini s PDV-om od 1.250,00 eura, te mu je neosnovano priznat i trošak za sastav podneska od 20. rujna 2017. po Tbr. 8/1 u visini s PDV-om od 2.500,00 kuna, jer se radi o odgovoru na žalbu tuženika na rješenje o privremenoj mjeri koja pravna radnja nije bila potrebna za rješenje ove pravne stvari (čl. 155. ZPP-a), to tužitelju tako manje pripada trošak u visini od ukupno 3.750,00 eura.

23. Ostali navodi tuženika glede priznatog troška tužitelju odmjerenog prema vrijednosti predmeta spora tužbenog i protutužbenog zahtjeva (čl. 37. st. 1. ZPP-a) i važeće Tarife, nije na štetu tuženika.

24. Zbog izloženog djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačena je odluka o parničnom trošku tako da je odmjereni trošak po prvostupanjskom sudu u visini od 25.505,80 eura valjalo umanjiti za iznos od 3.750,00 eura, tako da je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 21.755,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao u izreci ove presude (toč. II. izreke).

25. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude temeljem odredbe čl. 368. st. 1., te čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

26. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe obzirom da je samo djelomično uspio s žalbom u odnosu na trošak postupka, zbog kojeg nije promijenjen uspjeh stranaka u parnici (čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 2. ZPP-a).

Osijek, 6. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš